UsI-2749/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja PČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Juraju Magudu, odvjetniku u Dubrovniku, Dubrovnik – Gruda, Gruda 146, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih opunomoćenika tužitelja i tuženika, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-20/23-01/90, URBROJ: 513-04-24-2 od 24. rujna 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Dubrovnik KLASA: UP/I- 410-20/2020-001/001281, URBROJ: 513-007-19-01-2022-10 od 10. prosinca 2022. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. Dužno je prvostupanjsko porezno tijelo u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

III. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 16. studenoga 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-20/23-01/90, URBROJ: 513-04-24-2 od 24. rujna 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda

Dubrovnik, Ispostave Dubrovnik KLASA: UP/I-410-20/2020-001/001281, URBROJ: 513-007-19-01-2022-10 od 10. prosinca 2022. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je porezno tijelo utvrdilo porez na promet nekretnina u iznosu od 2.475,95 eura na temelju Sporazuma o priznanju i utvrđenju prava vlasništva nekretnine, koji je ovjerovljen od javnog bilježnika 8. rujna 2017. pod brojem OV-7468/17. Tvrdi i da navedenim sporazumom nije ostvaren ikakav promet, budući da su njegova majka ČČ i tetka ŽČ ovjerovljenim ugovorom od 2. rujna 2003. prodale kuću kupcima TČ i NČ suvlasnički dio nekretnine označene čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i to dio 179/302 dijela prava (su)vlasništva. Tvrdi i da ta nekretnina u prirodi predstavlja staru stojnu kuću površine 179 m2, kako je to opisano i prikazano u preglednom nacrtu terena i označeno crvenom bojom i oznakom "B" koji ja izrađen od "Geoplan" d. o. o. i stalnog sudskog vještaka Ivice Ogreste. Zaključio je u tom dijelu da je predmet kupoprodaje bio suvlasnički dio nekretnine od 179/302 dijela prava vlasništva. Istaknuo je da je pri provedbi ugovora u zemljišnu knjigu napravljena greška, tako da su se spomenuti kupci uknjižili na navedenoj nekretnini za cijelo umjesto za kupljeni suvlasnički dio te da je to potvrdila i porezna uprava, s obzirom na to da je po prijavi poreza od 10. studenoga 2006., tvrdi, ona, rješenjem od 10. srpnja 2007., utvrdila porez za kupljeni suvlasnički dio a ne za cijelu nekretninu. Istaknuo je da su kupci ĆČ i NČ, u biti, priznali pravo vlasništva tužitelju za dio koji nije bio predmet kupoprodaje te da su oni sklapanjem toga sporazuma ispravili pogrešan upis (prava suvlasništva za 123/302 dijela na konkretnoj nekretnini). Smatra da porezna tijela uopće nisu razmotrila sadržaj toga pravnog posla a niti posebnosti konkretnog predmeta, već da su postupila formalistički i površno ne utvrđujući pravo stanje stvari. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavo protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Dubrovnik KLASA: UP/I-410-20/2020- 001/001281, URBROJ: 513-007-19-01-2022-10 od 10. prosinca 2022., a kojim mu je utvrđen poreza na promet nekretnina u iznosu od 2.475,95 eura.

3. U dokaznom postupku čitani su: prijava poreza na promet nekretnina od 10. studenoga 2006., rješenja Porezna uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave

Dubrovnik KLASA: UP/I-410-20/2006-002/00531, URBROJ: 513-007-19-001/2007-

0003 i KLASA: UP/I-410-20/2006-002/00531, URBROJ: 513-007-19-001/2007-0004 od 10. srpnja 2007., rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice poslovni broj O-249/16 od 4. svibnja 2016., Sporazum o priznanju i utvrđenju prava vlasništva "Dubrovnik, 7. rujna 2017.", ranije rješenje tuženika od 26. kolovoza 2022. i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2020-001/001281.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovoga spora je utvrđenje tužitelju obveze plaćanja poreza na promet nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i to dio 123/302 dijela, u prirodi stojne kuće u [adresa] ukupne površine 302 m2 anagrafske oznake Molunat 101, a koju je tužitelj za navedeni suvlasnički dio, prema ocjeni i utvrđenju poreznih tijela, stekao na temelju Sporazuma o priznanju i utvrđenju prava vlasništva nekretnine, koji je ovjerovljen od javnog bilježnika 8. rujna 2017. pod brojem OV-7468/17. Porez u iznosu od 2.475,95 eura mu je utvrđen na temelju odredbi članka 4., 5. i članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: broj: 115/16., u daljnjem tekstu: ZoPNPN), kojeg je primijeniti u konkretnim predmetu na temelju članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., u daljnjem tekstu: OPZ), s obzirom na trenutak sklapanja ugovora koji je bio osnova oporezivanja.

7. Pokazalo se spornim je li u konkretnom predmetu nastao promet nekretnine i je li tužitelj u obvezi plaćanja poreza. Srž tužiteljeva prigovora je da u konkretnom predmetu, iako je formalno na temelju Sporazuma došlo do zemljišnoknjižne promjene vlasništva, u biti nije bilo stvarne promjene vlasništva odnosno stvarnog prometa nekretnina. Naime, on smatra da nije bilo osnove za oporezivanje na temelju Sporazuma o priznanju i utvrđenju prava vlasništva nekretnine, koji je ovjerovljen od javnog bilježnika 8. rujna 2017. pod brojem OV-7468/17 (u daljnjem tekstu: Sporazum), s obzirom na to da je njime samo ispravljen pogrešan upis pri provedbi ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog između prodavateljice, majke tužitelja ČČ i kupaca ĆČ i NČ. Tvrdi da je Sporazum sklopljen radi usklađivanja stvarnog stanja sa zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem.

8. Prema definiciji članka 4. stavka 1. točke 1. ZoPNPN-a u smislu toga zakona promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine), a prema točki 2. toga stavka stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba . Prema točki 7. istoga stavka isprava o stjecanju nekretnine je svaka isprava, javnobilježnički akt ili odluka nadležnog tijela kojom dolazi do stjecanja ili promjene vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj.

8.1. Odredbom članka 5. stavka 1. ZoPNPN-a je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina, dok prema članku 16. stavku 1. ZPNPN-a porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.

9. Uzimajući kao polazišnu osnovu ono što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio u odluci U-III-1113/2021 od 4. srpnja 2024. sud ponajprije smatra da je s aspekta oporezivanja svaka isprava, uključujući i ugovore, promatra prema svom sadržaju a ne po svom nazivu i da po svom sadržaju i konkretni Sporazum može imati i bitna obilježja drugih imenovanih dvostranih pravnih poslova koji su uređeni Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.).

10. Tumačeći i iščitavajući teleološki citirane zakonske norme sud smatra i da je stjecatelj u situaciji ugovornog stjecanja nekretnine u obvezi platiti porez na promet nekretnine u trenutku sklapanja ugovora, budući da ZoPNPN, kao lex specialis, uređuje materiju utvrđenja i naplate poreza na promet nekretnina. Naime, taj specijalni zakonski propis ne određuje upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao posebni uvjet nastanka porezne obveze. Može se zaključiti da zakonodavac za nastanak porezne obveze nije zahtijevao ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koje su uređene pozitivnim pravilima stvarnog prava. To znači i da eventualna nemogućnost provedbe odluke i/ili ugovora na temelju koje je stečeno pravo vlasništva na nekretnini u zemljišnoj knjizi ne utječu na nastanak obveze plaćanja poreza na promet nekretnine.

11. Ustavni sud Republike Hrvatske je, u odluci poslovni broj U-III-6120/2022 od 6. veljače 2024., istaknuo …slučaju kada je do miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva došlo u kontekstu ispravljanja pogreške koju je počinila javna vlast, ne samo da se prema načelu dobrog upravljanja vlastima nameće obveza da odmah djeluju kako bi ispravile svoje pogreške, već se te pogreške ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga pojedinca, osobito ako nikakav drugi suprotstavljeni privatni interes nije doveden u pitanje (…) da iako ni članak 48. Ustava, a ni članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, ne sadrži izričite postupovne zahtjeve, sudski postupci koji se tiču prava na mirno uživanje vlasništva također moraju pružiti pojedincu razumnu priliku iznošenja svojih argumenata nadležnim tijelima u svrhu učinkovitog osporavanja mjera koje zadiru u pravo zajamčeno tim odredbama. Pri utvrđivanju je li taj uvjet zadovoljen, postupke se mora sveobuhvatno sagledati (vidi predmete ESLJP-a Veits protiv Estonije, br. 12951/11, presuda od 15. siječnja 2015., § 72.; Denisova i Moiseyeva protiv Rusije, br. 16903/03, presuda od 1. travnja 2010., § 59.; te Jokela protiv Finske, br. 28856/95, presuda od 21. svibnja 2002., § 45.; i odluku i rješenje Ustavnog suda broj: U-III-2173/2021 od 7. lipnja 2022., t. 5.30.). U tom smislu relevantno je i pitanje jesu li vlasti pažljivo ispitale glavne tvrdnje podnositelja (vidi predmet ESLJP-a Megadat.com SRL protiv Moldavije, br. 21151/04, presuda od 17. svibnja 2011., § 74.; Novoseletskiy protiv Ukrajine, br. 47148/99, presuda od 22. veljače 2005., § 111.; Bistrović protiv Hrvatske, br. 25774/05, presuda od 31. svibnja 2007., § 37.).

12. Polazeći od iznesenih općenitih pravnih stajališta i ocjena vezano za oporezivanje prometa nekretnina, sud će ocijeniti (ne)osnovanost navoda stranaka u pogledu merituma stvari.

13. Nije sporno da su tužbeni navodi, u bitnom, isti onima koje je porezni obveznik istaknuo i u žalbi.

14. Iz obrazloženja osporenog drugostupanjskog rješenja razvidno je da se tuženik uopće nije očitovao na žalbene navode vezao za ne nastanak prometa i (ne)valjanost pravne osnove oporezivanja. Porezna tijela su zaključila da Sporazum predstavlja valjanu pravnu osnovu oporezivanja i da je riječ o (samostalnom) pravnom prometu konkretne nekretnine i njezinom stjecanju samo na temelju okolnosti da je taj ugovor sklopljen i da je on prijavljen od javne bilježnice. Valja primijetiti i da porezna tijela niti su ocijenila sadržaj isprava koji su priloženi tijekom upravnog postupka a niti su ocijenila sadržaj sklopljenog ugovora i njegova aneksa.

14.1. Porezna tijela osobito nisu razmotrila tvrdnje tužitelja, poreznog obveznika da Sporazumom nije ostvaren ikakav promet, budući da su njegova majka ČČ i tetka ŽČ ovjerovljenim ugovorom od 2. rujna 2003. prodale kuću kupcima TČ i NČ suvlasnički dio nekretnine označene čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i to dio 179/302 dijela prava (su)vlasništva; da ta nekretnina u prirodi predstavlja staru stojnu kuću površine 179 m2, kako je to opisano i prikazano u preglednom nacrtu terena i označeno crvenom bojom i oznakom "B" koji ja izrađen od "Geoplan" d. o. o. i stalnog sudskog vještaka Ivice Ogreste; da je predmet kupoprodaje bio suvlasnički dio nekretnine od 179/302 dijela prava vlasništva te da je pri provedbi ugovora o prodaji od 1. rujna 2003. napravljena greška pri uknjižbi, tako da su se spomenuti kupci uknjižili na navedenoj nekretnini za cijelo umjesto za kupljeni suvlasnički dio, a što je navodno potvrdila i Porezna uprava, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Dubrovnik u svojim rješenjima o utvrđenju poreza na promet nekretnina KLASA: UP/I-410-20/2006-002/00531, URBROJ: 513-007-19-001/2007-

0003 i KLASA: UP/I-410-20/2006-002/00531, URBROJ: 513-007-19-001/2007-0004 od 10. srpnja 2007.

14.2. Porezna tijela su propustila ocijeniti osobito sadržaj izvatka iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (odnosi se na česticu zgrade oznake 76/3) ali ugovora o prodaji koji je sklopljen 1. rujna 2003. između prodavateljica ČČ (majka tužitelja) i ŽČ te kupaca ĆČ i NČ (obje isprave su sadržane u spisu predmeta poreznog tijela ). Valja primijetiti da je iz toga ugovora, njegova članka 1. razvidno da je predmet kupoprodaje i čestica zgr. [katastarska čestica] a u prirodi stara stojna kuća površine 179 m2 kako je to opisano i prikazano u preglednom nacrtu terena i označeno crvenom bojom i oznakom "B" koji ja izrađen od "Geoplan" d. o. o. i stalnog sudskog vještaka Ivice Ogreste.

14.3. Porezna tijela su propustila ocijeniti (ne)osnovanost prigovora tužitelja da nije riječ o ikakvom oporezivom prometu nekretnine i sadržaj raspoloživih dokaza poglavito u kontekstu nesporne činjenice da površina nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] iznosi 302 m2.

15. Sud mora primijetiti da su porezna tijela, strogo formalističkom primjenom članka 5. stavka 1. i članka 16. stavka 1. ZoPNPN-a, ocijenili da je tužitelj stekao konkretnu nekretninu na temelju Sporazuma, pri čemu nisu odgovorila a ni ocijenila (ne)osnovanost žalbenih navoda, nisu iznijela utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza. Naime, način na koji su porezna tijela protumačila i primijenila relevantne norme može se smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje da je tužitelj obveznik plaćanja poreza po navedenoj pravnoj osnovi nisu dali razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

16. U izloženom osporene odluke ne sadrže dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezno-upravne stvari te su one nerazumljive i proturječne sadržaju isprava koje su sadržane u spisu upravnog tijela. Time su povrijeđene odredbe članka 6. stavka 2. i članka 98. stavka 5. OPZ-a i članka 8., 9., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.).

17. Stoga, a budući da one nisu zakonite, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporene odluke i predmet vratiti prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovni postupak te obvezati to tijelo da je u ponovnom postupku dužno postupiti u skladu s izraženi pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke.

17.1. U ponovnom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o (ne)postojanju porezne obveze po navedenoj pravnoj osnovi pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

18. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

18.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe 500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (250,00 eura) iznosi ukupno 1.250,00 eura, koliko je i zatraženo, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem.

U Splitu 18. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. ZUS-a , a protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Juraju Magudu, odvjetniku u Dubrovniku,

Dubrovnik – Gruda, Gruda 146,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2020-001/001281,

- u spis.