REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2523/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 6.307,67 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 27.02.2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku 15 dana".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.265,45 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tužitelja DO smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 17. lipnja 2002. kao vozač motocikla reg. oznake [registarska oznaka], da je štetni događaj prouzrokovao OO upravljajući teretnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], a osiguranim kod tuženika pod brojem police [broj police], da je odgovornost osiguranika tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ks-304/04 od 23. svibnja 2005., da je radi posljedica predmetne nesreće iza pokojnog priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a čijom isplatom tužitelj trpi štetu, da je ranije zahtjeve za naknadu štete po osnovi isplaćene obiteljske mirovine tuženik podmirivao u mirnom postupku, odnosno za razdoblje naknade štete od 01.05.2014. do 30.11.2016. pravomoćno okončanim postupkom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P- 3121/2016, da je za razdoblje od 01.01.2021. do 31.12.2022. za tužitelja nastala šteta s osnove isplaćene obiteljske mirovine koja sukladno čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) iznosi 6.307,67 eur. Tužitelj nadalje navodi da se dana 03.02.2023. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku radi naknade štete koju trpi daljnjom isplatom za razdoblje od 01.01.2021. do 31.12.2022. u iznosu od 6.307,67 eur, a koji zahtjev je tuženik otklonio svojim dopisom od 16.02.2023., da tuženik odgovora tužitelju za nastalu štetu isplatom obiteljske mirovine temeljem odredaba čl. 161, a u vezi s čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, slijedom čega predlaže donijeti presudu sadržaja izreke kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke ove presude pod navodnim znacima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornom svoju pasivnu legitimaciju, kao i nastanak prometne nezgode od dana 17. lipnja 2002., te činjenicu da je tužitelj djeci pok. osiguranika DO priznao pravo na obiteljsku mirovinu, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, dostavlja u spis predmeta revizijsko rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-12/2022 od 12.01.2022., kao i rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25.08.2020. kojim rješenjima je Vrhovni sud RH zauzeo stajalište da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu specijalniji zakon od Zakona od mirovinskom osiguranju. Nadalje navodi kako je i u predmetnom postupku tuženik osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti, da je jasno da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom obiteljske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem č. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, da se razmjerni iznos mirovine određuje sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te istoga obvezati da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvješće MUP-a RH, PU zagrebačka, II. PPP Zagreb od 17.06.2002. (list 4-10 spisa), Presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ks-30/04 od 23.05.2005. (list 12-13 spisa), Rješenje HZMO-a, Područna služba u Zagrebu od 19.12.2003. (list 14-15 spisa), Rješenje HZMO-a, Područna služba u Zagrebu od 04.10.2013. (list 16-17 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-5379/2017-2 od 27.06.2018. (list 18- 20 spisa), Presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3121/16 od 30.05.2017. (list 21-24 spisa), obračun isplata na teret HZMO-a od 30.01.2023. (list 25 spisa), ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 26-39 spisa), odštetni zahtjev od 03.02.2023. s povratnicom (list 40-41 spisa), obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu (list 42-43 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 211-221 spisa).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom obiteljske mirovine AO, kćerki osiguranika tužitelja DO, u razdoblju od 01.01.2021. do 31.12.2022.

6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

7. Uvidom u rješenje tužitelja broj 363606 od 4.10.2013. (list 16-17 spisa), utvrđeno je da se AO rođenoj **.**.1997., priznaje obiteljska mirovina s danom 1.9.2013., te se počevši od 1.9.2013. uspostavlja isplata obiteljske mirovine u svoti od 1.651,86 kn mjesečno, a isplata navedene mirovine pripada korisnici počevši od 1.9.2013. i isplaćivat će je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag, da se navedenim rješenjem mijenja rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu broj 363606 od 20.09.2013.

8. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev- 5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

9. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14. - nastavno ZOOP), također važećim u trenutku isplate obiteljske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

10. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

11. Sukladno prijedlogu tuženika u predmetnom postupku provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. kojem je bio zadatak utvrditi razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

11.1. Sukladno naprijed navedenom zadatku, stalni sudski vještak u svom nalazu od 24.09.2024. utvrđuje da bi pretpostavljena invalidska mirovina u cijelom utuženom periodu bila veća od isplaćene obiteljske mirovine (vještak omaškom navodi "isplaćena invalidska mirovina") (Tabela 1 nalaza – list 214-220 spisa). Na temelju navedenog nalaza vještak daje mišljenje da je, u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022., razlika između pretpostavljenih invalidskih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u slučaju ozljede na radu i isplaćenih obiteljskih mirovina, iznosi ukupno 962,46 EUR.

12. Na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tuženik nije isticao nikakve primjedbe niti prigovore, dok tužitelj ne osporava matematički izračun vještaka u dijelu nalaza kada je za izračun mirovine koristio mirovinski faktor od 0,6667, pa kako se radi o različitim vrstama mirovine, a tako i mirovinskim faktorima koji se primjenjuju sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju, to stoga predlaže da vještak sačini i dopunski nalaz koristeći se mirovinskim faktorima od 0,8 te 1,0, kao i da nastavno iskaže razliku u odnosu na isplaćenu obiteljsku mirovinu.

13. Sud je cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. budući je sačinjen stručno, detaljno i obrazloženo. Iz istoga je nesporno utvrđeno kako bi pretpostavljena invalidska mirovina koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu bila veća od obiteljske mirovine koju osiguranica tuženika prima.

13.1. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da vještak dopuni vještačenje na način da koristi mirovinske faktore od 0,8 te 1,0 te da nastavno iskaže razliku u odnosu na isplaćenu obiteljsku mirovinu obzirom da navedeni prijedlog tužitelja smatra nesvrsishodnim. Naime, životno je i logično, te matematički provjerljivo da bi se množenjem osobnih bodova (vrijednosni bodovi x staž u godinama x polazni faktor) i aktualnom vrijednosti mirovine sa mirovinskim faktorima od 0,8 i 1,0 u konačnici dobila puno veća polazna svota pretpostavljene invalidske mirovine, čime bi posljedično razlika između pretpostavljenih invalidskih mirovina koje bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku u slučaju ozljede na radu i isplaćenih obiteljskih mirovina bila puno veća u korist pretpostavljene invalidske mirovine. Naprijed navedeni zaključak sud temelji na metodologiji izračuna koju je koristio financijski vještak na listu 3 nalaza (list 213 spisa).

13.2. Slijedom svega navedenog, ovaj sud utvrđuje da je vještačenjem utvrđena pretpostavljena invalidska mirovina veća od one koja je isplaćivana osiguraniku tužitelja te da za tužitelja u tom slučaju nema stvarne štete, odnosno da tužitelju isplatom obiteljske mirovine nije nastala šteta koju potražuje predmetnom tužbom.

14. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu, to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Troškovi parničnog postupka suđeni su tuženiku obzirom da tužitelj nije uspio u predmetnom postupku. Visina troškova tuženiku je odmjerena u skladu s odredbom 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je obračunat trošak sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), prema vrijednosti predmeta spora (6.307,67 eur) i priloženom troškovniku. Tuženiku je kao potreban priznat trošak sastava podnesaka od 27.08.2024., 28.10.2024. i 14.12.2024. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 12.05.2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 400 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 800,00 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 1.000,00 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za trošak financijskog vještačenja u zatraženom iznosu od 265,45 eur, tako da sveukupan trošak tuženika iznosi 1.265,45 eur.

U Zagrebu, 18. lipnja 2025.

Sudac

Nevenka Božinović Čupin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA

1. tužitelju

2. pun. tuženika