UsI-1933/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice PŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva "Gluić Ninčević" d. o. o. iz Zadra, Špire Brusine 16, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-20/23-01/280, URBROJ: 513-04-24-2 od 31. svibnja 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda u Zadru, Ispostave Zadar KLASA: UP/I-410- 20/2023-001/00357, URBROJ: 513-007-13-01-2023-005 od 3. travnja 2023. te predmet vraća na ponovni postupak.

II. Dužno je prvostupanjsko porezno tijelo, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne presude, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

III. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 2. kolovoza 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-20/23-01/280, URBROJ: 513-04-24-2 od 31. svibnja 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda u [adresa], Ispostave Zadar KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00357, URBROJ: 513-007-13-01- 2023-005 od 3. travnja 2023. zbog, u biti, svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra pogrešnim odrediti mu obveza poreza na promet nekretnina na temelju isprave kojom se razvrgava suvlasništvo u smislu članka 13. ZPNPN-a. Drži pravilnim utvrđenje poreznih tijela da su suvlasnici nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] za suvlasnički dio 1792/10000 i u površini od 852 m2 te da taj dio u prirodi predstavlja stan E-3 ukupne površine 110,08 m2 dovršenosti visoki roh bau. Istaknuo je i da tuženik nije ni obrazložio dostatno rješavanje upravne stvari a niti je odgovorio na njegove žalbene navode. Stoga je zatražio poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavo protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda u Zadru, Ispostave Zadar KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00357, URBROJ: 513-007-13-01-2023-005 od 3. travnja 2023., a kojim mu je utvrđen poreza na promet nekretnina u iznosu od 3.900,00 eura.

3. U dokaznom postupku čitan je spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I- 410-20/2023-001/00357.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužiteljica je popisala troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovoga spora je utvrđenje tužiteljici obveze plaćanja poreza na promet nekretnine oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] za suvlasnički dio 1792/10000, a koju je tužiteljica za navedeni suvlasnički dio, prema ocjeni i utvrđenju poreznih tijela, stekla na temelju Aneksa ugovora o otraštvu radi zajedničke izgradnje zgrade " [adresa], 15. travnja 2020.". Porez u iznosu od 3.900,00 eura mu je utvrđen na temelju odredbi članka 4., 5. i članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: broj: 115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: ZoPNPN), kojeg je primijeniti u konkretnim predmetu na temelju članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 121/19., 32/20. i 42/20., u daljnjem tekstu: OPZ), s obzirom na trenutak sklapanja ugovora koji je bio osnova oporezivanja.

7. Nije, u biti, sporno da je VŠ investitor građevine u kojoj se nalazi stan koji je predmet oporezivanja te da je on ishodio građevinsku dozvolu Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo KLASA: UP/I-361-03/18- 01/000191, URBROJ: 2198/01-5-18-0007 od 3. prosinca 2018. (postala pravomoćna 3. siječnja 2019.). Riječ je stan oznake E-3 ukupne površine 110,08 m2 dovršenosti visoki roh bau koji se nalazi u građevini stambene namjene izgrađenoj na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koja je formirana od dijelova nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

7.1. Nije sporno niti da su tužiteljica PŠ i VŠ, ortaci 30. listopada 2018. sklopili ugovor o ortaštvu radi zajedničke izgradnje zgrade na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] te da je taj ugovor ovjeren kod javnog bilježnika 6. ožujka 2020. pod brojem OV-1470/2020. Nije dvojbeno niti da se ortak VŠ obvezao uložiti nekretninu i preostala potrebna novčana sredstva za izgradnju građevine, a da se ortak PŠ obvezala sudjelujući u gradnji obvezala uložiti financijska sredstva u iznosu od 130.000,00 eura.

7.2. Između stranaka, u biti, nije sporno ni da su navedeni ortaci VŠ i P **.**.2020. sklopili Aneks ugovora o ortaštvu radi zajedničke izgradnje zgrade (ovjeren od javnog bilježnika 15. travnja 2020. pod brojem OV-1956/2020) te da se, člankom 2., ortak, vlasnik nekretnine, investitor građevine VŠ dozvolio ortaku PŠ da na temelju ugovora o ortaštvu i toga aneksa ishodi upis prava (su)vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] za 1792/10000 dijela uz istovremeno brisanje prava vlasništva u navedenom suvlasničkom dijelu s njegova imena. Navedeni upis je dopustio nakon što su ugovorne stranke suglasno utvrdile da je ortak PŠ u cijelosti ispunila novčane obveze koje proizlaze iz ugovora o ortaštvu.

7.3. Također nije sporno da je tuženik ocijenio da je obveza poreza na promet nekretnina nastala na temelju ugovora o ortaštvu i njegova aneksa.

8. Pokazalo se spornim je li tužiteljica na temelju navedenog ugovora stekla nekretnine i je li po toj osnovi nastao promet nekretnina koji podliježe oporezivanju.

8.1. Supstancijalno se, u biti, u izloženom (nespornom) činjeničnom stanju pokazalo dvojbenim je li pravni posao iz ugovora o zajedničkoj izgradnji stambene zgrade (ugovora o ortakluku) potpada pod oporezivanje. Tužiteljica smatra da nije riječ o ikakvom oporezivom prometu nekretnina. S druge strane, prema sadržaju obrazloženja osporene odluke, može se zaključiti da je tuženik zauzeo pravno shvaćanje da stjecanje točno određenog posebnog dijela nekretnine, uz ugovorenu naknadu, predstavlja pravni posao kupoprodaje, a ne unos uloga u imovinu ortaštva kao zajedničku imovinu ortaka, radi postizanja zajedničkog cilja u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., u daljnjem tekstu: ZOO). Naime, tuženik smatra da tužiteljica navedenu nekretninu nije stekla građenjem, već je pravo vlasništva na stanu stekla plaćanjem nadoknade u novcu, dakle kupoprodajom te da opisano stjecanje predstavlja oporezivi promet u smislu ZPNPN-a a u situaciji kada se ona u konkretnom pravnom poslu nije pojavila niti kao suvlasnica zemljišta a niti kao suinvestitor u građevinskoj dozvoli za izgradnju konkretne građevine.

9. Prema definiciji članka 4. stavka 1. točke 1. ZoPNPN-a u smislu toga zakona promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine), a prema točki 2. toga stavka stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba . Prema točki 7. istoga stavka isprava o stjecanju nekretnine je svaka isprava, javnobilježnički akt ili odluka nadležnog tijela kojom dolazi do stjecanja ili promjene vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj.

9.1. Odredbom članka 5. stavka 1. ZoPNPN-a je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina, dok prema članku 16. stavku 1. ZPNPN-a porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.

10. Uzimajući kao polazišnu osnovu ono što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio u odluci U-III-1113/2021 od 4. srpnja 2024. sud ponajprije smatra da je se aspekta oporezivanja svaka isprava, uključujući i ugovore, promatra prema svom sadržaju a ne po svom nazivu i da po svom sadržaju i konkretni ugovor i njegov aneks može imati i bitna obilježja drugih imenovanih dvostranih pravnih poslova koji su uređeni odredbama ZOO-a.

11. Tumačeći i iščitavajući teleološki citirane zakonske norme sud smatra i da je stjecatelj u situaciji ugovornog stjecanja nekretnine u obvezi platiti porez na promet nekretnine u trenutku sklapanja ugovora, budući da ZoPNPN, kao lex specialis, uređuje materiju utvrđenja i naplate poreza na promet nekretnina. Naime, taj specijalni zakonski propis ne određuje upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao posebni uvjet nastanka porezne obveze. Može se zaključiti da zakonodavac za nastanak porezne obveze nije zahtijevao ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koje su uređene pozitivnim pravilima stvarnog prava.

12. U upravno-sudskoj praksi Visoki upravni sud Republike Hrvatske je, pri rješavanju konkretnog pravnog pitanja, zauzeo oprečna pravna stajališta, a na što je ukazao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-4818/2017 od 22. travnja 2021., kada je ukinuo presudu višeg suda poslovni broj Usž-1933/2017-2 od 14. lipnja 2017. i presudu Upravnog suda u Zagrebu broj UsI-2756/2015-9 od 24. veljače 2017. u predmetu utvrđivanja poreza na promet nekretnina. Ustavni sud je zaključio da Visoki upravni sud nije dao valjano obrazloženje za odstupanje od svoje dotadašnje prakse prema kojoj nekretnine koje su sagrađene na temelju ugovora o zajedničkoj izgradnji – ugovor o ortakluku ne podliježu oporezivanju porezom na pomet nekretnina, jer je riječ o originarnom stjecanju vlasništva. Ustavni sud je ocijenio da takvo postupanje ne ispunjava zahtjeve pravičnog suđenja.

12.1. Naime, viši sud je, u presudi broj Usž-1933/2017-2, istaknuo: Porez na promet nekretnina obračunava se i plaća prema odredbama Zakona o porezu na promet nekretnina, a prema kojim odredbama pravni posao iz ugovora o zajedničkoj izgradnji stambene zgrade (ugovora o ortakluku) od 24. travnja 2003., potpada pod oporezivanje, budući da stjecanje točno određenog posebnog dijela nekretnine, uz ugovorenu naknadu, predstavlja pravni posao kupoprodaje, a ne unos uloga u imovinu ortaštva kao zajedničku imovinu ortaka, radi postizanja zajedničkog cilja, u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se kao stjecatelj nekretnine u ovom pravnom poslu nije pojavio niti kao suvlasnik zemljišta niti suinvestitor u građevinskoj dozvoli za izgradnju predmetnog objekta, tako da nekretninu nije stekao građenjem već je pravo na stanu stekao uz nadoknadu u novcu, dakle kupoprodajom, a takvo se stjecanje smatra prometom nekretnine u smislu Zakona o porezu na promet nekretnina.

12.2. S druge strane, Visoki upravni sud je, preinačavajući prvostupanjsku presudu i poništavajući osporena porezna rješenja, u presudi poslovni broj Usž- 1935/2019-3 od 18. lipnja 2020., istaknuo: Prvostupanjski sud prihvaća tvrdnju tuženika da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina od (…) vlasnika zemljišta na kojemu je izgrađen objekt. Pored toga, prvostupanjski sud navodi da ugovor o zajedničkoj izgradnji stambene zgrade potpada pod oporezivanje, smatrajući da je riječ o stjecanju točno određenog posebnog dijela nekretnine uz ugovorenu naknadu, a što u biti predstavlja kupoprodaju. S takvim se stajalištem ovaj Sud ne može suglasiti. Prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnom je slučaju riječ o stjecanju prava vlasništva na nekretnini na temelju ugovora o ortakluku, u kojem slučaju, prema pravnom shvaćanju Suda, ne postoji obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Sud prihvaća navod tužitelja da u konkretnom slučaju nije riječ o stjecanju vlasništva nekretnine na temelju navedene odredbe ZPPN-a, uzevši u obzir okolnost da su ugovorom o zajedničkoj izgradnji stambene zgrade (ugovorom o ortakluku) … sklopljenim između tužitelja i (…), ugovorne strane ugovorile da stupaju u ortakluk radi zajedničke izgradnje stambene zgrade (…) te u svezi sa zajedničkim financiranjem i zajedničkom izgradnjom uređuju svoja međusobna prava i obveze na način da tužitelj u zajedničku izgradnju unosi novčana sredstva za izgradnju, a (…) unosi nekretninu (…). Članak 4. stavak 2. ZPPN-a podrazumijeva da stjecatelj nekretnine stječe nekretninu od prednika, u kojem slučaju postoji i obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Međutim, u slučaju kad se vlasništvo stječe na nekretninama koje će tek biti izgrađene na temelju ugovora, u konkretnom slučaju ugovora o zajedničkoj izgradnji stambene zgrade, nije riječ o stjecanju nekretnina od prethodnog vlasnika. U tom slučaju ne postoji obveza plaćanja poreza na promet nekretnina jer ne postoji promet u smislu navedene zakonske odredbe. Prema ugovoru o zajedničkoj izgradnji stambene zgrade, tužitelj se u izgradnju novog objekta, na temelju zajedničkog ulaganja, obvezao uložiti novčana sredstva te je na taj način ulaganjem sredstava stekao osnovu za stjecanje suvlasništva, zbog čega ovaj Sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju bila riječ o stjecanju nekretnine od prednika. Valja napomenuti da iza realizacije ugovora o ortakluku može stajati promet koji podliježe obvezi plaćanja poreza, u slučaju kad ortaci naknadno ugovore drukčiju diobu, kojom se u stvari obavlja prijenos nekretnine ili njihovih dijelova na druge osobe, što može imati za posljedicu utvrđenje porezne obveze na onaj dio prometa nekretnina koji je nastao između ortaka i kasnijih stjecatelja određenih dijelova predmetne nekretnine.

12.3. Visoki upravni sud je, u presudi broj Usž-4154/2019-2 od 30. siječnja 2020., razmatrajući konkretno pitanje, istaknuo i: …Citirana odredba članka 4. stavka 2. ZPPN-a podrazumijeva da stjecatelj nekretnine stječe nekretninu od prednika, dakle da se radi o derivativnom stjecanju vlasništva od ranijeg vlasnika u kojem slučaju postoji i obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Međutim, u slučaju da se vlasništvo stječe na nekretninama koje će tek biti izgrađene na temelju ugovora, u konkretnom slučaju nazvanog ugovor o zajedničkoj izgradnji stambene zgrade (ugovor o ortakluku), radi se o originarnom stjecanju nekretnina koje se stječu tek upisom nekretnine u vlasničku knjigu, jer je do tada njezin vlasnik nepoznat, iz kojeg razloga se ne može niti govoriti o stjecanju nekretnina od prethodnog vlasnika. U tom slučaju strane nisu u obvezi plaćati porez na promet nekretnina jer prometa u smislu citirane zakonske odredbe niti nema. Prema ugovoru o zajedničkoj izgradnji stambene zgrade, tužiteljica se u izgradnju novog objekta, a na temelju zajedničkog ulaganja, obvezala uložiti novčana sredstva te je na taj način ulaganjem sredstava stekla osnovu za stjecanje suvlasništva, radi čega ovaj Sud ne nalazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o stjecanju nekretnine od prednika…

13. Polazeći od iznesenih pravnih stajališta i ocjena vezano za oporezivanje prometa nekretnina, sud će ocijeniti (ne)osnovanost navoda stranaka u pogledu merituma stvari.

14. Nije sporno da su žalbeni navodi, u bitnom, isti onima koje je porezni obveznik istaknuo i u žalbi.

15. Iz obrazloženja osporenog drugostupanjskog rješenja razvidno je da se tuženik uopće nije očitovao na žalbene navode vezao za ne nastanak prometa i (ne)valjanost pravne osnove oporezivanja. Porezna tijela su zaključila da ugovor o ortaštvu i njegov aneks predstavljaju valjanu pravnu osnovu oporezivanja i da je riječ o (samostalnom) pravnom prometu konkretne nekretnine i njezinom stjecanju. Valja primijetiti i da porezna tijela zbog pogrešnog i formalističkog pravnog pristupa i ne uzimajući u obzir odredbe ZOO-a kojima je uređen ugovor o ortaštvu, nisu niti ocijenila sadržaj isprava koji su priloženi tijekom upravnog postupka a niti su ocijenila sadržaj sklopljenog ugovora i njegova aneksa u kontekstu ostalih raspoloživih pisanih dokaza. Ona su, ne utvrđujući pravo stanje stvari i pravu volju ugovornih stranaka, ocijenila da je riječ o ugovoru (uz aneks) kojim je tužiteljica stekla konkretnu nekretninu.

16. Iz spisa predmeta poreznog tijela proizlazi i da je njemu sadržana uporabna dozvola Grada Zadra, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo KLASA: UP/I-361-05/20-01/000061, URBROJ: 2196/01-5-20-0006 od 17. lipnja 2020. ali i povijesni izvadak iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (odnosi se na konkretne nekretnine na kojima je planiran/izveden građevinski zahvat), a koje isprave porezna tijela uopće nisu uzela u razmatranje pri rješavanju upravne stvari.

17. Sud mora primijetiti da su porezna tijela, strogo formalističkom primjenom članka 5. stavka 1. i članka 16. stavka 1. ZoPNPN-a, ocijenili da je tužiteljica stekla konkretnu nekretninu na temelju ugovora i njegova aneksa, pri čemu nisu odgovorila a ni ocijenila (ne)osnovanost žalbenih navoda, nisu iznijela utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza. Naime, način na koji su porezna tijela protumačila i primijenila relevantne norme može se smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje da je tužiteljica obveznica plaćanja poreza po navedenoj pravnoj osnovi nisu dali razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

18. Valja općenito skrenuti pozornost tuženiku da često volja stranaka pri sklapanju ugovora nije jasno izražena, zbog čega se javlja potreba tumačenja onih ugovornih odredbi u kojima stranke različito vide njihov pravno obvezujući značaj. Osnovno je pravilo da jasne odredbe ne treba tumačiti, već ih treba primijeniti onako kako glase na temelju odredbe članka 319. stavka 1. ZOO-a. No, u tumačenju spornih odredbi koje nisu jasne, ne treba se držati doslovnoga značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru (volju) ugovaratelja i odredbu tumačiti u skladu s temeljnim načelima obveznoga prava (članak 319. stavak 2. ZOO-a).

19. U izloženom osporene odluke ne sadrže dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezno-upravne stvari te su one nerazumljive i proturječne sadržaju isprava koje su sadržane u spisu upravnog tijela. Time su povrijeđene odredbe članka 6. stavka 2. i članka 98. stavka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20.) i članka 8., 9., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.).

18. Sud mora primijetiti i da su porezna tijela, pri razjašnjenju ključnih dvojbenih pitanja, zanemarila i pravne ocjene i stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, koja su zauzeta i u odlukama poslovni broj U-III-4818/2017 od 22. travnja 2021. i U-III- 4604/2018 od 10. lipnja 2021. (dostupne su na: www.usud.hr).

20. Stoga, a budući da one nisu zakonite, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporene odluke i predmet vratiti prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovni postupak te obvezati to tijelo da je u ponovnom postupku dužno postupiti u skladu s izraženim pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke.

20.1. U ponovnom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje osobito vezano za pravu volju ugovornih stranaka i cilj sklapanja ugovora o otraštvu i njegova aneksa u kontekstu ocjene ostalih raspoloživih pisanih dokaza, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o (ne)postojanju obveze plaćanja poreza na promet nekretnina pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

21. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

21.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužiteljici, koja je bila zastupana po odvjetnicima, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na jednom ročištu na kojem je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (500,00 eura) iznosi ukupno 2.500,00 eura, koliko je i zatraženo, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem.

U Splitu 18. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. ZUS-a.

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima iz OD "Gluić Ninčević" d. o. o. iz Zadra, Špire Brusine 16,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00357,

- u spis.