- 1 -              Rev 853/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 853/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. A., OIB ..., iz C., zastupanog po punomoćniku I. Ž., odvjetniku u S. B., protiv ovršenika H. e. d.d., OIB ..., Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-275/2018-2 od 10. svibnja 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1425/2018-3 od 26. veljače 2018., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukida rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-275/2018-2 od 10. svibnja 2018. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1425/2018-3 od 26. veljače 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 9. veljače 2018.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem žalba ovrhovoditelja od 5. ožujka 2018. i dopuna žalbe od 8. ožujka 2018. odbijene su kao neosnovane i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju podnosi ovrhovoditelj na temelju odredbe članka 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže ukidanje nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

4. Ovršenik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu mu troška za sastav odgovora na reviziju.

 

5. Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje u tekstu: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka. Nadalje, odredbom čl. 21. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema stavku 3. istog članka u reviziji iz stavka 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg se revizija podnosi, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na reviziju odnose te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. Ovdje valja napomenuti da prema odredbi čl. 400. st. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude.

 

8. Ovrhovoditelj u reviziji postavlja pitanja:

              „- da li sud može odbiti prijedlog za ovrhu ako isti udovoljava pretpostavkama iz čl. 29. Ovršnog zakona tj. ako su u ovršnoj ispravi naznačeni vjerovnik, dužnik, te predmet, vrsta i opseg i vrijeme ispunjenja obveze?

              - da li je sud nižeg stupnja ispravio OIB ako je ispravan OIB naveo u pobijanom rješenju?

              - da li je sud prvog stupnja, a slijedom toga i drugog stupnja povrijedio načelo pravne sigurnosti kada je donio pobijanu odluku suprotno važećoj sudskoj praksi te da li je time povrijeđena odredba čl. 6. st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te odredba čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju jer proturječne odluke dovode do nedosljedne sudske prakse?“.

 

8.1. Revident kao razlog važnosti prvo postavljenom pitanju navodi odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2931/15 od 30. svibnja 2016., kojom odlukom ukazuje na različitu praksu drugostupanjskih sudova.

 

9. Revizijski sud je ocijenio da je prvopostavljeno pitanje važno za odluku o sporu.

 

10. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da se u ovršnom prijedlogu kao ovršenik navodi H. e. d.d., OIB ..., a u ovršnoj ispravi: presudi Općinskog suda u Vukovaru od 10. svibnja 2017. poslovni broj Pn-429/15 kao i presudi Županijskog suda u Vukovaru od 30. studenog 2017. poslovni broj Gž-451/17 da se kao tuženik navodi H. d.d., D. E. V. OIB ....

 

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je ocijenio da u prijedlogu za ovrhu, suprotno čl. 39. st. 1. OZ, ovrhovoditelj navodi osobni identifikacijski broj ovršenika, međutim da identifikacijski broj ne odgovara identifikacijskom broju navedenom u ovršnoj ispravi. Stoga je odbio prijedlog za ovrhu ocjenjujući da se ovrha može provesti samo protiv osobe ovršenika kada je ta osoba jasno naznačena, bez ikakve sumnje u njen identitet, a da u ovoj pravnoj stvari postoji sumnja u identitet ovršenika jer da se u prijedlogu za ovrhu navodi osoba ovršenika koja po OIB-u ne odgovara osobi tuženika iz ovršne isprave, a da je OIB mjerodavan podatak za utvrđivanje identiteta osobe protiv koje se vodi postupak.

 

12. Drugostupanjski sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja te navodi da u konkretnom slučaju osoba ovršenika navedena u ovršnoj ispravi i osoba ovršenika navedena u prijedlogu za ovrhu nisu iste-identične osobe, jer imaju različiti OIB, a putem OIB-a da se omogućuje nedvojbena identifikacija osoba u svrhu ostvarivanja određenih prava, a što je utvrđeno i uvidom u sudski registar, koji je svima dostupan i na temelju kojeg je utvrđeno da se radi o dvije pravne osobe, i to jedna OIB-a navedenog u ovršnoj ispravi, a druga OIB-a navedenog u prijedlogu za ovrhu, pa prijedlog za ovrhu u odnosu na osobu ovršenika nije u skladu s ovršnom ispravom.

 

13. Međutim, revizijski sud je ocijenio kao važno prvo postavljeno pitanje obzirom je odredbom čl. 29. st. 1. OZ propisano da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. U konkretnom slučaju sve navedeno je naznačeno u predmetnoj ovršnoj ispravi slijedom čega je ista podobna za ovrhu prema navedenoj odredbi.

 

14. Pritom je ovaj sud imao u vidu i odredbu čl. 39. st.1. OZ koja propisuje da prijedlog za ovrhu, između ostalog, mora sadržavati osobni identifikacijski broj stranaka OIB, što predmetni prijedlog i sadržava. Međutim, sporno je to što ovršna isprava sadržava pogrešan OIB koji se ne odnosi na ovršenika (u parničnom postupku tuženika).

 

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo shvaćanje (broj: Su-IV-4/18-19 Zagreb, 17. prosinca 2018.) da je sud ovlašten po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ispraviti presudu na temelju odredbe iz čl. 342. st. 1. ZPP samo u slučaju postojanja pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, odnosno pogreške suda koja je nastala prilikom pisane izrade presude, a ne i pogreške koje su posljedica dispozicije samih stranaka, ali nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. u vezi s čl. 342. st. 1. ZPP, ako je sud primjenom čl. 342. st. 1. ZPP, u situaciji kada tijekom postupka uopće nije bio sporan stvarni identitet stranke, ispravio oznaku imena ili prezimena stranke (ili OIB-a), iako je ta okolnost posljedica pogreške same stranke.

 

16. Nastavno na navedeno shvaćanje, u okolnostima ovog konkretnog slučaja kada nije sporan identitet tuženika, obzirom je u parnici utvrđeno da je tužitelj ozlijeđen na radu kod tuženika H. e. d.d. i da se parnični postupak vodio od 1996. kada osobni identifikacijski broj još nije niti postojao, iako je navođenje pogrešnog OIB-a posljedica same stranke,  u takvom slučaju pogrešno navođenje OIB-a ne može biti razlog za uskratu prava stranci, niti je cilj i svrha uvođenja osobnog identifikacijskog broja da se onemogući ostvarenja prava.

 

17. Za navesti je da je prema odredbi čl. 5. toč. 2. Zakona o osobnom identifikacijskom broju ("Narodne novine", broj 60/08) sud korisnik osobnoga identifikacijskog broja, iz čega na određeni način proizlazi da je sud u svojim odlukama dužan koristiti OIB stranaka u svrhu povezivanja podataka u službenim evidencijama. Prema tome, obveza navođenja ispravnog OIB-a ne pada samo na teret stranke, obzirom postoji i dužnost suda, kao korisnika OIB-a, da u svojim odlukama isti pravilno navodi.

 

18. Slijedom toga se i pogrešno navođenje OIB-a u podnesku bilo koje od stranaka ne može smatrati isključivo pogreškom stranke, već je na istu dužan paziti i sud. Stoga pogrešno navođenje OIB-a stranke, u situaciji kada zaista nema dvojbe tko je stranka, kao što je u ovom konkretnom slučaju, predstavlja opravdan razlog za postupanje po odredbi čl. 342. ZPP. 

 

19. Stoga u okolnostima ovog konkretnog slučaja, ovršna isprava podobna je za ovrhu obzirom su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, tj. udovoljava pretpostavkama iz čl. 29. st. 1. OZ.

 

20. Slijedom navedenog, a kako (prema izloženom) nižestupanjske odluke nisu temeljene na takvome shvaćanju (u vezi postavljenog pravnog pitanja), to je valjalo prihvatiti reviziju ovrhovoditelja te ukinuti oba nižestupanjska rješenja - i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ).

 

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave, imajući na umu istaknuto shvaćanje u okolnostima ovog konkretnog slučaja.

 

22. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Branko Medančić, v.r.