Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: Povrv-274/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Patricie Sablić Havić, u pravnoj stvari tužitelja Lošinjska plovidba – turizam d.o.o., OIB: 63465435060, Lošinjskih brodograditelja 47, Mali Lošinj, zastupani po punomoćnici Ester Filipas, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 18. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke poslovni broj Ovrv- 19102/2022, UPP/OS-Ovrv-814/2022 od 22. prosinca 2022. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 9.597,82 EUR (devettisućapetstodevedesetsedameuraosamdesetdvacenta) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 27. studenog 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se platni nalog ukida u preostalom dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.129,39 EUR (tisućustodvadesetdeveteuratridesetdevetcenti) u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 6. rujna 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika radi namirenja tražbine u iznosu od 72.314,79 kn / 9.597,82 EUR[1] uvećane za zakonske zatezne kamate tekuće od 27. studenog 20211. pa do isplate zajedno s troškovima postupka u iznosu od 1.716,44 kn / 227,81 EUR, na temelju kojeg je javni bilježnik Gordana Legović iz Rijeke donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 19102/2022, UPP/OS-Ovrv-814/2022 od 22. prosinca 2022. kojim je tuženik obvezan na isplatu navedenog iznosa zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka.
2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je kao ovršenik podnio prigovor kojim je u cijelosti osporio postojanje predmetnog duga pa je stoga ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-274/2023-3 od 21. studenog 2023. stavljeno izvan snage osporeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i odlučeno da se ukidaju sve do tada provedene ovršne radnje, a postupka se nastavlja kao u pogledu prigovora protiv platnog naloga.
3. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, navodi da dug za koji ga se tereti ne proizlazi ni iz kakvog reguliranog pravnog osnova, odnosno da ne postoji dokaz da je između tuženika i tužitelja zaključen ili sklopljen bilo kakav pravni posao iz kojeg bi za tuženika proizašla obveza plaćanja bilo kakve usluge prema tužitelju.
4. Tužitelj u podnesku od 29. studenog 2024. navodi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovore o korištenju veza i to ugovor br. 121-20-2020 za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 31. srpnja 2020., ugovor br. 678-20-2020 za razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 1. prosinca 2020. i ugovor br. 6-20-2021 za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 1. ožujka 2021. Predmetnim ugovorima da se tužitelj obvezao tuženiku dati na korištenje vez broj K12 isključivo za plovilo SHEDAR, tipa SY, dužine preko svega 8m, maksimalne širine 2m. Ugovori o vezu da su bili sklopljeni za razdoblje zaključno do 1. ožujka 2021. Kako tuženik nije uredno podmirio naknadu za korištenje veza, sukladno navedenim ugovorima, stranke da su zaključile sporazum od 2. veljače 2021. kojim je tužitelj pristao dio dugovanja otpustiti ukoliko preostali dio bude podmiren u skladu s dinamikom koja je bila utvrđena tim sporazumom. Međutim, tuženik da nije u cijelosti postupio u skladu s potpisanim sporazumom, pa je dugovanje ostalo otvoreno u punom iznosu. Sukladno zaključenim ugovorima tuženik da je imao obvezu platiti naknadu za korištenje veza tužitelju temeljem izdanih računa broj 680/GL1/7030 od 29. listopada 2020., broj 648/GL1/7030 od 1. listopada 2020. i broj 597/GL1/7030 od 29. rujna 2021. Obzirom da se plovilo tuženika i daje nalazilo u marini tužitelja gdje se uostalom nalazi i danas, sukladno općim uvjetima poslovanja marine, tužitelj da je tuženiku obračunao naknadu za dnevni vez za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 28. rujna 2021., te mu je izdao račun broj 598/DL1/7030 od 29. rujna 2021. Dugovanje tuženika da se odnosi na naknadu temeljem sklopljenih ugovora o vezu, te naknadu za korištenje dnevnog veza obračunatu sukladno općim uvjetima poslovanja marine. Tuženik da nije podmirio niti jedan od utuženih računa i koristi vez u marini tužitelja za svoje polovilo, a da pri tom tužitelju ne plaća nikakvu naknadu.
5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u spis javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke poslovni broj Ovrv-19102/2022, račun broj 680/GL1/7030 od 29. listopada 2020., račun broj 648/GL1/7030 od 1. listopada 2020., račun broj 597/GL1/7030 od 29. rujna 2021., račun broj 598/GL1/7030 od 29. rujna 2021., ugovor o korištenju veza 678-20-2020 od 2. veljače 2021., ugovor o korištenju veza broj 6-20-2021 od 2. veljače 2021., ugovor o korištenju veza 121-20- 2020 od 2. veljače 2021., sporazum od 2. veljače 2021., Opći uvjeti poslovanja Y/C Marine, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka VF, ĆF, JFN, te zakonskog zastupnika tužitelja IF i tuženika.
6. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) sud je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, presudio kao u izreci ove presude.
7. Pregledom priložene dokumentacije utvrđeno je da su tužitelj i tuženik 2. veljače 2021. sklopili Ugovor o korištenju veza br. 121-20-2020, Ugovor o korištenju veza br. 678-20-2020 i Ugovor o korištenju veza br. 6-20-2021. Navedenim ugovorima tužitelj se obvezao tuženiku dati na korištenje vez K12 isključivo za plovilo SHEDAR, tip plovila SY dužine preko svega 8m, maksimalne širine 2m u razdoblju od 1. lipnja 2020. do 1. ožujka 2021., a tuženik se obvezao tužitelju plaćati naknadu unaprijed prema cjeniku za korištenje veza do isteka ugovorenog perioda, odnosno do zadnjeg dana korištenja ukoliko je plovilo koristilo vez nakon isteka ugovorenog perioda, a prema dostavljenom računu sa specifikacijom usluga. Sastavni dio ugovora čine Opći uvjeti poslovanja Y/C Marine, Pravilnik o redu u luci Y/C Marine i cjenik. Temeljem navedenih ugovora tužitelj je tuženiku izdao račun broj 648/GL1/7030 od 1. listopada 2020. na iznos od 5.340,00 kn, račun broj 680/GL1/7030 od 29. listopada 2020. na iznos od 3.483,20 kn, te račun broj 597/GL1/7030 od 29. rujna 2021. na iznos od 4.411,59 kn. Nadalje je utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili sporazum 2. veljače 2021. kojim je utvrđeno da na dan sklapanja sporazuma tužitelj prema tuženiku ima tražbinu u ukupnom iznosu od 13.234,79 kn koja predstavlja neplaćenu naknadu za korištenje veza koju je tuženik bio dužan platiti tužitelju sukladno sklopljenim ugovorima o korištenju veza, te je ugovoren otpust dijela duga u visini od 4.411,59 kn pod uvjetom da tuženik preostali dio duga u iznosu od 8.823,20 kn isplati tužitelju u 4 obroka, svaki obrok u iznosu od 2.205,80 kn. Ukoliko tuženik ne podmiri dugovanje u utvrđenim rokovima, sporazum ne proizvodi pravne učinke, a tuženik ostaje dužan podmiriti tužitelju cjelokupno dugovanje. Također je utvrđeno da je tužitelj tuženiku izdao račun broj 598/GL1/7030 od 29. rujna 2021. na iznos od 63.080,00 kn za smještaj predmetnog broda na kopnu u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 28. rujna 2021.
8. Iz iskaza svjedoka JFN, šefice recepcije, proizlazi da je 2020. godine dotadašnji vlasnik predmetnog broda HF došao na recepciju marine platiti preostalu naknadu za korištenje veza i obavijestiti tužitelja da on više nije vlasnik broda, te da brod ostavlja tuženiku. Svjedok je iskazao da su na temelju usmene obavijesti dotadašnjeg vlasnika sačinili ugovor, te ga poštom poslali tuženiku jer on osobno nije dolazio na recepciju. Prijašnji vlasnik je s tužitelje također imao sklopljen ugovor o stalnom vezu, time da se u tom periodu brod nalazio djelomično na vezu u moru, a djelomično na vezu na kopnu, te je on prije predaje plovila tuženiku sve svoje obveze uredno podmirio. Tuženik nije plaćao račune pa je s njim bila dogovorena i nekakva dinamika plaćanja.
9. Iz iskaza svjedoka VF i ĆF koji su zaposleni kod tužitelja na radnom mjestu mornara dizaličara proizlazi da se predmetni brod unatrag 4-5 godina nalazi na suhom vezu u ograđenom prostoru marine tužitelja time da se većinom nalazio nasuprot carinskog gata, a kratko vrijeme zbog rekonstrukcije marine nalazio se nasuprot hale. Oba svjedoka su potvrdila navode svjedoka JFN da je raniji vlasnik bio doktor-kirurg u [adresa], a nakon njega je brigu o brodu preuzeo tuženik koji im je to osobno rekao kada je jednom prilikom došao brod pokriti zelenom ceradom.
10. Zakonska zastupnica tužitelja IF iskazivala je da su nakon što je bivši vlasnik u lipnju 2020. došao podmiriti svoje obveze i obavijestiti tužitelja da više nije vlasnik broda, bezuspješno pokušavali dostaviti ugovore o korištenju veza na adresu tuženika, pa su ti ugovori u konačnici potpisani tek u veljači 2021. Iz njenog iskaza proizlazi da su sva tri ugovora istovremeno potpisana, a njima se reguliralo razdoblje od 1. lipnja 2020. pa sve do 1. ožujka 2021., te je istovremeno s tim ugovorima sklopljen i sporazum o podmirenju nastalog dugovanja, a po kojem sprorazumu je tuženik u dva navrata uplatio iznos od 2.000,00 kn. Nadalje, iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja proizlazi da su za razdoblje od 1. ožujka 2021. do rujna 2021. obračunali naknadu po cijeni dnevnog veza i tuženiku izdali račun na iznos od 72.000,00 kn, a koji račun je tuženik osporio navodeći da nije običaj naplaćivati naknadu za korištenje veza po tarifi dnevnog veza, već da je običaj da se sklapa ugovor za godišnji vez. Nakon toga su prestali tuženiku izdavati račune jer nisu nikako dolazili do naplate. Iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja proizlazi da su do dana izdavanja računa za dnevni vez bezuspješno pokušavali razgovarati s tuženikom da podmiri dugovanje koje je nastalo po prethodnim ugovorima i da sklopi novi ugovor za buduće razdoblje, pa je u toj situaciji bilo logično da se ide na obračun dnevnog veza jer se to nije moglo riješiti na drugi način.
11. Tuženik je u svom iskazu potvrdio da je od gosp. HF preuzeo brod, te da je nakon pregleda broda utvrdio da isti može popraviti. Tuženik je nadalje potvrdio da je potpisao sve ugovore koji se nalaze u spisu, ali nakon što je dobio račun na iznos od 75.000,00 kn isti je osporio putem maila navodeći da se ne slaže s obračunom naknade po tarifi za dnevni vez, te da je uzanca marine bila da se sklapaju ugovori za stalni vez.
12. Dakle, među strankama je nesporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o korištenju stalnog veza za razdoblje od 1. lipnja 2020. do 1. ožujka 2021., a po kojem ugovoru je tužitelj tuženiku izdao račune i to račun broj 648/GL1/7030 od 1. listopada 2020. za smještaj predmetnog broda na kopnu u periodu od 1. lipnja 2020. do 30. srpnja 2020. na iznos od 5.340,00 kn, zatim račun broj 680/GL1/7030 od 29. listopada 2020. za godišnji smještaj predmetnog broda na kopnu u periodu od 1. kolovoza 2020. do 30. studenog 2020. u iznosu od 3.483,20 kn, te račun broj 597/GL1/7030 od 29. rujna 2021. za godišnji smještaj predmetnog broda na kopnu u razdoblju od 1. prosinca do 28. veljače 2021. na iznos od 4.411,59 kn. Među strankama je također nesporno da su sklopili Sporazum o obročnoj otplati dugovanja po osnovi neplaćene naknade za korištenje veza koju je korisnik, ovdje tuženik, bio dužan platiti tužitelju sukladno ranije spomenutim ugovorima, a po kojem sporazumu je tuženik izvršio djelomično plaćanje dugovanja u iznosu od ukupno 4.000,00 kn (2 x 2.000,00 kn), te je navedenom uplatom djelomično zatvoreno dugovanje po računu broj 648/GL1/7030 kako to proizlazi iz kartice otvorenih stavki na dan 26. studenog 2021.
13. Međutim, tuženik osporava da bi bio u obvezi platiti tužitelju račun broj 598/GL1/7030 od 29. rujna 2021. u iznosu od 63.080,00 kn / 475.276,26 EUR.
14. Uvidom u račun broj 598/GL1/7030 od 29. rujna 2021. utvrđeno je da je isti izdan tuženiku za uslugu smještaja brodice SHEDAR (8x2) na kopnu u razdoblju od 1. ožujka 2021. do 28. rujna 2021. na iznos od 63.080,00 kn, a koji račun se prema navodima tužitelja odnosi na naknadu za korištenje dnevnog veza obračunatu sukladno općim uvjetima poslovanja marine.
15. Uvidom u Opće uvjete poslovanja Y/C Marine utvrđeno je da se navedenim uvjetima poslovanja reguliraju međusobna prava i obveze marine i korisnika njenih usluga. Prema općim uvjetima poslovanja korisnik je svaka fizička ili pravna osobe, koja je kao ugovorna strana sklopila ugovor o korištenju stalnog ili tranzitnog veza s marinom, a vez je prostor u moru ili na kopnu, privremeno dodijeljen korisniku od strane marine za smještaj polovila. Nadalje, prema općim uvjetima poslovanja razlikuju se dvije vrste ugovora i to ugovor o korištenju stalnog veza kao ugovor koji je korisnik sklopio s marinom na razdoblje od 30 ili više dana, te ugovor o korištenju tranzitnog veza kao ugovor koji je korisnik sklopio s marinom na razdoblje do 29 dana. Prava i obveze marine i korisnika njezinih usluga u pogledu tranzitnog veza uređeni su odredbama čl. 12 do 14. općih uvjeta poslovanja prema kojima predmet ugovora o korištenju tranzitnog veza je usluga korištenja tranzitnog veza u marini. Ugovor o korištenju tranzitnog veza jest ugovor na kraće vrijeme, može trajati najmanje 1 dana, a najviše 29 dana. Njegovo trajanje određuje se u broju dana koliko plovilo stvarno boravi na vezu. Usluga korištenja tranzitnog veza pruža se temeljem neformalnog ugovora koji se smatra zaključenim u trenutku kad plovilo pristane na marinu i veže se na vez u marini, te samim time korisnik usluge tranzitnog veza prihvaća opće uvjete poslovanja u cijelosti bez mogućnosti izmjene. Korisnik tranzitnog veza jest osoba koja u vrijeme korištenja tranzitnog veza ima posjed na plovilu.
16. U postupku je nedvojbeno utvrđeno, da po isteku ugovorenog perioda (1. lipnja 2020. do 1. ožujka 2021.) stranke nisu sklopile novi ugovor o korištenju stalnog veza, a obzirom da tuženik nije u cijelosti platio naknadu za korištenje stalnog veza po izdanim računima, to u konkretnom slučaju nije moglo eventualno doći ni do prešutnog produljenja ugovora na naredni ugovoreni period. Unatoč tome, tuženik nije izmjestio plovilo, već je plovilo i dalje ostalo na suhom vezu u marini tužitelja, pa sud nalazi da je tužitelj opravdano tuženiku izdao račun sukladno odredbi 12. općih uvjeta poslovanja o tranzitnom vezu, a koje odredbe su tuženiku trebale biti poznate obzirom opći uvjeti poslovanja čine sastavni dio ranije sklopljenih ugovora o korištenju veza između tužitelja i tuženika.
17. Naime, prema općim uvjetima poslovanja, a suprotno mišljenju tuženika, ugovor o tranzitnom vezu je neformalni ugovor, što znači da za njegovu valjanost nije potrebna posebna forma, već se smatra sklopljenim u trenutku kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora odnosno u trenutku kada plovilo dođe na vez u marinu tužitelja. Tim činom korisnik plovila prihvaća Opće uvjete poslovanja Y/C Marine, te se smatra da je upoznat s važećim cjenikom koji se objavljuje na web stranici Marine. Obzirom da tuženik u konkretnom slučaju po isteku ugovora o stalnom vezu nije uklonio predmetno plovilo iz marine tužitelja, nije podmirio naknadu za korištenje stalnog veza za prethodno obračunsko razdoblje, niti je s tužiteljem sklopio novi ugovor o stalnom vezu, to se u konkretnom slučaju ima smatrati da je nastavkom korištenja suhog veza u marini tužitelja pristao na obračun naknade za korištenje veza po cijeni tranzitnog veza prema važećem cjeniku tužitelja u vrijeme pružanja usluge.
18. Iako je tuženik tijekom postupka tvrdio da nije vlasnik predmetnog broda, pa da slijedom toga nije u obvezi podmiriti predmetne račune, sud nalazi takve navode neosnovanim. Naime, valja razlikovati pojam vlasnika broda od pojma korisnika usluga u marini. Prema općim uvjetima poslovanja YC Marine vlasnik broda je osoba koja je u propisanoj zakonskoj ispravi označena kao vlasnik plovila, dok je korisnik broda svaka fizička ili pravna osoba, koja je kao ugovorna strana sklopila ugovor o korištenju stalnog ili tranzitnog veza, odnosno osoba koja u vrijeme korištenja tranzitnog veza ima posjed na plovilu. Dakle, vlasnik plovila može ali i ne mora nužno biti korisnik usluga u marini. Ukoliko je vlasnik svoje plovilo dao na korištenje drugoj osobi, ta će osoba dolaskom u marinu i sklapanjem ugovora o korištenju veza postati korisnik usluga u marini.
19. U postupku je nedvojbeno utvrđeno, a što je u svom iskazu potvrdio i sam tuženik, da se od 2020. predmetno plovilo nalazi u posjedu tuženika kada ga je preuzeo od dotadašnjeg vlasnika HF. Tuženik u ovom postupku nije dokazao, a niti je o tome prethodno obavijestio tužitelja da je plovilo eventualno vratio njegovom prijašnjem vlasniku ili pak predao trećoj osobi na korištenje. Činjenica da je tuženik odustao od sanacije plovila zbog visokih troškova i neisplativosti projekta, prema mišljenju ovoga suda nikako ne može biti od utjecaja na obveze koje za tuženika proizlaze iz sklopljenih ugovora s tužiteljem.
20. Naime, odredbom čl. 9. Zakon o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. istog zakona.
21. Slijedom svega navedenog sud nalazi da je tužitelj dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, pa je temeljem odredbe čl. 9. i 29. st. 1. ZOO i odredbe čl. 451. st. 3. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci presude i pobijani platni nalog održati na snazi.
22. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP time da se prema zaključku sa sastanka Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupa. Tako tužitelju za zastupanje po odvjetniku kao punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarife, Narodne novine broj 138/23) pripada pravo na naknadu troškova za sastav podneska od 29. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav podneska od 3. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr 8. toč. 4. tarife), pristup na ročište 3. prosinca 2024. i 10. ožujka 2025. u iznosu od 2 x 200,00 EUR odnosno ukupno 400,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te pristup na ročište 29. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), sve uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 46. Tarife), kao i nastali trošak javnobilježničke nagrade u visini od 49,46 EUR, te trošak sudske pristojbe na presude u iznosu od 142,43 EUR, a što sveukupno iznosi 1.129,39 EUR. Preostali zatraženi trošak tužitelja valjalo je odbiti jer tužitelju sukladno odredbama Tarife za sastav podneska od 3. prosinca 2025. i pristup na drugo pripremno ročište 29. siječnja 2025. ne pripada nagrada u zatraženom punom iznosu već u visini od 25 % za podnesak i 50% za pristup na ročište koja mu je i priznata.
U Malom Lošinju 18. lipnja 2025.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Punomoćnica tužitelja – Ester Filipas, odvjetnica
2. Tuženik JF
