1

Poslovni broj 21 Gž-1833/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                           Poslovni broj 21 Gž-1833/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz V., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. M.,odvjetnik u O., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz odvjetničkog društva L. i p. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 25/2019-38 od 10. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 25/2019-38 od 10. ožujka 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 25/2019-38 od 10. ožujka 2023. pod točkom I. izreke, pod točkom II. izreke koja glasi:

 

     "Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici sljedeće iznose zajedno sa zateznim kamatama prema kamatnoj stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. prema kamatnoj stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022.,a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to:

 

iznos 46,58 EUR [1] / 350,94 HRK dospio 06.02.2008.

iznos 46,54 EUR / 350,63 HRK dospio 06.03.2008.

iznos 46,49 EUR / 350,30 HRK dospio 06.04.2008.

iznos 46,45 EUR / 349,98 HRK dospio 06.05.2008.

iznos 46,41 EUR / 349,64 HRK dospio 06.06.2008.

iznos 46,36 EUR / 349,31 HRK dospio 06.07.2008.

iznos 46,31 EUR / 348,96 HRK dospio 06.08.2008.

iznos 46,27 EUR / 348,62 HRK dospio 06.09.2008.

iznos 46,22 EUR / 348,26 HRK dospio 06.10.2008.

iznos 46,17 EUR / 347,90 HRK dospio 06.11.2008.

iznos 46,13 EUR / 347,54 HRK dospio 06.12.2008.

iznos 46,08 EUR / 347,17 HRK dospio 06.01.2009.

iznos 46,03 EUR / 346,79 HRK dospio 06.02.2009.

iznos 45,98 EUR / 346,41 HRK dospio 06.03.2009.

iznos 45,92 EUR / 346,02 HRK dospio 06.11.2009.

iznos 45,87 EUR / 345,63 HRK dospio 06.12.2009.

iznos 45,82 EUR / 345,23 HRK dospio 06.01.2010.

iznos 45,77 EUR / 344,82 HRK dospio 06.02.2010.

iznos 45,71 EUR / 344,41 HRK dospio 06.03.2010.

iznos 45,66 EUR / 343,99 HRK dospio 06.04.2010.

iznos 45,60 EUR / 343,57 HRK dospio 06.05.2010.

iznos 45,54 EUR / 343,14 HRK dospio 06.06.2010.

iznos 45,48 EUR / 342,70 HRK dospio 06.07.2010.

iznos 45,43 EUR / 342,26 HRK dospio 06.08.2010.

iznos 45,37 EUR / 341,81 HRK dospio 06.09.2010.

iznos 45,31 EUR / 341,36 HRK dospio 06.10.2010.

iznos 45,25 EUR / 340,90 HRK dospio 06.11.2010.

iznos 45,18 EUR / 340,43 HRK dospio 06.12.2011.

iznos 45,12 EUR / 339,96 HRK dospio 06.01.2012.

iznos 45,06 EUR / 339,48 HRK dospio 06.02.2012.

iznos 44,99 EUR / 338,99 HRK dospio 06.03.2012.

iznos 44,93 EUR / 338,50 HRK dospio 06.04.2012.

iznos 44,86 EUR / 338,00 HRK dospio 06.05.2012.

iznos 44,79 EUR / 337,50 HRK dospio 06.06.2012.

iznos 44,72 EUR / 336,98 HRK dospio 09.07.2012.

iznos 44,66 EUR / 336,46 HRK dospio 06.08.2012.

iznos 44,59 EUR / 335,94 HRK dospio 10.09.2012.

iznos 44,52 EUR / 335,41 HRK dospio 06.10.2012.

iznos 44,44 EUR / 334,87 HRK dospio 06.11.2012.

iznos 44,37 EUR / 334,32 HRK dospio 06.12.2012.

iznos 44,30 EUR/ 333,77 HRK dospio 06.01.2013.

iznos 44,22 EUR/ 333,20 HRK dospio 06.02.2013.

iznos 44,15 EUR/ 332,64 HRK dospio 06.03.2013.

iznos 44,07 EUR/ 332,06 HRK dospio 06.04.2013.

iznos 43,99 EUR/ 331,48 HRK dospio 06.05.2013.

iznos 43,92 EUR/ 330,89 HRK dospio 06.06.2013.

iznos 43,84 EUR/ 330,29 HRK dospio 06.07.2013.

iznos 49,03 EUR/ 369,38 HRK dospio 06.08.2013.

iznos 48,94 EUR/ 368,71 HRK dospio 06.09.2013.

iznos 48,85 EUR/ 368,03 HRK dospio 06.10.2013.

iznos 48,76 EUR/ 367,35 HRK dospio 06.11.2013.

iznos 48,66 EUR/ 366,65 HRK dospio 06.12.2013.

iznos 48,57 EUR/ 365,95 HRK dospio 06.01.2014.

iznos 48,48 EUR/ 365,24 HRK dospio 06.02.2014.

iznos 48,38 EUR/ 364,52 HRK dospio 06.03.2014.

iznos 48,28 EUR/ 363,79 HRK dospio 06.04.2014.

iznos 48,19 EUR/ 363,05 HRK dospio 06.05.2014.

iznos 48,09 EUR/ 362,30 HRK dospio 06.06.2014.

iznos 47,99 EUR/ 361,55 HRK dospio 06.07.2014.

iznos 47,88 EUR/ 360,78 HRK dospio 06.08.2014.

iznos 31,30 EUR/ 235,86 HRK dospio 06.09.2014.

iznos 31,23 EUR/ 235,30 HRK dospio 06.10.2014.

iznos 31,16 EUR/ 234,74 HRK dospio 06.11.2014.

iznos 31,08 EUR/ 234,17 HRK dospio 06.12.2014.

iznos 31,00 EUR/ 233,60 HRK dospio 06.01.2015.

iznos 30,93 EUR/ 233,02 HRK dospio 06.02.2015.

iznos 25,59 EUR/ 192,80 HRK dospio 06.03.2015.

iznos 25,52 EUR/ 192,29 HRK dospio 06.04.2015.

iznos 25,45 EUR/ 191,78 HRK dospio 06.05.2015.

iznos 25,39 EUR/ 191,27 HRK dospio 06.06.2015.

iznos 25,32 EUR/ 190,75 HRK dospio 06.07.2015.

iznos 25,25 EUR/ 190,22 HRK dospio 06.08.2015.

iznos 20,36 EUR/ 153,41 HRK dospio 06.09.2015.

iznos 20,30 EUR/ 152,96 HRK dospio 06.10.2015.

iznos 20,24 EUR/ 152,51 HRK dospio 06.11.2015.

iznos 20,18 EUR/ 152,05 HRK dospio 06.12.2015.

iznos 20,12 EUR/ 151,59 HRK dospio 06.01.2016.

iznos 20,06 EUR/ 151,13 HRK dospio 06.02.2016.

iznos 13,74 EUR/ 103,52 HRK dospio 06.03.2016.

iznos 13,69 EUR/ 103,17 HRK dospio 06.04.2016.

iznos 13,65 EUR/ 102,82 HRK dospio 06.05.2016.

iznos 13,60 EUR/ 102,47 HRK dospio 06.06.2016.

iznos 13,55 EUR/ 102,12 HRK dospio 06.07.2016.

iznos 13,51 EUR/ 101,76 HRK dospio 06.08.2016.

iznos 5,85 EUR/ 44,07 HRK dospio 06.09.2016.

iznos 5,82 EUR / 43,88 HRK dospio 06.10.2016

iznos 5,80 EUR / 43,69 HRK dospio 06.11.2016.

iznos 5,77 EUR / 43,51 HRK dospio 06.12.2016.

iznos 5,75 EUR / 43,32 HRK dospio 06.01.2017.

iznos 5,72 EUR / 43,13 HRK dospio 06.02.2017.

iznos 6,43 EUR / 48,42 HRK dospio 27.02.2017.",

 

i pod točkom III. izreke (pogrešno ponovo navedeno točka II.) koja glasi:

 

  "Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.283,43 EUR/ 17.204,52 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 10.ožujka 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, u roku od 15 dana".

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke suđeno je:

 

"Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. … između tužiteljice D. K. iz V., OIB: … i tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: … sklopljenog dana 19. 7. 2007., a solemniziranog dana 23. 07. 2007. pod brojem OV-10637/07 kod javnog bilježnika B. A. te iste ne proizvode nikakve pravne učinke i to:

- čl. 4.1. u dijelu koji glasi: "koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana"

- čl. 4.2. u dijelu koji glasi: "Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita, i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvi siječnja) do 30.6. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07 (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvog srpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvog prosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene."

Utvrđuju se ništetnim odredba I. Dodatka govora o kreditu br. … između tužiteljice D. K. iz V., OIB: … i tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: … sklopljenog dana 4. 3. 2009., i to:

čl. 1. u dijelu koji glasi: "...koja je promjenjiva sukladno odluci Banke..."

Utvrđuju se ništetnim odredbe II. Dodatka govora o kreditu br. … između tužiteljice D. K. iz V., OIB: … i tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: … sklopljenog dana 11. 10. 2010., a solemniziranog dana 18. 10. 20107. pod brojem OV-12198/10 kod javnog bilježnika B. A. te iste ne proizvode nikakve pravne učinke i to:

čl. 1. st. 3. koji glasi: "Na dan sklapanja ovog II. Dodatka Osnovnom ugovoru (dalje u tekstu: II. Dodatak) redovna kamatna stopa iznosi 6,05% (slovima: šest cijelih nula pet posto) godišnje, promjenjivo."

čl. 4. st. 4. u koji glasi: "U slučaju promjene visine redovne kamatne stope iz članka prvog ovoga II. Dodatka Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog I. Dodatka ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio osnovnog Ugovora i ovog II. Dodatka."

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznose pobliže označene u izreci zajedno sa zateznim kamatama prema kamatnoj stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. prema kamatnoj stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022.,a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Pod  točkom III. izreke (pogrešno ponovo navedeno točka II.) nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.283,43 eura/ 17.204,52 kn sa zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke (pogrešno navedeno točka III. izreke) odlučeno je da se s preostalim dijelom tužbeni zahtjev tužiteljica radi utvrđenja ništetnim odredbe čl. 1. st. 4. II. Dodatka govora o kreditu sklopljenog 11. listopada 2010. koji glasi: "Korisnik kredita obvezao se kredit i kamatu iz prethodnog stavka otplatiti u 240 (slovima: dvjestočetrdeset) jednakih mjesečnih anuiteta sukladno otplatnom planu koji mu je Banka uručila uz Osnovni Ugovor." odbija.

 

2. Prvostupanjskim rješenjem dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.

 

3. Protiv prvostupanjske presude i rješenja u dijelu u kojem nije uspio žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 - dalje u tekstu: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

 

4. Žalba tuženika protiv presude i rješenja nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje i presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje i presuda pravilno i zakonito. Pri tome ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi.

 

6. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tuženik u žalbi (čl. 355. ZPP).

 

7. Na temelju odredbe čl. 190 st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom 2. ovog članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a odredbom stavka 3. ovog članka propisano je da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

8. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje da tužiteljica sve do trenutka dok nije sačinjen nalaz i mišljenje vještaka financijske struke nije mogla pravilno označiti visinu svog tužbenog zahtjeva budući ne raspolaže potrebnim znanjima financijske struke potrebnim za pravilno razrješenje ovog spora, radi čega je u konačnici i provedeno odgovarajuće financijsko vještačenje, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe čl. 190. ZPP pravilno dopustio navedenu preinaku, pri čemu tuženik u sadržaju žalbe niti ne osporava ovakvu odluku prvostupanjskog suda. Pri tome u odnosu na ovakvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda valja ukazati i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudaca sa sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-162/2001 od 26. studenoga 2021.

 

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice uz utvrđenja i zaključke:

- da je predmet spora tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa,

- da je Ugovor o kreditu broj … (str. 8 spisa) sklopljen 11.listopada 2010. između P. b. d.d. d.d. Z. kao kreditora i korisnika kredita D. L. te založnih dužnika L. L. iz Z. i M. S. iz O.,

- da je navedenim ugovorom tuženik tužiteljici odobrio kredit u iznosu od 364.500,00 kuna, za kupnju stambenog objekta te se korisnica kredita obvezala sredstva kredita koristiti u skladu s ugovorenom namjenom,

- da je člankom 4. ugovora ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,88% godišnje,

- da je člankom 4. st. 2. ugovoreno da visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 1. siječnja, a primjenjuje se za razdoblje od 1. siječnja do 31. lipnja i na dan 1. srpnja tekuće godine, s tim da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane Odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene,

- da se kamata obračunava mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima,

- da je člankom 7.1. ugovoren rok otplate kredita 240 mjeseci,

- da je člankom 7.2. ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, o izmijenjenom iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita, stranke su suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad je  dostavljena smatra dan kad je banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog ugovora ili na adresu koju je korisnik kredita pisano dostavio banci,

- da nije sporno da je navedeni ugovor solemniziran po javnom bilježniku, te nije sporno da je tužiteljica nakon sklapanja ugovora promijenila prezime u prezime K.,

- da je iz priložene dokumentacije razvidno da su tužiteljica kao korisnik i tuženik kao davatelj kredita sklopili I. Dodatak Ugovoru o kreditu broj … (stranica 13. spisa) kojim ugovorne strane sporazumno ugovaraju moratorij kredita na rok od 7 mjeseci od 7. ožujka 2009. do 6. listopada 2009., s napomenom da je u čl. 1. Ugovora navedeno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je dana 19. srpnja 2007. između Banke i korisnika kredita sklopljen Ugovor o kreditu broj: …, na iznos od 364.500,00 kn uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odluci banke, a koja na dan zaključenja osnovnog ugovora iznosila 4,88% godišnje,s rokom otplate od 240 mjeseci, koji ugovor je solemniziran pod poslovnim brojem OV-10637 dana 23. srpnja 2007. (stranica 13 spisa),

- da je 11. listopada 2010. između tužiteljice i tuženika sklopljen II. Dodatak Ugovoru o kreditu broj … u kojem ugovorne strane suglasno utvrđuju da je 19. srpnja 2007. između Banke i korisnika kredita sklopljen Ugovor o kreditu broj: …, na iznos od 364.500,00 kn uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno odluci banke, a koja na dan zaključenja osnovnog ugovora iznosila 4,88% godišnje, te da je 4. ožujka 2009. sklopljen I. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je rok otplate produžen na 7 mjeseci,

- da se u čl. 1. st. 3. navedenog Dodatka navodi da na dan sklapanja ovog II. Dodatka Osnovnom ugovoru (dalje u tekstu: II. Dodatak) redovna kamatna stopa iznosi 6,05% (slovima: šest cijelih nula pet posto) godišnje, promjenjiva,

- da je u čl. 1. st. 4. navedeno da se Korisnik kredita obvezao kredit i kamatu iz prethodnog stavka otplatiti u 240 (slovima: dvjestočetrdeset) jednakih mjesečnih anuiteta sukladno otplatnom planu koji mu je Banka uručila uz Osnovni Ugovor,

- da je čl. 3. Dodatka utvrđena visina nedospjele glavnice kredita u iznosu od 337.716,52 kn, te je sporazumno ugovoren moratorij otplate kredita na rok od 12 mjeseci koji počinje teći 7. studenoga 2010. i traje do 6. studenoga 2010.,te je osim moratorija ugovoreno produljenje roka otplate kredita za daljnjih 12 mjeseci tako da novi rok otplate iznosi 220 mjeseci uz u Dodatku navedene uvjete,

- da je u članku čl. 4. st. 4. II Dodatka navedeno: "U slučaju promjene visine redovne kamatne stope iz članka prvog ovoga II. Dodatka Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog I. Dodatka ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio osnovnog Ugovora i ovog II. Dodatka."

- da je svjedokinja A. B. izjavila da je zaposlena u P.-u d.d., na radnom mjestu menadžer za procjenu rizika, u Podružnici tuženika u O., te ne radi sa klijentima od sredine 2008., da je u periodu od 2006. do sredine 2008. bila na radnom mjestu osobni bankar, da je u okviru svog posla prezentirala uvjete kredita klijentima, u to vrijeme su nuđeni krediti u dvije valute, u CHF i EUR, a misli da su od 2008. krenuli i krediti u HRK, ali se ne može točno sjetiti, glede kunskih kredita postupak pregovaranja tekao je tako da se klijentima prezentiralo koju dokumentaciju treba dostaviti banci, dokaze o kreditnoj sposobnosti, koje instrumente osiguranja, te sve što je bitno za kredit u tom trenutku, ugovor o kreditu već je bio unaprijed sastavljen te u tako sastavljeni ugovor su unosili osobne podatke klijenta, odnosno podatke koje je trebalo unijeti u sustav, te se na ugovoru sve ispisalo što je uneseno vezano za klijenta, uvjeti za kredite se stalno mijenjaju i ne može se svega sjetiti zbog proteka vremena, ne sjeća se klijenta D. K., za sve klijente je otprilike bio isti postupak, a ugovori su se sklapali kada je kredit već bio odobren, uvjete kredita objašnjavala je klijentima, bili su letci, gdje su bili pojašnjeni uvjeti kredita,

- da je, nakon što je svjedokinji predočen ugovor o kreditu na stranici 8 spisa, izjavila da je njezin potpis na zadnjoj stranici ugovora, gdje je navedeno njezino ime te djevojačko prezime M., u rubrici osobni bankar, a nakon što je svjedokinji predočen Dodatak ugovora od 4. ožujka 2009. na stranici 13 spisa, izjavila je da na tom dodatku ugovora, nije njezin potpis te da ona tada više nije radila kao osobni bankar,

- da se zbog proteka vremena svjedokinja ne može sjetiti konkretnog ugovora, a niti osobe koja je sklapala taj ugovor, sjeća se da su klijentima prezentirali uvjete ugovora i što treba od dokumentacije dostaviti, odnosno koje uvjete trebaju ispunjavati, da je klijentima slao obavijesti o tome neki sektor banke iz Z., a to zna iz toga i što je i ona bila korisnica kredita, da pretpostavlja da klijenti koji dolaze podići kredit nisu mogli pregovarati o pojedinim odredbama ugovora o kreditu, te da nju osobno nitko nikada nije tražio da bilo što mijenja po ugovoru, da kao osoba koja je radila kao osobni bankar nije imala saznanja da li je promjenjiva kamata bila vezana za neki vanjski indeks ili je banka o tome sama odlučivala i o čemu to ovisi (stranica 159 spisa),

- da je tužiteljica D. K. izjavila da su joj 2007. trebala sredstva za kupnju stana, te je podigla kredit kod tuženika u iznosu od misli 365.000,00 kuna, da su u to vrijeme bili popularni krediti u CHF, međutim u banci su joj savjetovali da uzme kredit u kunama, rečeno joj da je kamata promjenjiva, sukladno odluci Banke, ali joj nitko ništa nije posebno pojašnjavao, da je ugovor pročitala, ali nije mogla sve razumjeti jer nije te struke, da nije očekivala veliki rast kamata, da su kamate počele rasti već u mjesecu veljači 2008., da je početna rata kredita bila 2.300,00 i nešto kuna, da bi narasla do 2.700,00 kuna, a je početna kamatna stopa bila 4,88%, a narasla je na 6,05%, da je na kućnu adresu dobivala obavijesti o promjeni kamatne stope, da nije išla u Banku radi toga, da je kredit otplaćivala redovno, da je u vrijeme podizanja kredita bila zaposlena u P. S., da prije podizanja kredita nije dobila nikakvu pisanu informaciju niti letak vezano za predmetni kredit, već je samo dobila ugovor na odštampanom obrascu, da su kod javnog bilježnika samo potpisali ugovor, da je sredstva kredita koristila isključivo za rješavanje stambenog pitanja, da je  kupila dvosobni stan na adresi u O., da joj je u banci samo rečeno da se kamata može mijenjati sukladno odluci Banke, da joj nitko nije rekao o kakvim odlukama se radi ni o kojim parametrima promjene, da joj nije bilo jasno vezano za papirologiju oko podizanja kredita i da joj je službenica to objasnila, da joj službenica Banke nije tumačila ugovor, da ranije nije imala kredit kod tuženika niti druge financijske institucije sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, da je pročitala cijeli tekst ugovora, da nije tražila pojašnjenje kod javnog bilježnika, iako joj sam tekst ugovora nije bio jasan, odnosno formulacija u tom ugovoru, da je najbitnije rješavala sa osobnom bankaricom, da joj je osobna bankarica dala pojašnjenje koju dokumentaciju mora prikupiti za podizanje ugovor o kreditu i na koji način će dobiti najnižu moguću kamatnu stopu, da kada se odlučila za kredit, bankarica je rekla da ako uzme još nekoliko proizvoda u Banci, da će joj kamata biti još niža, da je ugovor o kreditu svojevoljno potpisala, da joj nitko nije objašnjavao Opće uvjete poslovanja banke, već joj je samo rečeno da sukladno odlukama Banke je moguća neka promjena (stranica 155 spisa).

- da je sud proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke R. d.o.o., koji je u pisanom nalazu i mišljenju od 30. ožujka 2022. (stranica 97-126 spisa) naveo: "Iznos preplaćenih mjesečnih anuiteta po osnovu povećanja kamatne stope uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu u odnosu na plaćanje koja je vršila tužiteljica D. K., OIB: … iz V., po predmetnom kreditu broj … iznosi 25.202,08 kuna. Kamatna stopa bila je niža od početno ugovorene kamate samo jedan mjesec i to za 1. mjesec 2008., te je kamata bila manja za iznos od 15,04 kune."

- da je u pisanom i usmenom očitovanju vještak financijsko-knjigovodstvene struke naveo da tuženik nema prigovor na matematički izračun vještaka, no ističe da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu u kunama, da je nalaz i mišljenje u ovom predmetu izrađen sukladno zadacima postavljenim rješenjem suda za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, i izračunati su pretplaćeni iznosi po osnovu povećanja kamatne stope, a isto tako prikazan je i anuitet kad je kamata bila manja od početno ugovorene(stranica 146 i 154 spisa),

- da je odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo,

- da temeljem odredbe čl. 327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti ne gasi,

- da se tužiteljica u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2004. koja presuda je donijeta u postupku po tužbi potrošača - Hrvatskog saveza za zaštitu potrošača protiv između ostalih i u ovom predmetu tuženika, a kojom presudom je pravomoćno utvrđeno da je u ovom predmetu tuženik u određeno navedenim razdobljima povrijedio kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika,

- da se u konkretnom slučaju ne radi u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, već o kunskom kreditu, pa se stoga odluke donesene u navedenom kolektivnom sporu ne mogu direktno primijeniti i na kunske kredite kao što je predmetni,

- da je utvrđeno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 19. srpnja 2007. ugovor o kreditu na iznos od 364.500,00 kn, kojim ugovorom je u članku 4. ugovoreno plaćanje redovne kamate koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,88% godišnje, a koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, odnosno koju kamatnu stopu banka može promijeniti a kako je to navedeno u čl.4. ugovora te su sklopljeni i Dodaci navedenom ugovoru o kreditu kako je to naprijed navedeno,

- da iz sadržaja navedenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, s tim da nije sporno da je predmetni ugovor sačinjen na unaprijed formuliranom obrascu, koji je sastavio i pripremio tuženik,

- da iz citiranih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi proizlazi da ne sadrže jasno definirane kriterije po kojima će se kamatna stopa mijenjati, što ih čini nejasnim i nerazumljivim, pa s obzirom na navedeno nedvojbeno proizlazi da tužiteljica prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogla sagledati opseg svoje obveze niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve obveze proizlaze za nju, jer nije mogla predvidjeti način kretanja kamatne stope, što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, pa stoga te s obzirom da se o navedenom evidentno između ugovornih strana nije pregovaralo (Ugovor i Dodaci ugovoru pisani na obrascu koji je unaprijed sastavio i pripremio tuženik), tužiteljici je kao korisniku kredita nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, to su stoga ništetne naprijed citirane odredbe predmetnog ugovora o kreditu i Dodataka tom ugovoru - u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi kako je to navedeno u izreci (čl. 4., čl. 247., čl. 322., čl. 323. i čl. 324. ZOO, te čl. 96., 97., 98., 99.,100., 101., 102. Zakona o zaštiti potrošača).

- da sud prijedlog tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu nije prihvatio s obzirom da javni bilježnik solemnizaciju vrši temeljem odredbe čl. 59. st. 2. te čl. 24., 57. i 58. Zakona o javnom bilježništvu, što znači da za te isprave vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno, pri čemu se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.,

- da je odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje,

- da je, s obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji izračun u nalazu i mišljenju je prvostupanjski sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, a vještak u svezi primjedbi na nalaz i mišljenje u pisanim očitovanjima i saslušan kod suda dao stručna, jasna i logična obrazloženja, utvrđeno da je tužiteljica preplatila tuženiku zbog jednostrano povećane kamatne stope ukupno iznos od 3.344,89 EUR/ 25.202,08 kn, te je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici utužene pojedine preplaćene iznose sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate a kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude u smislu odredbe čl.1115. ZOO, čl. 29., čl. 1165. ZOO i čl. 3. ZID ZOO/ Narodne novine, broj 78/15),

- da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa tijekom otplate kredita nepoštene, te uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl. 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ), da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja,

- da nije prihvaćen dokazni prijedlog tuženika za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na način da vještak utvrdi koliko je kretanje parametara, uzimajući u obzir objektivne kriterije utjecalo na promjenu kamatne stope u periodu otplate jer navedeno nije ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu, odnosno navedenim ugovorom nije definiran parametar promjenjivosti kamatne stope, a koji bi obavezno morao biti precizno definiran,

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je u konkretnom slučaju kamatna stopa bila niža od početno ugovorene kamate samo jedan mjesec i to za siječanj 2008. godine - za iznos od 15,04 kn (tablica 3. u nalazu i mišljenju), a da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu povećanja kamatne stope, te je stoga relevantan izračun vještaka u kojem su navedeni preplaćeni iznosi a prema kojem izračunu je tužiteljica i postavila tužbeni zahtjev,

- da je prigovor zastare neosnovan jer je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio Zaključak koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.",

- da neovisno o činjenici da je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen nema mjesta primjeni odredbe čl. 326. st. 2. ZOO, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništetnosti spornog ugovora samo zbog toga što je ugovor ispunjen pri čemu se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022.),

- da u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva u točki I petita tužbe u dijelu koji se odnosi na čl. 1. st. 4. II Dodatka ugovora o kreditu o broju rata kredita tužiteljica nije navela postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnosti ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi, te je sukladno odredbi čl. 7. i čl. 219. ZPP u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen.

 

10. S obzirom da je, prema utvrđenjima iz odluke ovog suda broj Revt-249/14-2 i broj Pž-3129/13, donesenoj povodom tužbe Udruge Franak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, predmet tog spora bila zaštita kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta, uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva, dok je u ovom konkretnom slučaju tužiteljica s tuženikom zaključila ugovor o kreditu s valutom u kunama, pravilno prvostupanjski sud ističe da se utvrđenja iz gore navedenih presuda ne mogu koristiti u odnosu na ugovore o kreditu u kunama jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom u kunama (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).

 

11. Prema navedenom, u konkretnom slučaju, pravna zaštita kakvu tužiteljica traži odnosi se na ugovor o kreditu u kunama, dakle bez ugovorene valutne klauzule, što u konkretnom slučaju isključuje primjenu odredbe članka 502.c ZPP o pravu potrošača da se u pojedinačnoj parnici poziva na pravna utvrđenja iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, odredba članka 502.c ZPP, koja propisuje da je sud vezan pravnim utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u individualnoj parnici koju pokrene fizička ili pravna osoba pozivajući se na navedenu presudu, ne može se primijeniti i u situacijama u kojima se predmet tužbenog zahtjeva u individualnoj parnici ne odnosi na istu kategoriju pravnih odnosa (s obzirom na drugu valutu obveze iz ugovora o kreditu), o kojima je sud odlučivao u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

 

12. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva nije vezao uz presudu donesenu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača iz ugovora o bankarskom kreditu, već je pravilno osnovanost tužbenog zahtjeva raspravio neovisno o toj odluci, kroz primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i primjenom tih propisa utvrdio pravno odlučne činjenice, i to da su pobijane odredbe Ugovora o kreditu nepoštene i da su kao takve dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka. Stoga iscrpni žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora niti odredba čl.  502.c ZPP nisu od značaja za odlučivanje. Pri čemu su neosnovani žalbeni navodi tuženika da tužbeni zahtjev ne sadrži deklaratoran tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu jer proizlazi suprotno iz sadržaja spisa i pobijane presude.

 

13. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 19. srpnja 2007. (list 8 spisa) bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. istog Zakona bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Dodaci Ugovora su sklopljeni 4. ožujka 2009. i 11. listopada 2010., a od 7. kolovoza 2007. na snazi je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 15/07 i 79/09 - ZZP/07), koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuju identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

 

14. U konkretnom slučaju se ne dovodi u pitanje pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu pa u tom dijelu žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

15. Međutim, kamatna je stopa u predmetnom Ugovoru o kreditu u trenutku njegova sklapanja bila ugovorena u visini od 4,88%, a ugovoreno je i da je banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita i to na dan 1. siječnja, i na dan 1. srpnja, time da kamatna stopa ne može biti veća od važeće kamatne stope propisane Odlukom banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja korisnika kredita u trenutku promjene, I. Dodatkom u članku 1. se navodi "koja je promjenjiva sukladno odluci Banke", a prema čl. 1. st. 3. II. Dodatka "Na dan sklapanja ovog II. Dodatka Osnovnom ugovoru (dalje u tekstu: II. Dodatak) redovna kamatna stopa iznosi 6,05% (slovima: šest cijelih nula pet posto) godišnje, promjenjivo.", a prema čl. 4. st. 4. "U slučaju promjene visine redovne kamatne stope iz članka prvog ovoga II. Dodatka Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Takve ugovorne odredba o kamati su, prema ovome sudu, uočljive, ali i ovaj sud smatra da njezin sadržaj nije jasan i lako razumljiv, odnosno nije dovoljno određen i precizan (čl. 84. ZZP/03 i 99. ZZP/07) zbog čega je dopušteno ocjenjivati je li ona nepoštena ili nije.

 

16. Pri razmatranju jesu li spomenute odredbe nepoštene ili nisu mora se imati u vidu da su prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, dok je odredbom članka 270. ZOO određeno da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva.

 

17. ZZP/03 u glavi 10., a ZZP/07 u glavi XI. reguliraju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima te se u odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, prema st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a prema st. 3. činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. U bitnome identične odredbe su propisane odredbom čl. 96. st. 1., 2., i 3. ZZP/07.

 

18. Nadalje, u odredbi su članka 82. ZZP/03 i čl. 97. ZZP/07 propisane ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ZZP/03, odnosno čl. 96. ZZP/07, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

 

19. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 83. ZZP/03 i čl. 98. ZZP/07, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

 

20. Konačno, odredbom su čl. 87. ZZP/03 i čl. 102. ZZP/07 propisane posljedice nepoštene ugovorne odredbe, te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

 

21. Imajući na umu u postupku utvrđene činjenice na temelju saslušanja tužiteljice i zaposlenice tuženika te priložene dokumentacije kao i naprijed navedeni pravni okvir, odredbom predmetnog Ugovora o kreditu i Dodataka kojima promjenu ugovorne kamate stranke čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, a da pritom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, vjerovnik (tuženik) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužiteljice), koja promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužiteljica nije ni mogla znati zašto se mijenja kamatna stopa da bi uopće mogla istaknuti prigovor pa ni zatražiti prestanak ugovornog odnosa.

 

22. Primjenom predmetnih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na "cijenu", što je suprotno odredbi članka 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu. Tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena.

 

23. Predmetne je odredbe u Ugovoru o kreditu i dodacima formulirao isključivo tuženik i na te odredbe tužiteljica nije mogla utjecati jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a u ugovoru i dodacima nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetne ugovorne odredbe suprotnu načelu savjesnosti i poštenja. To tim više što nije postojala ni mogućnost da tužiteljica predloži da određena točka ugovora glasi drugačije od onoga što mu je ponuđeno.

 

24. Dakle, i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj 143/13), na koji Zakon upire tuženik u žalbi postojala je zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj neovisno o tome što do stupanja na snagu tog Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u ranije spomenutoj odluci Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).

 

25. S obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po Odluci banke u ugovoru i dodacima o kunskom kreditu bila nedovoljno određena, precizna i utvrđena, da je bila uočljiva, ali da njezin sadržaj nije lako razumljiv u smislu čl. 84. ZZP/03, odnosno čl. 99. ZZP, da je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana (tuženik) i da ga, primjenom odredbe članka 320. ZOO treba tumačiti u korist tužiteljice, da tužiteljica nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu i Dodataka koji se tiče promjenjive kamatne stope, da nije upoznata s uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope niti su ti uvjeti bili određeni, a nasuprot tome da je tuženik visoko specijalizirana novčarska ustanova čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasira potrošačima nudeći im svoje usluge, valja zaključiti da je tuženik bio dužan maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužiteljici na način da ju je bio dužan ozbiljno i precizno informirati o smislu i sadržaju te ekonomskom značaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita. Kako tuženik to nije učinio, takva je odredba predmetnog Ugovora o kreditu protivna odredbi članka 272. ZOO i dovela je do uspostavljanja znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužiteljice. Suprotni žalbeni navodi tuženika ovakav zaključak ne dovode u sumnju.

 

26. Vezano za žalbene navode tuženika da su sporni ugovor i dodaci solemnizirani valja reći da solemnizacija ugovora ne predstavlja dokaz da je javni bilježnik rastumačio način promjene kamatne stope. Naime, u situaciji u kojoj parametri promjene kamatne stope nisu utvrđeni ugovorom, nedvojbeno je da ni javni bilježnik korisniku kredita nije mogao rastumačiti parametre promjene kamatne stope koji nisu bili utvrđeni ugovorom kojeg je solemnizirao (tako i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

 

27. Jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila ZOO. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

 

28. Neosnovano se u žalbi prigovara da bi sud postupa suprotno volji ugovornih strana kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa umjesto promjenjive. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu i Dodataka nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužiteljica u trenutku sklapanja ugovora, nije mogla niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka obzirom je isti sačinjen objektivno, u skladu s pravilima struke i zasnovan na dokumentaciji u spisu, dok ispravno nije prihvaćen prijedlog tuženika za određivanja zadatka vještaku povodom primjedbe tuženika kako je vještvo bazirano na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna. Naime, prvostupanjski sud pravilno nije uvažio takvu primjedbu tuženika jer je utvrđeno da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, radi čega osnovano sud smatra da se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa za cijelo vrijeme trajanja kredita. Pravilno je izračunata visina prema izračunu iznad onoga što je tužiteljica trebala platiti da je u tom razdoblju stopa redovne kamate ostala početna. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

 

29. U vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužiteljice, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

 

30. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (čl. 155. st. 5. i čl. 154. st. 3. ZPP), time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužiteljici dosuđen trošak.

 

31. Kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

 

32. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

U Zagrebu 29. kolovoza 2023.

 

Predsjednica vijeća:

     Vesna Žulj, v.r.