Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-164/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankice Malnar, u pravnoj stvari tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, zastupanog po punomoćnicima GN, ĐNU i FN, dipl. prav. kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja o troškovima postupka iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 18. Pr-2406/2022-59 od 29. veljače 2024. i dopunskog rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2406/2022-63 od 03. travnja 2025. 18. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2406/2022-63 od 03. travnja 2025., osim u dijelu troškova postupka tužitelja koji se odnose na troškove vještačenja u iznosu od 265,45 eur.

II Preinačuje se citirano rješenje u dijelu troškova postupka tužitelja koji se odnose na troškove vještačenja u iznosu od 265,45 eur te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 265,45 eur u roku 15 dana.

III Odbacuje se žalba tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 18. Pr-2406/2022-59 od 29. veljače 2024., kao nedopuštena.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime troškova žalbenog postupka isplati iznos od 25,00 eur u roku od 15 dana dok se preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 162,50 eur, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 313,84 sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 358,24 eur dok je dopunskim rješenjem odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv presude u dijelu troškova postupka i dopunskog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23: dalje- ZPP).

3. U žalbi protiv presude tvrdi da sud izrekom presude nije odlučio o troškovima postupka dok žalbom protiv dopunske presude osporava utvrđenje suda da bi svaka stranka bila dužna snositi svoje troškove postupka. Tvrdi da je podnio stupnjevitu tužbu u kojoj se troškovi utvrđuju prema konačnom uspjehu u sporu te da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Tvrdi da je tuženik uvjetovao nastanak spora te da u svakom slučaju tužitelj ostvaruje pravo na trošak vještačenja koji da je bio nužan.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.

6. Žalba protiv presude nije dopuštena, a protiv dopunskog rješenja je djelomično osnovana.

7. Iz sadržaja presude proizlazi da sud prvog stupnja izrekom presude nije odlučio o troškovima postupka pa žalba koja je podnesena protiv tog dijela presude nije dopuštena već se smatra prijedlogom za donošenje dopunskog rješenja, u smislu odredbe članka 339. ZPP-a, koji je sud prvog stupnja pravilno i donio.

8. Stoga je žalbu protiv presude valjalo odbaciti, u smislu odredbe članka 367. ZPP-a i odlučiti kao u točki 3. izreke rješenja.

9. Odlučujući o žalbi protiv dopunskog rješenja valja istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

10. Naime, iako iz sadržaja predmeta proizlazi da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu, u smislu odredbe čl. 186. b st. 1. ZPP-a pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe, ali to ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke jer je tužitelj je tijekom daljnjeg postupka, a nakon provedenog vještačenja i određivanja tužbenog zahtjeva u novčanom iznosu potraživao manje iznose (podneskom od 08. siječnja 2020. potraživao je iznos od 774,07 eur, podneskom od 19. ožujka 2020. potraživao je iznos od 728,35 eur, podneskom od 29. lipnja 2023. potraživao je iznos od 422,81 eur, dok je podneskom od 10. studenog 2023. potraživao iznos od 313,84 eura). Smanjenje tužbenog zahtjeva je djelomično povlačenje tužbe pa kako se tuženik tom povlačenju protivio sud prvog stupnja je presudom odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 358,24 eur.

11. Sukladno tome vodeći računa o radnjama koje su poduzete u pojedinom razdoblju te vps-u dosuđenog i odbijenog dijela tužbenog zahtjeva pravilno je sud prvog stupnja odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka primjenom odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a i žalbeni navodi kojima se osporava to utvrđenje suda prvog stupnja nisu osnovani.

12. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada tužitelju koji je djelomično uspio u sporu nije dosudio troškove financijskog vještačenja jer se radi o troškovima koji su bili neophodno potrebni za vođenje ove parnice i pripadaju tužitelju.

13. Stoga je valjalo potvrditi dopunsko rješenje, osim u dijelu troškova postupka tužitelja koji se odnose na financijsko vještačenja, odnosno preinačiti dopunsko rješenje u dijelu tih troškova i naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur te odlučiti kao u točki 1. i 2. izreke rješenja.

14. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a i tbr. 10. točka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje- Tarifa) tužitelju koji je uspio sa žalbom u omjeru od 20% dosuđeni su opravdani troškovi žalbenog postupka na ožalbljeni vps (1. 395,20 eur) u iznosu od 25,00 eur (100 bodova x 2,00 eur x 125%x 50%X20%) dok je preostali zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 162,50 eur koji ne pripada tužitelju primjenom važećih tarifnih odredbi odbijen kao neosnovan.

U Rijeci, 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Brankica Malnar