REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:Ps-194/2022-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bekavac Basić, odvjetnik u Zagrebu, Hotel Westin, Izidora Kršnjavoga 1, radi iseljenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 8. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ŠM, tuženika i njegova punomoćnika, 18. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku ĆM iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz stana u [adresa], stan br. 6 na II (drugom) katu, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija ukupne površine 34,35 čm s pripadajućim spremištem, te predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, i to: zgrade mješovite uporabe br. 8, [adresa], površine 550 m2, sagrađene na z. k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te ga predati, slobodan od osoba i stvari, u posjed tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kao i nadoknaditi mu trošak postupka u iznosu 42,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 2. prosinca 2022. navodi da je vlasnik sporne nekretnine, a da je tuženik bespravni korisnik iste, slijedom čega predlaže, pozivom na čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), odlučiti kao u izreci presude.
2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je u sporni stan uselio 1994. temeljem ugovora zaključenog s g. Ć i plaćao mu zakupninu, da je potom saznao da je vlasnik stana upravo tužitelj, a nakon što mu se obratio počeo je od istog dobivati uplatnice za najamninu, koje je podmirivao, međutim, tužitelj je prestao slati uplatnice, da je imao legitimna očekivanja u pravcu sklapanja ugovora o najmu s tužiteljem i nastavak plaćanja najamnine te je u više navrata zbog toga kontaktirao tužitelja radi sklapanja ugovora o najmu, na što se isti oglušio, da se on o predmetnom stanu brine, izvršio je kompletnu renovaciju istog i bit će prisiljen podići tužbu radi povrata izvršenih ulaganja te da je hrvatski branitelj. Također ističe i pravo na dom jer nema niti jednu drugu nekretninu.
2.1. Na pripremnom ročištu tuženik navodi da predmetni stan koristi od početka rata, da je 1994. GSKG-u podnio zahtjev za otkup istog te da je u veljači 2024. od tužitelja dobio ponudu na sklapanje ugovora o najmu, o čemu da će dostaviti dokaz u kraćem roku. Podnosi i protutužbu radi donošenja presude koja nadomješta ugovor o kupoprodaji predmetnog stana te traži rok radi dostave dokumentacije i postavljanja određenog zahtjeva.
2.2. S obzirom da tuženik nije dopunio protutužbu na način da postavi određen zahtjev i dostavi potrebnu dokumentaciju, to je rješenjem od 25. rujna 2024. odlučeno da se protutužba smatra povučenom, u skladu s čl.109.st.4. u vezi s čl.106. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u z.k. izvadak, zapisnik s uviđaja na licu mjesta, dopis od 28. rujna 2021. i popis dugovanja te saslušao tuženika.
3.1. Prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka na okolnost ulaganja-renoviranja predmetnog stana nije prihvaćen jer nema mjesta utvrđivanju odlučnih činjenica na okolnost ulaganja s obzirom da takav zahtjev nije niti istaknut, a nema niti prigovora zadržanja koji bi bio određen, kako opisom radova, tako i dokumentacijom.
4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, prema čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:
-da je tužitelj vlasnik predmetnog stana,
-da je u zapisniku s uviđaja na licu mjesta 2. studenog 2015. evidentirana izjava tuženika i nevjenčane mu supruge u pravcu da je tuženik uselio 1994. kao najmoprimac Ć, a nakon što je registriran od strane službenika tužitelja dobio je rješenje kao čuvar stana, da je supruga uselila 2006. i rođena su im djeca 2007. i 2009. te da se nisu javili za dodjelu stana i legalizaciju jer im je u više navrata rečeno da će biti obaviješteni na vrijeme,
-da je u prijepisu zapisnika s uviđaja na licu mjesta od 24. rujna 2021. evidentirana izjava predstavnice suvlasnika u pravcu da je supruga tuženika odselila 2021. s djecom u obiteljsku kuću u [adresa] te da tuženik i nije u stanu, navodno živi ili ima stanu [adresa],
-da je tuženiku 28. rujna 2021. upućen poziv na predaju predmetnog stana,
-da postoji dug tuženika za komunalnu naknadu, naknadu za uređenje voda, vodu, uslugu sakupljanja komunalnog otpada i naknadu za korištenje spornog stana u visini zaštićene najamnine, kao i dug po osnovi troškova postupka (glavnica, kamate, sudske pristojbe, odvjetnik, sudski ovršitelj, javni bilježnik i trošak dostave).
6. Iskaz tuženika sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv, iskren i životan u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da je u sporni stan uselio kao najmoprimac g. Ć 1995., da je godinu dana kasnije saznao da taj Ć nije vlasnik već da stan pripada tužitelju, da je oko 2000. od tužitelja dobio poziv na plaćanje troškova stanovanja, a oko 2017. je dobio uplatnice za najam, da njegova supruga i djeca žive u [adresa] u kući koja pripada njegovoj svekrvi, dok u stan dolaze vikendom, da nije kupio nikakav stan prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te da su on i supruga zaposleni i primaju plaću od po cca 850, 00 Eur.
6.1. Sud je, s druge strane, ocijenio suprotnim s dokumentacijom u koju je izvršen uvid dio iskaza tuženika iz kojeg proizlazi da nema dugova na ime režija ili najamnine za sporni stan.
6.2. Sud nije dopustio postavljanje pitanja tuženiku da li je bio sudionik Domovinskog rata, tko je bio nositelj stanarskog prava na spornom stanu, jesu li tuženikova mldb. djeca prijavljena na adresi tog stana i da li je tužitelj pokretao kakav postupak radi iseljenja Ć jer navedeno nije relevantno za predmet spora.
7. Iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetnog stana te da tuženik, koji isti koristi za stanovanje od 1995., nema pravo koje ga ovlašćuje na posjed.
8. Prema čl.34. i čl.16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne Novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), dom je nepovrediv, a slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl.8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
8.1. Stoga su u ovoj pravnoj stvari razmatrana pitanja da li je predmetni stan dom tuženika, da li bi nalog za njegovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njegova doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.
8.2. Razdoblje korištenja predmetnog stana od strane tuženika u trajanju 30 godina je razdoblje u kojem se nedvojbeno razvila dovoljna i kontinuirana veza s tim stanom na način da tuženik upravo isti može smatrati svojim domom, slijedom čega bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz čl.161. ZV-a odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužitelja s obzirom da tuženik ničim nije dokazao da bi imao pravo na posjed spornog stana.
8.3. U odnosu pak na pitanje da li je miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaći da tužitelj, sukladno čl. 30. ZV-a, ima pravo posjedovanja, uprave, korištenja i raspolaganja svojom stvari, a time i pravo tražiti iseljenje i predaju u posjed od osoba koje taj stan koriste bez pravne osnove.
8.3.1. Međutim, tužitelj nije privatna osoba i stoga ne postoje dva suprotstavljena privatna interesa, već je pravna osoba s javnim ovlastima koja, između ostalog, u određenim slučajevima vrši i stambeno zbrinjavanje građana.
8.3.2. Tužitelj u propisanom postupku prema Odluci o najmu stanova (Službeni glasnik Grada Zagreba 3/25; dalje:Olduka) zbrinjava građane na temelju socioekonomskog statusa odnosno građane nižih i srednjih prihoda po priuštivim cijenama, sukladno propisanim kriterijima i to putem javnog natječaja, a iznimno neposredno.
8.3.3. Tuženik ničim nije dokazao da bi bio osoba koja bi ispunjavala kriterije iz gore navedene Odluke odnosno da bi bio osoba koja je u takvom nepovoljnom socijalnom položaju da je skrb o njemu od strane institucija nužna, uz napomenu da visina njegovih primanja i općepoznati redovni troškovi života sami po sebi ne upućuju na zaključak da nema apsolutno nikakvih izgleda za njegovo stambeno zbrinjavanje putem najma neke druge, manje nekretnine.
8.3.4. Osim toga, pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje najamnine i režija koja terete stan, pa bi u situaciji da u stanu ostane osoba koja u ostvarivanju svoga prava na dom ne plaća naknadu za uporabu stana u visini najamnine niti režijske troškove (tuženik po toj osnovi ima dugove) to značilo nametanje tužitelju prekomjerno velikog tereta, jer se u potencijalnom obveznopravnom odnosu između stranaka, a koji bi uključivao pravo tuženika da koristi stan kao svoj dom, očekuje i savjesno ponašanje tuženika u vidu ispunjavanja obveza, što je u konkretnom slučaju izostalo.
8.3.5. Stoga sud nalazi da se legitimni cilj ne može postići primjenom blaže mjere odnosno da je iseljenje tuženika nužno radi zaštite vlasničkih prava tužitelja. Pri tome je sud uzeo u obzir interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, zatim, činjenicu da tužitelj, u za to propisanim postupcima, putem gradskih stanova zbrinjava socijalno ugrožene građane, pa bi bilo neprihvatljivo privilegirati tuženika u odnosu na građane koji svoje stambeno pitanje pokušavaju riješiti prema redu prvenstva u propisanom postupku, a isto je tako imao u vidu i iskaz tuženika iz kojeg proizlazi da nije radno nesposobna osoba koja bi bila tako lošeg imovnog stanja da nema nikakvih izgleda za njegovo stambeno zbrinjavanje na neki drugi način.
9. Slijedom navedenog sud nalazi da pravo vlasništva tužitelja preteže nad pravom tuženika koji predmetni stan posjeduje bez valjane pravne osnove i stoga je tužbeni valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci temeljem prethodno citiranih propisa.
10. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti se trošak odnosi na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 13,27 Eur i presudu u iznosu 13,27 Eur (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od elektroničke dostave presude) te trošak dostavljača u iznosu 15,46 Eur – sveukupno 42,00 Eur s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) i čl.151.st.3. ZPP-a.
U Zagrebu, 18. lipnja 2025.
SUDAC:
ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelj
2. tuženik po pun.
