Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-47/2020-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Krstić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d., Podružnica Osijek, Gundulićeva 5B, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. isplatiti tužitelju VN iznos od 1.700,00 eur (tisuću sedamsto eura) na ime naknade pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti s zateznom kamatom koja teče od 11. veljače 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., isplatiti tužitelju VN iznos od 43,11 eur (četrdeset tri eura i jedanaest centi) na ime naknade materijalne štete s zateznom kamatom od 15. ožujka 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija za iznos od 1.708,55 eur s zateznom kamatom od 15. veljače 2019. pa do isplate, te u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na dosuđeni iznos pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti od 15. veljače 2019. do 11. veljače 2020., kao neosnovan.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj ovom sudu 6. ožujka 2020., putem punomoćnika, naveo da je 15. veljače 2019. sudjelovao u prometnoj nesreći kao vozač vozila [registarska oznaka], sa RN, vozačem vozila [registarska oznaka]. Nakon prometne nesreće tužitelj je otišao na Hitni prijam KBC-a Osijek gdje su mu utvrđene ozljede. U nalazu KBC-a Osijek od 2. srpnja 2019. navedena je dijagnoza iščašenja i nategnuća zglobova i ligamenata drugih nespecificiranih dijelova vrata, a 19. travnja 2019. učinjena je i magnetska rezonanca mozga po standardnom protokolu. Tužitelj je zaposlen kod poslodavca HEP ODS d.o.o., a u veljači 2019. bio je na bolovanju 56 sati, za što je primio ukupno manju bruto plaću u iznosu od 2.441,78 kn u odnosu na siječanj 2019. S obzirom na navedeno, tužitelj je smatrao da ima pravo na naknadu štete u iznosu od 15.000,00 kn po osnovi pretrpljenih bolova, straha, izloženosti medicinskim tretmanima i pregledima, nelagode u trajanju 7 dana zbog nošenja ovratnika, zbog nemogućnosti obavljanja normalnih i redovnih životnih aktivnosti, te izgubljene zarade. Nakon provedenog medicinskog i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je u podnesku od 12. studenog 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da je na ime nematerijalne štete (pravične novčane naknade) potraživao iznos od 3.408,55 eur s zateznim kamatama od 15. veljače 2019. pa do isplate, te iznos od 73,92 eur s zateznom kamatom od 15. ožujka 2019., pa do isplate, kao i troškove ovog parničnog postupka. U podnesku od 20. ožujka 2025. tužitelj je umanjio iznos koji potražuje na ime materijalne štete, pa je umjesto 73,92 eur potraživao iznos od 43,11 eur, sukladno očitovanju vještaka od 24. veljače 2025.

2. U odgovoru na tužbu tuženik, po punomoćniku, je naveo da priznaje činjenicu da se 15. veljače 2019. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Tužbeni zahtjev tuženika je osporio u cijelosti navodeći da osporava da je tužitelj u prometnoj nezgodi uopće zadobio tjelesnu ozljedu, a prema tvrdnjama iz tužbe, da je zadobio posve laku, odnosno beznačajnu tjelesnu ozljedu, bez potrebe za daljnjom obradom i terapijom. Naime, dijagnoza istegnuće mišića vrata nije objektivno medicinski utvrđena. I prema podacima iz potvrde o prometnoj nesreći Policijske postaje Osijek od 4. ožujka 2019. ozlijeđenih u ovoj prometnoj nezgodi nije bilo. Osporio je i da je bolovanje u trajanju od 56 sati bilo u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Dakle, tuženik je prigovarao i osnovi i visini potraživanja, kao i tijeku zatezne kamate.

3. Radi utvrđenja točnog činjeničnog stanja, odnosno činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u dopis tuženika tužitelju (stranica 5 spisa); potvrdu MUP PU Osječko-baranjska o podacima o vozačima i vozilima koji su sudjelovali u nesreći (stranica 6-7 spisa); obračunske platne liste (stranica 8-9 spisa); medicinsku dokumentaciju (stranica 10-12 spisa); dopis tuženika pun. tužitelja (stranica 13-14 spisa); odštetni zahtjev (stranica 15 spisa); potvrdu MUP PU Osječko-baranjske (stranica 25-26 spisa); dopis tuženika tužitelju (stranica 32-33 spisa); sporazum o izvansudskoj nagodbi i obrazloženu ponudu s nalazom dr. Željka Špiranovića (stranica 33-35 spisa); provedeno je vještačenje po vještaku prof. prim. dr. sc. Ivanu Lovriću, dr. med. (stranica 55-56 spisa); potvrdu o bolovanju (stranica 84 spisa); provedeno je vještačenje po vještaku DV Consulting d.o.o. (stranica 91-93 i 120 spisa); saslušan je vještak prof. prim. dr. sc. Ivan Lovrić, dr. med. (stranica 115-116 spisa).

4. Sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem tužitelja kao stranke u ovom postupku, te svjedoka HN i IN, budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno provođenjem vještačenja po vještaku medicinske i financijsko- knjigovodstvene struke.

5. Među strankama nije sporno da se 15. veljače 2019. dogodila prometna nesreća u [adresa], a koju je skrivio HN, osiguranik tuženika, osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka].

6. Među strankama je sporno je li tuženik tužitelju dužan naknaditi iznos od 3.408,55 eur s zateznom kamatom od 15. veljače 2019. pa do isplate, na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, te iznos od 43,11 eur na ime materijalne štete, budući da je tuženik osporio da bi tužitelj zadobio ozljede koje bi predstavljale osiguranu štetu, te da se radilo o posve lakoj, beznačajnoj tjelesnoj ozljedi i s obzirom da je tuženik osporio da bi bolovanje tužitelja bilo u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

7. U nalazu i mišljenju prof. prim. dr. sc. Ivan Lovrić dr. med. utvrdio je da je tužitelj u prometnoj nezgodi od 15. veljače 2019. pretrpio ozljede i to istegnuća mišića vratne kralježnice. Tužitelj je imobiliziran mekim ovratnikom s preporukama da isti skine za tjedan dana po nadležnom liječniku. Tužitelj je 2. srpnja 2019. pregledan po neurologu koji je utvrdio blaži cervikalni paravertebralni hipertonus i palpatornu osjetljivost s desne strane vrata. Priložena je i magnetska rezonanca mozga od 19. travnja 2019., a nalaz je bio uredan, a izražene su upalne promjene stranica mastoida obostrano. Na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije vještak je ocijenio da je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i lakog intenziteta u trajanju od 30 dana. Imao je i nelagode tijekom liječenja i to kliničku i dijagnostičku obradu, kontrolni pregled i dodatnu dijagnostičku obradu. Tužitelj je pretrpio kratkotrajan primarni strah jakog intenziteta, te sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i lakog intenziteta u trajanju od 15 dana. Sekundarni strah različitog intenziteta uvjetovan je zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja. Saslušan na raspravi 5. veljače 2025. vještak je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja, te je naveo da je tužitelj zadobio ozljedu vratne kralježnice u smislu istegnuća mišića vratne kralježnice, a radi se o lakoj tjelesnoj ozljedi bez anatomsko funkcijskih posljedica po QTF klasifikaciji I. i II. stupnja (bolnost vrata, palpatorna bolnost i napetost paravertebralne muskulature), a na pregled se javio unutar 24 sata nakon ozljede. Tužitelj se javio liječniku neposredno nakon ozljeđivanja 15. veljače 2019., a od ostale medicinske dokumentacije imao je nalaz neurologa od 2. srpnja 2019. Na temelju medicinske dokumentacije je objektivizirana navedena ozljeda. Navodi u medicinskoj dokumentaciji od 15. veljače 2019. su sve što je utvrđeno i konstatirano prilikom pregleda kao i eventualne buduće tegobe koje bi tužitelj mogao imati s obzirom na težinu ozljede. U odnosu na utvrđenje da je vrat slobodan i pokretan u svim smjerovima vještak je izjavio da prema QTF klasifikaciji, iako je vrat slobodan, može postojati palpatorna bolnost i napetost vratne muskulature. RTG cervikalne kralježnice utvrđuje da nema koštane traume, niti iščašenja vratnih kralježaka, u kojem slučaju bi se radilo o klasifikaciji višeg stupnja. Iz medicinske dokumentacije nije mogao utvrditi datum završetka liječenja, no kod takve vrste ozljeda prema kliničkom iskustvu se preporuča pacijentima nositi ovratnik 7-10 dana, te uzimati analgetike radi sprječavanja bolova. U medicinskom smislu vještak nema saznanja što se događalo od dana nezgode do dana kada je tužitelj obavio pregled magnetskom rezonancom. Trajanje bolova je subjektivna kategorija, no vještak je isto procijenio prema vrsti i težini ozljede, te svom kliničkom iskustvu. Iz nalaza magnetne rezonancije nije mogao utvrditi ništa relevantno za ozljede vratne kralježnice jer se radi o magnetu mozga, te isti nije mogao povezati s ozljedama koje je tužitelj pretrpio. Dužinu bolovanja ne određuju liječnici specijalisti, već liječnici obiteljske medicine, kako je to bilo i kod tužitelja. Duljinu trajanja bolova i straha procijenio je prema svom kliničkom iskustvu i QTF klasifikaciji. Stvar je obiteljskog liječnika je li tužitelj u bolovima i strahu vraćen na radno mjesto. U odnosu na mišljenje vještaka dr. Špiranovića koje je imao na uvidu, vještak je naveo da ono za njega nije od značenja prvenstveno zato što je dobio nalog od suda na koje okolnosti vještačiti kao specijalist kirurgije, dok je dr. Špiranović specijalist medicine rada.

8. Sud nalaz i mišljenje vještaka smatra stručnim i objektivnim, budući da se vještak na sve okolnosti jasno i stručno očitovao, a dao je logična i objektivna obrazloženja na primjedbe tuženika.

9. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je povećao tužbeni zahtjev s iznosa od 1.990,84 eur (tada 15.000,00 kn) na iznos od 3.408,55 eur na ime pravične novčane naknade, te konačno na iznos od 43,11 eur na ime pretrpljene materijalne štete, a tuženik se u smislu čl. 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj:

53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP) protivio preinaci. Sud je dopustio objektivnu preinaku povećanjem tužbenog zahtjeva, na temelju čl. 190. st. 3. ZPP, budući da smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a tužitelj nema stručna znanja kako bi mogao utvrditi odlučne činjenice vezane za visinu štete.

10. Vještakinja Dajana Vuković je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelju za veljaču 2019. utvrdila manje obračunatu bruto plaću uslijed obračuna bolovanja u iznosu od 73,92 eur, a po prigovoru tuženika vještakinja je utvrdila da je manje isplaćena plaća zbog korištenja bolovanja za veljaču 2019. iznosila 43,11 eur neto. Kako stranke nisu imale daljnjih primjedbi, sud je nalaz i mišljenje vještakinje Vuković prihvatio kao stručan i objektivan.

11. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i u njihovoj uzajamnoj sprezi, sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

12. Naime, među strankama nije sporno da se 15. veljače 2019. dogodila prometna nezgoda koju je skrivio osiguranik tuženika HN u [adresa], na adresi [adresa], a u kojoj prometnoj nezgodi je sudjelovao tužitelj kao vozač vozila [registarska oznaka]. Tuženik je nedvojbeno odgovorni osiguratelj, odnosno društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, a kojim je prouzročena šteta, sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, u smislu čl. 3 st. 1. t. 17. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023. - u daljnjem tekstu ZOOP). Tužitelj je na temelju čl. 11. ZOOP-a tuženiku uputio odštetni zahtjev po osnovi osiguranja 11. veljače 2020., a tuženik je tužiteljev zahtjev otklonio 15. veljače 2019. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj pretrpio laku tjelesnu ozljedu istegnuća mišića vratne kralježnice zbog koje je trpio strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, te lakog intenziteta u trajanju od 30 dana, a imao je i nelagode tijekom liječenja zbog kliničke i dijagnostičke obrade, kontrolnog pregleda i dodatne dijagnostičke obrade. Nadalje, tužitelj je pretrpio i kratkotrajan primarni strah jakog intenziteta te sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i lakog intenziteta u trajanju od 15 dana, a koji je uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja. Na ovaj način nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu čl. 19. ZOO-a.

13. Iz sadržaja nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke da se zaključiti da težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju, s obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, a s obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 47/2020-5 na način da se isti mijenjaju kao i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 53/91) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50% u odnosu na 2002.

14. U smislu odredbe članka 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZOO) sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, nezavisno od naknade štete, dosuditi pravičnu novčanu naknadu. Pri odlučivanju o iznosu pravične novčane naknade sud mora voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali mora voditi računa i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

15. Fizičke boli, duševne boli i strah su kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja utječu na ocjenu da li je pravo osobnosti povrijeđeno i u kojoj mjeri, da li oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

16. Isto tako i fizičke boli i strah su mjerilo za dosudu pravične novčane naknade, ali pri odlučivanju o visini, sud mora voditi računa ne samo o jačini i trajanju, već i o drugim okolnostima (neizvjesnost liječenja, strah od neugodnih metoda liječenja, strah i boli prilikom provođenja određenih pregleda i sl.).

17. Uzimajući u obzir da je tužitelj prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke zbog zadobivene lake tjelesne ozljede trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, lakog intenziteta u trajanju od 30 dana, da je imao nelagode prilikom kliničke i dijagnostičke obrade, kontrolnog pregleda i dodatne dijagnostičke obrade, te da je pretrpio primarni strah kratkog trajanja i jakog intenziteta i sekundarnih strah srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana te lakog intenziteta u trajanju od 15 dana, koji se očitovao u zabrinutosti o mogućim posljedicama liječenja, sud smatra da tužitelju s osnova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, a na temelju čl. 1100. ZOO-a, pripada iznos od 1.700,00 eur, pa je tužbeni zahtjev za ovaj vid štete prihvaćen za taj iznos, a odbijen za iznos od 1.708,55 eur, kao previsoko postavljen.

18. Što se tiče imovinske štete, nedvojbeno je da je tužitelj koristio bolovanje, a zbog posljedica štetnog događaja i to u trajanju od 56 sati zbog čega mu je za veljaču 2019. manje isplaćena plaća u odnosu na siječanj 2019. u neto iznosu od 43,11 eur, pa je time tužitelju nastala šteta u vidu izgubljene zarade u smislu čl. 1046. ZOO-a, a koju mu je tuženik dužan naknaditi na temelju čl. 1045. i 1095. st. 1. ZOO-a, kao osiguratelj osobe koja je prouzročila prometnu nezgodu i koji odgovara za štetu u granicama odgovornosti svog osiguranika do visine svote osiguranja. Da je tužitelj koristio bolovanje koje je u uzročno-posljedičnoj vezi s štetnim događajem, utvrđeno je iz nalaza i mišljenja vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke Dajane Vuković, koja je konstatirala da je na obračunskoj listi za veljaču 2019. navedeno bolovanje od 56 sati, te da je uslijed tog bolovanja tužitelju isplaćena manja plaća.

19. Sud je tužitelju zateznu kamatu na neimovinsku štetu dosudio od 11. veljače 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (stranica 15 spisa), sukladno odredbama članka 1103. ZOO-a, dok je za dio zatezne kamate od 15. veljače 2019. do 11. veljače 2020. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Zateznu kamatu na imovinsku štetu sud je tužitelju dosudio od 15. ožujka 2019., kao trenutka nastanka štete u smislu čl. 1086. ZOO-a, budući da je tužitelju manje isplaćena plaća za veljaču 2019. dana 13. ožujka 2019., no kamata je zatražena od 15. ožujka 2019., pa je tako i dosuđena.

20. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, osim glavnice duguje i zateznu kamatu.

21. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 2. i 4. ZPP-a budući da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Naime, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocijenjen je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, pri čemu je sud vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužitelj je uspio sa 100 % zahtjeva u odnosu na osnovu i 50 % u odnosu na visinu, odnosno 75 % u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, dok tuženik u odnosu na osnovu nije ostvario uspjeh u parnici, a u odnosu na visinu je uspio 50 %, odnosno tuženik je uspio sa 25 % u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Oduzimanjem postotka uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja, i tužitelj i tuženik su uspjeli s 50 % u ovoj parnici, pa je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 18. lipnja 2025.

SUDAC

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika