- 1 -              Rev 1314/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1314/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Omiša, O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. L. P.-V., odvjetnik u P., protiv tužene R. M., Republika Njemačka, koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-370/21-2 od 8. veljače 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pl-101/20-4 od 25. studenoga 2020., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I. Održava se djelomično na snazi platni nalog ovoga suda poslovni broj Pl-18/19 od 14. veljače 2020., u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženoj da u roku 8 dana isplati tužitelju iznos od 90,00 kn uvećan za zatezne kamate koje teku od 4. travnja 2013. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31.7.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1.8.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

II. Ukida se platni nalog ovog suda poslovni broj Pl-18/19 od 14. veljače 2020., u dijelu troškova postupka te se odbija tužbeni zahtjev za iznos od 1.332,59 kn.

III. Nalaže se tuženoj da u roku od 8 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 825,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. studenog 2020. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalba i dopuna žalbe kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2217/22-2 od 25. svibnja 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Da li podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u slučaju kad je ovršenik inozemna fizička osoba, državljanin EU, koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, dolazi do prekida zastare potraživanja i primjenjuje li se odredba čl. 243. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) u situaciji kada je prijedlog za ovrhu javnom bilježniku odbačen zbog nenadležnosti javnog bilježnika za postupanje?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, tužena je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, sa prijedlogom da revizijski sud pobijanu odluku ukine.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija tužene nije osnovana.

 

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je na osnovi izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, te dnevne parkirališne karte da je tužena 27. ožujka 2013. svoje vozilo parkirala na javnom parkirnom mjestu na kojem tužitelj organizira parkiranje, te da nije imala valjanu parkirnu kartu, tako da joj je protekom 15 minuta službena osoba ispostavila nalog za naplatu stavljanjem ispod vjetrobranskog stakla, a u visini dnevne parkirne karte.

 

8. Visina dnevne parkirne karte uređena je Odlukom o parkirnim zonama i vremenskom ograničenju trajanja parkiranja, visine naknade za parkiranja i vremenu naplate na javnim parkiralištima u visini od 90,00 kn.

 

9. Pri tome su sudovi ocijenili da nije nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, jer je zastara prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a koji je okončan tako što je Općinski sud u Puli- Pola, Stalna služba u Bujama- Buie rješenjem Povrv-4620/17-2 od 12. studenoga 2018. odbacio ovršni prijedlog zbog apsolutne nenadležnosti javnog bilježnika, a tužitelj je pokrenuo ovaj postupak u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti tog rješenja.

 

10. Argumentirajući važnost naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužena je navela da o postavljenom pitanju nema prakse revizijskog suda međutim da se radi o pitanju koje je važno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

11. Tužena tijekom postupka navodi da je u predmetnoj stvari nastupila zastara potraživanja obzirom da do primjene ne dolazi odredba iz čl. 243. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) jer je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio javnom bilježniku koji je apsolutno nenadležan za postupanje te je stoga Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie rješenjem Povrv-4620/17-2 od 12. studenoga 2018. odbacio prijedlog za ovrhu zbog apsolutne nenadležnosti javnog bilježnika.

 

12. Sa navedenim pravnim shvaćanjem tužene ne slaže se ovaj sud.

 

13. Odredbom čl. 243. st. 1. ZOO propisano je ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom.

 

14. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 225. ZOO kojom je propisan opći zastarni rok od pet godina podnio 5. listopada 2015. prijedlog za ovrhu protiv tužene kao ovršenice javnom bilježniku, međutim kako je tužena državljanka Republike Njemačke Općinski sud u Puli- Pola, Stalna služba u Bujama- Buie rješenjem Povrv-4620/17-2 od 12. studenoga 2018. odbacio je prijedlog za ovrhu zbog apsolutne nenadležnosti javnog bilježnika za odlučivanje u toj stvari.

 

14.1. Stoga je tužitelj 28. siječnja 2019. podnio tužbu protiv tužene Općinskom sudu u Puli- Pola i to u roku od 3 mjeseca sve sukladno odredbi čl. 243. st. 1. ZOO.

 

15. Suprotno pravnom shvaćanju tužene da se tumačenje odredbe iz čl. 243. st. 1. ZOO ne može analogno proširiti i na podnošenje prijedloga za ovrhu nenadležnom javnom bilježniku, ovaj sud smatra da se navedena odredba koja propisuje ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom, analogno odnosi i na situaciju kada je prijedlog za ovrhu odbačen zbog nenadležnosti javnog bilježnika.

 

16. Stoga pravilno nižestupanjski sudovi navode da sukladno odredbi čl. 243. st. 1. ZOO u predmetnoj stvari nije nastupila zastara obzirom da je podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku unutar općeg zastarnog roka od 5 godina prekinuta zastara, a predmetnu tužbu tužitelj je podnio u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti rješenja o odbacivanju prijedloga za ovrhu propisanog odredbom čl. 243. st. 1. ZOO.

 

17. Radi svega navedenog valjalo je reviziju tužene na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.