REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-219/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Malović, odvjetnici iz Zagreba, protiv I-tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici iz Zagreba i II-tuženika Innova Service d.o.o. za usluge iz Celine Samoborske, Celine Samoborske 2, OIB: 22055555461, zastupan po punomoćniku JB, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025., održane u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu tužitelja Anu Malović, odvjetnicu, te punomoćnice I- tuženika RBŽ, odvjetnice i punomoćnika II-tuženika JB, odvjetnika, dana 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženicima I. ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 i II. Innova Service d.o.o. iz Celine Samoborske, Celine Samoborske 2, OIB: 22055555461, solidarno isplatiti tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 813,04 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

- 605,71 eura od 26.10.2023. do isplate,

- 203,26 eura od 18.06.2025. do isplate,

- 4,07 eura od 07.02.2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a da mu tuženici solidarno isplate iznos od 750,00 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, da mu isplate zateznu kamatu na iznos od 203,26 eura, tekuću od 11.09.2023. do 17.06.2025., kao i da mu II tuženik na iznos od 605,71 eura plati zateznu kamatu tekuću od 11.09.2023. do 25.10.2023.

III Nalaže se I tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, platiti tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zateznu kamatu po stopi opisanoj u st. I ove presude, a na iznos od 605,71 eura tekuću od 11.09.2023. do 25.10.2023.

IV Nalaže se tuženicima platiti tužitelju parnični trošak u visini od 1.120,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev I i II tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kod II tuženika bio zaposlen temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu - monter. Dana 24.01.2023. između 12,00 i 12,59 sati u poslovnom prostoru naručitelja radova od trgovačkog društva II tuženika, u Norveškoj, na adresi [adresa], R, a kao zaposleniku II. tuženika, tužitelju je bio naloženo obavljanje radnog zadatka pričvršćivanja panela-metalnog zida na visini. Kada se tužitelj popeo na posljednju „prečku“ ljestvi i krenuo pričvršćivati vijak u metalnu konstrukciju, ljestve su „otklizale“ i tužitelj je pao te je pri padu ozlijedio desnu ruku. U naprijed opisanom štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne ozljede tetiva desne ruke, a čije posljedice osjeća i danas, zbog čega se isti nalazio na bolovanju od 25.01.2023. do dana 31.03.2023. II tuženik je na dan štetnog događaja bio osiguran kod I tuženika policom osiguranja odgovornosti prema djelatnicima broj OV0682925394. Tužitelj se dana 11.09.2023. obratio I tuženiku u mirnom postupku u kojem je sudjelovao i II tuženik, te je I tuženik dana 03.10.2023. odbio zahtjev tužitelja kao pravno neosnovan. Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže da mu I i II tuženici po osnovi naknade štete solidarno isplate iznos od 1.563,04 eura, uzimajući u obzir i da je I tuženik tijekom postupka tužitelju isplatio iznos od 1.200,00 eura. Tužitelj potražuje po osnovi imovinske i neimovinske štete za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 1.554,00 eura i po osnovi troškova liječenja iznos od 9,04 eura. Potražuje i zateznu kamatu na navedene iznose kao i parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je točan navod tužbe da je sa II tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja broj: OV0682925394 na dan 24.01.2023. godine. Sastavni dio predmetne police su Opći uvjetni za osiguranje imovine, Uvjeti za osiguranje od odgovornosti, Uvjeti za osiguranje odgovornosti iz uporabe proizvoda te dopunski Uvjeti za osiguranje od profesionalne odgovornosti. I tuženik osporava odgovornost, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Prvenstveno, I tuženik ukazuje kako je kao uzrok ozljede u Prijavi ozljede na radu navedena šifra 891 što znači da je uzrok ozljeđivanja viša sila. Stoga, I tuženik smatra da se ima osloboditi odgovornosti nadoknaditi štetu tužitelju. Nadalje, ukoliko se prihvate tvrdnje tužitelja o načinu ozljeđivanja proizlazi da je do ozljede došlo isključivom radnjom samo tužitelja zbog čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. U svakom slučaju, tužitelj nije dostavio dokaz da mu je ozljeda nastala kao posljedica ozljede na radu. Kako ZOOP nije propisao način određivanja naknade štete za tjelesne ozljede, u ovom predmetu koriste se opća pravila o popravljanju neimovinske štete sadržana u ZOO/05 i to u čl. 19, 1046 i 1100. Time je osigurani rizik „tjelesne ozljede“ zapravo jednak povredi prava na tjelesno i duševno zdravlje, kao jedan od podoblika povrede prava osobnosti kao neimovinske štete u objektivnoj koncepciji neimovinske štete. I tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška I tuženiku.

3. II tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. II-tuženik ističe da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način te je bio upoznat sa korištenjem svih zaštitnih sredstva te ih je isti koristio, te je tužitelj bio upoznat sa procesom rada i imao je jasne upute za obavljanje rada na siguran način. II-tuženik je imao pisane upute za rad na siguran način s kojima je tužitelj bio upoznat. Nastavno na navedeno, razlog nastanka štetnog događaja je isključivo radnja tužitelja, odnosno nastupile su okolnosti iz članka 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, predlaže se naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da II-tuženiku snosi troškove parničnog postupka.

4. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu od 13.02.2023., medicinsku dokumentaciju, Prijedlog za sklapanje izvansudske nagodbe od 11.09.2023. s potvrdom o primitku, dopis I-tuženika upućen punomoćniku tužitelja od 03.10.2023., Uvjete za osiguranje od odgovornosti I-tuženika, Opći uvjeti za osiguranje imovine I-tuženika, Uvjeti za osiguranje odgovornosti iz uporabe proizvoda I-tuženika, dopunske uvijete za osiguranje od profesionalne (ugovorne) odgovornosti, Uvjerenje o osposobljenosti ZITEL EURO CONTROL d.o.o. od 13.05.2022., Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja PRIMA NOVA ustanova za zdravstvenu skrb od 13.05.2022., Potvrdu o osposobljenosti ZITEL EURO CONTROL d.o.o. od 13.05.2022., Zapisnike o ocijeni osposobljenosti tužitelja za rad na siguran način ZITEL EURO CONTROL d.o.o., od 19.03.2021., liječničku potvrdu od 14.11.2024., provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Tomislavu Trajbaru koji je i saslušan tijekom postupka, te su saslušani svjedoci: EB, HB, tužitelj i zz tuženika FB, kao stranke u postupku, te je izvršen uvid u Potvrdu o izvršenom plaćanju.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.

6. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija I i II tuženika.

7. Iz Prijave o ozljedi na radu od 13.02.2023., slijedi da je tužitelj nastradao kao radnik II-tuženika, kada je na lokaciji rada u mjestu Steinkjer u Norveškoj zadobio ozljedu na radu. Ujedno da je tužitelj tada radio na montaži skladišnih jedinica, a konkretno kada je radio na pričvršćivanju metalnog panela električnim odvijačem s A ljestvi, prilikom čega je podloga u hali bila određena vrsta linoleuma. Ozlijede je zadobio uslijed pada s ljestvi kada je prstom zagrebao po rubu metalnog profila.

8. Iz iskaza svjedoka EB, tada nadređene osobe tužitelju proizlazi da mu je dao zadatak da mu pomogne prilikom montaže stražnjeg zida, panela koji je bio izrađen od metala, te da je tužitelj svjedoku trebao pomoći stojeći na ljestvama (visine 1,20 do 1,30m), koji rad je trebao obaviti na visini od oko 3m. Stojeći na ljestvama tužitelj je gurnuo stražnji zid za što je koristio fizičku snagu, a svjedok je uočio da su se ljestve zaljuljale, te je tužitelj s njih pao. Iskaz ovog svjedoka, koji je tada bio nadređen tužitelju, valja prihvatiti kao i iskaz tužitelja, sve zbog suglasnog iskazivanja. Tako i tužitelj sam opisuje da je stojeći na ljestvama ramenom utiskivao zid kako bi se profil na vrhu mogao fiksirati, međutim da je u jednom trenutku osjetio da gubi tlo pod nogama, te da je rukom povukao po oštrom dijelu "U" profila prilikom pada na tlo. Tužitelj dakle potvrđuje da je trebao pogurnuti zid koji je bio 3 m visine. Iz iskaza zz tuženika jasno slijedi da je zid kojeg je tužitelj trebao pogurnuti u stvari metalna ploča debljine 0,75 mm, odnosno da se radi o tankoj ploči od pocinčanog lima koja se trebala fiksirati „U“ profilima. Iskaz svjedoka HB, Voditelja Odjela skladišnih jedinica i metalnih konstrukcija, sud nema potrebe posebno obrazlagati jer isti ne daje relevantnih podataka o štetnom događaju kojem nije prisustvovao, niti o radu i materijalu koji se koristio. Tužitelj je radio po zahtjevu nadređene mu osobe, prilikom čega je nastradao kako to opisuju svjedok EB i tužitelj. Stoga okolnost koje je ljestve koristio i na koji način je obavljao radni zadatak, nisu relevantne okolnosti, a svakako ne zahtijevaju provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu. Naime, rad na navedenoj visini tražio je upotrebu skele, sukladno Pravilniku o zaštiti na radu u građevinarstvu (»Službeni list«, br. 42/68. i 45/68.), koji je u primjeni prema čl. 103. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR), koji Pravilnik u čl. 73. propisuje njihovo obavezno korištenje prilikom rada na visini većoj od 150 cm iznad tla, o čemu se radilo u ovom slučaju (tužitelj je stajao na ljestvama na visini od 120-130 cm, a ramenima je poguravao zid). Dakle, tužitelj je poslove obavljao na zahtjev i po nalogu neposredno nadređenog, radio je na taj način učestalo kako to slijedi iz njegova iskaza i iskaza svjedoka EB. Poslodavac nije osigurao skelu kako bi se rad obavljao na siguran način, te isto nije dokazao. Pri tome valja ukazati da iz iskaza svjedoka EB jasno slijedi da je tužitelj u trenutku štetnog događaja na sebi imao radne cipele sa zaštitnom kapicom, zaštitne rukavice i radno odijelo. Stoga, imajući u vidu da je tužitelj prilikom guranja stražnjeg zida, odnosno panela koji je bio izrađen od metala, a koji je bio vrlo oštar, visok od oko 3 m, nastradao zbog gubitka ravnoteže što je uzrokovalo njegov pad sa ljestava i zadobivanje ozljeda ruke, to je u pitanju opasna radnja, te opasni materijali te neadekvatno sredstvo rada, pa odgovornost za nastanak ovog štetnog događaja u cijelosti pada na II tuženika, poslodavca tužitelja, te njegova osiguratelja od odgovornosti poslodavca prema djelatnicima, ovdje I tuženika. Kraj navedenog nije relevantno da li je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, niti da li je ishođeno uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja.

9. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 89/19 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. U konkretnom slučaju, tužitelj ničim nije pridonjeo nastanku štete, jer niti iz jednog rezultata postupka ne proizlazi da bi učinio bilo što nesmotreno, neoprezno i neuobičajeno prilikom opisanog procesa rada.

10. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Tomislava Trajbara proizlazi da je u štetnom događaju od 24.1.2023. tužitelj zadobio slijedeće lake tjelesne ozljede: reznu radnu na malom prstu desne šake i prekinuće tetive ispružaća malog prsta, iza kojih nisu nakon propisno provedenog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale trajne posljedice u vidu bolne i smanjene pokretljivosti malog prsta desne šake. Između mehanizma nastanka ozljeda i samih ozljeda postoji direktna uzročno posljedična veza.

11.1 Vještak dr. Tomislav Trajbar se na ročištu usmeno očitovao u odnosu na primjedbe tužitelja na njegov nalaz i mišljenje, te je naveo da je u svom nalazu i mišljenju opisao ožiljak koji je kod tužitelja nastao kao posljedica ozljeđivanja kako je opisana u tužbi, te da smatra da naruženosti nema. Naime, pojašnjava da se radi o ožiljku od jednog centimetra, te dodaje da je funkcija ruke u cijelosti uredna, pa s obzirom i na lokaciju ožiljka s gornje strane ruke, isto ne predstavlja ožiljak koji bi mogao svrstati u bilo koju od kategorija (laki stupanj, srednji stupanj i teški stupanj) naruženja. Funkcija prsta i šake bila je uredna, pa stoga ne može uzeti u obzir nalaz koji je nastao tijekom liječenja gdje se spominje smanjenje savijanja petog prsta za jednu trećinu opsega pokreta. Vještak ponavlja da je funkcija desne dominantne šake kod tužitelja uredna, pa posljedično tome trajnih posljedica nema. Dodaje da udio petog malog prsta u funkciji šake nije dominantan. Kod gubitka malog prsta, zbog ove činjenice, trajne posljedice su minimalne i uobičajeno se ocjenjuju sa 5% trajnih posljedica. To kod tužitelja ovdje nije slučaj, a trnjenje i peckanje u malom prstu sa sudsko medicinskog stajališta se ne može prihvatiti kao duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Smatra da ova rana koju je tužitelj zadobio sigurno ne predstavlja životnu ugrozu da bi tužitelj osjetio primarni strah. Na to sigurno ne utiče da se tužitelj nalazio na radu u stranoj zemlji, posebno ne u Norveškoj. U odnosu na tuđu pomoć i njegu ista je dana za ono razdoblje kada je tužitelj nosio imobilizaciju. U slučajevima kada je kao liječnik postupao kod istih ozljeda imobilizacija bi se odnosila samo na peti mali prst ruke. Međutim, neovisno da li je tužitelju imobilizacija bila postavljena samo na mali prst ili i na cijelu šaku, ocjena tuđe pomoći njege bi bila ista. Nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, osim toga tuženici na nalaz i mišljenje nisu iznosili bilo kakvih konkretnih primjedbi, dok je tužitelj u konačnici odustao od prigovora na isti, te je zahtjev postavio sukladno nalazu i mišljenju.

12. Vještak nalazi da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke boli jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabijeg intenziteta kroz 4 tjedna. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 800,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

13. Vještak nalazi da tužitelj nije pretrpio primarni strah. Nakon adaptacije na novonastalo stanje trpio je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 2 dana, srednjeg intenziteta kroz 5 dana, te slabijeg intenziteta kroz 3 tjedna. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu straha, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 700,00 eura.

14. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 1.500,00 eura.

15. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno, kroz 6 tjedana. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna u ukupnom trajanju od 126 sati, tužitelju bi pripao iznos u visini od 504,00 eura. Pri tom sud uzima u obzir iskaz tužitelja kada navodi da su mu po ozljeđivanju pomagali radnici iz tima, budući da nije sam mogao obavljati higijenu, te mu je bila potrebna pomoć drugih, a sam se nije mogao niti spakirati, niti pripremati hranu. Nakon dolaska u Hrvatsku navodi da mu je pomagala bivša partnerica. Kako nema tvrdnje o osobi koja je tu pomoć pružala naplatno, treba uzeti u obzir neto zaradu osobe koja je u mjestu ispunjenja sposobna pružiti takvu pomoć, pri čemu sud uzima u obzir da su pomoć i njegu tužitelju pružali kolege u Norveškoj, odnosno bivša partnerica po povratku u Hrvatsku. Imajući u vidu te vrijednosti, za jedan sat pomoći utvrđena je osnovanom naknada u iznosu od 4,00 eura.

16. Iz računa Kliničke bolnice "Sveti Duh", klinike za kirurgiju proizlazi da je tužitelj 06.02.2023. koristio usluge ove ustanove za što mu je ispostavljen navedeni račun u ukupnom iznosu od 9,04 eura. Isti račun valja povezati s posljedicama štetnog događaja koji se dogodio tužitelju 06.02.2023., i na povijesti bolesti od istog datuma, a na tom nalazu se bazira i nalaz i mišljenje vještaka dr. Tomislava Trajbara. Slijedom navedenog sud smatra da tužitelju pripada iznos od 9,04 eura, zbog troškova liječenja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana izdavanja i plaćanja ovog računa, budući je notirano da je od tužitelja navedeni iznos naplaćen odmah. Navedeno valja priznati tužitelju sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a prema kojoj oštećenik mora voditi računa o tome da šteta ne bude veća nego što jest što nije moguće promatrati neovisno od obveze odgovorne osobe da uspostavi stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. ZOO-a). Temeljem naznačene zakonske odredbe moguće je izvesti zaključak da troškovi liječenja koji predstavljaju imovinsku štetu u vidu izdatka koji oštećeniku ne bi nastao da nije došlo do nastupa štete, predstavljaju obvezu štetnika (odgovorne osobe) da takve izdatke naknadi oštećeniku. Potraživanje je osnovano sukladno odredbi čl. 1095.st.1. ZOO-a.

17. Sveukupno bi tužitelju po osnovi imovinske i neimovinske štete, te po osnovi tuđe pomoći i njege i troškova liječenja pripalo pravo na naknadu štete u visini od 2.013,04 eura.

18. Imajući u vidu da je tužitelju, I-tuženik, isplatio iznos od 1.200,00 eura, po osnovi naknade štete, kako je to neprijeporno između stranaka a proizlazi i iz Potvrde o izvršenom plaćanju od 06.03.2025., tužitelju je valjalo dosuditi ukupan iznos od 813,04 eura. Kako se I-tuženik tijekom postupka nije izjasnio koji je točno iznos isplatio po osnovi neimovinske štete a koji po osnovi imovinske štete, to je sud utvrdio da neimovinska šteta u ukupnoj šteti participira sa oko 74,50%, imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći i njege sa oko 25,00% i troškovi liječenja sa oko 0,50 %. Stoga je tužitelju valjalo po osnovi neimovinske štete dosuditi iznos od 605,71 eura, po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 203,26 eura, a po osnovi troškova liječenja u visini od 4,07 eura.

19. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Iz Prijedloga za sklapanje izvansudske nagodbe od 11.09.2023., te povratnice, proizlazi da se tužitelj obratio I tuženiku odštetnim zahtjevom toga dana, dok tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se u mirnom postupku prije utuženja obratio II tuženiku, to je u odnosu na I tuženika, zateznu kamatu valjalo dosuditi u tijeku od 11.09.2023., dok je u odnosu na II tuženika zateznu kamatu valjalo dosuditi u tijeku od dana podnošenja tužbe 26.10.2023. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom I i III ove presude.

20. Kada je sud iznos imovinske novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 203,26 eura, tužitelju tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužitelja valjalo odbiti sa zahtjevom da mu tuženici na iznos po ovoj osnovi, plate zateznu kamatu tekuću od 11.09.2023. do 17.06.2025. U odnosu na naknadu imovinske štete za troškove liječenja od 4,07 eura, tužitelju je valjalo dosuditi tijek zatezne kamate od idućeg dana od dana plaćanja tog računa, odnosno od 07.02.2023. do isplate.

21. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

22. Odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Tužitelj je u sporu uspio u odnosu na osnove tužbenog zahtjeva sa 100% a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od oko 50%, a tuženici u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sa oko 50%. Stoga se ima smatrati da je tužitelj u sporu uspio sa 75%, a tuženici sa 25%, pa tužitelju valja priznati parnični trošak u visini od 50%.

23. Nadalje je odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a propisano da će nakon toga sud utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Stoga je tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku priznat trošak za zastupanje po odvjetniku, a sukladno važećoj Odvjetničkoj Tarifi i to prema VPS od 1.563,04 eura a za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr.32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 08.11.2024., 20.02.2025., 13.05.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 9.t.1.), za pristup na ročište 24.04.2025. u visini od 25 bodova (Tbr. 7.t.1., 9.t.5.), za sastav podnesaka od 03.06.2024., 19.03.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 8.t.1.), za sastav podneska od 20.11.2024., u visini od 25 bodova (Tbr. 7.t.1., 8.t.4.), što sveukupno iznosi 750 bodova, odnosno 1.500,00 eura, dok PDV iznosi 375,00 eura. Navedenom trošku valjalo je pridodati trošak medicinskog vještačenja u visini od 331,81 eura i 33,18 eura. Preostali trošak za pristup vještaka na ročištu tužitelju nije priznat jer ga je zatražio nakon zaključenja glavne rasprave. Stoga je ukupni parnični trošak tužitelju, priznat u visini od 2.239,99 eura. Imajući u vidu da tužitelju pripada 50% priznatog troška, dosuđen mu je iznos parničnog troška od 1.120,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od; 23.12.2024. kojim prigovara nalazu i mišljenju vještaka, budući s tim prigovorom nije uspio Tužitelj kao radnik u radnom sporu nije u obvezi plaćanja sudskih pristojbi, sukladno čl. 11. st. 1.t.3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 118/18, 51/23).

25. Tuženicima nije priznat parnični trošak s obzirom na citiranu odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja u slučaju djelomičnog uspjeha u parnici kada se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Pri tome valja ukazati da se tuženici nisu protivili smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe.

26. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku I-tuženika

3. Punomoćniku II-tuženika