Poslovni broj: Pn-2301/2024-86

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista SS, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Bodrožića, i zamjenice punomoćnice tuženika Lidije Klepo, odvjetnice iz Zagreba, dana 18. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2016. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 4.843,86 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2025. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28.04.2017. godine podnio tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 11.500,00 kn. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 22.05.2014.g. tužitelj u svojstvu putnika stradao u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika. Kako je imenovani u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, to on smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje s osnova fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i tuđe pomoći i njege, slijedom čega tužitelj potražuje ovom tužbom naknadu štete od 11.500,00 kn, sa pripadajućom kamatom tekućom od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju i odgovornost za isti, osporivši uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i tegoba opisanih u medicinskoj dokumentaciji tužitelja, obzirom je udarac u vozilo u kojem se ista nalazila bio premalog intenziteta uslijed kojeg nije mogao zadobiti tjelesne ozljede za koje su mu postavljene dijagnoze u spisu priležećoj dokumentaciji i na koju je okolnost predložio provođenje kombiniranog sudsko- medicinskog prometnog vještačenja. Kako tužitelj nije zadobio navedene tjelesne ozljede, to tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i tijek zatražene kamate, osporavajući ujedno osnovanost zahtjeva za naknadu za tuđu pomoć i njegu, kao i osnovanost troška odštetnog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj podneskom od 15.02.2022.g. sukladno nalazu i mišljenju vještaka te obzirom na izmijenjene Orijentacijske kriterije precizira tužbeni na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 17.000,00 kn s naslova neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti, te iznos od 1.500,00 kn s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, dakle sveukupan iznos od 18.500,00 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja. Nadalje, tužitelj na ročištu održanom dana 17.04.2023.g. precizira tužbeni zahtjev obzirom na činjenicu da je EUR postao važeća valuta u RH, slijedom čega potražuje od tuženika platež iznosa od 2.455,37 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2016. godine do isplate.

4. Sud je u prvostupanjskom postupku koji se vodio pod brojem P-1295/2017 donio presudu dana 05.05.2023.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev. Kako je tužitelj podnio žalbu protiv citirane presude, to je Županijski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj: Gž-3498/2023 od 29.10.2024.g. ukinuo prvostupanjsku presudu. Iz obrazloženja II rješenja proizlazi da Naime, javnom ispravom – rtg nalazom – Klinike za traumatologiju, KBC Sestre Milosrdnice, kojeg je u propisanom obliku izdala navedena ustanova u obavljanju javnog ovlaštenja povjerenog zakonom, dokazuje se istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (čl. 230. st. 1. ZPP), a na strani koja tvrdi suprotno je teret dokazivanja neistinitosti javne isprave (čl. 230. st. 3. ZPP). U navedenim je okolnostima, u kojima je tužitelj odlučnu činjenicu dokazao neosporenom javnom ispravom, zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u suprotnosti sa sadržajem navedenog dokaza.

5. Povodom ukinute presude, predmet je upućen ovom sudu na ponovno suđenje koji se vodi pod brojem P-2301/2024.

6. Tužitelj nastavno u ponovnom postupku podneskom od 14.03.2025.g. precizira tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 3.000,00 eura (iznos od 2.700,00 EUR sa naslova neimovinske štete i iznos od 300,00 eura sa naslova imovinske štete po kriteriju naknade za tuđu pomoć i njegu) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. listopada 2016. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

7. Tuženik je u ponovnom postupku istaknuo protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom 14.03.2025.g., smatrajući istu nedopuštenom, te podredno prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio, ujedno osporavajući utuženi tijek kamata, obzirom da iste u odnosu na preinačeni dio ne mogu početi teći prije nego što je takav zahtjev postavljen.

8. Kako sud smatra da preciziranje tužbenog zahtjeva izvršenog podnescima od 15.02.2022.g. i od 14.03.2025.g. predstavljaju povećanje tužbenog zahtjeva odnosno preinaku istog u smislu čl. 191 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, a kojem se povećanjima tuženik izrijekom usprotivio u daljnjem tijeku postupka u smislu čl. 190 ZPP-a u, sud je riješio dopustiti preinaku tužbe izvršenu podnescima od 15.02.2022.g. i 14.03.2025.g., smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama slijedom čega je sud nastavio postupak po tužbi konačno postavljenom podneskom od 14.03.2025.g.

9. Naime, sud je prilikom odlučivanja primijenio odredbu čl. 190 st. 2 ZPP-a koja je u primjeni u odnosu na sve prvostupanjske postupke koji su u tijeku nakon stupanja izmjena i dopuni ZPP-a od 01.09.2019.g. (NN broj 70/19), a koja odredba propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

10. Prvotno valja u odnosu na preinaku da obzirom na pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 15.06.2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su- 1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 15.06.2020.g., da je sud u konkretnom slučaju primijenio citiranu zakonsku odredbu smatrajući da tužitelj uslijed izmjene Orijentacijskih kriterija koji su stupili na snagu neposredno prije zaključenja prethodnog postupka, a prije zaključenja glavne rasprave u ovom postupku koji je bio u tijeku u vrijeme donošenja istih, bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu u vrijeme zaključenja prethodnog postupka.

11. Nadalje, u odnosu na preinaku izvršenu uslijed usklađenja sa nalazom i mišljenjem vještaka, sud nalazi kako utvrđenja iz vještačkog nalaza i mišljenja predstavljaju nove činjenice koje tužitelj nije mogao nikako znati u vrijeme zaključenja prethodnog postupka, odnosno prije provođenja medicinskog vještačenja, slijedom čega je imenovani tek po provedenom vještačenju bio u mogućnosti urediti tužbeni zahtjev u odnosu na sve vidove štete povodom kojih potražuje pravičnu novčanu naknadu u ovom postupku. Sud je stoga u odnosu na navedeno primijenio odredbu čl. 299 st. 2 ZPP-a i analognom primjenom citirane zakonske odredbe odlučio dopustiti tužiteljevu preinaku.

12. Naime, specifičnost je brojnih sporova za isplatom naknade štete to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz prometnim ili medicinskim vještačenjem), tužitelj ne može istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu visine naknade štete, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog vještačenja budući u trenutku podnošenja tužbe i kao prilikom zaključenja prethodnog postupka tužitelj ne može sa sigurnošću znati opseg i visinu pretrpljene neimovinske štete, radi čega je tužitelj prije zaključenja prethodnog postupka i predložio provođenje medicinskog vještačenja u smislu čl. 250 ZPP-a. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužitelju da bi mogao urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga u ovom slučaju se ne radi o nikakvom propustu na strani tužitelja u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a, već okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužitelja na pripremnom ročištu proveden pa u takvim situacijama nedopuštenost tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka.

13. Slijedom iznijetoga, sud smatra i nalazi da je tužitelj opravdano izvršio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva izvršenog navedenim podnescima, slijedom čega je riješio dopustiti preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama.

14. Tijekom postupka izvođenja dokaza u prvostupanjskom i ponovnom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja te je izvršio uvid u presliku službene bilješke povodom štetnog događaja (list 7-8 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužitelja i presliku zdravstvenog kartona za imenovanog (list 9-18, 119-133 spisa), izvid štete sa fotografijama oštećenja vozila (list 46-47 spisa), spis MUP-a povodom prometne nezgode sa CD medijom sa fotografijama događaja (list 49-58 spisa), očitovanje dr. SSN od 13.12.2022.g. (list 216-221 spisa), RTG snimku tužitelja učinjene uz nalaz od 23. 5. 2014.g. po protokolu broj:

2014/013383 za tužitelja (list 292 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima ing. Nevenu Erešu koji je dana 18.06.2019.g. dostavio sudu nalaz i mišljenje, te Davoru Mayeru, vještaku sudske medicine koji je dana 10.03.2020.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, a ujedno je provedeno saslušanje imenovanih vještaka radi otklanjanja prigovora koje je istaknuo tuženik. Također je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Augustu Mijiću, kirurgu koji je dana 02. prosinca 2021. godine dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, a ujedno je provedeno saslušanje vještaka Augusta Mijića radi otklanjanja prigovora koje je istaknuo tužitelj. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a.

15. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

16. Obzirom da je među strankama sporna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, sud je proveo kombinirano prometno sudsko-medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima vještacima, ing. Nevenu Erešu i Davoru Mayeru, vještaku sudske medicine.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša proizlazi utvrđenje da provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim dijelom naletjelo na stražnji dio vozila tužitelja pri čemu su uzdužne simetrale vozila u trenutku sudara bile približno paralelne, uz promjenu brzine vozila tužitelja do najviše 10,81 km/h.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka Davora Mayera proizlazi utvrđenje da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao suvozač u osobnom vozilu, u naletu drugog vozila straga. Pri utvrđenoj dinamici odigravanja predmetne prometne nezgode i uz utvrđenu promjenu brzine vozila, došlo je do trzajnog pokreta tijela tužitelja u kojem je on mogao zadobiti istegnuće vrata (trzajnu ozljedu) uz preduvjet od ranije postojećeg oštećenja vratne kralješnice, budući je njegovo tijelo tijekom sudara bilo izloženo biomehaničkim uvjetima i opterećenju čiji je intenzitet, uz spomenuti preduvjet, bio dostatan za nastanak ove ozljede. Sinistroskolioza (pataloško savinuće ustranu) vratne kralješnice, konstatirana u očitanju rendgenske snimke vratne kralješnice u okviru inicijalne medicinske obrade (l. 9) predstavlja jedan vid oštećenja vratne kralješnice, što znači da je gore navedeni uvjet zadovoljen.

19. Kako je tuženik imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Nevena Ereša, imenovani je vještak dostavio sudu pisano očitovanje dana 04.03.2021.g. iz kojeg proizlazi utvrđenje da su u proračunu su korištene mase vozila zajedno s vozačem te je posebno dodan samo putnik u vozilu tužitelja čija je masa izražena u prosječnom iznosu za mušku osobu od 75 kg. Čak i u slučaju da na mase oba vozila dodamo masu vozača od oko 75 kg, to bi zanemarivo smanjilo promjenu brzine vozila tužitelja za samo 0,06 km/h, slijedom čega u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja kojega je dao u ovom predmetu.

20. Nadalje, na prijedlog tuženika, sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka Davora Mayera i Nevena Ereša na ročištu održanom dana 06.06.2022.g., slijedom čega je na poseban upit tuženika temeljem čega je vještak Ereš izračunao masu vozila u kojem se tužitelj nalazio kao putnik, vještak Neven Ereš iskazao da se zapravo ne radi o izračunu već o utvrđenju na temelju podataka opće dostupnih u smislu tehničkih podataka o vozilu pa samim time mase vozila kao takvog. Navodi kako za vozila na različitim mjestima postoje i različiti podaci o masama vozila tako su moguća i određena odstupanja u smislu mase vozila, a koja masa kao takva utječe na izračun promjene brzine vozila te pri tome može dodati da u nekim zemljama u specifikaciji u masi vozila je sadržan i vozač iz razloga jer praktički vozač na neki način zajedno sa vozilom predstavlja tu nekakvu cjelinu. On je u svom pisanom očitovanju i naveo da nekakva manja odstupanja u masi vozila ne bi u bitnome utjecala na izračun promjene brzine vozila tužitelja. Na posebno pitanje od kuda je koristio ovaj podatak o masi vozila iz nalaza, vještak Ereš je iskazao da on u pravilu koristi podatke iz programa Crash pa je stoga i u ovom slučaju koristio ove podatke. On na daljnje pitanje navodi da može prihvatiti i podatke iz prometne dozvole kao tehnički relevantne i objektivne pa bi on mogao i na temelju tih podataka izračunati promjenu brzine. Na poseban upit suda vještak je iskazao da iz nalaza vještaka Srećka Hlišća ne proizlazi da bi masu vozila odabrao iz prometne dozvole te iz nalaza se ne vidi temeljem čega je utvrdio masu vozila. Na poseban upit u kojem omjeru utvrđeno oštećenje vratne kralješnice od ranije utječe na utvrđenje trajne posljedice vještak dr. Davor Mayer je odgovorio kako bi odgovor na ovo pitanje najbolje mogao dati vještak kliničke medicinske struke.

21. Nalaz i mišljenje vještaka Davora Mayera i Nevena Ereša, kao i njihova usmena očitovanja, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku i tehničku dokumentaciju kojoj je raspolagao sud od strane stručnjaka koji su obrazložili i potkrijepili sve svoje zaključke, a i na prigovore tuženika je odgovoreno na način koji u cijelosti prihvaća sud, slijedom čega je sud odbio njegov dokazni prijedlog podnijet u prvostupanjskom postupku za provođenje novog prometnog vještačenja po drugoj osobi vještaka prometne struke, smatrajući da bi provođenje istog samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, uzevši pritom u obzir stav suda da je imenovani vještak otklonio sve prigovore tuženika, obrazloživši svoj nalaz stručno i detaljno. Prigovor tuženika u dijelu koji se odnosi na utvrđenu promjenu brzine vozila tužitelja od strane Nevena Ereša, pozivajući se na kontradiktoran nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća u spisu broj Pn-1296/17 ovog suda iz istog štetnog događaja, sud isti ocjenjuje neosnovanim obzirom je sud za predmetni nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća riješio na ročištu održanom dana 06.06.2022.g. kako isti neće koristiti za potrebe ovog postupka, budući da tužitelj nije dao suglasnost za njegovo korištenje, a imajući u vidu da je za njegovo korištenje potrebna suglasnost obje stranke u predmetu.

22. Sud je nadalje proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Augustu Mijiću, kirurgu, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

23. Po vještaku Augustu Mijiću proizlazi utvrđenje da je tužitelj u štetnom događaju stradao na način opisan u tužbi kada je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice. Na pregled vještaka donosi zdravstveni karton koji pokriva period od 01.08.2011.g. do 18.11.2021.g., a prije 10.08.2011.g. navodi da nikada nije liječio vratnu kralješnicu. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost za 3% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja, a tzv. sekundarni strah (odnosno strah koji se javlja uslijed tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana, u srednjem 5 dana a u manjem 7 dana, a kasni strah je trajao 30 dana a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta trajala je oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana, manjeg još oko 20 dana, a zaostali manji bolovi su trajnog karaktera i kao takvi ulaze u pojačane napore. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno, tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nju uobičajene poslove, a pomoć mu je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završilo dana 24.12.2014.g.

24. Povodom prigovora stranaka na vještački nalaz i mišljenje, sud je na ročištu održanom dana 02.05.2022.g. saslušao vještaka Augusta Mijića koji se očitovao na podnesak tužitelja str. 163 spisa u kome tužitelj navodi kako ocjene bolova, straha i tuđe pomoći nisu sukladne medicinskoj dokumentaciji budući da se tužitelj liječio 7 mjeseci, slijedom čega vještak navodi kako je ocjena boli, straha i tuđe pomoći utvrđena kumulativno do momenta stabilizacije zdravstvenog stanja u području vratne kralježnice. Uzevši u obzir nalaze u zdravstvenom kartonu može se vidjeti da je tijek liječenja i dijagnostička obrada tekla obzirom na čekanje u dužem vremenskom periodu, no bez obzira na to, vještak smatra da je nakon 3 mjeseca od predmetnog događaja zdravstveno stanje stabilizirano na način da su trajne posljedice 3% i da do tog momenta treba opisati trajne posljedice na način kako je to urađeno u vještvu. Na poseban upit da li je kumulativna ocjena bolova i straha proizvoljna ocjena vještaka bez obzira da li se tužitelj liječio 2 mjeseca, 7 mjeseci ili godinu dana, vještak može navesti kako trzajna ozljeda vratne kralježnice obično rezultira definitivnim stanjem nakon 3 mjeseca od početka liječenja i provedene fizikalne terapije, nakon toga može doći ponovno do egsarcerbacija i potreba provođenja fizikalne terapije. Od vještaka se traži utvrditi kada završava definitivno liječenje, kada se stanje zdravlja stabilizira, te on smatra da se ocjena kvalifikatornih okolnosti daje kada se zdravstveno stanje stabilizira. Kod tužitelja je liječenje trajalo do 12. mjeseca 2014. godine, s tim da postoji jedna rupa tijekom liječenja kroz cijeli 6. mjesec. Radi se o relativno mlađoj osobi tako da se uz upotrebu analgetika ocjena boli i tuđe pomoći može utvrditi kao što je utvrđeno u vještvu. Ističe da je u medicinskoj dokumentaciji zadnji dokument koji se može povezati s predmetnim štetnim događajem medicinski dokument oftalmologa iz 10. mjeseca 2016.g., a on iz priloženog zdravstvenog kartona ne može očitati kolika je dužina bolovanja povezana sa štetnim događajem. Na poseban upit pun. tuženika da li ima evidentirano liječenje tužitelja u razdoblju od 23.5.2014. do 3.7.2014. kod kirurga, vještak navodi da nema evidentirano, no iz kartona je vidljivo da je tužitelj 24.5.2014. bio na Klinici za traumatologiju, dok se 28.5.2014. i 30.5.2014. javljao svom doktoru opće prakse. Tužitelju je bilo predloženo napraviti FSVK, MR vratne kralježnice i EMNG no to nije učinio. Na posebno pitanje tuženika da li je vještak uvidom u zdravstveni karton utvrdio da li je tužitelj od ranije imao oštećenja na vratnoj kralježnici ili je ranije liječio vratnu kralježnicu, vještak je iskazao da se u priloženom zdravstvenom kartonu spominje se 2011.g. između brojnih navedenih dijagnoza i S13.4 iščašenje i nategnuće vratne kralježnice. Isto se spominje 4.10.2011., 14.10.2011., 9.7.2012., 9.8.2012., 17.9.2012., 2.5.2013., 24.6.2013., 4.7.2013., 22.5.2014., ali u cijelom tom periodu u zdravstvenom kartonu nigdje se ne vidi da je liječio vratnu kralježnicu već se spominje ozljeđivanje u području desnog ramena, bol u desnom ramenu, te zbog toga on nije te dijagnoze shvatio kao da je liječio se zbog vratne kralježnice nego da je to bila radna dijagnoza kod ozljede desnog ramena. Ukoliko bi liječnik opće medicine naveo da je imao tegobe i liječio se od vratne kralježnice prije predmetnog događaja, on bi tada morao korigirati ocjenu trajnih posljedica te bi tada ocjena trajnih posljedica bila manja. Za razrješenje stvari bilo bi dobro zatražiti očitovanje od liječnika opće medicine da li je tužitelj prije predmetnog događaja liječio ili imao bilo kakve tegobe u području vratne kralježnice te u kojem periodu i na koji način je to liječio te da li je uradio bilo kakvu dijagnostičku obradu.

25. Tako iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da se nezgoda dogodila 2014., on je bio suvozač, a njegova mama je vozila s time da se nezgoda dogodila na kružnom toku u Remetincu. Bilo je oko 10.00 navečer, a kako ga je vrat počeo kočiti tek drugi dan, iako ga je počeo boljeti istog dana, on se je javio doktoru sljedećeg dana. On, koliko se sjeća, javio se je na Rebro gdje su mu utvrdili dijagnozu i dobio je schanzov ovratnik i terapiju. Terapija se odnosila na fizikalnu terapiju, elektroterapiju i magnet i koliko se sjeća, to je dosta dugo trajalo. Prema sjećanju, nosio je schanzov ovratnik mjesec dana, s time da ga je htio i duže nositi no doktor mu je rekao da bi to bilo kontraproduktivno jer oslabe mišići vrata. Nakon tih mjesec dana nosio ga je povremeno kada je osjetio potrebu. Na posebno pitanje suda da li je napravio sve preporučene preglede, tužitelj je naveo da misli da jest, napomenuvši da je od toga prošlo 8 godina, ne može se sjetiti svega u detalje, siguran je da je bio na pregledu ravnoteže, a i svi pregledi su vidljivi iz dokumentacije u spisu. On prije prometne nezgode iz 2014. nije imao nikakvih ranijih ozljeda vrata, vrat ga je ponekad znao zaboljeti, klasične boljke primjerice kada bi dugo bio za kompjuterom, no nakon te nezgode, vrat ga puno jače znao boljeti. On se nikada nije liječio radi bola desnog ramena, i nikada prije štetnog događaja nije imao nikakvo iščašenje niti nategnuće vratne kralježnice niti se je radi toga liječio kod svoje doktorice. Na predočenje zdravstvenog kartona iz kojeg proizlazi šifra S13.4 odnosno iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice prije 2014., tužitelj je iskazao da mu nije jasno zašto to tamo piše te napominje da neke dijagnoze koje su opisane u zdravstvenom kartonu nije nikad imao, poput otvorene rane boka te nikada nije imao alergiju na pelud iako u kartonu piše alergijski rinitis koja uzrokuje pelud (peludna groznica). U odnosu na dijagnozu dislokaciju, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata ramenog pojasa navodi da je imao istegnuće lakta zbog čega je nosio longetu. Nakon prometne nezgode išao je na očni pregled jer je imao puno flowtera i ima to i danas. On je sigurno par mjeseci imao probleme s vratnom kralježnicom a i danas ga zna vrat zaboljeti. Dosta dugo je išao na fizikalnu terapiju, par mjeseci, dva puta su mu je produžavali. On je prije nezgode imao uobičajene boljke s vratom, znalo ga je zaboljeti kad bi bio dugo za kompjuterom no ne svaki put i nije nikad radi toga trebao uzimati terapiju. On nikad nije imao prije ove nezgode postavljenu dijagnozu vezano uz vratnu kralježnicu i zato ga je začudilo što mu je sud pokazao na uvid iz zdravstvenog kartona. Njemu nije poznato da se u njegovom zdravstvenom kartonu pokazuje dijagnoza sinistroskolioza i ne zna uopće što to znači, a koliko se sjeća, prije ove prometne nezgode kod njega nije postojala situacija da bi mu vrat bio savinut unaprijed ili u stranu, nešto drugačije od uobičajenog. Vezano za bolove u ramenu navodi da ga ponekad zna zaboljeti kad podigne ruku odnosno rame no nije se radi toga liječio i ne zna radi čega je, možda kad je natukao desni lakat. Ne sjeća se kad je natukao desni lakat i ne može se očitovati da li je natukao lakat prije ili poslije nezgode. Njegova sadašnja doktorica sada se zove SSN, kod nje je unatrag zadnje dvije godine, odnosno nekoliko godina, ona je naslijedila njegovu prijašnju doktoricu kad je ona otišla u penziju. Ne može se sjetiti kako se zvala stara doktorica jer sam rijetko išao kod nje. 2014. je imao kilograma otprilike kao danas, a danas ima 92 kg. Njemu se radi nezgode iz ove prometne nezgode zdravstveno stanje bilo pogoršalo i kvaliteta života, jer mu se vrat dugo kočio, nije se mogao baviti sportom, nije mogao planinariti. Danas to može, ali i dalje ga vrat zna zaboljeti. Nakon nezgode mu je pomoć i njegu pružala njegova tadašnja djevojka, kao i njegovoj majci sigurno barem mjesec dana.

26. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit jer je dat životno, logično, uvjerljivo i bez zastajkivanja te je u suglasju sa svim ostalim provedenim dokazima

27. Obzirom na kontradiktornosti između iskaza tužitelja i podataka evidentiranih u zdravstvenom kartonu tužitelja, sud je na prijedlog tužitelja zatražio od liječnika opće medicine da li je tužitelj prije štetnog događaja koji se zbio 22.5.2014. liječio ili imao bilo kakve tegobe u području vratne kralježnice, u kojem periodu, na koji način je to liječio te da li je uradio bilo kakvu dijagnostičku obradu vezano za isto.

28. Tako iz očitovanja dr. SSN od 13.02.2022.g. proizlazi njezino očitovanje kako slijedi; imenovana doktorica radi u navedenoj ambulanti od 14.11.2019.g., te ona ima na uvid samo elektronski zapis kartona od 19.07.2011.g., a od 19.07.2011.g. jedini zapis o trzajnoj ozljedi vrata je od 28.05.2014.g., nema uvid u radiološki nalaz koji bi potvrdio dijagnozu ljevostrane skolioze te nema uvida u zdravstveni karton vezan uz bolesti od kojih se pacijent liječio prije 19.07.2011.g. Uvidom u karton od 19.07.2011.g. liječnica utvrđuje da se pacijent nije nikada tužio zbog skolioze, niti se zbog nje liječio, te od 19.07.2011.g. jedini zapis o trzajnoj ozljedi vrata je od 28.05.2014.g. Prema današnjoj posturi tužitelja nema znakova da je bolovao od težeg oblika skolioze jer kod težih oblika skolioze ostaje trajno vidljva skolioza. Prema navodima majke, tužitelj se nije nikada liječio zbog skolioze, nije nosio ortozu niti je provodio fizikalnu terapiju te također nije operiran zbog skolioze.

29. Tužitelj je nastavno u ponovnom postupku sukladno uputi II suda predložio dopunsko saslušati vještaka Mayera, dok je tuženik i nadalje u ponovnom postupku osporavao uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeda tužitelja te je na tu okolnost predložio pribaviti rentgentske snimke vratne kralješnice koje su sačinjene u okviru inicijalne medicinske obrade, provesti radiološko vještačenje radi utvrđenja da li navedena snimka zaista pokazuje oštećenje vratne kralješnice u vidu sinistroskolioza, osporavajući i nadalje nalaz i mišljenje prometnog vještaka Ereša i utvrđenu promjenu brzine iz nalaza od 18.06.2019. , predloživši provesti novo kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje, sve iz razloga jer medicinska dokumentacija tužitelja ne daje podlogu za postojanje uzročno posljedične veze.

30. Sud je po prijedlogu stranaka proveo dokaz dopunskim saslušanjem vještaka Davora Mayera i Augusta Mijića te je pribavljena od Klinike za traumatologiju, RTG snimka tužitelja učinjene uz nalaz od 23. 5. 2014. po protokolu broj: 2014/013383 za tužitelja, radiolog dr. CS koja prileži listu 292 spisa.

31. Na prijedlog tužitelja, sud je na ročištu održanom dana 12.03.2025.g. dopunski saslušao vještaka Davora Mayera koji je iskazao da pojašnjava da je radiolog prilikom očitanja rentgentske snimke vrata uočio zakrivljenost vratne kralješnice u stranu (skoliozu). Radi se o inicijalnoj medicinskoj obradi nakon štetnog događaja, čiji je nalaz na listu 9 spisa. Ovakvo stanje vratne kralješnice predstavlja odstupanje od normalnog, može i ne mora biti praćeno kliničkim tegobama, može ali ne mora biti poznato pacijentu i predstavlja stanje koje se može shvatiti kao jedan vid oštećenja vratne kralješnice, odnosno samim time i njezine veće podložnosti ozljeđivanju. Pojašnjava da ovo stanje nije traumatske prirode. Na upit da li vještak može reći da je udovoljeno prethodnom uvjetu da je tužitelj od ranije imao oštećenja kralješnice, vještak je iskazao potvrdno uz napomenu da je na ovo pitanje već dao odgovor u pisanom nalazu i mišljenju. Na poseban upit da li vještak smatra potrebnim pribavljati RTG snimku vezano za inicijalnu obradu čiji nalaz prileži listu 9 spisa, vještak je iskazao da to ne smatra potrebnim osim ako se ne bi htjelo provjeriti ispravnost očitanja tog nalaza. On misli da je Klinika za traumatologiju već 2014. imala takve snimke u elektronskom obliku, no nije siguran, ali u tom obliku bi ih onda trebali imati i danas. Ne zna koliko iznosi rok čuvanja takvih snimki. Na poseban upit od kuda crpi svoj navod o postojanju patološkog savinuća kralješnice u stranu, a s obzirom na tekst očitanja radiološke snimke, vještak pojašnjava da je sinistroskolioza savinuće kralješnice, u ovom slučaju u lijevo, dodajući da je on naveo da je riječ o patološkom savinuću jer to je patološko, nije fiziološko jer nije normalno da kralješnica bude na taj način savinuta. Pojam skolioze jest abnormalno savinuće kralješnice u nekom segmentu. Ono se viđa i kod lošeg držanja, a postoji i tzv. idiopatska skolioza kojoj je, kako samo ime govori, uzrok nepoznat. Na upit tuženika kako vještak može tvrditi o zakrivljenosti kralješnice, on pojašnjava da je tumačio nalaz, dakle tekstualno očitanje radiologa koji je analizirao RTG snimku a ne samu snimku. Na poseban upit tuženika da li postoji medicinski tijek liječenja odnosno podatak o liječenju tužitelj kod kirurga u razdoblju od 23.05.2014. do 03.07.2014., vještak je iskazao da isto nije utvrđivao jer to nije bio zadatak vještačenja.

32. Sud je nadalje izvršio dopunsko saslušanje vještaka Augusta Mijića na prijedlog tuženika radi očitovanja da li je isti prilikom kliničkog pregleda uočio prisutnost sinistroskolioze te je za potrebe njegova saslušanja izvršen uvid u RTG snimku vratne kralježnice tužitelja sa pregleda od 23.05.2014., prema kojem je sačinjen nalaz koji prileži na listu 9 spisa i koju je snimku dostavila bolnica KBC Sestre milosrdnice dopisom od 31.03.2025.g. uz nalaz od 23.05.2014.g.

33. Uvidom u istu sud je na ročištu održanom dana 12.05.2025.g. utvrdio da na CD-u RTG snimke stoji naznaka: ime i prezime tužitelja NS, RTG vratne kralježnice, 5.2014., 3.7.2014., 72912. te je informatičar suda otvorio RTG snimke te je vještak zajedno sa punomoćnicima stranaka izvršio uvid u iste. Također je utvrđeno da na RTG snimci stoji naznaka datuma 3.7.2014. Uvidom u medicinsku dokumentaciju sud je utvrdio da je prvi pregled izvršen 23.5.2014. (list 9 spisa) te kontrola, dok je četvrta posjeta izvršena 3.7.2014. (list 10 spisa), dok je uvidom u RTG snimku utvrđeno da se snimka odnosi na pregled broj 691505/14, datum pregleda **.**.2014., ing. S SS.

34. Iako je tuženik na istom ročištu istaknuo protivljenje da vještak vrši uvid u RTG snimke i daje svoje očitovanje u odnosu na RTG snimke jer isti nije radiolog, obzirom je isto u domeni vještaka radiologa, sud je isto dopustio obzirom je sam tuženik predložio provesti dokaz dopunskim saslušanjem imenovanog vještaka da li je isti prilikom kliničkog pregleda uočio prisutnost sinistroskolioze. Sud zna i svjestan je da je očitanje RTG snimki u domeni vještaka radiološke struke, no također je mišljenje ovog suda da i imenovani vještak koji je kirurg kliničar sa opsežnim znanjem i velikim iskustvom u mogućnosti dati svoje mišljenje o (ne)prisutnosti skolioze kod tužitelja obzirom da i kirurzi kliničari kirurg moraju znati analizirati rentgentske snimke.

35. Dopunski saslušan na istom ročištu, vještak August Mijić je iskazao da na danas vidljivoj RTG snimci na kompjuterskom ekranu na sudu može iskazati da priložena rentgentska snimka pokazuje diskretnu sinistroskoliozu. On smatra da navedena sinistroskolioza ne sudjeluje u utvrđenim trajnim posljedicama. Pacijent taj oblik sinistroskolioze niti klinički ikako može osjećati, to je isključivo radiološki nalaz. Rentgentska slika koja je rađena 23.5.2014. i ova ispod koje je datum 3.7.2014. moraju biti jednake, a on prilikom pregleda tužitelja nije niti uočio ovu diskretnu skoliozu. Na poseban upit tuženika da li ta diskretna sinistroskolioza predstavljala neki vid oštećenja vratne kralježnice i da li bi kao takva predstavljala veću podložnost ka ozljeđivanju vratne kralježnice u tužitelja, vještak je iskazao da smatra da ne bi utjecala. Sinistroskolioza se može smatrati patologijom jer nije uobičajena, ova diskretna sinistroskolioza kod tužitelja ne predstavlja oštećenje. Na poseban upit tuženika da li vještak smatra da je očitavanje rentgentskih snimki u kompetenciji radiologa ili kirurga, vještak odgovara da kirurg mora isto tako znati izanalizirati rentgentsku snimku, ali zasigurno je radiolog uvijek precizniji, posebno kod diskretnih radioloških promjena. Navodi da on ne bi ni očitao sinistriskoliozu da mu nije na nju skrenuta pažnja u nalazu, odnosno da je on samo gledao snimku bez nalaza, on tu skoliozu ne bi uočio. Sinistroskolioza je opisana i utvrđena već prilikom prvog nalaza Klinike za traumatologiju.

36. Tuženik je po usmenom saslušanju imenovanog vještaka inzistirao na na provođenju radiološkog vještačenja, odnosno podredno da vještak dr. Mayer izvrši uvid u dostavljene snimke RTG, obzirom na iskaz vještaka Mijića koji je iskazao da se radi o diskretnoj sinistroskoliozi koja ne predstavlja oštećenje vratne kralježnice i zbog ovakve skolioze kralježnica nije ništa podložnija u pogledu zadobivanja ozljeda vratne kralježnice, smatrajući da nije nije prekludiran u predlaganju istih jer se radi o novim okolnostima koji su nastali nakon zaključenja prethodnog postupka.

37. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem radiološkog vještačenja smatrajući da je isti prekludiran u navedenom dokaznom prijedlogu u smislu čl. 299 st.3 ZPP-a budući je takav prijedlog podnio nakon zaključenja prethodnog postupka a u konkretnom slučaju nije riječ o novim okolnostima nastalim nakon zaključenja prethodnog postupka uslijed kojih nije mogao pravodobno predložiti navedeni dokazni prijedlog ranije. Naime, tuženik je od samog početka postupka osporavao uzročno posljedičnu vezu između nastanka štetnog događaja i zadobivenih ozljeda i na koju je okolnost u odgovoru na tužbu i predložio provođenje kombiniranog prometno sudsko medicinskog vještačenja te je sa nalazom bolnice od 23.05.2014.g. u kojoj je opisana sinistroskolioza upoznat od početka trajanja postupka. Imajući u vidu da je vještak Mijić uvidom u rtg snimku utvrdio da ista pokazuje diskretnu sinistroskoliozu opisanu u nalazu od 23.05.2014.g., dakle potvrdio je činjenicu utvrđenu javnom ispravom - nalazom Klinike za traumatologiju, KBC Sestre Milosrdnice, kojeg je u propisanom obliku izdala navedena ustanova u obavljanju javnog ovlaštenja povjerenog zakonom, čime je dokazana istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (čl. 230. st. 1. ZPP), te obzirom da je i vještak Davor Mayer u dopunskom saslušanju pred sudom iskazao da iako ovakvo stanje vratne kralješnice predstavlja odstupanje od normalnog, isto može i ne mora biti praćeno kliničkim tegobama, može ali ne mora biti poznato pacijentu, a što u cijelosti upućuje na zaključak da tužitelj nije morao znati da ima sinistroskoliozu (a što je u skladu sa tužiteljevim iskazom da on nije bolovao od sinistroskolioze). Kako je usmenim saslušanjem medicinskog vještaka potvrđena dijagnoza sinistroskolioze tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja sukladno nalazu bolnice od 23.05.2014.g., sud nalazi kako navedena činjenica ne predstavlja novu okolnost koja tuženiku nije bila ili nije mogla biti poznata prije zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega je sud raspravnim rješenjem odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem radiološkog vještačenja.

38. Sud također napominje da neovisno o činjenici da li je tuženik prekludiran u navedenom dokaznom prijedlogu nalazi kako nema potrebe za provođenjem radiološkog vještačenja obzirom je prema stavu sudu medicinski vještak otklonio sve sumnje u postojanje dijagnoze sinistroskolioze kod tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja te činjenica da tuženik nije zadovoljan utvrđenjima po uvidom u pribavljenu rentgensku snimku tužitelja koju je medicinski vještak očitao i u čije očitanje i njegovu vjerodostojnost sud ne sumnja obzirom je riječ o vještaku s dugogodišnjim kliničkim iskustvom koji je i sam iskazao vještak odgovara da kirurg mora isto tako znati analizirati rentgentsku snimku (iako je zasigurno radiolog uvijek precizniji, posebno kod diskretnih radioloških promjena), ne može ići na štetu tužitelja koji je ovaj postupak pokrenuo 2017.g. te je riječ o dugotrajnom postupku koje bi se još bespotrebno oduljilo.

39. Slijedom iznijetoga, nalaz i mišljenje vještaka Augusta Mijića, kao i njegova višestruka usmena očitovanja, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a i na prigovore tuženika je odgovoreno na način koji u cijelosti prihvaća sud i koji je vještak obrazložio sve svoje zaključke stručno, detaljno, decidirano, jasno i to na lako shvatljiv način da ga razumiju i osobe koje nisu u medicinskoj struci. Činjenica da je njegov iskaz kontradiktoran u jednom dijelu sa utvrđenjima dr. Mayera ne utječe na vjerodostojnost njegova nalaza, budući da sud nalazi da je vještak Mijić u odnosu na okolnost da li sinistroskolioza predstavlja oštećenje vratne kralježnice i da li je zbog toga kralježnica podložnija u pogledu zadobivanja ozljeda vratne kralježnice, iskazao svoj stav iz kliničkog aspekta, dok je dr. Mayer navedeno iskazao iz aspekta sudske medicine u odnosu na utvrđenje kauzaliteta kao jedne od kumulativnih pretpostavki za naknadu štete te se njihovi stavovi ne moraju poklapati jer je svaki od njih izrazio svoje mišljenje iz gledišta njegove struke i kompetencija.

40. Slijedom iznijetoga, sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključuje i nalazi u smislu čl. 221a ZPP-a kako je tužitelj dokazao činjenicu ranijeg oštećenja vratne kralješnice prije štetnog događaja, a koji je uvjet neophodan za zadobivanje utužene trzajne ozljede.

41. Sud je također odbio dokazni prijedlog za izradom dopunskog nalaza od strane vještaka Davora Mayera po uvidu u dostavljene RTG snimke, a koji je dokazni prijedlog tuženik temeljio na iskazu vještaka Mijića koji je iskazao da se radi o diskretnoj sinistroskoliozi koja ne predstavlja oštećenje vratne kralježnice i zbog ovakve skolioze kralježnica nije ništa podložnija u pogledu zadobivanja ozljeda vratne kralježnice, a koji je iskaz medicinskog vještaka kontradiktoran iskazu vještaka Mayera sa prethodnog ročišta.

42. To iz razloga što se prema mišljenju ovog suda činjenično stanje u pogledu postojanja i obujma ozljeda tužitelja ne može utvrđivati po vještaku sudske medicine, već po medicinskom vještaku odgovarajuće struke - u konkretnom slučaju kirurgu, kliničaru, a što je i medicinski vještak utvrdio te je decidirano iskazao kako priložena rentgentska snimka pokazuje diskretnu sinistroskoliozu te je sinistroskolioza opisana i utvrđena već prilikom prvog nalaza Klinike za traumatologiju, slijedom čega za utvrđivanje postojanja dijagnoze sinistroskolioze nije potrebno da doktor sudske medicine izvrši uvid u predmetnu rentgensku snimku, a koji zadatak niti ne spada u domenu njegove struke. Nasuprot tome, upravo je doktor sudske medicine kompetentan i stručan za utvrđenje postojanja uzročno-posljedične veze između zadobivenih ozljeda i nastanka štetnog događaja, te je stoga kombinirano vještačenje provedeno upravo na okolnost utvrđenja uzročno - posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji tužitelja, obzirom da kombinirano vještačenje predstavlja najmjerodavniji dokaz za utvrđenje kauzaliteta kao jedne od kumulativnih pretpostavki za naknadu štete. Navedenu je okolnost vještak Davor Mayer utvrdio osnovnom nalazu i mišljenju u kojem se pozvao na sinistroskoliozu (pataloško savinuće ustranu) vratne kralješnice, koja je konstatirana u očitanju rendgenske snimke vratne kralješnice u okviru inicijalne medicinske obrade (l. 9) i koja dijagnoza predstavlja jedan vid oštećenja vratne kralješnice, što prema vještaku znači da je uvjet ranijeg oštećenja vratne kralješnice zadovoljen. Dakle, kao što je sud naprijed naveo, obzirom da je analizom provedenih dokaza nedvojbeno utvrđena prisutnost sinistroskolioze kod tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja, sud nalazi bespotrebnim prijedlog tuženika i da vještak sudske medicine vrši uvid u RTG snimku, obzirom bi njegovo provođenje samo stvorilo dodatni trošak strankama i dovelo do odugovlačenja postupka, s time da je riječ o dugotrajnom postupku koji je pokrenut 2017.g.

43. Sud je ujedno odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog kombiniranog prometno sudskomedicinskog vještačenja po drugim osobama vještaka podnijet na ročištu održanom dana 12.05.2025.g. obzirom je nalaz i mišljenje vještaka Davora Mayera i Nevena Ereša, kao i njihova usmena očitovanja, sud ocijenio stručno danim na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku i tehničku dokumentaciju kojoj je raspolagao sud od strane stručnjaka koji su obrazložili i potkrijepili sve svoje zaključke, a i na prigovore tuženika je odgovoreno na način koji u cijelosti prihvaća sud, kako je to već naprijed navedeno u obrazloženju presude.

44. Imajući u vidu rezultate provedenog prometnog sudsko-medicinskog vještačenja iz kojeg proizlazi utvrđenje da je promjena brzine vozila tužitelja iznosila do najviše 10,81 km/h, te bi pri utvrđenoj dinamici odigravanja predmetne prometne nezgode i uz utvrđenu promjenu brzine vozila tužitelj mogao zadobiti istegnuće vrata (trzajnu ozljedu) uz preduvjet od ranije postojećeg oštećenja vratne kralješnice, to sud nalazi kako je tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio utuženu ozljedu, odnosno trzajnu ozljedu vratne kralješnice, slijedom čega je nedvojbeno utvrđena uzročno-posljedićna veza između nastanka štetnog događaja i utuženih ozljeda.

45. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

46. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, u skladu sa objektivnom koncepcijom neimovinske štete prema kojoj istu predstavlja svaka povreda prava osobnosti u smislu čl. 19 ZOO-a, odnosno povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete budući da ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su na temelju izričite zakonske odredbe sadržane u čl. 1100 ZOO-a od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

47. Nastavno na istaknuti prigovor zastare u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva, sud isti ocjenjuje neosnovan jer je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev utemeljen na identičnim pravim i činjeničnim okolnostima kao i preinačeni zahtjev, pa tuženik uslijed povišenja i preinake nije stavljen u nikakav slabiji / nepovoljniji položaj od onoga u kojem je već bio, pa da bi ga se trebalo "štititi" zastarom. Sud nalazi da je tužitelj u ovom postupku podnescima od 15.02.2022.g. i od 14.03.2025.g. samo uskladio i precizirao tužbeni zahtjev uslijed okolnosti provedenog vještačenja, pri čemu su činjenični osnov i istovjetnost zahtjeva ostali nepromijenjeni, a tužbeni zahtjev ni u jednom dijelu nije povučen. Preciziranje tužbenog zahtjeva u skladu s nalazom vještaka puko je matematičko usklađivanje potraživanja sa izračunom vještaka, bez ikakvog zadiranja u činjeničnu ili pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Isto pravno shvaćanje zauzeo je i Građanski odjel Vrhovnog suda RH, broj Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024.g. kojim su naveli da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS Zagreb Gž-1480/22 od 11.10.2022.g., odluka ŽS Zagreb Gž-4493/2024-2 od 6.5.2025.g.

48. Sud stoga ocjenjuje kao neosnovan tuženikov zastarni prigovor. Naime, da bi počela teći zastara, šteta mora biti dospjela, dakle tužitelj mora znati za štetu, visinu štete i štetnika. Kako je iz stanja spisa razvidno da se štetni događaj zbio dana 25.05.2014.g., i sa kojim danom najranije počelo teći zastarijevanje u smislu čl. 215 ZOO-a, dok je tužba podnijeta dana 28.04.2017.g., to sud nalazi da potraživanje tužitelja nije zastarjelo u smislu odredbe čl. 230 ZOO-a.

49. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužitelj pretrpio tijekom liječenja, RTG obrade, imobilizacija Schanzovim ovratnikom, obrade vidnog polja po N, potrebe za mirovanjem i uzimanja analgetika, provođenja fizikalne terapije, kontrole po fizijatru, neurologu, oftalmologu i kirurgu (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.200,00 eura, uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

50. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužitelj pretrpio primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 1.000,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

51. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 3% trajno, u kojem će omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima te uzevši u obzir činjenicu da je medicinski vještak razgraničio ocjenu trajnih posljedica od ranijeg oštećenja vratne kralješnice temeljem čega je zaključak vještaka da sinistroskolioza ne sudjeluje u trajnim posljedicama iz štetnog događaja, te obzirom na njegovu životnu dob (rođen 1981.g.), i zanimanje (agent za promet nekretnina) na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 700,00 eura, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

52. Nadalje, sud ističe i činjenicu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i sud prvog stupnja postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u veljači 2025.g. (Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž- 3137/2024 od 25.07.2024.g.).

53. Kako je tužitelju zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 60 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka), sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 240,00 eura, smatrajući pritom da iznos od 4,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu Zagrebu, u vrijeme kada je tužitelju tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanom pripada pravična novčana naknada u iznosu od 240,00 eura, odnosno 4,00 eura po satu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a, a takav je stav o cijeni sata tuđe pomoći i njege zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž-589/21 od 08.03.2021.g. Također valja napomenuti da je u presudi broj Gž-3805/23 od 19.12.2023., drugostupanjski sud izrazio mišljenje glede kriterija za određivanje naknade za pružanje pomoći i njege te je po stavu tog suda potrebno uzeti u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

54. Temeljem svega naprijed navedenog, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 3.140,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege. Međutim, kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužitelja u smislu čl. 2 ZPP-a a kojim je potraživao iznos od 3.000,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 3.000,00 eura i odlučiti kao u točci I izreke presude sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

55. Tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu počev od 21.10.2016.g., kao od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005, 36/20019, 75/2009, 76/2013, 152/2014 - dalje: ZOOP/05), a uzevši u obzir da je liječenje tužitelja završilo dana 24.12.2014.g., dakle prije podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, za štete nastale u prometu vezano uz dospijeće iste i tijek zatezne kamate treba odlučivati primjenom odredbe ZOOP/05) kao lex specialis. Za ukazati je na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1056/2017-3, a koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, koje upućuje na zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj Su IV-155/16 od 12. travnja 2016. u kojem je izraženo shvaćanje da kamata teče od podnošenja odštetnog zahtjeva. Također se ukazuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenog 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 4. ZOOP/05, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. (ŽS Zagreb Gž-4493/2024-2 od 6.5.2025., toč. 16. obrazloženja)

56. Nadalje, u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete po preinačenom tužbenom zahtjevu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe. Naime, prema mišljenju ovog suda, kod naknade neimovinske štete radi se o jedinstvenom zahtjevu o kojem se u cijelosti odlučuje, ne razdvajajući ga na preinačeni i prvotno postavljeni iznos. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade neimovinske štete valjalo dosuditi pripadajuću zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (a takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa (primjerice presuda ŽS Zagreb Gž-4493/2024-2 od 6.5.2025.g.).

57. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 28, Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 i Tbr 8 toč. 1, Tbr 10 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova temeljem Tbr 28, trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 01.12.2017.g., 11.05.2018.g., 02.05.2022.g., 06.06.2022.g., 12.09.2022.g., 17.04.2023.g., 11.02.2025.g., 12.03.2025.g. i 12.05.2025.g., temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak sastava podnesaka od 25.08.2017.g., od 22.01.2020.g., od 16.07.2020.g. i od 15.02.2022.g. u prvostupanjskom postupku te na trošak sastava podneska od 14.03.2025.g. u ponovnom postupku, svaki u visini od 100 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, na trošak sastava žalbe na ukinutu presudu temeljem Tbr 10 toč. 1 u visini od 125 bodova, na trošak pristupa na ročište za objavu presude temeljem Tbr 9 toč. 3 u visini od 50 bodova, što ukupno iznosi 1775 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 3.550,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a od 887,50 eura iznosi 4.437,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, kao i trošak medicinskog vještaka u iznosu od 33,18 eura i trošak od 50,00 eura za pristup vještaka Davora Mayera, oboje za pristup ročištu radi saslušanja, obzirom da su isti bili nužni za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i na presudu u iznosu od 71,01 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 4.843,86 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a.

58. Sud je odbio zahtjev tužitelja u preostalom dijelu budući je uvidom u spis utvrđeno da tužitelj nije snosio trošak pristojbe na žalbu, kao niti trošak pristojbe na odgovor na tužbu, niti je na iste bio pozvan nalogom suda. Tužitelj također nije imao daljnjih troškova za pristupe vještaka osim priznatih od 83,18 eura (50,00 eura za dr. Mayera i 33,18 eura za dr. Mijića), slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.

59. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a budući je izgubio spor te je stoga odlučeno kao u točci II izreke.

U Zagrebu, 18. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u Zagrebu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:

1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 18. lipnja 2025 godine