REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-197/23-23
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja OV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II-tužiteljice GV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Maji Buhin, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu i umješača na strani tuženika B2 Kapital d.o.o. OIB:57509775367 iz Zagreba, Radnička cesta 41, zastupanog po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetniku iz odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, po generalnoj punomoći Su-1430/18, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 04. lipnja 2025. godine u nazočnosti I-tužitelja, zamjenika punomoćnika I-II tužitelja DV, odvjetničkog vježbenika, zamjenika punomoćnika tuženika HV, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženika IV, odvjetnika, dana 18. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu, broj: 320626050/06, broj partije 7103042571 sklopljen dana 28.02.2006. godine između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb kao kreditora te korisnice kredita FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i založnog dužnika ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solemniziran kod javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba, pod posl. br. OU-208/2006, na iznos od 49.850,00 CHF, kredita, u kunskoj protuvrijednosti, izračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita.
II/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Dodatak Ugovora o namjenskom kreditu, broj 320626050/06, partija broj 7103042571, sklopljen dana 25.07.2006.god, između tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb kao kreditora te I-tužitelja OV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnih dužnika, te između korisnice kredita FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], potvrđen od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, OU-1709/2006, temeljem kojeg Dodatka ugovora o kreditu je zasnovano založno pravo na nekretnini koja je suvlasništvu I. tužitelja u ½ dijela te II. tužitelja u preostaloj ½ dijela, i to na z. k. č. [katastarska čestica], označenoj kao Ulica Božidara Magovca, i STAMBENA ZGRADA, [adresa], 12A, 14, 14A, 14B, 16, 16A, 16B, 16C, 18, 18A, 18B, 18C, 20, 20A, 20B, 22, 22A, 24 4458 m2, ukupne površine 4458 m2, upisana pod rednim brojem 1. u zemljišnim knjigama Općinskog suda U Novom Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],
a koja nekretnina u naravi predstavlja stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagavaonice izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 66,96 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji stan je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu pod rednim brojem 278, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-278) a koje založno pravo je na istoj nekretnini upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] rješenjem zemljišnoknjižnog suda u Novom Zagrebu od 02.08.2006 god., broj Z-52648/2006.
III/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Sporazum temeljem zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju-konverzija tražbine uz valutnu klauzulu u CHF u valutnu klauzulu u EURU, sklopljen dana 01.02.2016 god., između tuženika-ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb kao kreditora s jedne strane te između korisnika kredita te I-tužitelja OV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnih dužnika i između korisnice kredita FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
IV/ Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda U Novom Zagrebu da izvrši upis brisanja založnog prava ne nekretnini u suvlasništvu I. tužitelja u ½ dijela te II. tužitelja u preostaloj ½ dijela, i to na z. k. č. [katastarska čestica], označenoj kao Ulica Božidara Magovca, i STAMBENA ZGRADA, [adresa], 12A, 14, 14A, 14B, 16, 16A, 16B, 16C, 18, 18A, 18B, 18C, 20, 20A, 20B, 22, 22A, 24 4458 m2, ukupne površine 4458 m2, upisana pod rednim brojem 1. u zemljišnim knjigama Općinskog suda U Novom Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagavaonice izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 66,96 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji stan je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu pod rednim brojem 278, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-278) a koje založno pravo je na istoj nekretnini upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] rješenjem zemljišnoknjižnog suda u Novom Zagrebu od 02.08.2006 god., broj Z-52648/2006 na ime i za račun tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10 000 Zagreb,
a koje založno pravo je temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina sa prilogom 1 od 06.07.2018 god., preneseno na B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, te rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu od .24.05.2011 god., Z-26510/11 uknjiženo na B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41., sve u roku od 15 dana.
V/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, da založnim dužnicima, I-tužitelju OV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelju GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati parnične troškove zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dane nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve sukladno članku 29. stavku 2.
ZOO-a, u roku od 15 dana.“
kao neosnovan.
II. Nalaže se I-tužitelju OV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II-tužiteljici GV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, u roku 15 dana.
III. Nalaže se I-tužitelju OV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II-tužiteljici GV OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi umješaču na strani tuženika B2 Kapitalu d.o.o. OIB:57509775367 iz Zagreba, Radnička cesta 41, trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Punomoćnik I-II tužitelja u tužbi navodi da je Ugovorom o namjenskom kreditu od 28. veljače 2006. godine sklopljenim između tuženika kao kreditora i FV kao korisnice kredite te ŠV kao založnog dužnika, solemniziranim kod javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba poslovni broj OU- 208/06, kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisnici kredita iznos u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate, a korisnica kredita se isti obvezala vratiti u mjesečnim anuitetima po promjenjivoj kamatnoj stopi. Nastavno punomoćnik I-II tužitelja je istaknuo da su dana 25. srpnja 2006. godine tuženik kao kreditor, FV kao korisnica kredita te I-II tužitelj kao založni dužnici sklopili Dodatak ugovoru o namjenskom kreditu, potvrđen od javne bilježnice Željke Maroslavac iz Zagreba poslovni broj OU-1709/06, kojim Dodatkom je u cilju osiguranja novčane tražbine kreditora prema korisnici kredita temeljem navedenog Ugovora o namjenskom kreditu od 28. veljače 2006. godine zasnovano založno pravo na nekretnini u suvlasništvu I-II tužitelja i to na zk.č.br.1371/1, označenoj kao Ulica Božidara Magovca, i STAMBENA ZGRADA, [adresa], 12A, 14, 14A, 14B, 16, 16A, 16B, 16C, 18, 18A, 18B, 18C, 20, 20A, 20B, 22, 22A, 24 4458 m2, ukupne površine 4458 m2, upisana pod rednim brojem 1. u zemljišnim knjigama Općinskog suda U Novom Zagrebu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina u naravi predstavlja stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagavaonice izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 66,96 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, a koji stan je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu pod rednim brojem 278, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-278) pri čemu su I-II tužitelj upisani kao suvlasnici svatko u 1/2 dijela. Isto tako dana 01. veljače 2016. godine tuženik kao kreditor, FV kao korisnica kredita te I-II tužitelj kao založni dužnici su sklopili i potpisali Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) kojim je izvršena konverzija tražbine uz valutnu klauzulu u CHF u tražbinu uz valutnu klauzulu u eurima, koji Sporazum je dana 02. veljače 2016. godine potvrđen od strane javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba poslovni broj OV-1071/16. S obzirom da korisnica kredita nije bila u mogućnosti uredno plaćati mjesečne anuitete predmetnog kredita zbog porasta mjesečnih anuiteta tuženik je u siječnju 2014. godine otkazao Ugovor o kreditu te je na isti dana 03. veljače 2014. godine izdana potvrda ovršnosti, s time da je ujedno dana 06. srpnja 2018. godine tuženik, kreditor ustupio svoju tražbinu iz predmetnog Ugovora o kreditu te Dodatka Ugovoru o kreditu društvu B2 Kapital d.o.o., koji je potom kao ovrhovoditelj dana 16. listopada 2019. godine pokrenuo ovrhu na založnoj nekretnini u suvlasništvu I-II tužitelja, koji ovršni postupak se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovni brojem Ovr-1187/19 te je u zemljišnim knjigama pod brojem Z-23266/19 upisana zabilježba ove ovrhe poslovni broj Ovr- 1187/19. Nastavno punomoćnik I-II tužitelja je naglasio da je spomenuti Ugovor o namjenskom kreditu od 28. veljače 2006. godine, a time i Dodatak Ugovoru o kreditu od 25. srpnja 2006. godine kao akcesorni pravni posao kojim je zasnovano založno pravo u svrhu osiguranja tražbine iz osnovnog ugovora o kreditu u cijelosti ništetan. Naime pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine te presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-249/14, donesenoj povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u CHF, koju tužbu je udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača podnijela protiv osam banaka, među kojima je i tuženik, utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope, a ujedno je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine utvrđena nepoštenom i ništetnom odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, koja presuda je u tom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019. godine, s time da su navedene presude sukladno odredbi članka 502 c Zakona o parničnom postupku i odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača obvezujuće i za naslovni sud. Isto tako punomoćnik I-II tužitelja je navodeći da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bitni sastojci ugovora o kreditu, naglasio da je s obzirom na nedvojbenu činjenicu da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetne, predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti ništetan, a time i Dodatak tom Ugovoru o kreditu. Nadalje Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju od 01. veljače 2016. godine je ništetan, jer I-II tužitelju nisu izneseni niti pojašnjeni svi potrebni parametri temeljem kojih je izvršena konverzija, koja je uslijedila nakon što je kreditor ranije otkazao osnovni ugovor o kreditu te dodatak ugovoru o kreditu. Naime punomoćnik I-II tužitelja je istaknuo da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uređuje pitanje konverzije polazeći od pretpostavke da je valuta u CHF valjana, a pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine valuta vezana uz CHF je utvrđena ništetnom, pa se nameće zaključak da ta odredba ugovora uopće nije proizvodila učinke u trenutku sklapanja Sporazuma o konverziji, a samim time nije postojao „predmet primjene odnosno predmet konverzije“ iz članka 19 a, 19 b i 19 c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a ujedno je konverzija ništetna i zbog razloga što su u konverziju „ušle“ odredbe o valutnoj klauzuli, koja je bila ništetna te odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je također ništetna, dok s druge strane u konverziju nisu „ušle“ početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa), s time da konverzija izvršena navedenim Sporazumom od 01. veljače 2016. godine ne može rezultirati niti obnovom, jer je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili već ugašena, što je utvrdio i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev- 1970/11 od 04. veljače 2014. godine. Slijedom navedenog punomoćnik I-II tužitelja je tužbenim zahtjevom predložio donošenje presude kojom se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu, broj: 320626050/06, broj partije 7103042571 sklopljen dana 28.02.2006. godine između tuženika kao kreditora i FV kao korisnice kredita i založnog dužnika ŠV, zatim da je ništetan i bez pravnog učinka Dodatak Ugovora o namjenskom kreditu, broj 320626050/06, partija broj 7103042571, sklopljen dana 25. 07. 2006. godine između tuženika kao kreditora, FV kao korisnice kredita i I-II tužitelja kao založnih dužnika te da je ništetan i bez pravnog učinka Sporazum temeljem zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju-konverzija tražbine uz valutnu klauzulu u CHF u valutnu klauzulu u EURU, sklopljen dana 01.02.2016. godine između tuženika kao kreditora, FV kao korisnice kredita te I-II tužitelja kao založnih dužnika i ujedno naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu da izvrši upis brisanja založnog prava na nekretnini u suvlasništvu I-II tužitelja, svakog u 1/2 dijela predmetne nekretnine i to z. k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagavaonice izbe, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 66,96 m2, [adresa], neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, koji stan je upisan pod rednim brojem 278, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu na način da je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, s time da je prvenstveno istaknuo prigovor pogrešne pasivne legitimacije, jer je za potraživanje tuženika temeljem predmetnog Ugovora o kreditu zakoniti vlasnik postalo društvo B2 Kapital d.o.o. kao cesionar temeljem Ugovora o cesiji. Nastavno punomoćnik tuženika je istaknuo da I-II tužitelj nisu dokazali da je korisnica kredita isti koristila isključivo za potrošačke svrhe, koja svrha se ne presumira, pa je stoga na I-II tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača da je korisnica kredita potrošač. Isto tako punomoćnik tuženika je naglasio da odlučnu činjenicu koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu je da su korisnica kredita, tuženik te I-II tužitelj dana 01. veljače 2016. godine sklopili Sporazum o konverziji, kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u euro sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o namjenskom kreditu na način da je kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima, odnosno položaj korisnice kredita je izjednačen s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Dakle predmetnim Sporazumom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorena kamatna stopa iz osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu čime je korisnica kredita prihvatila i promjenjivu kamatnu stopu koja se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eurima od dana sklapanja osnovnog Ugovora o namjenskom kreditu. Nastavno punomoćnik tuženika je naglasio da je Vrhovni sud RH u oglednom postupku poslovni broj Gos-1/19 pokrenutom radi rješavanja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava izrazio pravni stav da Sporazum sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, što znači da taj Sporazum, bez obzira da li je sklopljen u formi tzv. dodatka – aneksa ili ugovora, predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom RH. Naime korisnici kredita koji su konvertirali svoj kredit nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja koja bi mogla proizlaziti iz odnosa kreditora, banke i korisnika kredita, a koji odnos je naknadno uređen sporazumom o konverziji kao novom pravnom osnovu među strankama, već bi eventualno mogli postavljati kondemnatorne zahtjeve samo pod uvjetom da ističu razloge ili okolnosti eventualne ništetnosti same konverzije, odnosno zbog toga što konverzija nije provedena sukladno strogim zakonskim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Jednako tako u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti, a posljedično i Dodatka i Sporazuma punomoćnik tuženika je naglasio da možebitna i eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora, što tuženik u cijelosti osporava, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog ugovora, jer je odredbom članka 39. Zakona o zaštiti potrošača propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a ujedno je i odredbom članka 324. Zakona o obveznim odnosima, koji zakon je lex generali u odnosu na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, s time da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Dakle ukoliko bi se i smatrala ništetnom odredba o načinu promjene kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli u CHF, što se osporava, to nipošto ne bi značio da je ništetan cijeli Ugovor o kreditu. Naime čak je i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine utvrdio da je predmet tužbenog zahtjeva u kolektivnom postupku ništetnost samo dijela ugovornih odredaba o predmetu i cijeni i to dijela kojim se glavnica kredita veže za valutu CHF i dijela ugovornih odredbi o ugovornoj kamati, što je uostalom utvrdio i Vrhovni sud RH u oglednom postupku poslovni broj Gos-1/19 od 04. ožujka 2019. godine navodeći da je u presudama u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbiti tuženi zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.
3. Punomoćnik umješača na strani tuženika se pridružio svim navodima tuženika iz odgovora na tužbu, kao i ostalim navodima tuženika iznesenim tijekom postupka, s time da je ujedno naglasio da je radi naplate predmetne tražbine, koju je stekao temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina sklopljenog s tuženikom kao ustupiteljem, a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba poslovni broj OV-8317/18, u tijeku ovršni postupak pred naslovnim sudom poslovni broj Ovr-1187/19, ranije poslovni broj Ovr-2880/19. Slijedom navedenog punomoćnik umješača na strani tuženika je predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku Sporazuma temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija tražbine uz valutnu klauzulu u CHF u tražbinu uz valutnu klauzulu u EUR od 01. veljače 2016. godine (stranica 10-12 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 13- 128 spisa), u presliku solemniziranog Ugovora o namjenskom kreditu (stranica 130- 140 spisa), u presliku izvatka iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 141 spisa), u presliku solemniziranog Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu br. 3206262050/06 br.partije 7103042571 od 25. srpnja 2006. godine (stranica 142-144 spisa), u presliku sudske prakse (stranica 167-229, 235- 291 i 316-323 spisa), u presliku Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 06. srpnja 2018. godine (stranica 300-306 spisa) te u iskaz I-tužitelja (stranica 333 spisa).
5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Među strankama je dakle nesporna aktivna legitimacija, kao i činjenica da su FV kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor dana 28. veljače 2006. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje korisnici kredita stambeni kredit u iznosu od 49.850,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, na rok otplate 30 godina i s početno ugovorenom kamatnom stopom od 4,50%, koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem „Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“, s time da je ujedno radi osiguranja predmetne tražbine kreditora prema korisnici kredita založni dužnik ŠV založio svoju nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi stan ukupne površine 26,97 m2, a što je razvidno i iz preslike solemniziranog Ugovora o namjenskom kreditu (stranica 130-140 spisa). Isto tako nesporna je kako činjenica da su FV kao korisnica kredita, tuženik kao kreditor te I-II tužitelj kao založni dužnici dana 25. srpnja 2006. godine sklopili Dodatak Ugovoru o namjenskom kreditu temeljem kojeg su I-II tužitelj kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine zk.č.br.1371/1, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stana na IV katu desno, ukupne površine 66,96 m2, radi osiguranja tražbine iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu založili predmetnu nekretninu, tako i činjenica da su dana **.**.2016. FV kao korisnica kredita, tuženik kao kreditor te I-II tužitelj kao založni dužnici sklopili Sporazum temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima, a što proizlazi i iz preslike solemniziranog Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu br. 3206262050/06 br.partije 7103042571 od 25. srpnja 2006. godine (stranica 142-144 spisa) te preslike Sporazuma temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) konverzija tražbine uz valutnu klauzulu u CHF u tražbinu uz valutnu klauzulu u EUR od 01. veljače 2016. godine (stranica 10-12 spisa). Nastavno nesporna je činjenica da je tuženik kao kreditor u siječnju 2014. godine otkazao predmetni Ugovor o namjenskom kreditu od 28. veljače 2006. godine, kao i činjenica da je temeljem Ugovora o Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 06. srpnja 2018. godine tražbina iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu prenesena na trgovačko društvo B2 Kapital d.o.o., koji je kao ovrhovoditelj radi naplate potraživanja iz založene nekretnine pokrenuo ovršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1187/19, s time da je zabilježba predmetne ovrhe upisana u zemljišnoj knjizi. Naprotiv sporna je osnova tužbe, odnosno sporno je pitanje da li je predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, a time i Dodatak predmetnom Ugovoru o namjenskom kreditu, kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini I-II tužitelja, kao i Sporazum, kojim je izvršena konverzija, ništetan u cijelosti, s time da je ujedno sporan i prigovor pogrešne pasivne legitimacije, jer je tuženik tražbinu iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu prenio na trgovačko društvo B2 Kapital d.o.o., a sporno je i potrošačko svojstvo korisnice kredita.
7. Prvenstveno treba naglasiti da je odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 – u daljnjem tekstu ZZP-a) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Isto tako odredbom članka 82. točke 11. ZZP-a propisano je da se nepoštenom može smatrati odredba kojom se trgovcu dopušta jednostrano mijenjati ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, a prema odredbi članka 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati da li su ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. S obzirom da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu odredbe o predmetu ugovora i o cijeni, koji pravni stav je zauzeo Vrhovni sud RH u presudi poslovni broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine bitno je naglasiti da je prema odredbi članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ugovorna odredba jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Imajući na umu da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, što je i predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, s obzirom da pregovaranje podrazumijeva da je potrošač mogao stvarno utjecati na sadržaj ugovornih odredaba, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, sud je analizirajući odredbe predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, stava da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen kriterij promjenjivosti kamatne stope, a niti je jasno i razumljivo određen tečajni rizik zbog čega FV, korisnica kredita, potrošač niti nije mogla sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Naime ugovorna odredba o riziku promjene tečaja je korisnici kredita kao prosječnom potrošaču morala biti razumljiva ne samo na formalnoj, gramatičkoj razini, dakle da tečaj može varirati, nego su joj morali biti jasni i stvarni učinci promjene tečaja, njenog konkretnog dosega, na način da je mogla procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njezine financijske obveze. Nastavno prema praksi ES-a za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, jer su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem. Isto tako za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ nije niti odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača, što je razumljivo, s obzirom da je za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisno o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu u odnosu na banku, kreditora dijele jednaki, podređeni položaj.
8. Nadalje bitno je naglasiti da je Trgovački sud u Zagrebu presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kao i presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, utvrdio da je između ostalih banaka i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, odnosno u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, a da nisu informirali potrošače o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane, informirane odluke potrošača, pa su stoga te odredbe ništetne. Navedeni pravni stav je potvrđen i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-5751/16 od 03. listopada 2017. godine, prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivosti stope redovne kamate, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i ništetne te presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-2221/18 od 03. rujna 2019. godine, prema kojem su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, bez jasnih i razumljivih parametara o kojima se nije pregovaralo, nepoštene i ništetne. Inače sud je sukladno odredbi članka 502. c ZPP-a, kao i odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 56/13) vezan za navedeno pravno utvrđenje iz presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kada se u parnici koju pokrene fizička osoba poziva na to pravno utvrđenje.
9. Nastavno odredbom članka 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine propisano je da odredbama te Direktive ne podliježu ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, koja iznimka iz područja primjene Direktive je prenesena u hrvatsko zakonodavstvo odredbom članka 49. stavka 5. ZZP-a, koji iz svoje primjene isključuje ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju RH. S obzirom da su dakle iz primjene Direktive 93/13/EEZ isključene kogentne zakonske odredbe koje se primjenjuju na ugovorne stranke neovisno o njihovoj volji, jer se za te kogentne odredbe pretpostavlja da je zakonodavac uspostavio pravičnu ravnotežu između ugovornih stranaka, a također su iz primjene Direktive 93/13/EEZ isključene i dispozitivne odredbe koje se uvijek, automatski primjenjuju kad nema drugačijeg dogovora stranaka, u pitanju su odredbe koje definiraju prirodne sastojke ugovora, sud je utvrdio da valutna klauzula, dispozitivna odredba, propisana odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) podliježe primjeni Direktive 93/13/EEZ, testu poštenosti / nepoštenosti, jer osim što sve iznimke od kontrole nepoštenih ugovornih odredbi treba restriktivno tumačiti radi ostvarenja što šire zaštite potrošača, već ujedno treba voditi računa o specifičnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu, koja nije nepoštena sama po sebi, potrošači razumiju značaj valutne klauzule, opći rizik porasta vrijednosti CHF, nego je nepošteno to što banke, trgovci nisu upozorili potrošače na specifičan rizik vezan uz CHF, što su sudovi u kolektivnom sporu posebno apostrofirali.
10. Iskazu I-tužitelja (stranica 333 spisa), koji je u bitnom istaknuo da je zajedno sa suprugom, II-tužiteljicom, pristao da se banka „ubilježi“ na njihov stan, za kredit koji je podigla FV, jer ih je to zamolio UV, suprug FV, koji je ranije platio kredit njihove kćeri O, koji je ona imala u „nekoj zadruzi“, a koji nije mogla vraćati, s time da su sigurno supruga i on „prije potpisivanja pročitali to što potpisuju“ kada su dali „suglasnost da se banka upiše na stan“, za „kredit u CHF koji je trebala plaćati FV“, a zna i da je taj kredit FV naknadno „prebačen u euro“, sud je poklonio povjerenje, jer je logičan i uvjerljiv. Isto tako I-tužitelj je istaknuo da supruga i on nisu ništa pitali u banci prilikom potpisivanja Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu, kojim su dali suglasnost da se banka „ubilježi“ na njihov stan i to za kredit FV, iako su znali da je taj kredit sklopljen uz valutnu klauzulu u CHF, „sve je to vodio UV, suprug FV“, da bi naknadno I-tužitelj ipak napomenuo da su zapravo supruga i on u banci pitali koja su njihova zaduženja te im je rečeno da „moraju plaćati kredit“ pa su „plaćali ovaj kredit FV koliko su mogli“. Treba naglasiti da u ovom postupku nije proveden dokaz saslušanjem II-tužiteljice, jer ista nije pristupila na ročište dana 04. lipnja 2025. godine i to iz razloga što je bila u posjetu unuku, što nikako ne predstavlja opravdani razlog za odgodom tog ročišta, a to tim više što je sud odgodio ročište određeno za dan 15. travnja 2025. godine, na kojem je trebao biti proveden dokaz saslušanjem I-II tužitelja, jer je zamjenik punomoćnika I-II tužitelja tada istaknuo da I-II tužitelj nisu mogli doći na to ročište zbog zdravstvenih problema, ali u prilog tih tvrdnji nije dostavio dokaz, medicinsku dokumentaciju, ali je punomoćnik I-II tužitelja podnescima, u pitanju je čak šest sadržajno identičnih podnesaka, zatražio od suda dodatni rok za dostavu medicinske dokumentacije, koju dakle niti nije dostavio, što u svakom slučaju, vezano uz navedene podneske, koji su dostavljani sudu svakih osam dana, ukazuje na svojevrsnu zloupotrebu procesnih ovlaštenja od strane punomoćnika I-II tužitelja.
11. Nastavno treba posebno naglasiti da je odredbom članka 324. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila niti uvjet ugovora, niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, s time da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje, a identična odredba je propisna i odredbama ZZP-a. Iako punomoćnik I-II tužitelja niti nije dokazao da je FV, korisnica predmetnog kredita potrošač, što je uvjet da bi se I-II tužitelj u ovom postupku uopće mogli pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora, treba napomenuti da je u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su nepoštene, a time i ništetne odredbe ugovora o kreditu u CHF vezane uz promjenjivu kamatnu stopu i uz valutnu klauzulu, ali samo u dijelu kojim je ugovorena zaštitna valutna klauzula i način promjene kamatne stope, koja ništetnost je ustanovljena iz razloga da bi potrošački ugovori o kreditu u CHF bili oslobođeni tog dijela ugovornih odredbi o zaštitnoj valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope, što rezultira time da je valjan početni tečaj CHF na dan sklapanja svakog pojedinog potrošačkog ugovora o kreditu u CHF, kao i početno ugovorena kamatna stopa, sud je utvrdio da zbog tog dijela nepoštenih, ništetnih ugovornih odredbi nije ništetan predmetni Ugovor o namjenskom kreditu u cijelosti, a time niti Dodatak Ugovoru o namjenskom kreditu od 25. srpnja 2006. godine, kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini čiji su suvlasnici I-II tužitelj svaki u 1/2 dijela, kao niti Sporazum od 01. veljače 2016. godine, kojim je izvršena konverzija. Drugim riječima iako su sukladno odredbi članka 1021. ZOO-a bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja tog novčanog iznosa uz ugovorene kamate u vrijeme i na način kako je to ugovoreno, sama ništetnost dijela ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope, ne rezultira time da je ništetan predmetni Ugovor o namjenskom kreditu u cijelosti, a time i svi dodaci tom Ugovoru o kreditu, odnosno Dodatak Ugovoru o namjenskom kreditu od 25. srpnja 2006. godine, kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini čiji su suvlasnici I-II tužitelj svaki u 1/2 dijela, kao i Sporazum od 01. veljače 2016. godine, kojim je izvršena konverzija, jer ništetnost dijela ugovornih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu iz osnovnog ugovora o kreditu, ne povlači ništetnost samog Ugovora o namjenskom kreditu, s obzirom da je ništetnost tih dijelova ugovornih odredbi ustanovljena upravo iz razloga da bi predmetni Ugovor o namjenskom kreditu bio oslobođen dijelova tih ugovornih odredbi i vrijedio bez njih. Imajući na umu da dakle nije ništetan predmetni Ugovor o namjenskom kreditu u CHF, ujedno nije ništetan niti Dodatak Ugovoru o namjenskom kreditu od 25. srpnja 2006. godine, kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini čiji su suvlasnici I-II tužitelj svaki u 1/2 dijela, kao niti Sporazum od 01. veljače 2016. godine, kojim je izvršena konverzija, a to tim više što je konverzija provedena temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – u daljnjem tekstu ZIDZPK- a/15) kojem je cilj izjednačavanje položaja potrošača s kreditom denominiranim u CHF, odnosno s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF s položajem u kojem bi potrošač bio da je koristio kredit denominiran u eurima, odnosno kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Inače sudska praksa je u nizu odluka zauzela jasan pravni stav da ništetnost dijelova odredbi ugovora o potrošačkim kreditima u CHF vezanim uz način promjene kamatne stope i valutnu klauzulu nikako ne rezultira time da je ništetan ugovor o potrošačkom kreditu u CHF u cijelosti, pa tako primjerice i Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj G1/19 od 04. ožujka 2020. godine te u odluci poslovni broj Rev-259/22 od 09. listopada 2024. godine, kao uostalom i Visoki trgovački sud RH odlučujući u kolektivnom sporu, odnosno u odluci poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, na koju se čak i punomoćnik I-II tužitelja pozivao u ovom parničnom postupku, iako nije dokazao da je FV, korisnica predmetnog kredita potrošač, što je uvjet da bi se I-II tužitelj u ovom postupku uopće mogli pozivati na pravna utvrđenja iz tog kolektivnog spora.
12. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 81. ZZP-a, odredbom članka 82. točke 11. ZZP-a, odredbom članka 87. stavka 1. ZZP-a, odredbom članka 84. ZZP-a, odredbom članka 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ, odredbom članka 322. stavka 1. ZOO-a, odredbom članka 324. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a i odredbom članka 327. stavka 1. ZOO-a sud je tužbeni zahtjev odbio u cijelosti kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev I-II tužitelja za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer su I-II tužitelj zastupani po punomoćniku izgubili u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.
14. Nastavno u odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a tuženiku zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska od 24. veljače 2023. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 31. listopada 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 06. prosinca 2024. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1), troška zastupanja na ročištu 15. travnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 04. lipnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46.). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
15. Jednako tako u odnosu na zahtjev umješača na strani tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a umješaču na strani tuženika zastupanom po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava podneska datiranog 09. siječnja 2025. godine a predanog na sud 14. siječnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 15. travnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 04. lipnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1.) te 25% na ime PDV-a u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 46.). Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 18. lipnja 2025. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude
16. Konačno stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 18. lipnja 2025. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1.I-II tužitelju po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura
2.Tuženiku po punomoćniku
3. Umješaču na strani tuženika po punomoćniku
U Zagrebu, dana 18. lipnja 2025. godine
