Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-96/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja STOLARIJA ČOBANOV d.o.o., Primošten (Općina Primošten), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa direktor VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženice ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, radi isplate, povodom žalbe tužitelja i žalbe tuženika podnesenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1617/2021-31 od 27. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbi stranaka ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1617/2021-31 od 27. studenog 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Željke Picukarić u Zagrebu, broj Ovrv-68/2021 od 8. veljače 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženici ŠČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju STOLARIJA ČOBANOV d.o.o., Primošten (Općina Primošten) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.539,58 eura, sa zateznim kamatama od 5. veljače 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Pod točkom II. izreke, ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Željke Picukarić u Zagrebu, br. Ovrv-68/2021 od 8. veljače 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženici ŠČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju STOLARIJA ČOBANOV d.o.o., Primošten (Općina Primošten) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.760,17 eura sa zateznim kamatama od 9.prosinca 2020. do isplate, u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.539,58 eur od 9. prosinca 2020. do 4. veljače 2021., te u dijelu za naknadu troškove ovrhe u iznosu od 1.844,90 kn sa zateznim kamatama i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.
Pod točkom III. izreke, naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 165,90 eur sa zateznim kamatama od 27. studenog 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom prvostupanjsku presudu pod točkama II. i III. pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.Prigovara da je presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.Ukazuje da je tužena u iskazu navela da nije platila iznos od 16.500,00 kn za montažu škura i prozora, a ne iznos od 11.600,00 kn, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.Prigovara ocjeni iskaza tužitelja i svjedoka CČ, te iskazu tužene.Tako ističe da je direktor tužitelja iskazao da je ugovoreno avansno plaćanje po svim ponudama, što potvrđuje i tužena, dok prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao avansno plaćanje.Tvrdi da je za montažu škura i prozora dogovoreno jednokratno plaćanje, a avansno po preostalih pet ponuda.Nadalje, tvrdi da je tužena dostavila dokaze o plaćanju pet računa, da se u opisu plaćanja ne navodi račun, već ponuda, da je na temelju izdanih ponuda tužena izvršila samo šest uplata, četiri na račun tužitelja i dvije na račun FČ, da je sama tužena navela da je jednom uplatom plaćala avans za kupnju materijala, a drugom završene radove, pa zaključuje da je nejasno kako je sud zaključio da je plaćeno 60% ukupne ponude.Iskaz tužene ocjenjuje konfuznim, pa tom iskazu sud nije mogao pokloniti vjeru.Tvrdi da je montaža škura iznosila 13.000,00 kn i prozora 14.000,00 kn, ukupno 27.000,00 kn, što odgovora gotovinskim iznosima koje je tužena platila na ruke tužitelju.Prigovara odluci o trošku tvrdnjama da je odluka o plaćanju troška u iznosu od 165,90 eura donesena na zapisniku od 14. lipnja 2022., na drugom pripremnom ročištu, koje se nije moglo ponovno odgađati prema članku 291. stavak 2. ZPP. Predlaže drugostupanjskom sudu da prvostupanjsku presudu preinači u pobijanim dijelovima pod točkama II. i III. izreke, na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženu na plaćanje tužitelju parničnih troškova. Traži trošak žalbe.
3. Prvostupanjsku presudu pobija i tužena pod točkama I. i III. izreke, pravovremeno podnesenom žalbom iz svih žalbenih razloga.Pozivom na iskaze stranaka, ukazuje da tužitelj traži isplatu po računu broj 51/P1/1 od 1. prosinca 2020. u iznosu od 24.852,00 kn, koji se odnosi na izradu komoda i ploča, da u taj račun nije uključena nikakva montaža škura i prozora. Prigovara da je pogrešan, proturječan svim izvedenim dokazima i stanju spisa zaključak prvostupanjskog suda da je tužena dužna platiti 11.600,00 kn za montažu škura i prozora. Predlaže drugostupanjskom sudu da prvostupanjsku presudu preinači u pobijanim dijelovima pod točkama I. i III. izreke, na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi tuženoj trošak.Traži trošak žalbe.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe su osnovane.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu preostale cijene od 24.862,00 kn/3.299,75 eura prema konačnom obračunu po računu broj 51/P1/1 od 1. prosinca 2020. iz ugovora o izvođenju stolarskih radova sklopljenog između tužene kao naručitelja i tužitelja kao izvođača.
7. Iz nespornih činjeničnih utvrđenja prvostupanjske presude proizlazi:
- da je tužitelj izveo stolarske radove na kući tuženice na otoku [adresa],
- da je tužena prema izdanim računima platila na račun tužitelja ukupni iznos od 67.231,00 kn, i u gotovini, na ruke prijašnjem direktoru tužitelja, iznos od 27.000,00 kn, ukupno 94.231,00 kn,
- da se račun broj 51/P1/1 od 1. prosinca 2020. u iznosu od 24.862,00 kn s lista 27 spisa, odnosi na izradu komoda i ploča za stolove - uplata razlike po ponudi.
8. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje na proturječnost izreke kojom je tužitelju dosuđen iznos od 1.539,58 eura i razloga obrazloženja u kojima sud temeljem iskaza tužene zaključuje da tužena tužitelju nije platila dio cijene u iznosu od 16.500,00 kn/2.189,93 eura.Naime, prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dijelu iskaza tužene u kojem tvrdi da je platila sve račune, osim računa za montažu škura i prozora u iznosu od 16.500,00 kn, povezujući ove navode iskaza s ponudama, izdanim računima i potvrdama o uplatama tužene (točka 15. prvostupanjske presude), te pozivom na ovaj dio iskaza tužene, zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu u kojem tužena ne osporava da tužitelju nije platila 11.600,00 kn/1.539,58 eura (točka 20.1. prvostupanjske presude).
8.1 U potpunosti je nejasno je na koji je način prvostupanjski sud došao do dosuđenog iznosa od 1.539,58 eura/11.600,00 kn.Iz ostalih razloga obrazloženja proizlazi da dosuđeni iznos od 1.539,58 eura nije snižena naknada zbog nedostataka izvedenih radova.Tako prvostupanjski sud u točki 26. prvostupanjske presude navodi da nedostaci izvedenih radova postavljanja vanjske stolarije nisu nedostaci zbog koji je rad neupotrebljiv, pa je tuženoj pripadalo pravo zahtijevati od izvođača otklanjanje nedostatka na račun izvođača, ili sniziti naknadu, ili raskinuti ugovor, no kako tužena tvrdi da je sama otklonila nedostatke mogla je tražiti sniženje cijene za troškove radova otklanjanja nedostataka, ali nije dokazala cijenu tih radova.
8.2. Iz stanja spisa proizlazi da je tužena osporavala tužbeni zahtjev u cijelosti tvrdnjama da je platila sve račune, osim računa za montažu škura i prozora u iznosu od 16.500,00 kn zbog oštećenja na kući i klupčicama, čime se zapravo pozvala na svoje pravo na sniženje naknade.Iz iskaza zaposlenika tužitelja, kao i iskaza prijašnjeg direktora koji je ugovorio i izvodio radove na kući tužene (listovi 107 i 108 spisa), proizlazi da su škure prozora koje je izradila druga tvrtka, bile preširoke tako da su dorađivane i ojačavani zidovi, da se kod montaže škura i prozora razbila jedna klupčica, a na jednoj škuri je napuklo drvo, o čemu je tužena obaviještena uz ponudu da popravke izvedu radnici tužitelja ili da se popravci izvedu po trećoj osobi.
8.3. U smislu odredbe članka 606. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), u sporu, u kojem izvođač zahtijeva isplatu ugovorne naknade, naručitelj se može usprotiviti prigovorom da radovi imaju nedostataka i time istaći svoje pravo na sniženje cijene.Svoju obvezu iz ugovora o izvođenju radova izvođač nije izvršio sve dok naručitelju ne preda objekt onako kako je ugovoreno (članak 597. stavak 1. ZOO), a naručitelj radova nije dužan platiti naknadu za izvedene radove dok nije rad pregledan i odobren (članak 613. stavak 3. ZOO).Pri tome izvođač treba dokazati da je izvršio rad u skladu s ugovorom.Ako izvođač dokaže da je otklonio nedostatke ima pravo zahtijevati isplatu ugovorene cijene, a u protivnom, izvođač radova ima pravo na sniženu cijenu iz članka 611. ZOO, koja odgovara razmjeru između vrijednosti izvršenih radova bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imao u to vrijeme izvršeni rad s nedostatkom.
9. U odnosu na visinu dosuđene tražbine izreka pobijane presude proturječi razlozima, a ujedno su razlozi o odlučnoj činjenici visine dosuđene tražbine međusobno proturječni i nejasni, tako da se presuda ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju se s pravom pozivaju obje stranke u žalbama.
10. Stoga je, temeljem članka 369. stavak 1. ZPP, prihvaćanjem žalbi, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje tijekom kojeg će otkloniti povrede postupka na koje je ukazano ovom odlukom.
10.1. Budući je prvostupanjska presuda ukinuta, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP, ostavljeno je za konačnu odluku odlučivanje o troškovima u povodu žalbi,
U Karlovcu 18. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vesna Stokrp
