Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-101/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja DD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice ND, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Miloradu Komadini, odvjetniku iz Novog Vinodolskog, protiv tuženika OD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miloradu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o., Rijeka, radi prestanka uznemiravanja i uspostave prijašnjeg stanja, povodom žalbe 1. i 2. tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Crikvenici broj P-1352/2022 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijanjem žalbe 1. i 2. tužitelja potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici broj P-1352/2022 od 22. listopada 2024. u pobijanim dijelovima pod točkom II. izreke (kojom je odbijen prestali dio tužbenog zahtjeva), te u odluci o trošku pod točkom III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da uspostavi prijašnje stanje na način da ukloni nadstrešnicu koja je naslonjena i ubušena u dio pročelja-fasade zagrade u zemljišnim knjigama označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koju drži u posjedu.

Pod točkom II. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu, koji glasi: "1. Nalaže se tuženiku OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da prestane uznemiravati tužitelje DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ostvarivanju vlasničkih prava glede apartmana oznake B2-0 kao posebnog dijela zgrade k.br. 42 u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] poslovna zgrada k. br. 42 u gradu [adresa], dvorište, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo s određenim omjerima, 70. suvlasnički dio: 56/10000 (E-70), na način da prestane koristiti tzv. ljetnu kuhinju u svom vrtu i time spriječi širenje neugodnih mirisa i dima.

2. Nalaže se tuženiku OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostavi prijašnje stanje na način da ukloni postolje za električni štednjak, sudoper i roštilj, na način da isto unese u svoj apartman odakle je isto i iznio, kao i da vrati u prijašnje stanje oštećene glavne nosive zidove i temelje zgrade (zajednički dijelovi zgrade) kroz koje je proveo električne, vodne i kanalizacijske priključke, da potpuno fizički ukloni iste instalacije koje su provedene izvan legalnog stambenog prostora tuženika, a u vrtu ispod nadstrešnice, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Pod točkom III. izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom prvostupanjsku presudu pod točkama II. i III. pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.U žalbi navode da je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 82. stavak 1. ZV, pogrešno zaključio da je tuženik bio ovlašten postaviti vodove za svjetlo, plin, energiju vodu i sl. Nadalje, navode da je točno da nije utvrđeno u kojoj je mjeri narušena stabilnost zgrade, no ono zasigurno postoji, jer su instalacije morale biti dovedene kroz pročelje fasade zgrade za što je tuženik morao imati suglasnost svih suvlasnika, koju tuženik nije imao.Tvrde da je tuženik probijanjem vanjskog nosivog zida umanjio stabilnost i statiku zgrade, jer su radovi izvedeni na vanjskom nosivom zidu. Stoga smatraju da je počinjena relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, u vezi članka 82. stavka 1. ZPP.Izlažu da je tuženik u smislu članka 82. stavak 1. ZV, bio ovlašten postaviti vodove za svjetlo, plin, energiju vodu i sl., ukoliko bi to služilo važnom interesu vlasnika posebnog dijela, a postavljanje kuhinje s provedenim instalacijama nije nužno niti je od važnog interesa za tuženika. Ističu da tuženiku nitko od suvlasnika nije dao suglasnost, osim prodavatelja.Tvrde da je tuženik postupao protivno odredbama članka 30. i 31. ZV koje propisuju obzirno izvršavanje prava vlasništva. Smatraju da samo korištenje ljetne kuhinje podrazumijeva i imisije koje iz takvog korištenja proizlaze.Predlažu drugostupanjskom sudu da prvostupanjsku presudu preinači u pobijanim dijelovima pod točkama II. i III. izreke, na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika na plaćanje tužiteljima parničnih troškova.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. tog Zakona.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije povrijeđena odredba članka 82. stavak 1. ZPP i time počinjena relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, na koju se pozivaju žalitelji, bez obrazloženja ove povrede postupka.Odredbom članka 82. ZPP, propisana je obveza suda da u tijeku cijelog postupka, po službenoj dužnosti, pazi može li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje kad je ono potrebno.Iz stanja spisa ne proizlazi da osobe koje se pojavljuju kao stranke ne mogu biti stranke u postupku, niti proizlazi da nisu parnično sposobne.Žalbeni navodi kojima žalitelji obrazlažu pogrešnu primjenu članka 82. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09. 143/12, 152/14 i 81/15, 94/17 – dalje: ZV), predstavljaju žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne relativno bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP, koja egzistira onda kada sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu Zakona o parničnom postupku, uz uvjet da je to bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži prestanak uznemiravanja u ostvarenju njihovih vlasničkih prava glede apartmana na način da prestane koristiti tzv. ljetnu kuhinju u svom vrtu i time spriječi širenje neugodnih mirisa i dima, te da uspostavi prijašnje stanje na način da ukloni nadstrešnicu koja je naslonjena i ubušena u dio pročelja-fasade zagrade u zemljišnim knjigama označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da ukloni postolje za električni štednjak, sudoper i roštilj i iste unese u svoj apartman, kao i da vrati u prijašnje stanje oštećene glavne nosive zidove i temelje zgrade (zajednički dijelovi zgrade) kroz koje je proveo električne, vodne i kanalizacijske priključke i fizički ukloni iste instalacije koje su provedene izvan stambenog prostora tuženika, u vrtu ispod nadstrešnice.

8. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke, usvojen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tuženiku naloženo uklanjanje nadstrešnice učvršćene u pročelje zgrade, a kako se stranke nisu žalile u odnosu na točku I. izreke, presuda je u tom dijelu postala pravomoćna.

9. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjske presude, proizlazi:

- da je tuženik vlasnik posebnog dijela zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 2. suvlasnički dio:

60/1000 (E-2), apartmana oznake B2-2, u etaži -2 bloka B, korisne površine 39,37 m2 koji se sastoji od: kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, sobe i kupaonice; s pripadajućim sporednim dijelovima terasom površine 6,67 m2 i predvrtom u okućnici, površine 39,25 m2,

- da su tužitelji vlasnici apartmana B2-0 u istoj zgradi, koji se nalazi iznad apartmana tuženika, na drugoj etaži,

- da je tuženik apartman kupio kupoprodajnim ugovorom od **.**.2018. sklopljenim s prodavateljem tvrtkom MEŠIĆ COM,

- da je prodavatelj **.**.2018. dao tuženiku suglasnost za izvođenje preinaka na nekretnini između ostalog postavljanjem nadstrešnice i izgradnje vanjske kuhinje,

- da je tuženik na terasi i predvrtu postavio ljetnu kuhinju s plinskim roštiljem, slavinom za vodu, utičnicama za struju, montirao rasvjetna tijela, te postavio drvenu nadstrešnicu sa dva potporna stupa na zapadnom dijelu predvrta koja je na istočnom dijelu zgrade ubušena u fasadu.

10. Temeljem ovih činjenica, prvostupanjski sud je u odnosu na odbijajući dio zahtjeva, zaključio da je tuženik bio ovlašten ljetnu kuhinju postaviti u vrtu i predvrtu koji pripadaju apartmanu tuženika, te da je u smislu odredbe članka 82. stavak 1. ZV bio ovlašten postaviti vodove za svjetlo, plin i struju, dok tužitelji nisu dokazali da bi radovima postavljanja ljetne kuhinje i vodova bila narušena stabilnost zgrade ili da bi došlo do štete na zajedničkim dijelovima zgrade, niti su dokazali da iz ljetne kuhinje dolaze prekomjerni mirisi i dim.

11. Prema članku 67. stavak 3. ZV, uz stan odnosno drugu samostalnu prostoriju, vlasništvo posebnoga dijela nekretnine može se protezati i na sporedne dijelove kao što su otvoreni balkoni, terase, podrumske ili tavanske prostorije, kućni vrtovi, mjesta za ostavljanje najviše do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji.U konkretnom slučaju, prema zemljišnoknjižnom stanju terasa površine 6,67 m2 i predvrt u okućnici, površine 39,25 m2, na kojima je tuženik izgradio ljetnu kuhinju sporedni su dijelovi posebnog dijela u vlasništvu tuženika koji je ovlašten na tim dijelovima izvršavati sve vlasničke ovlasti (članak 79. stavak 1. ZV), kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

12. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da tuženik nije smio učvrstiti potporne stupove nadstrešnice u pročelje zgrade bez odobrenja ostalih suvlasnika, ali da u smislu pravila iz članka 82. stavak 2. ZV, takvo odobrenje nije bilo potrebno za samo postavljanje nadstrešnice, ljetne kuhinje i vodova za struju, plin, vodu na sporednim dijelovima apartmana tuženika.

12.1. Naime, prema odredbi članka 82. stavak 1. ZV, vlasnik posebnog dijela ovlašten je, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ako se pridržava sljedećih pravila: - promjena ne smije prouzročiti oštećenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika koji zaslužuju zaštitu; osobito ne smije prouzročiti povredu vanjskoga izgleda zgrade, ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari, - ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti; ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih antena, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu, - radi promjena na svome dijelu nije dopušteno zadrijeti u one dijelove nekretnine koji su kao posebni dio u vlasništvu drugoga suvlasnika bez njegova odobrenja; ali taj će ipak morati trpjeti ono u vezi s tuđim prepravkom čime se bitno i trajno ne povređuje njegovo pravo na posebnom dijelu, a i ono što je umjesno kad se pravedno odvagnu svi interesi, - vlasnik posebnoga dijela koji provodi promjene na svome dijelu dužan je dati primjerenu naknadu drugomu čija je prava time povrijedio i kad je taj bio dužan trpjeti tu povredu. Prema odredbi članka 82. stavak 3. ZV, odredbe članka 82. stavak 1., jednako vrijede i za sve sporedne dijelove koji su njihovi pripadci.

12.2. Žalitelji tvrde da bi tuženik u smislu odredbe članka 82. stavak 1. ZV, bio ovlašten postaviti vodove za svjetlo, plin, energiju, vodu i sl., samo ako bi to služilo važnom interesu vlasnika posebnog dijela.Suprotno ovim tvrdnjama, prema izričitom pravilu iz članka 82. stavak 1. podstavak 2. ZV, ostali suvlasnici ne mogu zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih antena (potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu), i onda kada takva promjena nije uobičajena ili ne služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela.

12.3. Provedenim očevidom utvrđeno je da samim postavljenjem ljetne kuhinje i nadstrešnice na sporednim dijelovima apartmana u vlasništvu tuženika nije prouzročeno oštećenje zajedničkih dijelova zgrade, narušena stabilnost zgrade, niti je izmijenjen vanjski izgled zgrade, a tužitelji suprotno nisu dokazali, niti su u tom pravcu predlagali dokaze.

13. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji nisu dokazali da do apartmana tužitelja dolazi dim i neprijatni mirisi zbog uporabe ljetne kuhinje i roštilja koji bi prelazili uobičajenu mjeru s obzirom na prirodu i namjenu nekretnina i na mjesne prilike, ili da takvi utjecaji uzrokuju znatniju štetu apartmana tužitelja (koji se ne nalazi iznad apartmana tuženika). U apartmanskom naselju i obiteljskim kućama uobičajeno je u ljetnim mjesecima širenje kuhinjskih mirisa i dima od uporabe roštilja za potrebe kućanstva i po prirodi stvari ograničenog je trajanja, tako da tužiteljima nije otežano korištenje njihovog apartmana preko mjere koja je uobičajena.Povremeni kuhinjski mirisi i dim roštilja u korištenju za potrebe kućanstva, nisu zagađivači zraka i ne ispuštaju štetne materije u vidu dima kojim bi tužitelji bili onemogućeni u korištenju njihovog apartmana ili bi im korištenje apartmana bilo otežano. Obzirom da mirisi i dim od uporabe ljetne kuhinje ne prelazi uobičajenu mjeru, tužitelji ne mogu s uspjehom tražiti zaštitu od uznemiravanja vlasništva njihovog apartmana uklanjanjem ljetne kuhinje i pripadajućih uređaja (štednjaka, sudopera i roštilja) sa sporednih dijelova apartmana tuženika.

14. Obzirom da su stranke u sporu uspjele u približno jednakim dijelovima, odluka o trošku donesena je pravilnom primjenom članka 152. stavak 4. ZPP.

15. Iz ovih razloga je odbijena žalba tužitelja i temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima.

U Karlovcu 18. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp