Poslovni broj: P-2647/2022-50

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista AU, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, kojeg zastupa punomoćnica ŠU, dipl. iur., zaposlenica tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Nevešćanin Mateša, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja LU, i zamjenice punomoćnice tuženika Maše Berić, odvjetnice iz Zagreba, dana 18. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.397,85 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. siječnja 2022. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 800,63 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 5.031,03 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.01.2022.g. do isplate, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 06.05.2022.g. navodi da je osiguranik HZMO PU smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 08.11.1973.g., a odgovornost na strani osiguranika tuženika je utvrđena pravomoćnom presudom tadašnjeg Okružnog suda u Zagrebu broj K-672/74 vođene po tužbi obitelji pokojnog osiguranika. Navodi da je radi posljedica prometne nezgode udovici pokojnog osiguranika UU priznato pravo na obiteljsku mirovinu rješenjem tužitelja od 16.12.1992.g. te ističe da je tužitelj za ranija razdoblja u mirnim postupcima naknadio štetu nastale isplatom obiteljske mirovine do zaključno sa 31.03.2014.g., dok je za nastavna razdoblja tužitelj ishodio pravomoćne presude. Nadalje, kako je u razdoblju od 01.01.2020.g. do 31.12.2021.g. ukupno isplatio iznos od 63.507,36 kuna s osnova obiteljske mirovine i kojom isplatom tužitelj umanjuje svoju mirovinu te mu na taj način nastaje šteta, to tužitelj potražuje ovom tužbom predmetni iznos. Tužitelj je u mirnom postupku pokušao namiriti štetu te je dana 05.01.2022.g. uputio tuženiku odštetni zahtjev za naknadu štete te je tuženik otklonio zahtjev, slijedom čega tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, kao i nastanak prometne nezgode od dana 08.11.1973.g. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu zahtjeva tužitelja za naknadu štete na ime isplaćene obiteljske mirovine za utuženo razdoblje i to za razdoblje od 01.01.2020. do 31.12.2021. godine u iznosu od kn 38.693,72, a iz razloga jer je prednik osiguranika tužitelja rođen **.**.1934. godine te bi isti najkasnije 06.03.1999. godine, navršivši 65 godina, ispunio zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu. Navodi da je neprijeporna činjenica da bi prednik osiguranika tužitelja prema redovitom tijeku stvari, a da nije nastradao u prometnoj nesreći, radio i ostvarivao plaću do najduže 65 godina života kada bi stekao pravo na starosnu mirovinu. Tuženik smatra da bi tužitelj nakon 65 godina prednika osiguranika, a s obzirom na godine života i količinu minulog rada prednika osiguranika bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova i da nije bilo predmetnog štetnog događaja, slijedom čega tuženik smatra da tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete u visini isplaćene obiteljske mirovine, jer nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu tužitelju isplaćeni iznos ne predstavlja stvarnu štetu, a što je osnovna pretpostavka za ocjenu osnovanosti tužiteljeva prava. Napominje da bi tužitelj navršenjem 65 godina prednika osiguranika bio u obvezi isplaćivati svom osiguraniku starosnu mirovinu, čiji iznos bi mogao biti i veći od obiteljske mirovine koju sada isplaćuje, a slijedom čega tužitelj ne bi trpio nikakvu štetu. Ukoliko bi starosna mirovina koju bi tužitelj isplaćivao predniku osiguranika bila manja od obiteljske koju faktično isplaćuje tada bi tužitelj trpio štetu, ali samo u omjeru u kojem je obiteljska mirovina veća od starosne. Iako tuženik smatra da je teret takvog dokaza na tužitelju, jer je on dužan dokazati postojanje štete kao jednog od elemenata odštetne odgovornosti, predlaže provesti dokaz financijskim vještačenjem i to na okolnost utvrđenja stvarne štete. Nadalje, tuženik osporava da bi bio obvezan za utuženo razdoblje refundirati puni iznos mirovine sukladno odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/2013) koji se primjenjuje od 01.01.2014. godine, to jer se na obračun štete za ovo, utuženo razdoblje, sukladno važećoj sudskoj praksi primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014) te se poziva u prilog svojih tvrdnji na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (nadalje: „VSRH“) poslovni broj Rev-1354/2016 od 18.5.2021., kao i rješenje VSRH, poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25.08.2020. kojom presudom i rješenjem VSRH zauzima stajalište da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu specijalniji zakon od Zakona o mirovinskom osiguranju. Po shvaćanju tuženika i Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama VSRH Rev 1235/2021-2 od 22.02.2022. te rješenju VSRH Rev 12/2022 od 12.01.2022., tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku prijavu ozljede na radu (list 3-6 spisa), presliku rješenja HZMO broj 244784 od 16.12.1992.g. (list 13-14 spisa), presliku presude broj K-672/74 (list 7-12 spisa), obračun isplaćenih mirovina (list 15 spisa), odštetni zahtjev sa povratnicom, podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, oec. Darku Prpiću koji je dana 28.08.2023.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, a također je provedeno i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, oec. Lidiji Tkalec Gradinščak koja je dana 23.12.2024.g. dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Nadalje, nesporna je činjenica da je rješenjem tužitelja broj 244784 od 16.12.1992.g. priznato pravo udovici pokojnog osiguranika UU na obiteljsku mirovinu Nije ujedno sporna činjenica da je tužitelj korisnici obiteljske mirovine UU isplatio na ime obiteljske mirovine za razdoblje od 01.01.2020.g. do 31.12.2021.g. ukupno isplatio iznos od 63.507,36 kuna (odnosno 8.428,88 eura), a predmetna je činjenica nedvojbeno utvrđena i uvidom u obračun isplata na teret HZMO-a koji prileži spisu.

5. Odredbom čl. 27. ZOOP propisuje u st. 1 da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. St. 2 određuje da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a st. 3 da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavak 4 određuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja, a stavak 5 da obvezu iz stavka 1. istog članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

6. Iz navedenog razloga za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje osiguranici tužitelja ZU obiteljsku mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 – u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja.

7. Inače navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH, koji sukladno odredbi članka 20. točci 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15 i 82/15 – u daljnjem tekstu ZS-a) osigurava jedinstvenu primjenu prava, u brojnim svojim odlukama, odnosno u odluci poslovni broj Rev-66/22 od 01. veljače 2022. godine, u odluci poslovni broj Rev-12/22 od 12. siječnja 2022. godine, zatim u odluci poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020. godine, u odluci poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. godine i u odluci poslovni broj Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019. godine. Isto tako identičan pravni stav izrazio je i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-5096/21 od 07. rujna 2022. godine i u odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016. godine, a osim toga je i Ustavni sud RH u odluci poslovni broj U-I/988/1998 od 17. ožujka 2010. godine utvrdio da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

8. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Pri tome je imati u vidu kako se tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu na temelju kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su istom propisane. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/ motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen spomenutim posebnim zakonom.

10. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

11. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos obiteljske mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog invalidnosti zbog ozljede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju invalidnosti zbog ozljede na radu i u ovisnosti o tome odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. – rješenje VSRH broj Rev 12/2022 od 12.01.2022.g., rješenje VSRH- broj Rev 850/22 od 25.10.2022.g., rješenje VSRH broj Rev-68/2019-2 od 01.03.2022.g.

12. Iako je sud prvotno odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću na okolnost utvrđenja razlike između visine obiteljske mirovine i visine starosne mirovine koju bi osiguranica tužitelja primala nakon što je navršila 65 godina života, po mjesecima za utuženo razdoblje od 1.1.2020. do 31.12.2021., sud je na prijedlog tuženika zbog izmjene sudske prakse Vrhovnog suda o primjeni čl. 27 ZOOP-a koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine, odlučio provesti dopunsko vještačenje okolnost utvrđenja razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za period od 01.01.2020.g. do 31.12.2021.g.

13. Kako je sam vještak Darko Prpić podneskom od 14.06.2024.g. predložio pozvati kolegu vještaka iz tvrtke Vještak Tkalec d.o.o. da izvrši dopunu nalaza prema prijedlogu tuženika, a s obzirom da bi za izradu dopune bilo potrebno prikupiti relevantne zakone i podatke kojim vještak Prpić, odnosno tvrtka Darfin d.o.o. ne raspolaže, to je sud rješenjem odredio provođenje financijskog vještačenja po vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak koja je prema stanju spisu raspolagala potrebnim podacima.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka Lidije Tkalec Gradinščak proizlazi zaključak vještaka da je pokojni PU ostvario invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, ista bi za sporno razdoblje ukupno iznosila 89.108,46 kn. Za sporno razdoblje isplaćena je obiteljska mirovina u ukupnom iznosu od 63.507,36 kn. Invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila bi veća od ostvarene obiteljske mirovine u cijelom spornom razdoblju. Mjesečne razlike kao i razlika za cijelo sporno razdoblje iskazane su u tablici na stranici 4 nalaza.

15. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, jasan i određen, obzirom je vještak detaljno obrazložio isti, a radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Predmetnu činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

16. Ovdje valja napomenuti da sud nije razmatrao nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića prilikom presuđenja obzirom je njegov nalaz dat na okolnosti koje sud ne nalazi meritornim za razrješenje spora, obzirom na ustaljenu sudsku praksu o primjeni odredaba ZOOP-a, slijedom čega ga sud neće ovdje posebno razmatrati.

17. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, te obzirom da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi utvrđenje da bi izračunate invalidske mirovine s osnove povrede na radu iznosile 89.108,46 kn, odnosno 11.826,73 eura dok je za sporno razdoblje isplaćena obiteljska mirovina u ukupnom iznosu od 63.507,36 kn, odnosno u iznosu od 8.428,88 eura, to sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na iznos od 3.397,85 eura (koliko iznosi razlika između visine invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu i isplaćene obiteljske mirovine). Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za navedeni iznos u smislu odredbe čl. 27 st. 3 ZOOP i odlučiti kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

18. Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a i zatezna kamata koja teče od 28.01.2022.g. protekom roka od 15 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, kako je i tražio, budući da je ukupno potraživanje do tog dana sigurno dospjelo, a sve po stopi iz čl 29. st. 2. ZOO-a.

19. Kako sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na iznos od 3.397,85 eura, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 5.031,03 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.01.2022.g. do isplate i odlučiti kako to proizlazi iz točke III izreke presude.

20. 41. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i 155 st. 1. ZPP-a prema omjeru od 40,31% (obzirom je tužitelj uspio 100% u odnosu na osnov, a 40,31% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, dakle 59,69% no isti nije imao punomoćnika odvjetnika u postupku), a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50.. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 22.01.2025.g., temeljem Tbr 8 toč. 1, u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročište dana 12.05.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, što iznosi 200 bodova te uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 400,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 500,00 eura, što prema uspjehu u sporu od 40,31% iznosi 201,55 eura. Tuženiku su također priznati troškovi financijskog vještačenja u iznosima od 199,08 eura i od 400,00 eura u cijelosti, budući su isti bili nužni za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva obzirom na prigovore tuženika, slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 800,63 eura. Na tako određeni trošak tuženiku je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci II izreke presude.

21. Obzirom na uspjeh tuženika u sporu, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu i odlučiti kao u točci III izreke presude.

U Zagrebu, 18. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA: 1. tužitelju

2. tuženiku putem punomoćnika

U Zagrebu, 18. lipnja 2025. godine