Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ovr-235/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu toga suda Lani Putrić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenice LĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dragiši Poparu, odvjetniku u Splitu, odlučujući o žalbi predlagatelja ĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Branko Kostić, odvjetnik u Zagrebu, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Ovr-158/2024 od 3. travnja 2025., dana 18. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba predlagatelja ĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Ovr-158/2024 od 3. travnja 2025. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagatelja za nastavak ovog ovršnog postupka.

2. Protiv tog rješenja žali se predlagatelj zbog pogrešne primjene odredaba Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsko rješenje i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu ovršenica predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Traži troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvoga stupnja odlučio je kao u izreci pobijanog rješenja u bitnome obrazlažući da je rješenjem od 13. veljače 2025. utvrdio prekid ovog postupka zbog smrti ovhovoditeljice LĆ, a da je podnositelj prijedloga za nastavak ovršnog postupka ĆĆ podneskom od 13. veljače 2025. naveo da je on pravni sljednik ovrhovoditeljice, i to na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. listopada 2020., solemniziranog kod javnog bilježnika Negovana Antića, Kruševac, Vidovdanska 10a, Republika Srbija, pod oznakom OPU: 1012-2020, sklopljenog između LĆ, kao primateljice uzdržavanja, te ĆĆ, kao davatelja uzdržavanja. Prvostupanjski sud ističe da podnositelj prijedloga za nastavak postupka ĆĆ nije nasljednik umrle ovrhovoditeljice, budući to ne može biti na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju od 30. listopada 2020. Zaključuje da podnositelj prijedloga nije priložio rješenje o nasljeđivanju iza ovrhovoditeljice koje bi ga legitimiralo kao nasljednika ovrhovoditeljice i na temelju kojeg bi mogao tražiti nastavak ovog ovršnog postupka.

6. U žalbi predlagatelj navodi da je ovrhovoditeljica LĆ Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijela njemu pravo na novčanu tražbinu po rješenju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru R1-1028/2015 od 14. srpnja 2020., a koja je predmet ovog ovršnog postupka.

7. Treba reći da je pravni sljednik osoba koja stječe prava u pravnom sljedništvu, te može biti singularan ili univerzalan pravni slijednik. Razlika se očituje u opsegu prava i obveza koje prelaze na slijednika. Tako singularni pravni sljednik od svojega pravnoga prednika stječe samo jedno ili nekoliko prava, dok univerzalni pravni sljednik u cijelosti stupa u pravni položaj svojega prednika, stječe sva prava i obveze svojega prednika koje su otuđive, odnosno prenosive, osim onih koje u tom trenutku na osnovi nekoga drugoga pravnog temelja prelaze na treću osobu ili prestaju. U vezi s tim do univerzalnog pravnog sljedništva, kada se radi o fizičkim osobama, može doći na neki od načina koje propisuje Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.) dok singularno pravno sljedništvo ima temelj u nekom pravnom poslu (primjerice cesija, prijenos tražbine) ili pak do njega dolazi po samom zakonu (zakonska subrogacija) koje situacije su regulirane Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), a posljedica takvog sljedništva je da primatelj prema dužniku ima ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

8. Nastavno, sud donoseći pobijano rješenje ispušta iz vida odredbu čl. 32. st. 3. OZ kojom je propisano da ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, da novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla, a da ako se prijenos ne može dokazati na taj način, da se prijenos tražbine dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku pri čemu da novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa, te da za takvu promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.

9. Stoga, kada citirana odredba OZ dopušta promjenu vjerovnika, tada prvostupanjski sud nije utvrdio je li na predlagatelja na temelju ovjerovljene privatne isprave o pravnom poslu nakon pokretanja ovršnog postupka zbog smrti ovrhovoditeljice prešla predmetna tražbina, te bi li u tom slučaju predlagatelj bio singularni pravni slijednik koji bi imao pravo zatražiti nastavak ovrhe.

10. Naime, ukoliko je u ovršnom postupku dozvoljena promjena vjerovnika na navedeni način, postavlja se pitanje, na koje u pobijanom rješenju nije dan odgovor, zbog čega predlagatelj, koji ukazuje da je ovjerovljenom privatnom ispravom, nakon pokretanja ovršnog postupka, a nakon smrti ovrhovoditeljice, tražbina na njega prenesena, ne bi bio kao singularni sukcesor ovlašten zahtijevati nastavak postupka, posebno kada Ovršni zakon ne nalaže do kada singularni sukcesor može stupiti na mjesto dotadašnjeg ovrhovoditelja.

11. Načelno se ukazuje da je u slučaju kada se radi o ispravi koja je sačinjena u inozemstvu, potrebna nadovjera isprave (legalizacija) u onom slučaju kada korisnik ima namjeru tu ispravu koja vrijedi i izdana je od strane nadležnih tijela na teritoriju jedne države koristiti pred nadležnim tijelom na teritoriju druge države radi ostvarivanja nekog prava odnosno ispunjenja obveze, osim u onim slučajevima u kojima Republika Hrvatska ima sa odnosnim državama sklopljene i na snazi dvostrane ugovore koji propisuju takvo oslobođenje. U tom smislu se ukazuje da je Ugovorom između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 6/1998) propisano da isprave koje je izdao ili ovjerio u propisanom obliku sud ili drugo nadležno tijelo države stranke i koje su opskrbljene potpisom i službenim pečatom nadležnog tijela, nije potrebno dalje ovjeravati za uporabu na teritoriju druge države stranke (čl. 19. st. 1.)

12. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje u pogledu procesne pozicije predlagatelja ostalo nepotpuno utvrđeno, to je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

13. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Varaždinu, 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Lana Putrić