REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž Ob-31/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Branke Ribičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po majci i z.z. TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, protiv tuženika ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariu Grbavcu, odvjetniku iz Virovitice, radi povećanja uzdržavanja, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-38/2024-14 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-38/2024-14 od 28. veljače 2025. u pobijanim stavcima I. i III. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je.

I. Nalaže se tuženiku ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da za uzdržavanje mlljt. JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], umjesto iznosa uzdržavanja od 800,00 kn mjesečno, određenog planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 13. veljače 2017., koji je odobren rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, broj R1 Ob-110/17-2 od 16. ožujka 2017., plaća iznos od 229,60 eur mjesečno, počev od 7. veljače 2024., kao dana podnošenja tužbe, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do 20. u mjesecu za tekući mjesec, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun majke i z.z. TB, OIB: [osobni identifikacijski broj]. iz [adresa].

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate povećanog iznosa uzdržavanja iznad iznosa od 229,60 eur mjesečno do iznosa od zatraženih 300 eur mjesečno.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 318,40 eur, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 28. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik u dijelu povećanog iznosa uzdržavanja, te u pogledu troškova postupka u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi troškove postupka tužiteljici, a iz svih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) odnosno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. točka 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode istaknute u žalbi tuženika te predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a tužitelju dosuditi trošak za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi navodi da je presuda kontradiktorna provedenim dokazima jer razlozi presude ne proizlaze iz isprava i dokaza u spisu, zbog čega je ista presuda nejasna i zahvaćena je bitnom postupovnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Analizirajući pobijanu presudu sud drugog stupnja nalazi da ti žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, jer proizlaze iz tuženikovog obrazloženja utvrđenih činjenica, koje u bitnome on smatra pogrešno utvrđenim od strane prvostupanjskog suda. Po mišljenju drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi je prvostupanjski sud jasno iznio svoje pravno stajalište o utvrđenim činjenicama i primjeni materijalnog prava na iste, tako da bitna povreda odredbi parničnog postupka koju tuženik ističe nije počinjena i presuda se u žalbenom postupku može ispitati. Nadalje , pazeći po službenoj dužnosti na ostale zakonom propisane bitne povrede postupka, drugostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje se na temelju odredbe članka 356. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Zbog iznesenog je žalba tuženika utvrđena neosnovanom u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i sve bitne činjenice o kojima ovisi donošenje odluke o visini doprinosa za uzdržavanje maloljetnog tužitelja koji je tuženik u obvezi plaćati. Tako su provedenim dokazima i to naročito potvrdama o visini dohotka i primitaka stranaka, izvješćem o obiteljskim i imovinskim prilikama HZZSR PU Daruvar od 31. listopada 2024., saslušanjem majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja i saslušanjem tuženika utvrđene činjenice o mogućnostima tuženika za plaćanje obveze uzdržavanja sina i kolike su ukupne mjesečne materijalne potrebe za život djeteta, tako da je sud prvog stupnja prilikom navedenog utvrđivanja činjenica postupio prema odredbama članka 307. i 311. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ). Osim toga tuženik u žalbi ni ne osporava utvrđene činjenice, već činjenični zaključak prvostupanjskog suda da iz utvrđenih činjenica proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva za povećanje njegove obveze uzdržavanja, što je neosnovana tvrdnja jer je prvostupanjski sud po mišljenju suda drugog stupnja pravilno ocijenio da dosadašnji iznos uzdržavanja od 106,18 eura mjesečno više nije dovoljan za podmirivanje životnih potreba maloljetnog tužitelja, jer su troškovi života od donošenja ranije odluke o uzdržavanju porasli općenito, a i s obzirom da je on sada stariji jer ima 10 godina, pohađa osnovnu školu, a iz medicinske dokumentacije u spisu je utvrđeno da ima i povećane materijalne potrebe za život zbog svog zdravstvenog stanja. Posebno je za istaći da je neosnovano žalbeno isticanje da majka mlt. tužitelja prima iznos od 200 eura na ime uzdržavanja drugog djeteta, a koji iznos isplaćuje otac tog djeteta, jer navedena činjenica nema nikakvog utjecaja na određivanje visine obveze uzdržavanja koju tuženik ima prema svom sinu, pa je zbog svega iznesenog sud drugog stupnja zaključio da je žalba tuženika neosnovana i u okviru istaknutog zakonskog žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravne zakonske odredbe kada je donio pobijanu presudu, prvenstveno iz razloga što je visina novčane obveze uzdržavanja za tuženika utvrđena prema odredbi članka 314. stavak 2. točka 2. ObZ kao minimalni iznos ukupnih mjesečnih materijalnih potreba za uzdržavanje maloljetnog djeteta u dobi kao tužitelj, u Republici Hrvatskoj, koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje sa djetetom. Prema odredbi članka 314. stavak 1. ObZ Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi je donio odluku o visini tog minimalnog iznosa, koja je objavljena u Narodnim novinama broj 49/24 i koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, a po kojoj je prema primanjima tuženika i prema dobi mlt. tužitelja taj minimalni iznos uzdržavanja upravo iznos od 229,60 eura, na koji iznos je prvostupanjski sud i povećao tuženikovu obvezu plaćanja uzdržavanja, a mlt. tužitelj je s dijelom tužbenog zahtjeva koji prelazi taj iznos odbijen stavkom II. izreke presude na koji nije podnesena žalba. Prema odredbi članka 314. stavak 3. ObZ visina obveze uzdržavanja roditelju koji ne živi s djetetom se može utvrditi i u manjem iznosu, ali ne manje od polovice zakonskog minimuma, ako taj roditelj ima obvezu uzdržavanja za dvoje ili više djece, ili ako dijete vlastitim prihodima doprinosi svom uzdržavanju, koje okolnosti u konkretnom slučaju nisu utvrđene, niti je to žalitelj tvrdio. Osim toga za napomenuti je da je odlukom nadležnog Ministra objavljenom u Narodnim novinama 75/25 od 2. travnja 2025. naprijed navedeni minimalni iznos uzdržavanja i povećan na iznos od 264,00 eura, pa je zbog svega toga drugostupanjski sud odlučio odbiti podnesenu žalbu tuženika kao neosnovanu u cijelosti i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu potvrditi, uključujući i odluku o naknadi parničnog troška koja žalbom nije posebno i specificirano ni pobijana, pa drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a nije bio u obvezi o istoj odlučivati po službenoj dužnosti.

8. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a ovaj sud je odbio zahtjeve stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovane, iz razloga što je podnesena žalba tužitelja utvrđena neosnovanom u cijelosti, pa on u žalbenom postupku nije uspio, a trošak za sastav odgovora na žalbu zatražen po tužitelju je trošak koji temeljem odredbe članka 155. ZPP-a, nije bio potreban za vođenje postupka, jer navodi odgovora na žalbu nisi imali utjecaja na donošenje drugostupanjske odluke.

9. Sud drugog stupnja je s obzirom na sve izneseno, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 18. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević