Poslovni broj: P-626/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju OĐ i drugi odvjetnici iz OD Grgić i partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Lovačko društvo "GRADINA", Novi Vinodolski, Lovački dom Krmpote 1B, OIB: 65522517576, kojeg zastupaju OĐC i drugi odvjetnici iz OD Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, Riva 4, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju FĐ i drugi odvjetnici iz OD Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, N. Tesle 9, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marina Matića, odvjetnika iz Rijeke, punomoćnika tuženika Siniše Baričevića, odvjetnika iz Rijeke, tajnika tuženika ĆĐ i punomoćnice umješača na strani tuženika SĐ, odvjetnice iz [adresa], a objavljene dana 17. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 916,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 663,61 EUR od 17. ožujka 2021. godine do isplate,

- na iznos od 259,06 EUR od 4. kolovoza 2021. godine do isplate,

po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 735,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 10. prosinca 2023. godine naveo da je izvršio isplatu naknade po ugovoru o kasko osiguranju u vezi police br. [broj police] zaključene za vozilo marke Mercedes Actros reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu IM-Commerce d.o.o. Jezerane u vezi štetnog događaja koji se dogodio dana 10. prosinca 2020. godine oko 17:10 sati na ŽC Crikvenica D8-D8 Općina Novi Vinodolski kod km oznake 30 km+700m. Naveo je da je u vrijeme štetnog događaja teretnim vozilom upravljao MĐ kojem je, na prometnicu, s desne strane iskočila divljač (srna) koju nije mogao izbjeći, a zbog čega je došlo do udara divljači u prednji dio vozila. Prometnica da prolazi unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik. Na vozilu da je nastala imovinska šteta koju je tužitelj naknadio svom osiguraniku isplativši, nakon izvršenog izvida štete, iznos od 6.902,78 kn (916,16 EUR) vlasniku vozila sve na temelju računa za popravak. Isplatom štete po ugovoru o osiguranju tužitelj da je stekao pravo regresno potraživati isplaćeni iznos od tuženika kao osobe koja snosi odgovornost za nastali štetni događaj pozivom na odredbu čl. 963. st. 1 Zakona o obveznim odnosima, Zakona o lovstvu te Zakona o cestama. Odgovornost tuženika temelji na činjenici da tuženik gospodari lovištem kroz koje prolazi predmetna dionica ceste. Predložio je provođenje dokaza saslušanjem svjedoka MĐ, saslušanjem policijskih službenika i vještačenje po vještaku prometne struke uz očevid, vještačenje dlake divljači, procjeniteljsko vještačenje, financijsko vještačenje, upit društvu IM-Commerce o isplati štete kao i uvid u isprave dostavljene uz tužbu. Također je predložio da se službenim putem izvrši upit na Ministarstvo poljoprivrede o lovoovlašteniku koji gospodari lovištem na području nastanka prometne nezgode.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio odgovornost za štetni događaj te predložio odbijanje tužbenog zahtjeva. Predložio je da se o parnici obavijesti društvo Croatia osiguranje d.d. Zagreb kod kojeg je tuženik imao policu osiguranja od odgovornosti.

3. Dopisom od 27. ožujka 2024. godine sud je obavijestio o parnici društvo Croatia osiguranje pozivom na odredbu čl. 211. st. 1 ZPP-a.

4. Croatia osiguranje d.d. Zagreb je, podneskom od 29. ožujka 2024. godine, izjavilo volju da želi stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. Postojanje pravnog interesa obrazložilo je činjenicom postojanja police osiguranja br. [broj police osiguranja] koju je Hrvatski lovački savez u svojstvu ugovaratelja osiguranja ugovorio za sve svoje članove za razdoblje od 31. prosinca 2019. do 31. prosinca 2020. godine. Umješač je osporio tužbeni zahtjev u pogledu osnovanosti dok je visinu štete učinio nespornom. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što iz potvrde PP Crikvenica proizlazi da je uginulu divljač preuzeo lovnik LD Vinodol iz Novog Vinodolskog. Stoga da se štetni događaj dogodio na području drugog lovačkog društva. Pozvao se na odredbu čl. 80. st. 6 Zakona o lovstvu navodeći da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je području nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Dodatno je istaknuo da na dan štetnog događaja u lovištu tuženika nisu provođene lovne aktivnosti zbog čega da nema ni odgovornosti lovačkog društva.

5. Na pripremnom ročištu od 18. lipnja 2024. godine tužitelj je naveo da preuzimanje uginule srne od strane LD Vinodol ne utječe na tuženikovu odgovornost budući da se lovište tuženika nalazi uz predmetnu dionicu ceste. Tuženik je osporio osnovanost zahtjeva i zbog činjenice što nije imao nikakvih saznanja o predmetnom događaju.

6. Rješenjem od 18. lipnja 2024. godine prihvaćeno je sudjelovanje društva Croatia osiguranje d.d. Zagreb u svojstvu umješača na strani tuženika iz razloga što je utvrđeno da zbog sklopljene police osiguranja od odgovornosti br. 078700051615 (str. spisa 92-94) umješač ima pravni interes da tuženik uspije u sporu budući da su predmetnom policom obuhvaćeni kao osiguranici svi lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj kao i zbog činjenice da se polica odnosi na osiguranje od izvanugovorne odgovornosti. Odluka se temelji na primjeni odredbe čl. 206. st. 1 i čl. 207. st. 2 i 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23).

7. Tuženik je tijekom postupka naveo da se cesta ne smatra lovištem. Pozvao se i na praksu VTS RH u predmetu Pž-2440/2024 od 9. listopada 2024. godine.

8. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 14.svibnja 2025. godine stranke su se suglasile da se umjesto zastupnika po zakonu tuženika ČĐ sasluša tajnik društva tuženika ĆĐ.

9. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka MĐ (str. spisa 123) i svjedoka ĆĐ (str. spisa 136-137).

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

11. Nesporna je okolnost da se dana 10. prosinca 2020. godine oko 17:10 sati dogodio štetni događaj u kojem je sudjelovalo vozilo Mercedes Actros reg. oznake [registarska oznaka].

12. Sporna je pasivna legitimacija tuženika s obzirom na činjenicu da je prema potvrdi PU Primorske-goranske PP Crikvenica Klasa: 211-04/20-O/9375 Ur.br.: 511- 09-27/06-O-58-4/2020 od 4. veljače 2021. godine (str. spisa 6-7) utvrđeno da je lešinu divljači preuzeo lovnik LD Vinodol iz Novog Vinodolskog ĐĐ kao i zbog činjenice da tuženik prije parnice nije imao saznanja o predmetnom štetnom događaju.

13. Sporno je postoji li odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika unatoč činjenici što se u vrijeme štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti.

14. Tuženikova pasivna legitimacija proizlazi iz činjenice da predmetna dionica ceste prolazi kroz lovište tuženika, a kako to proizlazi iz skice na str. spisa 69 i dokumentacije pribavljene od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva prema ispravama na str. spisa 116-119 iz koje je utvrđeno da je u predmetnom lovištu br. VIII/9, Krmpote-Ledenice lovoovlaštenik tuženik. Dodatno, na zaključak da se radi o dionici ceste koja se nalazi unutar tuženikovog lovišta ukazuje i izjava iz iskaza svjedoka MĐ (strt. spisa 123) koji je izjavio da se kretao iz smjera Klenovice u smjeru Senja. Uz navedeno, tajnik društva tuženika ĆĐ, je u svom iskazu (str. spisa 136-137) naveo da je ĐĐ (osoba koja se u policijskoj dokumentaciji spominje da je preuzela lešinu divljači) tuženikov lovočuvar. Zbog toga je podatak u potvrdi PP Crikvenica od 4. veljače 2021. godine (str. spisa 6- 7) u pogledu činjenice da se radi o lovniku društva LD Vinodol iz Novog Vinodolskog utvrđen neistinitim odnosno pripisan je običnoj pogrešci policijskog djelatnika. Na takav zaključak upućuje uostalom i uvjerljiva izjava svjedoka ĆĐ, tajnika tuženika (str. spisa 136-137), u dijelu iskaza u kojem je naveo da je policija znala pobrkati LD Gradina i LD Vinodol. Stoga je u postupku utvrđeno da je tuženik pasivno legitimiran u odnosu na istaknuti zahtjev za naknađivanjem utuženog iznosa. Okolnost da tuženik nije imao saznanja o predmetnom štetnom događaju ne utječe na utvrđenje pasivne legitimacije tuženika iz razloga što je iz iskaza tajnika društva tuženika ĆĐ utvrđeno da u vrijeme štetnog događaja nije bila izrijekom propisana obveza policije da obavještava lovačka društva (str. spisa 136- 137).

15. Prema stajalištu ovoga suda divljač na cesti predstavlja za sudionike u prometu opasnu stvar. Odredba čl. 1063. ZOO-a propisuje da se smatra da šteta potječe od te stvari osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Zbog predmnijevane uzročnosti iz čl. 1063. ZOO-a sud zaključuje da je šteta nastala od divljači koja se nalazi unutar granica lovišta koje se nalazi uz predmetnu dionicu ceste, a kojim upravlja upravo tuženik kao lovoovlaštenik. Postojanje uzročno- posljedične veze između udara u divljač i nastale štete u ovom postupku nije sporno.

16. Tuženik kao lovoovlaštenik na lovištu koje graniči s cestom na kojoj se dogodio štetni događaj odgovoran je isto kao i vlasnik stvari u smislu odredbe čl. 1066. st.1 ZOO-a i to kao osoba kojoj je povjerena stvar budući da lovoovlaštenik u sklopu prava lova ima ovlast da na određenoj površini zemljišta i voda provodi radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova u smislu čl. 2. toč. 4 i 8 Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20, 127/24), a koje su srodne ovlastima iz odredbe čl. 1066. st.1 ZOO-a.

17. S obzirom na općeprihvaćeni stav sudske prakse prema kojem je divljač na cesti opasna stvar, za štetu prouzročenu na kolniku udarom u divljač odgovara tuženik po principu uzročnosti pozivom na odredbu čl. 1063. ZOO-a. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Tuženik u postupku nije dokazao da bi šteta potjecala od drugog uzroka.

18. Pozivanje tuženika na odredbu čl. 80. st. 6 Zakona o lovstvu sud je ocijenio neutemeljenim. Nema dokaza da bi vozač MĐ upravljao vozilom protivno propisima o sigurnosti prometa na cestama. Navedeno iz razloga što je sud povjerio vjeru navodima iz iskaza svjedoka MĐ (str. spisa 123) kada je naveo da je vozio nekih 60 km/h i da je kao profesionalni vozač sigurno vozio brzinom koja je bila dopuštena. Uvjerljivo je opisao da je prvi puta uočio srnu kad je već bila pred kamionom, da je počeo kočiti, ali da je udar bio neizbježan. U srnu da je udario frontalno, prednjim branikom. Izjavio je da udar u srnu nije mogao spriječiti iz razloga što je od uočavanja srne na kolniku do udara prošlo 1-2 sekunde. Opisao je da se radi o neosvijetljenom dijelu prometnice i da mu je srna istrčala s lijeve strane s mjesta gdje su bile visoke stijene, da je bio sumrak, odnosno mrak i da srnu nije vidio prije nego što se našla pred kamionom.

19. Stav je ovoga suda da za štetu nastalu naletom vozila na divljač na prometnici lovoovlaštenik odgovara ne samo u situacijama provođenja lova u lovištu već i za štete nastale na cesti koja prolazi kroz predmetno lovište, a na koje situacije se primjenjuje odredba čl. 76. st. 1 i 2 Zakona o lovstvu odnosno podredno odredbe ZOO-a i to čl. 1066. st. 1 u vezi s čl. 1063. ZOO-a.

20. Visina štete u postupku nije sporna, a njezina osnovanost proizlazi iz računa za popravak na str. spisa 60-61. Uz to utvrđeno je da je tužitelj dokazao činjenicu da je izvršio isplatu popravka vlasniku predmetnog vozila i to prema potvrdama na str. spisa 62 u iznosu od 5.000,00 kn dana 16. ožujka 2021. godine, a 1.902,78 kn dana 3. kolovoza 2021. godine. Tužitelj je stoga ovlašten regresno tražiti od odgovorne osobe (čl. 963. st. 1 ZOO-a) nadoknadu isplaćenih iznosa, a sve pozivom na odredbe čl. 1045. st. 3, 1063., 1064. i 1066. st. 1 ZOO-a u vezi s čl. 76. st. 2 Zakona o lovstvu. Stoga je valjalo primjenom čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), odlučiti kao u točki I. izreke. Odluka o zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 1086. ZOO-a i utvrđenju datuma ispunjenja obveza po ugovoru o osiguranju prema ispravama na str. spisa 62-63.

21. Preračunavanje kunskih iznosa izvršeno je primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

22. Zbog razloga ekonomičnosti postupka valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka KĐ (policijskog djelatnika), provođenjem prometnog, procjeniteljskog i financijskog vještačenja.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 151., 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju su s obzirom na uspjeh u sporu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 150,00 EUR (T.br. 7.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 18. lipnja 2024. godine 75,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 11. veljače 2025. godine 150,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu od 14. svibnja 2025. godine 150,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 131,25 EUR, sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 39,82 EUR i presudu u iznosu od 39,82 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i pripadajućoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 17. lipnja 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).