Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Poslovni broj: Pn-94/2023-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja, ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika Lovačkog društva ''Vepar'' iz Trnovitičkog Popovca, Gornja Trnovitica 25, OIB: 61048357348, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Bojan Doneski i dr. iz Garešnice, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, nakon zaključene javne i glavne rasprave 8. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnice tuženika i punomoćnika umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude, sukladno čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo ''Vepar'' Trnovitičko Popovac, Gornja Trnovitica 25, OIB: 61048357348, na ime naknade štete isplatiti tužitelju ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.764,15 eura (slovima: tisuću sedamsto šezdeset četiri eura i petnaest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu štete iznad iznosa od 1.764,15 eura do zatraženih 1.868,65 eura, odnosno za iznos od 104,50 eura, zajedno s potraživanom zakonskom zateznom kamatom na nedosuđeni iznos, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo ''Vepar'' Trnovitičko Popovac, Gornja Trnovitica 25, OIB: 61048357348, isplatiti tužitelju ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.424,54 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 17.06.2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ĐU, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, podnio je dana 27. srpnja 2023. tužbu protiv tuženika Lovačkog društva ''Vepar'' radi naknade štete.

2. U tužbi navodi da je u prometnoj nesreći, koja se dogodila 27. siječnja 2021.godine oko 7:40 sati na ŽC na nenaseljenom dijelu između mjesta Trnovitički Popovac i Begovača, na oko 800 m sjeverno od prometnog znaka završetka naseljenog mjesta Trnovitički Popovac i izlaskom iz zavoja u lijevo, istrčala divlja svinja iz desnog putnog jarka (smjer istok- zapad) te udarila u prednji desni dio i prednji desni bočni dio vozila kojim je kritične zgode upravljao tužitelj, a pri čemu je nastala šteta na osobnom automobilu, marke ''Audi'' reg.oznake: [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja, kako sve proizlazi i iz potvrde MUP-a RH, PU Bjelovarsko- bilogorske, PP Garešnica broj: Klasa: 211-04/21-O/686, Urbroj: 511-02-08/06-O-8-2/2021 od dana 1. veljače 2021. godine. Navodi da je u predmetnom štetnom događaju divlja životinja- divlja svinja izletjela na cestu iz lovišta kojim gospodari tuženik i udarila u vozilo koje je u vlasništvu tužitelja, time da u postupanju tužitelja kao vozača koji je upravljao navedenim vozilom nije bilo nikakvih nepravilnosti, niti kršenja prometnih propisa, pa tako niti doprinosa nastanku štete. O prometnoj nesreći odmah je obavijestio nadležnu policijsku postaju čiji su djelatnici obavili očevid te je putem telefona o štetnom događaju obaviješten i tajnik odnosno predsjednik lovačkog društva, ovjde tuženik, HU. Nadalje, tužitelj je dana 27. siječnja 2021. godine podnio odštetni zahtjev osiguravatelju lovačkog društva koje gospodari predmetnim lovištem, dok je procjena štete na vozilu izvršena od strane ovlaštenog procjenitelja dana 3. veljače 2021.godine, no isti je otklonilo odštetni zahtjev tužitelja. Nastala šteta na vozilu tužitelja procijenjena je u ovlaštenom servisu za motorna vozila i iznosi 1.868,365 eura/ 14.079,34 kn, a kako to i proizlazi iz ponude istog od 16. lipnja 2023. Tužitelj je prije pokretanja predmetnog parničnog postupka podnio odštetni zahtjev tuženiku kao lovačkoj udruzi koja gospodari predmetnim lovištem, no isti se nije očitovao na podneseni odštetni zahtjev tužitelja. Slijedom svega iznesenog predlaže da sud donese presudu kojim će obvezati tuženika naknaditi nastalu štetu i naložiti mu naknaditi nastali parnični trošak.

3. U svome odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud temeljem čl. 211. Zakona o parničnom postupku obavijesti o ovoj parnici Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, budući da je tuženik u vrijeme predmetnog događaja imao sa navedenim osiguranjem sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti. Zbog navedenog predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Croatia osiguranje d.d. Zagreb je, sukladno poslanoj obavijesti od strane suda, podneskom od 9. siječnja 2024. prijavilo miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika, Lovačkog društva ''Vepar'', temeljem police osiguranja od odgovornosti koju Hrvatski lovački savez ima sklopljenu sa Croatia osiguranjem d.d., a koje miješanje je prihvaćeno raspravnim rješenjem ovoga suda od 15. veljače 2024. U podnesku se u cijelosti pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu. U cijelosti osporava odgovornost osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja te prigovara pasivnoj legitimaciji tuženika. Navodi da je odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano da za štetu nastalu naletom na divljač odgovara vozač ako je upravljao vozilom protivno odredbama prometnih propisa i lovoovlaštenik ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Ističe i da tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je šteta nastala zbog provođenja lova te da bi lovoovlaštenik, na čijem je lovištu nastala šteta, bio odgovoran. Dakle, osiguranik tuženika odgovara samo u slučaju da je šteta nastala zbog provođenja lova, time u konkretnom slučaju II tuženik ne može biti pasivno legitimiran. Nadalje, u cijelosti osporava tuženikovu odgovornost, odnosno osporava da je do štete došlo na način kako to opisuje tužitelj obzirom da životinja, koja je navodno udarila u vozilo, kao i njezini tragovi nisu pronađeni pa zbog nepostojanja materijalnih dokaza se ne može donijeti valjan zaključak da je tužitelj uopće udario u bilo kakvu životinju i da bi posljedično postojala odgovornost na strani tuženika.

5. Tužitelj se podneskom od 31. siječnja 2024. očitovao na način da se ne protivi miješanju Croatia osiguranja d.d. Zagreb, no navodi da u cijelosti osporava navode tuženika u pogledu prigovora pasivne legitimacije, obzirom je razvidno iz dostavljene dokumentacije kako se na mjestu gdje je divljač izletjela, nalazi lovište kojim gospodari upravo tuženik. Tužitelj smatra da ima pravo na naknadu predmetne štete od tuženika upravo iz razloga što se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima, a ne odredbe Zakona o lovstvu na koje se tuženik poziva jer Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo kada se nije provodio lov pa tada valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju odgovornost za štetu. Prema važećoj sudskoj praksi, divljač na cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara se po principu objektivne odgovornosti, sukladno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, a čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima propisano je i da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno u konkretnom slučaju tuženik, kao ovlaštenik prava lova na području na kojem je došlo do prometne nezgode, odnosno gdje je divljač (divlja svinja) istrčala na cestu, a predmetna oštećenja na vozilu tužitelja su nastala upravo zbog naleta na divlju svinju.

6. Nakon provedenog prometno- tehničkog vještačenja kojim je utvrđena visina nastale štete na vozilu tužitelja i prema kojemu je šteta na vozilu tužitelja utvrđena u iznosu od 1.764.15 eura, podneskom od 20. prosinca 2024. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sukladno nalazu vještaka potražujući sada iznos od 1.764,15 eura umjesto prvotno zatraženog iznosa od 1.868,65 eura. Sud je dostavio navedeni podnesak tuženiku, nakon čega je tuženik podneskom od 10. siječnja 2025. obavijestio sud da se između ostalog, protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva i predlaže da sud odluči o cjelokupnom, prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu. Kako dakle nisu bili ispunjeni uvjeti za djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva u skladu s čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: Zakon o parničnom postupku), sud je odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete nastale uslijed naleta divljači na vozilo tužitelja u iznosu od 1.868,65 eura, odnosno na način kako to glasi u toč. I. i II. ove presude.

7. Radi razjašnjenja spornih i za ovaj postupak odlučnih činjenica sud je izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čini fotodokumentacija policijskog očevida na mjestu prometne nesreće (list 5-11), preslika specifikacije izvida štete od 5. veljače 2021. izdane po Croatia osiguranje d.d. (list 13-14, 129-130), preslika procjene štete sastavljene od strane autolimarske i autolakirerske radionice EU (list 15), preslika popunjenog obrasca odštetnog zahtjeva po osiguranju od odgovornosti Croatia osiguranja d.d. (list 16), potvrda MUP Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, PP Garešnica od 1. veljače 2021. (list 17-18), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 27. siječnja 2021. (list 19), odluka Croatia osiguranja d.d. povodom pritužbe/prigovora od 31. ožujka 2021. (list 20-21), preslika odštetnog zahtjeva oštećenika/tužitelja od 30. prosinca 2022. godine (list 22- 23), u ponudu osiguranja br.228700070726 Croatia osiguranja za osiguranike: HLS i lovoovlaštenike u RH (list 51-52), dopis MUP Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske PP Garešnica zajedno sa spisom predmeta i CD medijem (list 62-63), preslika kalendara za 2020/2021.lovnu godinu (list 67), dopis Ministarstva poljoprivrede Klasa:323-01/24-01/27 od 27. ožujka 2024. o podacima lovoovlaštenika i preslike karata s utvrđenim granicama lovišta (list 72-75), ispitao svjedoke SU i RU, ispitao tužitelja te proveo prometno-tehničko vještačenje po sudskom vještaku Ivanu Pekeri, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka (list 101-109) kao i u dopunu nalaza i mišljenja (list 125-126, 133-134). Ostali dokazi nisu provedeni kako to proizlazi iz raspravnog zapisnika od 8. svibnja 2025. na kojem punomoćnici stranaka i umješača nisu postavljali daljnjih dokaznih prijedloga.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadom štete nastale na osobnom automobilu tužitelja uslijed štetnog događaja koji se dogodio 27. siječnja 2021. godine, pobliže opisan u prethodnom dijelu ove odluke.

10. Tuženik i umješač na strani tuženika osporavali su osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja.

11. Sud prije svega nalazi da je prigovor promašene pasivne legitimacije, koji je istaknuo umješač na strani tuženika, neosnovan. Uvidom u očitovanje Ministarstva poljoprivrede i dostavljene karte o ustanovljenim lovištima na području Republike Hrvatske, nedvojbeno je utvrđeno da se ŽC 3084 na kojoj je došlo do štetnog događaja, nalazi unutar granica tri lovišta i to: državnog otvorenog lovišta broj: VII/5-'' GRADINA KRNJAČA'' kojom gospodari Hrvatski lovački savez i čije područje se proteže s lijeve strane ceste, ŽC 3084 između Trnovitičkog Popovca i Begovače, zajedničkog otvorenog lovišta broj: VII/303-''MLINSKA'' kojim gospodari Lovačko društvo ''Vepar'' Trnovitički Popovac, koji se nalazi s desne strane prethodno navedene ceste, a s koje strane je tužitelju i izletjela divljač te udarila u prednji desni kraj vozila te državnog otvorenog lovišta broj: VII/15-''ZAPADNA GARJEVICA'' kojim gospodari L.G. Moslavina plus d.o.o. Zagreb, koje se također proteže lijevom stranom ŽC i nalazi se ispod lovišta broj VII/5- ''GRADINA KRNJAČA''. Isto tako, iz dostavljene potvrde Policijske postaje Garešnica utvrđeno je da je prilikom očevida putem telefona bio obaviješten tajnik lovačkog društva HU, a koji je ujedno i zastupnik lovačkog društva ''Vepar''. Iz tako provedenih dokaza sud je stoga nedvojbeno zaključio da je divljač došla iz prostora kojim gospodari tuženik, a tomu dodatno u prilog ide i materijalna dokumentacija odnosno dostavljene karte lovišta na kojima su točno označene granice pa iz svega navedenog sud nalazi prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim.

12. Uvidom u potvrdu Policijske postaje Garešnica Klasa br. 211-04/21-O/686 od 4. veljače 2021. kao i cjelokupan spis navedene postaje, utvrđeno je da je oko 7:50 istoj dojavljeno da je u mjestu Begovača došlo do naleta na divljač te je nakon provedenog očevida utvrđeno da se 27. siječnja 2021. godine u 7:40 na cesti ŽC 3084 dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tužitelj, ĐU, upravljajući osobnim automobilom ''Audi'' reg. oznaka [registarska oznaka] te da se nesreća dogodila u zavoju 800 m od postavljenog znaka završetak naseljenog mjesta Trnovitički Popovac, na način da je došlo do naleta vozila na divlju životinju, divlju svinju, zbog neočekivane pojave opasnosti na cesti, koja je istrčala iz desnog putnog jarka, na dijelu ceste gdje je brzina ograničena na 90km/h i regulirana prometnim znakom, a na navedenom pravcu kretanja je postavljen znak ''Divljač na cesti'' i to na 1200m prije mjesta događaja. Iz potvrde proizlazi da je došlo do udara prednjeg desnog dijela i prednjeg desnog bočnog dijela vozila u tijelo divljači, kojom prilikom je nastala i materijalna šteta na osobnom vozilu dok je divlja životinja otrčala u nepoznatom smjeru. Vozač je na licu mjesta alkotestiran te je rezultat bio bez reakcije, a telefonskim putem je bio obaviješten i tajnik lovačkog društva HU koji je izjavio da taj dan nije bilo organiziranog lova. Također, iz fotodokumentacije očevida proizlazi kako su na osobnom automobilu nastala oštećenja na prednjem desnom bočnom dijelu te da su na toj strani vozila vidljivi i tragovi blata, kao i da su na bankini ostali tragovi grebanja.

13. Iz iskaza saslušanih svjedokinja SU i RU, neposrednih očevidaca, proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da je divlja svinja iskočila iz desnog putnog jarka (desne strane ceste) i udarila u vozilo tužitelja i to u prednji dio vozila. Obzirom da divlja svinja nije bila usmrćena nakon samog udarca, nisu vidjele kamo je ista otrčala. Nadalje, tužitelj se prije nastanka samog štetnog događaja kretao brzinom od oko 50 km/h što proizlazi i iz iskaza svjedokinje SU koja je i sama navela da se zbog zimskih uvjeta na cesti, koju su još tada bili, svojim vozilom kretala tolikom brzinom, jer se kretala blizu vozila tužitelja, odnosno nalazila se iza njega navodeći da je na tom dijelu ceste ograničenje brzine od 90 km/h, no nije bila sigurna nalazi li se na tom području i znak opasnosti '' divljač na cesti''. Također iz iskaza svjedokinja proizlazi, da je područje iz kojeg je divlja svinja istrčala s desne strane je predstavljao jarak (grabu) zarašćen, obrasao raslinjem koji zbog toga nije bio vidljiv. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da je naletio na divlju svinju, jer ju zbog šipražja nije mogao primijetiti, a zbog udaljenosti na kojoj ju je primijetio nije bio u mogućnosti stati i reagirati time da kako je već navedeno, a kako je i sam iskazao, nije vozio više od 60 km/h s obzirom da se neposredno prije tog mjesta nalazi zavoj. Tužitelj je u svome iskazu naveo da je obavijestio policiju (odnosno njegov sin) koja je izašla na lice mjesta, no on je u tom trenutku kada je policija došla ostao sam, što potvrđuju i svjedokinje koje nisu bile prisutne očevidu. Iz iskaza tužitelja isto tako proizlazi, da je divlja svinja udarila u prednji branik te je vozilo udareno u predjelu desnog kotača, a dijelom tijela je udarila i u dio prednjih desnih vrata što potvrđuje i svjedokinja RU obzirom je navela, da je ona sjedila na toj strani u koju je divlja svinja udarila, time da je tužitelj naveo i da je na prednjim desnim vratima primijetio ostatke dlake, koje je uočila i svjedokinja SU i to na braniku. Što se tiče samog popravka, tužitelj je naveo, da su oštećenja na vozilu sada popravljena i da je to učinio sinov prijatelj obzirom da on nije dobio nikakvu odštetu, a vozio je automobil na procjenu štete u stanicu za tehnički pregled u [adresa] gdje je došao i procjenitelj ispred Croatia osiguranja.

14. Sud je prihvatio iskaze svjedokinja SU i RU kao vjerodostojne i logične, cijeneći da su iskazivale o onome što im je poznato i kojem događaju su neposredno svjedočile, pa sud nije imao razloga smatrati da bi iste iskazivale drugačije nego im je to poznato, a dani iskazi u skladu su s ostalim provedenim dokazima i čine jednu logički zaokruženu cjelinu. Sud je prihvatio i iskaz tužitelja kao vjerodostojan i logičan obzirom, je isti iskazivao o činjenicama i okolnostima kojima je sam prisustvovao i na način kako ih je on u tom trenutku doživio.

15. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, po ocjeni ovoga suda, prigovori tuženika i umješača tuženika oko nepostojanja odgovornosti zbog toga što nisu pronađeni divljač niti njezini tragovi, kao niti da nije utvrđeno o kojoj se vrsti životinje radilo, ne mogu se uzeti kao opravdani, obzirom je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno, da je u opisanoj nezgodi došlo do oštećenja tužiteljeva vozila i to u trenutku kada je isti upravljao ŽC 3084 i kada je na isto naletjela divljač i to divlja svinja, koja se nakon događaja udaljila s mjesta događaja, a koje činjenice potvrđuju i svjedokinje koje su iskazivale na tu okolnost, time da valja cijeniti i činjenicu da na predmetnom dijelu prometnice postoji i prometni znak opasnosti "divljač na cesti", što onda ukazuje na činjenicu, da se na navedenoj prometnici može očekivati izlazak divljači. Iz svega navedenog, sud nije imao razloga sumnjati na okolnost nastanka predmetnog štetnog događaja obzirom je tužitelj neposredno nakon nastanka nezgode o istoj izvijestio policiju te je okolnosno opisao nastanak nezgode, a sačinjena fotodokumentacija očevida također odgovara načinu nastanka štetnog događaja koji su tužitelj i svjedokinje opisali.

16. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je izveo i dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Ivanu Pekera iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi, da se na Županijskoj cesti br.3084 u nenaseljenom dijelu između Begovače i Trnovitičkog Popovca, neposredno prije nesreće, tužitelj kretao od pravca Trnovitičkog Popovca u pravcu Begovače, a divlja svinja je na prometnicu izašla s desne strane prometnice gledano za pravac kretanja tužitelja i na toj strani, na asfaltni dio kolnika nadovezuje se zemljana bankina širine 1,0 m na koju se nadovezuje padina širine 1,0m pa dalje jarak i raslinje time da je sama prometnica u odnosu na teren sa desne strane uzdignutija oko 1,3 m i horizontalno je položena. Gledano uzdužno na kolnik, mjesto kontakta vozila tužitelja i tijela divlje svinje se nalazi na udaljenosti 24,6m prije mjesta gdje se neposredno nakon nesreće zaustavilo vozilo tužitelja, a gledano poprečno na kolnik do kontakta vozila tužitelja i tijela divlje svinje je došlo na desnoj polovini kolnika gledano za pravac kretanja tužitelja pri čemu se centar masa nalazi na udaljenosti 0,8 m u lijevo od desnog ruba kolnika uz djelomičan preklop prednjeg dijela tijela divlje svinje i prednjeg kraja vozila. Nadalje, proizlazi, da je u trenutku naleta vozila na divlju svinju brzina kretanja vozila iznosila 52 km/h, dok se divlja svinja trčeći van kolnika i po kolniku kretala brzinom 20 km/h. Divlja svinja u kretanju po padini jarka, bankini i kolniku koje kretanje je kao takvo uočljivo za tužitelja, prolazi put od 2,8 m u vremenu od 0,5 s, a tužitelj je tada od mjesta kontakta udaljen 9,3 m. Budući je vrijeme 0,5 s manje od vremena reakcije prosječnog vozača, proizlazi da tužitelj nije mogao učiniti ništa da ne dođe do kontakta vozila i tijela divlje svinje. S obzirom na obim nastalih oštećenja i stanje vozila neposredno prije štetnog događaja na vozilu tužitelja je prilikom štetnog događaja došlo do štete u vrijednosti od 1.764,15 eura.

17. Podneskom od 6. prosinca 2024. tuženik je prigovorio na nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, osobito u dijelu mogućnosti uočavanja divlje svinje od strane tužitelja i njegove reakcije. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te je sukladno nalazu i uskladio tužbeni zahtjev kako je to u uvodnom dijelu ove odluke već navedeno, no protivio se navodima i prigovorima tuženika smatrajući ih neosnovanima.

18. Vještak je, očitujući se na prigovor tuženika, u svojoj dopuni nalaza i mišljenja naveo da je u toč. 4. Nalaza obrazložen način izračuna brzine kretanja vozila tužitelja neposredno prije sudara te da kod tog izračuna ostaje u cijelosti, pojašnjavajući ponovno, da se tužitelj neposredno prije nesreće kretao 52 km/h i da put od 20 m prolazi u vremenu od 1,4 sekunde time da bi u danim uvjetima izgleda i stanja kolnika (mokar kolnik, lijevi zavoj) tužitelj poduzetim kočenjem, a da time ne dođe do destabilizacije vozila i silaska vozila s prometnice, mogao ostvariti usporenje do 4,5 m/s[2] što znači da bi on kočenjem na siguran način zaustavio vozilo, na putu od 20 m za brzine kretanja do 38 km/h. Nakon ovakvog očitovanja, tuženik i umješač nisu predlagali novo vještačenje, te su izjavili da ne predlažu neposredno saslušanje vještaka, a kako sud nije imao posebnih dodatnih pitanja za sudskog vještaka, time da tužitelj nije imao primjedbi, sud je ocijenio nepotrebnim neposredno saslušavati sudskog vještaka i time produljivati predmetni postupak.

19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka dipl. ing. Ivana Pekere, kao i njegove dopune nalaza i mišljenja cijeneći da su isti sačinjeni sukladno pravilima struke i podrobno objašnjeni, time da isti nisu dovedeni u sumnju niti jednim provedenim dokazom.

20. Člankom 80. st. 6. Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20 i 129/24), propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

21. Odgovornost za štetu propisana je također i općim pravilima obveznog prava te je tako odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je st.2. istog članka propisano da se predmnijeva obična nepažnja. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu, sukladno st.3., odgovara se bez obzira na krivnju time da je st. 4. propisano da se za štetu bez obzira na krivnju odgovara i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

22. Sukladno članku 1063. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

23. Nadalje, temeljem odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

24. S obzirom na navedeno, po ocjeni ovoga Suda, za nastalu štetu tužitelju odgovoran je tuženik budući je tuženik osoba koja gospodari lovištem (iz kojeg je na cestu izašla divlja svinja) u skladu s propisima koji uređuju lovstvo, odnosno osoba koja gospodari divljači zbog koje je došlo do prometne nezgode jer je štetu na vozilu tužitelja uzrokovala divljač iz lovišta osiguranika umješača tuženika , kako je to već naprijed obrazloženo i nedvojbeno utvrđeno. Stoga, sud nalazi da nije utvrđeno da bi za nastanak štete bio odgovoran tužitelj koji je upravljao vozilom, već naprotiv, tijekom postupka je utvrđeno da je do nastanka štete došlo zbog iznenadnog izlaska divljači, odnosno divlje svinje, na prometnicu i do udara u vozilo tužitelja, koji nalet tužitelj nije mogao izbjeći pri brzini kojom se u tom trenutku kretao (52 km/h), a koja je bila svejedno puno manja od dozvoljene brzine kretanja koja na toj dionici iznosi 90 km/h. Radilo se o iznenadnoj pojavi divljači koja je naišla iz desnog putnog jarka, kako su to i ispitane svjedokinje potvrdile i tužitelj nije mogao izbjeći nalet na nju, obzirom da se to moglo izbjeći samo pri brzini od 38 km/h, a koja se brzina se i ne može očekivati od vozača na dionici puta gdje je ograničenje brzine od 90 km/h.

25. Dakle, u smislu odredbi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima, tuženik kao lovoovlaštenik dužan je tužitelju naknaditi nastalu štetu budući da je divljač koja se nekontrolirano kreće na cesti, opasna stvar, pa zbog navedenog postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu po načelu objektivne odgovornosti, a tijekom postupka tuženik nije dokazao postojanje razloga koji isključuju njegovu odgovornost, što predstavlja i stajalište recentne Sudske prakse. Citirana odredba zakona o lovstvu u pogledu odgovornosti, na koju se poziva umješač, nije primjenjiva u konkretnom slučaju obzirom je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj osobnim automobilom nije upravljao protivno propisima, kao i da na dan štetnog događaja nije bilo lovnih aktivnosti, već se u konkretnom slučaju odgovornost određuje sukladno ranije citiranim odredbama Zakona o obveznim odnosima.

26. Visinu štete sud je u konačnici utvrdio na temelju ranije obrazloženog nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka, kojem nalazu je podneskom od 10. siječnja 2025. godine umješač na strani tuženika prigovorio te se pridružio i prigovorima tuženika na dostavljeni nalaz i mišljenje. Umješač između ostalog, prigovara visini utvrđene štete navodeći da isti ne odgovara onome što je navedeno u izvidu štete, obzirom je vještak naveo da su cijene bile iste kako tada tako i u vrijeme izrade nalaza i da je u tom pogledu nejasan navedeni dio nalaza i mišljenja. Isto tako, osporava i tijek zakonskih zateznih kamata kako ih potražuje tužitelj obzirom da se radi o šteti čija je visina utvrđena tek nalazom i mišljenjem pa zbog toga kamate mogu teći tek od presuđenja, najranije od izrade nalaza.

27. U svome očitovanju na podnesak umješača kojim ističe prigovore na nalaz i mišljenje, vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja navodeći da je u toč. 6. i 7. Nalaza naznačeno koji su osnovni parametri bili korišteni za izračun štete i da se pritom poslužio Izvidom štete koji je sačinio umješač, kojim je utvrđen obim oštećenja, te ponudom popravka koju je priložio tužitelj i da je navedeni izračun potpuno sukladan pravilima struke obrazlažući da je tužitelj priloženom ponudom prihvatio popravak vozila u servisu koji nije ovlašten, što je u konačnici rezultiralo manjom vrijednosti popravka sukladno Izvidu štete po kojem bi onda cijena sata rada pomnožena sa izvršenim popravkom u ovlaštenom servisu bila veća.

28. Sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo, a odredbom čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu, koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

29. Po ocjeni ovoga suda, u predmetnom postupku šteta se sastoji u gubitku vrijednosti vozila koju je ono imalo neposredno prije trenutka štetnog događaja. Dakle, sukladno čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj ima pravo na naknadu štete time da se naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika, odnosno tužitelja, dovela u prijašnje stanje odnosno stanje koje se nalazilo prije štetnog događaja. Kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je šteta nastala u iznosu od 1.764,15 eura i kako je navedeni iznos zapravo i manji od iznosa koji bi nastao popravkom u ovlaštenom servisu, obzirom da tužitelj može slobodno odlučiti kod koga želi popraviti svoje vozilo, a što su prihvatili i vještak i sud, to je onda sud, cijeneći navedeno i prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu i odlučio kao u točki I. izreke, a odbio za iznos u dijelu kojem se umješač tuženika protivio djelomičnom povlačenju, kako je navedeno u točki II. izreke. Nisu jasni prigovori umješača na strani tuženika oko tijeka zakonskih zateznih kamata obzirom je tužitelj već i u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu zatražio tijek kamate od dana donošenja prvostupanjske presude, budući je i nakon provedenog prometno-tehničkog vještačenja, visina štete utvrđena prilikom donošenja sudske odluke, pa je o zateznim kamatama odlučeno kao u toč.I. izreke, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

30. Obje strane postavile su zahtjev za naknadu im troškova parničnog postupka. Tužitelj je u predmetnom postupku uspio sa 100% svoje osnove, sa visinom zahtjeva za naknadu štete o kojoj je odlučeno pod točkom I. izreke uspio je sa iznosom od ukupno 1.764,15 eura što čini 94,41 % dosuđenog od ukupno potraživanih 1.868,65 eura. Prosječan uspjeh tužitelja u ovoj parnici iznosi 97,24% dok je nasuprot toga uspjeh tuženika i njegova umješača 2,79 % čime tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a u svezi kojega nisu nastali posebni troškovi, pa je tako temeljem članka 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, tuženik dužan tužitelju naknaditi sve potrebne i opravdane parnične troškove tužitelja. Tužitelj je u smislu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, te Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi, u predmetnom postupku imao opravdane parnične troškove, sukladno vrijednosti predmeta spora, koji se odnose na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku, a koje je sud priznao i to nagrade za: sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za obrazložene podneske od 31.1.2024. i 20.12.2024. u iznosu od 200,00 eura za oba podneska, za zastupanje na ročištima održanima kod ovoga suda 15.2.2024, 15.5.2024., 23.10.2024., 8.5.2025. i to za svako u iznosu od 200,00 eura. Na priznate nagrade obračunati PDV od 25 % iznosi 350,00 eura. Opravdan trošak tužitelja je i trošak prometno-tehničkog vještačenja koji je prethodno snosio tužitelj u iznosu od 450,00 eura, te trošak pristojbi na tužbu u iznosu od 33,18 eura i presudu u iznosu od 66,36 eura . Nagrada za pristup ročištu za objavu i uručenje presude s obračunatim PDV-om iznosi 125,00 eura. Dakle, ukupni, potrebni i opravdani troškovi tužitelja iznose 2.424,54 eura te ih je tuženik dužna naknaditi tužitelju, sve kako je odlučeno u toč. III. izreke ove odluke, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama budući da je tužitelj postavio zahtjev sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Sud nije priznao zatraženu nagradu za sastav odštetnog zahtjeva prije podnošenja tužbe, jer isti nije bio uvjet za podnošenje tužbe niti je priznao nagradu za sastav prigovora na rješenje o sudskim pristojbama, jer isti nije bio potreban za vođenje predmetne parnice.

31. Obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci

U Garešnici 17. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Dajana Gabud Jandoš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u 3 istovjetna primjerka.

DOSTAVITI:

- Tužitelju po punomoćniku, odvjetnici SU

- Tuženiku po punomoćniku, Odvjetničkom uredu Bojan Doneski i dr. - Umješaču na strani tuženika po punomoćniku, odvjetnici Dori Hanžeković Žuža