REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-927/2019-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužiteljice JG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Bogdanu, odvjetniku iz Slavonskog Broda protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10. OIB: 92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 4. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i rasprave održane 17. lipnja 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je članak 2 Ugovora o kreditu br.3207516479/06 koji glasi „da je korisnik kredita dužan Kreditoru platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“ i članak 6. koji glasi „ Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete“, između tužiteljice JG iz tomice, [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10, kao Banke, kojima je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promijenjena na osnovu jednostrane odluke Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ništetna.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10 tužiteljici JG iz [adresa], na ime razlike između ugovorene kamatne stope i kamate koja se mijenjala jednostranom odlukom Banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, isplatiti iznos od 582,88 eura (slovima: petstoosamdesetdvaeuraiosamdesetosamcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15% a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine i to na iznos od

- 5,77 Eur od dana 24.10.2007. pa do dana isplate,

- 5,81 Eur od dana 23.11.2007. pa do dana isplate,

- 5,66 Eur od dana 20.12.2007. pa do dana isplate,

- 5,77 Eur od dana 22.01.2008. pa do dana isplate,

- 8,51 Eur od dana 21.02.2008. pa do dana isplate,

- 8,59 Eur od dana 27.03.2008. pa do dana isplate,

- 8,33 Eur od dana 23.04.2008. pa do dana isplate,

- 8,11 Eur od dana 20.05.2008. pa do dana isplate,

- 8,09 Eur od dana 27.06.2008. pa do dana isplate,

- 7,96 Eur od dana 23.07.2008. pa do dana isplate,

- 7,81 Eur od dana 26.08.2008. pa do dana isplate,

- 8,36 Eur od dana 24.10.2008. pa do dana isplate,

- 7,98 Eur od dana 26.11.2008. pa do dana isplate,

- 7,76 Eur od dana 18.12.2008. pa do dana isplate,

- 8,33 Eur od dana 20.01.2009. pa do dana isplate,

- 8,28 Eur od dana 18.02.2009. pa do dana isplate,

- 8,29 Eur od dana 10.03.2009. pa do dana isplate,

- 7,89 Eur od dana 15.04.2009. pa do dana isplate,

- 7,79 Eur od dana 16.05.2009. pa do dana isplate,

- 7,60 Eur od dana 14.06.2009. pa do dana isplate,

- 7,53 Eur od dana 15.07.2009. pa do dana isplate,

- 12,52 Eur od dana 15.08.2009. pa do dana isplate,

- 12,53 Eur od dana 16.09.2009. pa do dana isplate,

- 12,18 Eur od dana 22.10.2009. pa do dana isplate,

- 12,16 Eur od dana 20.11.2009. pa do dana isplate,

- 11,90 Eur od dana 16.12.2009. pa do dana isplate,

- 12,00 Eur od dana 21.01.2010. pa do dana isplate,

- 11,90 Eur od dana 20.02.2010. pa do dana isplate,

- 11,74 Eur od dana 17.03.2010. pa do dana isplate,

- 11,68 Eur od dana 21.04.2010. pa do dana isplate,

- 11,73 Eur od dana 18.05.2010. pa do dana isplate,

- 11,58 Eur od dana 16.06.2010. pa do dana isplate,

- 11,65 Eur od dana 20.07.2010. pa do dana isplate,

- 11,44 Eur od dana 15.08.2010. pa do dana isplate,

- 11,52 Eur od dana 24.09.2010. pa do dana isplate,

- 11,28 Eur od dana 22.10.2010. pa do dana isplate,

- 11,09 Eur od dana 16.11.2010. pa do dana isplate,

- 11,18 Eur od dana 15.12.2010. pa do dana isplate,

- 11,02 Eur od dana 20.01.2011. pa do dana isplate,

- 10,55 Eur od dana 13.02.2011. pa do dana isplate,

- 10,49 Eur od dana 15.03.2011. pa do dana isplate,

- 9,99 Eur od dana 13.04.2011. pa do dana isplate,

- 10,09 Eur od dana 13.05.2011. pa do dana isplate,

- 10,29 Eur od dana 16.06.2011. pa do dana isplate,

- 10,41 Eur od dana 14.07.2011. pa do dana isplate,

- 10,36 Eur od dana 20.08.2011. pa do dana isplate,

- 9,57 Eur od dana 09.09.2011. pa do dana isplate,

- 9,06 Eur od dana 08.10.2011. pa do dana isplate,

- 8,71 Eur od dana 22.11.2011. pa do dana isplate,

- 8,50 Eur od dana 03.12.2011. pa do dana isplate,

- 8,35 Eur od dana 20.01.2012. pa do dana isplate,

- 8,07 Eur od dana 21.02.2012. pa do dana isplate,

- 7,75 Eur od dana 02.03.2012. pa do dana isplate,

- 7,35 Eur od dana 30.03.2012. pa do dana isplate,

- 7,06 Eur od dana 27.04.2012. pa do dana isplate,

- 6,76 Eur od dana 05.06.2012. pa do dana isplate,

- 6,35 Eur od dana 06.07.2012. pa do dana isplate,

- 6,01 Eur od dana 10.08.2012. pa do dana isplate,

- 5,57 Eur od dana 28.09.2012. pa do dana isplate,

- 5,27 Eur od dana 13.10.2012. pa do dana isplate,

- 4,97 Eur od dana 21.11.2012. pa do dana isplate,

- 4,60 Eur od dana 30.12.2012. pa do dana isplate,

- 4,22 Eur od dana 02.03.2013. pa do dana isplate,

- 3,85 Eur od dana 05.03.2013. pa do dana isplate,

- 3,45 Eur od dana 16.03.2013. pa do dana isplate,

- 3,13 Eur od dana 05.04.2013. pa do dana isplate,

- 2,66 Eur od dana 24.05.2013. pa do dana isplate,

- 7,73 Eur od dana 13.07.2013. pa do dana isplate,

- 0,39 Eur od dana 02.08.2013. pa do dana isplate,

u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10 tužiteljici JG iz [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.239,53 sa zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg Bana Josipa Jelačića 10 sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica JG iz [adresa], povukla tužbu u dijelu koji iznosi 158,25 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je 31. listopada 2006. s tuženikom potpisala Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila. Člankom 1. tužiteljica i tuženik ugovorili su kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 14.796,62 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB–a na dan isplate kredita. Člankom 2. je ugovoreno da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,20% godišnje, u kunskoj protuvrijednosti, obračunate po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Člankom 6 ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 14.796,62 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja U govora. Ugovoreno je da za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno mjesečno, prvog dana u mjesecu, a počev od dana dospijeća prvog anuiteta. Tuženik je u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu i o tome izvijestio tužiteljicu. Na temelju jednostranih odluka banke mijenjana je kamatna stopa kao i svaki iznos anuiteta. U presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH Revt-249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno je odlučeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Zbog navedenog, tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet zahtjeva tužiteljice, a dospjeli su prije 11. lipnja 2014. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev, tuženik ističe da je zahtjev usmjeren k utvrđenju ništetnosti tužiteljičine obveze da uopće plati kamatu. Radi se o bitnom sastojku kredita, a takvo utvrđenje bi za posljedicu imalo ništetnost čitavog Ugovora. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, i z prometa po kreditu proizlazi da su, osim tužiteljice, treće osobe otplaćivale obveze po kreditu. Ujedno, u odnosu na nanči9n promjene kamatne stope, tuženik ističe kako se ista počevši od 1. siječnja 2013. mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra, a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjev. Tužena banka je korisnika kredita o tome ujedno obavijestila obaviješću od 8. siječnja 2013. Prema tome, počevši od 1. siječnja 2013. kamatna stopa mijenja se u skladu s promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra, a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope. Tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužiteljicu s tuženim zahtjevom u cijelosti.

3. Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 12. srpnja 2024. nakon nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

4. Tužiteljica je u tužbi navela da traži isplatu iznosa od 741,13 eura, a u podnesku od 12. srpnja 2024. je navela da traži isplatu iznosa od 582,88 eura.

5. Tužiteljica je povukla tužbu za iznos od 158,25 eura, tuženik se nije protivio povlačenju tužbe u tom dijelu i sud je u svezi navedenog odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 193.st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje – ZPP-a).

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 27. rujna 2006. za kupnju motornog vozila iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora za iznos od 14.796,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje motornog vozila s promjenjivom kamatnom stopom (str. 5 do 8 spisa). Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu je vidljivo da se je ista tijekom otplate kredita mijenja i daje bila 6,15,6,55% i 7,55% (str. 10 spisa). Iz otplatnog plana je vidljivo kako se je mijenjala rata kredita (str.11 do 14 spisa), a iz specifikacija uplata su iste vidljive tijekom otplate kredita (str. 15 do 20 spisa). Iz obavijesti o promjeni kamatne stope je vidljivo da je tuženik izvijestio tužiteljicu o istom (str. 21 spisa). Iz Potvrde od 27.studenog 2013. je vidljivo da je tužiteljica u cijelosti isplatila kredit u studenom 2013. (str. 24 spisa). uvidom u Opće uvjete tuženika je vidljivo da je u čl. 5.1. st.1. navedeno da u način i osnovica obračuna te visina uvjeti rokovi i način naplate kamate regulirani Odlukom o kamatnim stopama Banke, Pravilnikom o načinu obračuna kamate i Odlukom o Tarifi naknada za usluge u poslovnima koje obavlja Banka odnosno drugim aktom koji svojim donošenjem zamijeni pojedini od navedenih akata za vrijeme postojanja poslovnog odnosa (str. 67 do 73 spisa). Tuženik nije tijekom postupka dokazao da je te Opće uvjete kao niti ostale Odluke dostavio tužiteljici prilikom sklapanja ugovora. Saslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenja po vještaku Filip Tolić.

6.1. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da zaključila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila 2006., u Zagrebačkoj banci. Kupila je osobni automobil marke Renault. Taj automobil nije korišten niti za kakve potrebe poslovanja, koristila ga je za osobne potrebe. Zaključila je ugovor o kreditu baš u Zagrebačkoj banci, raspitivala se i rečeno joj je da su najpovoljniji pa je kod njih zaključila ugovor. Osobno je uplaćivala sve rate kredita, kredit je otplaćen u cijelosti, nije bio u konverziji. Prva rata joj je bila do 1.000,00 kn, a zadnja oko 1.500,00 kn. Dobivala je obavijesti o promjeni kamatne stope. Nije mogla utjecati ni na koji dio Ugovora. Čak nije mogla utjecati niti na rok otplate kredita, to je bio maksimalan broj godina za otplatu kredita. Uzela je kredit u CHF, banka ga je nudila kao najpovoljniji. Pročitala je Ugovor, nije vlasnica obrta ili društva, nije bila niti prilikom sklapanja Ugovora. Automobil nije koristila u poslovne svrhe, prevozila se s njim do posla. Nisu joj nudili otplatni plan za neki drugi kredit, nije ga niti tražila. Ne sjeća se kakva je bila ugovorena kamatna stopa, piše u Ugovoru. Bila je svjesna rizika da kamatna stopa može rasti. Dostavljane su joj obavijesti o promjeni kamatnih stopa, nije pisala prigovor na te obavijest, nije joj nitko rekao da uopće može prigovarati.

6.2. Vještak Filip Tolić u nalazu i mišljenju je naveo da je izračunao razliku između plaćene i ugovorene kamate po svakom anuitetu. Navedene razlika se očituje u razlici između plaćene kamate po svakom anuitetu po Primijenjenom otplatnom planu i kamate u svakom anuitetu po Ugovorenom (inicijalnom) otplatnom planu. Navedena razlika je nastala uslijed promjene kamatne stope od strane tuženika, a sve sukladno Prometima po kreditu (str. 15. – 20. Spisa) i Pregledu promjena kamatnih stop po kreditu broj 7103326587 (str. 10. Spisa). Sukladno navedenom, promjene kamatne stope su bile slijedeće: 6,10%, 6,55% i 7,55%. Prva razlika u iznosu od 43,47 kn nastaje uplatom tužitelja 23. listopada 2007., jer tuženik od 1. listopada 2007. mijenja kamatnu stopu sa 5,20% (početna ugovorena) na 6,10%. Tužiteljica je na dan 1. kolovoza 2013. više platila iznos od 582,88 eura, kao razliku između plaćene kamate u kunama i eurima unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope. Uvidom u dokumentaciju vještak je utvrdio da ne postoji razlika za vrijeme kada je kamatna stopa bila manja od početnih parametara (tzv. negativna razlika po kamati), budući je za cijelo vrijeme otplate kredita kamatna stopa bila jednaka ili veća od početno ugovorene.

7. Na nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovore i po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

9. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- tužiteljica kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu od 27. rujna 2006. za kupnju motornog vozila za iznos od 14.796,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom

- je tužiteljica otplatila kredit u studenom 2013.

- kredit nije bio u konverziji,

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- iz odluke VSRH, u dijelu u kojem su potvrđene navedene odluke Trgovačkog suda u Zagrebu i VTSRH, proizlazi da navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi ugovorne kamate odlukom kreditora, nisu bile razumljive jer je u ugovorima korištena formulacija na temelju koje su potrošači samo znali za visinu stope ugovorne kamate u momentu sklapanja ugovora, ali ni približno nisu mogli znati zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, iz čega proizlazi da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila ni određena ni odrediva,

- da su odredbe predmetnog ugovora o promjenjivosti kamatne stope ugovorene kamate, odlukom tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane tuženika kao kreditora.

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužiteljicu u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine kamatne stope ugovorene kamate, unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužitelju parametre za promjenu stope redovne kamate objasnio niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

10. Nesporno je da bila obveza tuženika da upozori tužiteljicu na rizika sklapanja takvog ugovora i da joj detaljno objasni na temelju kojih parametara se određuje kamatna stopa, a tužiteljica koja je laik i nema ekonomskog znanja iz bankarskog poslovanja i ne može znati za sve rizike takvog kredita niti je na iste od strane tuženika upozorena. Okolnost što tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora nije tražila posebna objašnjenja i nije bitna za odluku u ovom postupku jer tužiteljica kao laik i nje znala koje su sporne okolnosti i također ukoliko tužiteljica nije osobno platila sve rate kredita isto nije bitna jer je tuženik nije dokazao da iste nisu uplaćene novcem tužiteljice samo od strane druge osobe, budući da je tužiteljica navela da je ona ta koja je plaćala sama sve rate kredita, a tuženik to nesporno nije osporio. U svezi navedenog i nije osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije koji je istaknuo tuženik.

11. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužiteljici pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa.

12. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

13. Ništetnost odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12, koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a zastara počinje teći od 14. lipnja 2014. kao prvi dan nakon nastupa pravomoćnosti presude (sudska praksa Županijski sud u Dubrovniku Gž-236/2020-2) i od tog dana počinje teći rok zastare od 5 godina, tužba je podnesena 11. lipnja 2019., a zastara nastupila 14. lipnja 2019. Dakle, tužba je nesporno podnesena prije nastupa zastare.

13.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

14. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

15. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jesu jasno sročene i lako uočljive, ali nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužiteljici kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi ona na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogla, predvidjeti financijske posljedice koje bi za nju kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužiteljice kao korisnika kredita i potrošača, i tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znala ili mogla pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene tečaja i da bi joj bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

16. Tuženik je kao banka kreditor, bio dužan svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

17. S obzirom da tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužiteljici ugovornu kamatu temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka

18. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.

19. Nesporno je da tužiteljica ima svojstvo potrošača, što je utvrđeno iz njezinog iskaza u kojem je naveo da je predmetni ugovor o kreditu s tuženikom sklopila u svrhu kupnja osobnog automobila koji je koristila za obiteljske potrebe.

20. Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"

53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka u cijelosti.

21. Tuženiku nije priznat trošak u dijelu u kojem je tužiteljica povukla dio tužbe jer prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., između ostaloga, je rečeno da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga, budući da je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari uspjela sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i djelomično sa zahtjevom na isplatu, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška, a i nesporno mu nisu niti nastali posebni troškovi radi toga (točk. V. izreke presude).

22. U svezi navedenog tužiteljici je priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura, tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe na presudu na temelju Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu dana 20. svibnja 2023. kojima je propisano u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura (tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) trošak zastupanja na ročištu održanom 19. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu držanom 31. siječnja 2023. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu 28. ožujka 2023. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1.OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 4. lipnja 2015. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.1.OT) trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 50,00 eura (tbr. 9.t.3. OT), priznat je i trošak sastava obrazloženih podnesaka od 12. srpnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (tbr.8.t.1.OT), od 15. lipnja 2023. u iznosu od 25,00 eura (tbr. 8.t.3. OT), trošak sastava podneska od 3. prosinca 2019. u iznosu od 100,00 eura (tbr. 8.t.1.OT), trošak vještačenja je uplaćen u iznosu od 398,17 eura, što ukupno iznosi 1.239,53 eura, kako je to i navedeno pod točk. III. izreke presude.

23. Zatezna kamata teče od 17. lipnja 2025. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

Slavonski Brod, 17. lipnja 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.