REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-594/2023-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice GS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 2.660,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.06.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 35,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.625,00 EUR-a na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:
[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 11.07.2023.godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik- primalja pri Klinici za ženske bolesti i porode. Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Također je istaknuto da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala i zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID- 19. Navodi se da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020.godine donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje sa obračunom plaće za mjesec studeni 2020.godine. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, Covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 20.11.2024.godine (list 38-40 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda iz rješenja od 13.11.2024.godine, ali da nema svu nužnu dokumentaciju da preciziranje navedenog konačno uređenog tužbenog zahtjeva pa da u tom smislu pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom iz podneska od 20.11.2024.godine potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 2.660,00 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01.06.2018.godine do 30.09.2024.godine koja teče na mjesečni iznos od po 35,00 Eur- a.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 17.11.2023.godine (list 12-13 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, ponekad najčešće nakon dežurstva, ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta. Tuženik navodi da je na tužiteljici teret dokaza tvrdnji iz tužbe jer da se u predmetnom slučaju ne radi o slučaju za koji je članak 135. Zakona o radu normirano da je teret dokaza na poslodavcu-tuženiku pa da je na tužiteljici teret dokaza da je svaki od cca 1000 radnih dana u utuženih 5 godina bio zadužen za primopredaju i da je baš svaka primopredaja trajala 30 minuta. Također je navedeno da je primopredaja pravno regulirana tek Dodatkom II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji da je stupio na snagu od 01.rujna 2019.godine pa da je i iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje prije 01.09.2019.godine. Pored navedenog je istaknuto da tužiteljica nije nikad obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid- 19 u ustrojstvenim jedinicama koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid -19 pa da u tom smislu ista nikad nije ni stekla pravo na isplatu posebne nagrade sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19, Vlade RH (''NN'' 136/20). Istaknuto je da dana 19.03.2020.godine Ministarstvo zdravstva RH donijelo odluku Klasa: 011-02720- 01/149 kojom da je između ostalih bolnica i unutar tuženika organizirana posebna ustrojstvena jedinica koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19-respiratorno- intenzivistički centar. Navodi se da je dana 20.03. 2020.godine tuženik donio odluku Klasa: 110-01/20-01/532 kojom da je novoosnovanu posebnu ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19-Respiratorno-intezivistički centar smjestio u prostorije bolničkog kompleksa Križine. Navodi se da su sve ostale ustrojstvene jedinice (klinike, zavodi i odjeli) premješteni iz bolničkog kompleksa Križine u bolnički kompleks Firule, a što da je općepoznata činjenica. Zaključno tuženik ističe da su sukladno točci III. Odluke o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 svi tuženikovi radnici koji su obavljali poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-a 19 posebnim pisanim nalozima privremeno raspoređivani u ustrojstvenu jedinicu koja pruža skrb oboljelima od bolesti Covid 19- Respiratorno-intezivistički centar. Navodi se da tužiteljica nije nikad dobila pisani nalog i da nije na niti jedan način upućena na rad u respiratorno –intezivistički centar. Predloženo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik ujedno podneskom od 11.03.2024.godine (list 19 spisa) ističe kako je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu, ali da ista nije prije podnošenja predmetne tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe niti joj ih je tuženik odbio dati, a da su to pretpostavke da bi se moglo postupati po stupnjevitoj tužbi pa je u tom smislu od strane tuženika predloženo odbaciti tužbu. Također u istom podnesku tuženik ističe da tužiteljica u tužbi niti ne tvrdi da joj je tuženik odbio dati podatke bez kojih nije bio u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev. U međuvremenu, navedeno pravno pitanje je riješeno budući je tužiteljica podneskom od 20.11.2024.godine postavila konačno uređeni kondemnatorni zahtjev kojim potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 2.660,00 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01.06.2018.godine do 30.09.2024.godine koja teče na mjesečni iznos od po 35,00 Eur-a.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za studeni 2016.godine (list 4 spisa); Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa); Odluke Kliničkog bolničkog centra Split, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj:2281-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine od 28.12.2022.godine (list 7 spisa); Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 od 07.12.2020.godine (list 8 spisa); naloga tuženika vezano za zaposlenicu KS (list 46 spisa); odluke KBC Split od 20.03.2020.godine (list 47 spisa); odluke KBC Split od 31.03.2020.godine (list 48 spisa); odluke Ministarstva zdravstva od 19.ožujka 2020.godine (list 49-50 spisa). Sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse. Izvršen je i uvid u predmete ovog suda Pr-438/2021 te Pr-706/2019. Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedokinje OS na ročištu od 03.lipnja 2024.godine (list 28-33 spisa). Sud je odustao od već određene provedbe dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Marijanu Jović budući je sud na ročištu od 03.lipnja 2024.godine naložio tuženiku da u roku od 15 dana od održavanja tog ročišta dostavi sudu sukladno odredbi članka 233.stavka 1. i 2. ZPP-a isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje, odjelne liste, evidenciju rada i raspored rada, plan rada za tužiteljicu. Tuženiku je na ročištu od 07.ožujka 2025.godine ponovljen nalog za dostavom navedenih isprava. Međutim, tuženik nije postupio ni po ovom nalogu suda već je podneskom od 08.05.2025.godine (list 64-65 spisa) istakao da više ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva onako kako je postavljen podneskom tužiteljice od 20.11.2024.godine, ali da i dalje osporava osnov postavljenog tužbenog zahtjeva. Budući tuženik u više navrata nije postupio po nalogu ovog suda i nije dostavio sudu citirane isprave zajedničke za obje stranke pa se iz navedenog razloga nije moglo provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje u predmetnoj pravnoj stvari, a tuženik u konačnici svojim podneskom od 08.05.2025.godine više niti ne osporava visinu potraživanja onako kako je postavljena tim podneskom, već i nadalje osporava samo pravni osnov tužbenog zahtjeva, ovaj sud je iz navedenih razloga odustao od provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Sudu su tijekom postupka dostavljeni i primjerci sudske prakse.
4. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika u cijelom utuženom periodu od 01.lipnja 2018.godine do 30.09.2024.godine radila kao primalja na Klinici za ženske bolesti i porode kod tuženika. Također među strankama u ovom postupku nije sporna ni visina predmetnog potraživanja na ime primopredaje službe i covid nagrade, te naknade za godišnji odmor i bolovanje budući je tuženik u podnesku od 08.05.2025.godine decidirano istakao da više ne osporava visinu potraživanja iz tužbenog zahtjeva onako kako je uređena podneskom tužiteljice od 20.11.2024.godine (list 38-40 spisa).
5. Među strankama je i nadalje sporan pravni osnov predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 01.lipnja 2018.godine do 30.09.2024.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje.
6. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.
7. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022. godine (list 7 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intezivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01.siječnja 2023.godine. Ova odluke je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. VS, dr. sc. JS, ŠS, mag.med.techn., MS dipl. iur, te BS, univ.spec.ecc.
8. Iz pregledanog naloga KBC-Split (list 46 spisa) proizlazi da je KBC Split ovim nalogom više medicinsku sestru KS, rasporedio na rad u Respiratorno- intezivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-Cov 2 i to u razdoblju od 04.05. do 29.05.2020. Odlukom KBC-a Split od 20.03.2020.godine je odlučeno da će primarni –intezivistički centar za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti COVID 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 (Respiratorno-intezivistički centar KBC-a Split) biti prostorno smješten u sklopu postojećih objekata na lokalitetu Križine. Iz pregledane odluke KBC-a Split od 31.03.2020.godine (list 48 spisa) proizlazi da je tom odlukom prof.dr.sc. US imenovan pomoćnikom za upravljanje i koordinaciju rada respiratorno-intezivističkog centra KBC-a Split za liječenje pacijenata oboljelih od Covida 19. Također je Ministarstvo zdravstva odlukom od 19.ožujka 2020.godine (list 49-50 spisa) odredilo kao sigurnosnu mjeru primarne respiratorno –intezivističke centre za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2.
9. Iz iskaza saslušane svjedokinje OS proizlazi da je ona podjednako kao i tužiteljica zaposlena na Klinici za ženske bolesti i porode, te da radi kao medicinska sestra u rađaonici te da su joj odatle poznati podaci o kojima svjedoči. Ista navodi da je na tom odjelu redovito u utuženom razdoblju bila vršena primopredaja dužnosti između djelatnika, bilo pola sata od početka smjene ili kod završetka smjene budući da smjena počinje ujutro u 7,00 a završava u 19,00 sati. Ista navodi da se navedena primopredaja dužnosti odnosno smjene nikada nigdje nije evidentirala kod tuženika niti u evidencijama o prisutnosti na radu niti evidencijama o radnom vremenu, ali da su primopredaje uredno obavljane od strane djelatnika pa tako i nje i tužiteljice. Ista također ističe da se tih pola sata primopredaje koja se vršila nikada nije plaćala pa tako ni njoj ni tužiteljici. Ista ističe da i na radnom mjestu tužiteljice i na njenom radnom mjestu se primopredaja obavljala uvijek na isti način te da je tih 30 minuta primopredaje podrazumijevalo podnošenje podataka o izdanoj terapiji – lijekovima, eventualno pripreme žena za porod kao i stavljanje žena na CTG, a po potrebi i pokazivanje nalaza krvi, urina i sl. te da je sve to spadalo u poslove primopredaje. U odnosu na pitanje neplaćenih bruto razlika plaća za covid dodatke počevši od studenog 2020. svjedokinja navodi da je i njen rad i rad tužiteljice na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode bio vezan za rad sa covid bolesnicima u periodu od studenog 2020. te da su uvijek imali određeni broj covid bolesnika na odjelu, ali da im se od vremena kad su radili sa covid bolesnicima do danas nikad nije platio nikakav covid dodatak. Svjedokinja navodi da je rad sa covid pacijentima podrazumijevao posebne uvjete rada gdje je zdravstveno osoblje moralo radi zaštite bolesnika oblačiti posebnu zaštitnu odjeću – skafandere, a da se moralo i zaštiti bolesnika odgovarajućom odjećom te da su morali cijelo vrijeme biti pod nadzorom. Navodi da su zbog rada s covid pacijentima ona i tužiteljica jedno vrijeme radili na način da je bilo 24 sata rada, a 24 sata slobodnog vremena i da je to bilo u periodu negdje baš početka pandemije korona virusa od veljače do lipnja 2020. U odnosu na činjenicu koliko vremenski traje primopredaja službe, svjedokinja navodi da to bude više od 30 minuta jer da se zna dogoditi situacija da pacijentica mora hitno na carski rez te da tada ona mora otići u operacijsku dvoranu i tek kad završi navedeni zahvat da se ona vraća u rađaonicu, a da i tada se često događaju drugi poslovi, da se npr. može izgubiti vrijeme na prijavu djeteta, vaganje djeteta, oblačenje i sl. U odnosu na činjenicu da li je poštivano pravilo iz kolektivnog ugovora da je uvijek jedna osoba zadužena za primopredaju službe, ista odgovara da je to zbog načina i organizacije rada nemoguće organizirati jer da je često potrebno obilaziti i do 8 bokseva u samoj rađaonici pa da je zapravo svatko od djelatnika zadužen za svoj dio. Ističe da postoje i druge prostorije u kojima su žene smještene u ovisnosti od njihove situacije, a vezano za porod, a koje da se prostorije također trebaju obilaziti. U odnosu na činjenicu da li se primopredaja vrši svaki dan ili samo povremeno i to općenito za ovaj odjel ginekologije, svjedokinja navodi da se primopredaja dužnosti mora vršiti svakodnevno. Također svjedokinja navodi da djelatnice ne vode svoju posebnu internu evidenciju vezano za primopredaju, ali da je redovno obavljaju i da nikad ne iziđu dok ne obave primopredaju dužnosti bilo u jutarnjoj bilo u večernjoj smjeni, te da kompletna ginekologija funkcionira na navedeni način. U odnosu na činjenicu da li su se djelatnici na ginekologiji dužni javljati ikome od nadređenih nakon izvršene primopredaje, ista navodi da se nisu nikome dužni posebno javljati već da na radnom mjestu tužiteljice kao i na njenom postoji voditeljica kojoj se oni jave i s kojom se pozdrave nakon što izvrše primopredaju dužnosti. U odnosu na činjenicu da li se djelatnici na ginekologiji igdje registriraju kroz kompjuterske evidencije i da li tu bilježe dolaske i odlaske s radnog mjesta, ista odgovara da su u početku to radili, ali da se nakon kratkog vremena to prestalo raditi zbog količine poslova koji se obavljaju, a da je ta kompjuterska evidencija dolazaka i odlazaka s posla uvedena prije otprilike 2 godine. Svjedokinja je ujedno istakla da je njeno radno vrijeme od 7,00 do 19,00, a da ona radi u turnusima 12, 24, 48. U odnosu na činjenicu da li je djelatnicima ginekologije od strane tuženika naloženo da rade primopredaju dužnosti svjedokinja je navela da je primopredaja dužnosti djelatnicima ginekologije u opisu poslova njihovog radnog mjesta i da ne mogu otići s posla, a da ne predaju izvješće kolegici koja dolazi o poslovima koji su obavljeni te da svaka medicinska sestra vrši primopredaju. Također ista navodi da se primopredaja dužnosti odvija na način da sve djelatnice na odjelu zajedno idu od boksa do boksa i kazuju jedna drugoj što je bilo u njihovoj smjeni. U odnosu na činjenicu da li u njenoj smjeni postoji voditeljica smjene svjedokinja ističe da u u njenoj smjeni nema voditeljice smjene već samo voditeljica rađaonice, ali da su sve djelatnice na tom odjelu ravnopravne u smislu svoga statusa. Svjedokinja ističe da ona i tužiteljica rade na istoj klinici i odjelu, ali na različitom radnom mjestu jer da tužiteljica je na patologiji trudnoće, a da ona osobno radi u rađaonici, a da i rađaonica i patologija trudnoće spadaju u perinatologiju, a da je udaljenost između njih dvije jedan kat, jer da tužiteljica radi na drugom katu, a ona na prvom. Svjedokinja je istakla da joj nije plaćena ni primopredaja ni covid dodatak. Također ista ističe da su da su ona i tužiteljica vrlo često u komunikaciji zbog posla budući da ona često njoj upućuje žene koje nisu za porod na njezin odjel, a da njoj tužiteljica često upućuje u rađaonicu žene koje su za carski rez i porod, pa da zato redovno komuniciraju.
10. Iz iskaza saslušane tužiteljice GS proizlazi da je ona na odjelu na Klinici za ženske bolesti i porode zaposlena na radnom mjestu primalje na Odjelu za patologiju trudnoće svakodnevno imala primopredaju dužnosti u utuženom razdoblju pa i danas, te ista navodi da je radno vrijeme na njenom odjelu od 7,00 ujutro do 19,00 navečer, a da ona u periodu od 6,00 do 7,00 sati još uvijek ima puno posla, te da ona nerijetko zbog obrade žena koje je primala na odjelu premda bi njena kolegica došla oko 6,45 da ona zbog svojih poslova nije bila u mogućnosti izvršiti primopredaju smjene prije 7,20 sati, a isto tako da u večernjem periodu da ona često od 18 do 19,00 sati mora pisati cjelokupnu dokumentaciju od toga dana, a vezano za rad sa pacijenticama. Ista navodi da su podaci o primopredaji dužnosti evidentirani u kompjuterskom programu BIS, ali da je to tek počelo prije 2,3 godine, dok da su se prije toga ručno unosili podaci o primopredaji dužnosti, a kojeg da je ona i njene kolegice bilježila u posebnoj bilježnici i da se ti podaci čuvaju u arhivi, ali da ne zna na koliki broj godina. Navodi da njoj nije poznato da li je tuženik u evidenciji o prisutnosti na radu i evidenciji o radnom vremenu evidentirao radne sate primopredaje službe. U odnosu na isplatu covid dodatka ista ističe da ona radi na Odjelu za patologiju trudnoće te da se ne može odmah znati da li je neka trudnica imala covid, ali da su oni redovno radili briseve, te ukoliko bi se pacijentica pokazala pozitivnom da bi se onda slala na posebne odjele za pacijente koji su pozitivni na covid, te da je ovakvih pacijenata bilo u utuženom periodu na svakodnevnoj bazi te da koliko je njoj poznato njoj nije plaćan covid dodatak, a da ona nije ni bila upućena u to svoje pravo pa da zato nije ni gledala da li joj je takvo nešto plaćano. Također tužiteljica ističe da su djelatnice samo vodile evidenciju o primopredaji dužnosti, a ne i o dolascima i odlascima s posla i da su bilježile datume vezano za primopredaju dužnosti. Nadalje ista ističe da ona nikad nije tražila da je se ranije pusti sa posla, a ako je to bio slučaj da bi se pozvala kolegica da ranije dođe da bi joj se izvršila primopredaja, te da u takvim slučajevima ne bi nikad izvršila primopredaju nakon radnog vremena. Tužiteljica ističe da su sve kolegice tužile za isplatu covid dodataka, da se ona ne razumje u platne liste, ali da zna da su joj u jedno, dva navrata plaćeni prekovremeni sati, a isto tako da ne zna vezano za primopredaju iz istih razloga. Ujedno ista navodi da da nikad nije dobila nalog da ode raditi u respiracijski centar, te da nije slala pacijente u respiracijski centar već da su oni ostajali na njihovom odjelu te da im je bila osigurana posebna soba, te da je imala posebnu zaštitnu odjeću za rad sa covid pacijenticama i to zaštitne naočale, ogrtač, kapu.
11. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.
12. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.
13. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.06.2018.godine do 30.09.2024.godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.
14. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je u odnosu na dio potraživanja tužiteljice koji se odnosi neisplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari ističući da je navedena neisplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje već pravomoćno dosuđena u predmetima koji su se vodili pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pr-438/21 i Pr-706/2019. Temeljem odredbe članka 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis broj Pr-706/2019 je razvidno da je u tom postupku donesena pravomoćna presuda Pr-706/2019-2 od 10.12.2021.godine, a koja je postala pravomoćna prema podacima iz e-spisa 27.12.2021., te u kojoj je tužiteljici GS protiv tuženika KBC Split dosuđeno na ime manje isplaćene naknade bruto plaće s osnove dodataka na plaću i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja za utuženo razdoblje od 01.10.2014.godine do 31.listopada 2019.godine dosuđen ukupan iznos od 4.977,84 Kuna. U navedenom smislu premda je navedenom odlukom obuhvaćen i dio utuženog razdoblja iz predmetne pravne stvari i to od 01.06.2018.godine do 30.09.2024. nije riječ o istovrsnoj pravnoj stvari budući u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-706/2019 je tužiteljica potraživala neisplaćenu naknadu za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu pogrešno obračunatih dodataka na plaću, dok se u predmetnoj pravnoj stvari neisplaćena naknada za godišnji odmor i bolovanje potražuje kao posljedica toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe, a koji se obračunavaju kao prekovremeni rad te Covid nagradu, a što nema nikakve veze sa dodacima na plaću. Podjednaka je situacija i u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-438/2021 i u kojem je donijeta presuda na temelju priznanja broj Pr-438/2021-8 od 23.rujna 2021.godine, a koja je postala pravomoćna prema podacima iz e-spisa dana 19.10.2021. i u kojem je sud tužiteljici dosudio razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017.godine u ukupnom iznosu od 8.040,42 Kuna te koja se presuda odnosi na potpuno drugo razdoblje od utuženog razdoblja u predmetnoj pravnoj stvari budući je utuženo razdoblje u predmetnoj pravnoj stvari od 01.06.2018. do 30.09.2024.godine. Pored navedenog potrebno je istaći da premda je tuženik istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na navedene predmete da je navedena okolnost u potpunosti irelevantna za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari budući je tuženik unatoč navedenom isticanju prigovora pravomoćno presuđene stvari istakao u podnesku od 08.05.2025.godine da više ne osporava visinu potraživanja iz uređenog tužbenog zahtjeva tužiteljica od 20.11.2024.godine, a tužiteljica je upravo tim podneskom potraživala na ime neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti, covid nagrade, te posljedično pogrešno obračunate i isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje zbog neobračunatih sati primopredaje dužnosti i covid nagrade razliku plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 2.660,00 Eur-a. U navedenom smislu je neosnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari kojeg je tuženik istakao u podnesku od 08.05.2025.godine.
15. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka, a po nalogu ovog suda sa ročišta od 03.lipnja 2024.godine nije dostavio isprave zajedničke za obje stranke kao ni po ponovljenom nalogu sa ročišta od 07.ožujka 2025.godine, a sud je tražio da dostavi između ostalog evidencije o radnom vremenu, a u kojima su trebali biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik bio dužan voditi. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu, a također i iz iskaza svjedokinje OS danog na ročištu od 03.lipnja 2024.godine decidirano proizlazi da se primopredaja dužnosti nikada nije kod tuženika evidentirala niti u evidencijama prisutnosti na radu niti evidencijama o radnom vremenu teret dokazivanja radnog vremena je u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a na tuženiku kao poslodavcu.
16. Budući tuženik ovom sudu i po višekratnim nalozima ovog suda nije dostavio zatražene isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje, odjelne liste, evidenciju i raspored rada, plan rada za utuženo razdoblje ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu covid nagrade sukladno navedenoj Odluci Vlade RH i da tužiteljica nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Naime, temeljem odredbe članka 233.stavka 2.ZPP-a je propisano da stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati ili ako se isprava s obzirom na njen sadržaj smatra zajedničkom za obje stranke. Tuženik pogrešno u podnesku od 05.06.2024.godine navodi da je ovaj sud rješenjem na ročištu održanom dana 03.06.2024.godine tražio od tuženika da između ostalog dostavi ovom sudu Pravilnik o radnom vremenu, Odluku o radnom vremenu, odluku o preraspodjeli radnog vremena, te evidencije o primopredaji. Naime, iz sadržaja zapisnika sa ročišta od 03.lipnja 2024.godine nigdje ne proizlazi da je sud pozvao tuženika da dostavi ovom sudu Pravilnik o radnom vremenu, Odluku o radnom vremenu, odluku o preraspodjeli radnog vremena, već je istog pozvao da dostavi platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje, odjelne liste, evidenciju rada, raspored rada, te plan rada za tužiteljicu. Tuženik ujedno pogrešno ističe da je sud tražeći navedene isprave mislio na isprave iz odredbe članka 230. ZPP- a budući je sud jasno istakao da traži od tuženika dostavu isprava zajedničkih za obje stranke s pozivom na odredbu članka 233.stavka 2. ZPP-a. Sud je tražio od tuženika da dostavi navedene isprave budući navedene isprave, a obzirom na prirodu ugovornog odnosa između stranaka u ovom postupku, a koje se nalaze u ugovornom odnosu radnika i poslodavca predstavljaju isprave zajedničke za obje stranke, a čiju dostavu tuženik sukladno onome što je propisano odredbom članka 233.stavka 2. ZPP-a ne može uskratiti. Tuženik sudu nije dostavio navedene isprave niti do zaključenja raspravljanja u predmetnoj pravnoj stvari ni po ponovljenom nalogu ovog suda sa ročišta od 07.03.2025.godine, a iste su bile potrebne sudu za provedbu financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a zbog čega se navedeno vještačenje nije niti moglo provesti. Temeljem odredbe članka 233.stavka 5. ZPP-a je propisano da će sud s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice i svjedokinje OS razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu zatražene isprave-evidencije rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti mogli utvrditi, a isti nije dostavio ni plan ni raspored rada tužiteljice iz kojih bi se moglo utvrditi gdje je sve točno tužiteljica radila ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti i rad sa covid pacijentima.
17. Iz iskaza saslušane svjedokinje OS nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da svjedokinja kao i tužiteljica radi na Klinici za ženske bolesti i porode i to kao medicinska sestra u rađaonici. Ista se decidirano izjasnila vezano za radno vrijeme djelatnika provedeno u primopredaji službe pa tako i tužiteljice na ovom odjelu ističući da je primopredaja službe vršena redovno na navedenoj Klinici i to pola sata od početka smjene ili kod završetka smjene budući smjena počinje ujutro u 7,00, a završava u 19,00 sati. Također iz iskaza iste decidirano proizlazi da se navedena primopredaja dužnosti nikad nije evidentirala kod tuženika ni u evidencijama o prisutnosti na radu niti evidencijama o radnom vremenu premda da su djelatnici primopredaju uredno svakodnevno vršili pa tako i tužiteljica, te da djelatnicima pa tako i tužiteljici navedena primopredaja nije plaćana. Naposljetku iz iskaza navedene svjedokinje jasno i decidirano proizlazi da se primopredaja službe na radnom mjestu tužiteljice obavljala uvijek na isti način, te da je primopredaja trajala 30 minuta, a što da je podrazumijevalo podnošenje podataka o izdanoj terapiji-lijekovima, pripreme žena za porod kao i stavlja, te pokazivanje nalaza krvi, urina i sl. Svjedokinja je ujedno istakla da primopredaja na Klinici za ženske bolesti i porode traje nekad i više od 30 minuta iz razloga što se dogodi nekad situacija da pacijentica mora hitno na carski rez pa tek kad se završi taj zahvat da se ista vraća u rađaonicu, da se tad dogodi i drugi poslovi kao prijava djeteta, oblačenje djeteta, vaganje djeteta. Također iz iskaza navedene svjedokinje jasno proizlazi da zbog načina i organizacije rada na navedenoj da je često prilikom primopredaje dužnosti potrebno obilaziti i do 8 bokseva u rađaonici pa da je svatko od djelatnika zadužen za svoj dio, a da treba prilikom primopredaje obilaziti i druge prostorije u kojima su žene smještene u ovisnosti od njihove situacije vezano za porod. Svjedokinja je decidirano istakla da se primopredaja dužnosti mora vršiti svakodnevno na odjelu ginekologije. Iz iskaza ove svjedokinje je ujedno u odnosu na primopredaju dužnosti razvidno da djelatnice redovno obavljaju svoju evidenciju vezano za primopredaju te da nikad ne odu jutarnjoj bilo u večernjoj smjeni te da kompletna ginekologija funkcionira na ovaj način, te da se djelatnici na navedenom odjelu po obavljanju primopredaje dužnosti prije odlaska jave voditeljici te da se djelatnici na ginekologiji kompjuterski prijavljuju vezano za dolaske i odlaske s radnog mjesta, a da je to uvedeno prije dvije godine. Iz iskaza saslušane svjedokinje proizlazi da ona i tužiteljica rade na istoj Klinici, ali na različitom odjelu, te da svjedokinja radi na patologiji trudnoće, a on u rađaonici, ali da međusobno zbog posla redovno komuniciraju. Ovaj sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu navedene svjedokinje OS kao vjerodostojnom vezano za rad u primopredaji dužnosti budući je ista detaljno opisala radno vrijeme na Klinici za ženske bolesti i porode, te način na koji se vrši primopredaja dužnosti kao i vrijeme kad se primopredaja vrši, koliko traje i na koji se način evidentira kao i činjenicu da tuženik nije evidentirao radne sate djelatnika u primopredaji dužnosti i da iste nije plaćao premda se primopredaja dužnosti na način kako je opisala svjedokinja OS na navedenom odjelu obavljala svakodnevno. Sve što je svjedokinja OS navela u svom iskazu nije u protivnosti s onim što je navela i sama tužiteljica. U tom smislu iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da je ista u utuženom razdoblju radila na Odjelu za patologiju trudnoće, a koju činjenicu je potvrdila u iskazu i svjedokinja OS, a na Klinici za ženske bolesti i porode na radnom mjestu primalje. Ista je potvrdila činjenicu da je u utuženom razdoblju radila u turnusima unutar navedenog radnog vremena od 7,00 ujutro i 19,00 navečer te da je ista vršila redovno primopredaju dužnosti po završetku svoje smjene u 7,00 ujutro ili u 19,00 navečer, te da je navedena primopredaja dužnosti u pravilu trajala 30 minuta, ali da je primopredaja znala početi i kasnije ako bi se dogodila izvanredna situacija sa pacijenticom. Tužiteljica je istakla da su se podaci o primopredaji dužnosti bilježili u bolnički informacijski sustav BIS, ali tek prije 2-3 godine.
18. Iskazi svjedokinje OS i tužiteljice su u cijelosti vjerodostojni i logični kad se uzme u obzir činjenica da iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definira pojam primopredaje službe, te u tom pravcu ističe da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te navodi da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Budući iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje OS u ovom postupku nedvojbeno proizlazi //za ženske bolesti i porode radili svakodnevno u u turnusu s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7, te da su na kraju smjene redovno i svakodnevno obavljali primopredaju dužnosti, a tužiteljica posebno u utuženom razdoblju od 01.06.2018.godine do 30.09.2024.godine, a iz navedene tuženikove Odluke je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine, a iz čega nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju, a kako to proizlazi iz iskaza saslušane svjedokinje OS i tužiteljice nije vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Tuženik nije sudu dostavio nikakav dokaz da je vodio u utuženom razdoblju evidenciju o radnom vremenu i radnim satima tužiteljice provedenim u primopredaji dužnosti, kao ni da je u odnosu na tužiteljicu navedenu evidenciju počeo voditi počevši od 01.01.2023.godine sukladno navedenoj odluci tuženika od 28.12.2022.godine budući takav dokaz ne prileže predmetnom spisu, a navedeno je u potpunosti razvidno i iz činjenice da isti unatoč nalogu suda sa ročišta od 03.lipnja 2024.godine, kao i ročišta od 07.ožujka 2025.godine nije sudu dostavio tražene evidencije o radnom vremenu u kojoj bi bili sadržani podaci o početku i završetku radnog vremena u skladu sa citiranim Pravilnicima i podaci vezani za radne sate tužiteljice provedene u primopredaji. Samo nedostavljanje ovakve evidencije od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinje OS utvrdio da je tužiteljica svakodnevno kao primalja u utuženom razdoblju na Klinici za ženske bolesti i porode kod tuženika uistinu obavljala primopredaju službe te da je na završetku svake smjene ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati vršila primopredaju službe u pravilu 30 minuta, a u zavisnosti od stanja pacijenata na odjelu po potrebi i duže, a o čemu se ista kao svjedokinja OS detaljno izjasnila u svome iskazu. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za sate odrađene sate u primopredaji dužnosti za utuženo razdoblje od 01.06.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine.
19. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, prvenstveno je potrebno istaći da iz iskaza saslušane svjedokinje OS u pogledu neisplaćenih bruto razlika plaće za covid dodatke počevši od studenog 2020.godine proizlazi da je rad ove svjedokinje kao i rad tužiteljice na odjelu Klinike za ženske bolesti i porode bio vezan za rad sa covid bolesnicima u perodu od studenog 2020.godine te da su uvijek imali određeni broj covid bolesnika na odjelu, ali da se svjedokinji i tužiteljici od vremena kad su radili sa covid bolesnicima do danas nikad nije platio nikakav covid dodatak. Iz iskaza svjedokinje OS jasno proizlazi kao utvrđena činjenica da je rad sa covid pacijentima na odjelima Klinike za ženske bolesti i porode podrazumijevao posebne uvjete rada gdje da je zdravstveno osoblje moralo radi zaštite bolesnika oblačiti posebnu odjeću -skafandere te da se moralo zaštiti i bolesnika odgovarajućom odjećom, te da su bolesnici cijelo vrijeme morali biti pod nadzorom. U pogledu sati rada provedenih u radu sa covid pacijentima svjedokinja OS je istakla u iskazu da su ona i tužiteljica jedno vrijeme čak radile s covid pacijentima na odjelu na način da je bilo 24 sata rada, a 24 sata slobodnog vremena, te da je to bilo baš negdje od početka pandemije korona virusa od veljače do lipnja 2020. Tužiteljica je u iskazu istakla da na Odjelu za patologiju trudnoće na kojem je radila da se ne može odmah znati da li neka trudnica ima covid, ali da su ona i djelatnici na tom odjelu redovno radili briseve pa ukoliko bi se neka pacijentica pokazala pozitivnom da bi se ista slala tada na posebne odjele za pacijente pozitivne na covid, te da je ovakvih pacijenata u utuženom periodu bilo na svakodnevnoj bazi. Tužiteljica je ujedno istakla da nije nikad dobila nalog tuženika da ode raditi u respiracijski centar na Križinama sa covid pacijentima, već da su takvi pacijenti ostajali na odjelu gdje je radila i da im je bila osigurana posebna soba, te da je ona tada imala posebnu zaštitnu odjeću za rad sa covid pacijenticama i to zaštitne naočale, ogrtač, kapu. Iz navedenih iskaza tužiteljice i svjedokinje OS jasno i nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica na Odjelu za patologiju trudnoće, a koji je odjel funkcionirao u sklopu Klinike za ženske bolesti i porode obavljala u izdvojenoj sobi liječenje pacijenata oboljelih od corona virusa te da je pri tome koristila zaštitnu odjeću i obuću koju joj je osigurao poslodavac i to u periodu od početka pandemije corona virusa tijekom 2020.godine. Tuženik nije sudu dostavio evidenciju i raspored radnih sati iz kojih bi bilo vidljivo kad i u kojem periodu je tužiteljica obavljala poslove vezano za rad sa covid pacijentima na spomenutom odjelu, ali teret dokaza o radnom vremenu tužiteljice provedenog u radu sa covid pacijentima na odjelu je na tuženiku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a budući tuženik nije uredno vodio niti ovom sudu dostavio zatražene isprave-evidencije o radnom vremenu iz kojih bi se navedene činjenice mogle utvrditi. Neovisno što od strane tuženika ovakve evidencije nisu dostavljene ovom sudu prema nalogu ovog suda te je moguće da niti nema takvih evidencija budući ih tuženik tijekom trajanja ovog postupka nije dostavio u dokazne svrhe iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje OS prema mišljenju ovog suda je nedvojbeno dokazana činjenica da premda tužiteljica prema vlastitom iskazu nije bila od strane tuženika odlukom tuženika raspoređena u Respiratorno intenzivistički centar na Križinama da privremeno pruža zdravstvenu skrb pacijentima oboljelima od Covida 19 ista je prema vlastitom iskazu i iskazu svjedokinje OS ovakvu zdravstvenu skrb bolesnicima oboljelima od Covida 19 pružala redovito na Odjelu za patologiju trudnoće gdje su se pacijenti oboljeli od Covida 19 liječili u posebnim sobama, te je ista bila u redovnom doticaju s istima i koristila je sve mjere zaštite u vidu zaštitne obuće i odjeće koje joj je osigurao tuženik kao poslodavac. U navedenom smislu prema mišljenju ovog suda tužiteljicu pripada pravo na posebnu nagradu propisanu stavkom 1. točke I/ Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 budući je tužiteljica kao radnik u sustavu zdravstva kod tuženika na navedenom odjelu Klinike za ženske bolesti i porode nedvojbeno pružala zdravstvenu skrb pacijentima oboljelim od Covida 19 na opisani način i to sukladno odredbi stavka 2. točke I/ navedene Odluke tužiteljicu ova covid nagrada pripada u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Naime, iz cijelog dokaznog postupka je razvidno da tuženik kao poslodavac nije uspostavio odgovarajući sustav evidentiranja rada zaposlenika koji su na pojedinim odjelima (ustrojstvenim jedinicama) liječili oboljele od Covid-a 19, a slijedom čega je iz iskaza tužiteljice i svjedokinje OS i razvidno da iz tih razloga isti nije niti isplaćivao covid nagradu za rad na navedenim odjelima pa tako tuženik nije dostavio ovom sudu niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je tužiteljici ova nagrada isplaćena. Budući se prema točki II/ navedene Odluke o posebnoj nagradi covid nagrada isplaćuje uz plaću radnika, tužiteljici temeljem odredbe članka 81. ZR-a pripada pravo na isplatu posebne nagrade i za vrijeme kad je ista na godišnjem odmoru odnosno temeljem članka 57.stavka 1. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama (''NN'' 26/22) i za vrijeme bolovanja od 42 dana. Ovo iz razloga što u navedenim slučajevima tužiteljica ima pravo na naknadu plaće prema visini plaće ostvarene u tri mjeseca pri čemu se u izračun uračunavaju sva primanja u novcu pa tako i posebna nagrada. Zaključno je potrebno istaći je da bi se donijela odluka o tome pripada li tužiteljicu navedena covid nagrada trebalo je uzeti u obzir vremenski okvir i zbivanja vezana za Covid 19. U tom smislu je općepoznata činjenica da je Svjetska zdravstvena organizacija 11.03.2020.godine proglasila epidemiju Covid 19 na globalnoj razini, te je u RH u tom smislu uvedeno niz mjera i ograničenja u cilju spriječavanja širenja virusa Covid 19. Uvedene su mjere organizacije i rasporeda radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova, te su pacijenti oboljeli od corona virusa liječeni i u sklopu Klinika na samim odjelima i u posebnim prostorijama najčešće odvojeno od drugih pacijenata. Zdravstveni sustav je bio organiziran na način da osigura posebne uvjete i omogući zdravstvenu skrb oboljelima od bolesti Covid 19, te su zaposlenici u zdravstvenom sustavu bili izloženi iznimnim uvjetima tijekom epidemije koji su zahtijevali dodatno vrednovanje za skrb o pacijentima oboljelima od corona virusa. U tu svrhu je i donesena navedena Odluka o posebnoj nagradi. Kod činjenice da je tužiteljica na odjelu patologije trudnoće na Klinici za ženske bolesti i porode uistinu pružala zdravstvenu skrb pacijentima oboljelima od Covid 19 tužiteljicu za navedeno sukladno citiranoj Odluci o posebnoj nagradi pripada posebna nagrada u iznosu od 10% od njene osnovne plaće, te joj je tuženik navedeni neisplaćeni iznos covid nagrade dužan platiti.
20. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju nije evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu, da istoj nije u tom smislu posljedično pravilno obračunao ni isplatio ni naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade tužiteljici su sukladno navedenom dosuđene i neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18).
21. U odnosu na visinu predmetnog potraživanja ovaj sud je u odnosu na utvrđivanje visine predmetnog potraživanja odustao od izvođenja financijsko – knjigovodstvenog vještačenja budući tuženik po nalozima ovog suda sa ročišta od 03.lipnja 2024.godine i 07.03.2025.godine protivno onome što je propisano odredbom članka 233.stavka 2. ZPP-a nije sudu dostavio navedene zajedničke isprave za obje stranke, te se u tom smislu bez tih isprava nije ni moglo provesti vještačenje, a također se vještačenje ukazalo i nepotrebnim budući je sam tuženik podneskom od 08.05.2025.godine (list 64-67 spisa) decidirano istakao da više ne osporava potraživanje tužiteljice onako kako ga je postavila podneskom od 20.11.2024.godine. U navedenom smislu ovaj sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom zatraženom iznosu od 2.660,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom. Tuženik u podnesku od 08.05.2025.godine (list 64-67 spisa) najprije predlaže da ovaj sud odbaci tužbu uređenu podneskom tužitelja od 20.11.2024. godine kao nepodobnu za raspravljanje jer da su sva potraživanja po svim različitim osnovama iz tužbe postavljena u jednoj jedinoj mjesečnoj i ukupnoj novčanoj sumi. Međutim, isti kontradiktorno svom navodu u istome podnesku ističe da više ne osporava visinu potraživanja iz istog takvog tužbenog zahtjeva kako je uređen upravo navedenim podneskom tužiteljice od 20.11.2024.godine. U navedenom smislu proizlazi da tuženik predlaže odbačaj tužbenog zahtjeva iz kojeg visinu postavljenog tužbenog zahtjeva više ne osporava, a iz kojeg razloga je ovaj sud i odustao od provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Navedeni navodi tuženika su kontradiktorni te su pravno irelevantni za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari budući tuženik više niti ne osporava visinu potraživanja prema onome što je naveo. Tužiteljica navedenim podneskom niti nije mogla specificirati koliko točno od ukupnog iznosa od 2.660,00 Eur-a iznosi potraživanje na ime primopredaje dužnosti, covid nagrade, te neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje po ovim pravnim osnovama budući upravo tuženik kako je prethodno navedeno nije postupio po čak dva naloga ovog suda da dostavi zajedničke isprave za obje stranke pa u tom smislu isti protivno odredbi članka 233.stavka 2. ZPP- a nije dostavio na traženje suda na ročištu od 03.06.2024.godine i ročištu od 07.03.2025.godine platne liste tužiteljice za utuženo razdoblje, odjelne liste, evidenciju rada i raspored rada, plan rada za tužiteljicu za utuženo razdoblje, te je u navedenom smislu ovaj sud takvo postupanje tuženika tumačio u skladu s onim što je propisano odredbom članka 233.stavka 5. ZPP-a da tuženik nije pružio sudu odgovarajuće dokaze o radnom vremenu tužiteljice vezano za primopredaju dužnosti i rad sa pacijentima oboljelim od corona virusa te je primjenom pravila o teretu dokazivanja prihvatio iz tog razloga u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice onako kako je postavljen u ukupno postavljenom iznosu od 2.660,00 Eur-a po svim zatraženim navedenim pravnim osnovama, smatrajući da je tužiteljica dokazala ovom sudu da je pripada upravo taj iznos po osnovi neisplaćene naknade plaće s osnova primopredaje dužnosti, covid nagrade te posljedično neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje po ovim pravnim osnovama.
22. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 2.660,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 35,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
23. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici tuženik joj je dužan sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP- a naknaditi u cijelosti parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.02.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 03.06.2024. godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 20.11.2024. godine u iznos od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 07.03.2025. godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 12.05.2025. godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 650 bodova, te što obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a, dok tužiteljici nije priznat trošak predujma za vještačenje u iznosu od 265,45 Eur-a budući je navedeni iznos uplate vraćen. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 04.12.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu, 17. lipnja 2025.
Sudac
Eneja Stejskal Kanazir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dna:
1/ tužiteljici-po punomoćnici
2/ tuženiku
