REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1466/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, po prijedlogu više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka ulica 15 A, OIB: 15907062900, zastupano po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja CAI, odvjetničke vježbenice i tuženika osobno, 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Vukovića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-384/2022 od 25. ožujka 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku CA isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. u roku od osam dana, iznos od 60,24 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 8,61 EUR od 23. srpnja 2020.,

- na iznos od 8,61 EUR od 22. kolovoza 2020.,

- na iznos od 8,61 EUR od 23. rujna 2020.,

- na iznos od 8,61 EUR od 23. listopada 2020.,

- na iznos od 8,61 EUR od 25. studenog 2020.,

- na iznos od 8,61 EUR od 22. prosinca 2020.,

- na iznos od 8,61 EUR od 27. siječnja 2020. pa do isplate.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Vukovića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-384/2022 od 25. ožujka 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku CA isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. u roku od osam dana, iznos od 406,17 EUR, zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku kako slijedi:

- na iznos od 22,63 EUR od 23. srpnja 2020.,

- na iznos od 22,63 EUR od 22. kolovoza 2020.,

- na iznos od 22,63 EUR od 23. rujna 2020.,

- na iznos od 22,63 EUR od 23. listopada 2020.,

- na iznos od 74,41 EUR od 25. studenog 2020.,

- na iznos od 115,08 EUR od 22. prosinca 2020.,

- na iznos od 126,14 EUR od 27. siječnja 2020. pa do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio 15. 2. 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim traži da se tuženoj, naloži isplatiti mu iznos od 3.514,15 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, kao i pripadajući ovršni trošak s pripadajućim zateznim kamatama te predvidive troškove postupka.

2. Temeljem navedenog prijedloga je javni bilježnik Ivica Vuković iz Zagreba donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-384/2022 od 25. 3. 2022.

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem ovog suda stavljeno je izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tome dijelu su ukinute sve provedene radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu navodi da nije potrošač toplinske energije te da od 2012. nema instalacije za korištenje tople vode od HEP- Toplinarstva d.o.o., a da je prije toga, do puknuća vrelovoda, koristio grijanje i toplu vodu tužitelja. Nadalje ističe da nakon 2012. nije predao zahtjev za priključenje grijanja te da godinama zahtjeva od tužitelja da izađu na teren radi uviđaja. Ističe da je sud u Zagrebu donio rješenje koje je postalo pravomoćno kojim se poništava kupoprodajni ugovor od prodavatelja od kojeg je kupio predmetni poslovni prostor te da je sve dostavljeno tužitelju. Prigovara osnovi, podredno i visini tužbenog zahtjeva, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da ništa ne duguje tužitelju.

5. Tužitelj se podneskom od 15.6. 2022. očitovao na navode iz prigovora, sada odgovora na tužbu, osporio navode tuženika te dostavlja relevantnu dokumentaciju. Ističe da je tuženik evidentiran kao krajnji kupac i vlasnik predmetnog poslovnog prostora u utuženom periodu. Nadalje navodi da ako je tuženik uočio nepravilnosti na računima da je trebao u roku od 15 dana od dana izdavanja računa izjaviti prigovor. U odnosu na puknuće cijevi ističe da se radi o puknuću unutarnjih instalacija zgrade na koje tužitelj ne može utjecati u smislu popravaka te da je tužitelj više puta uputio tuženika kako riješiti problem te da tuženik sam navodi kako nikada nije pokušao riješiti nastali problem. U odnosu na navod tuženika da nema ugrađene instalacije za korištenje tople vode je činjenično netočan, a što jasno proizlazi iz termoenergetske suglasnosti od 13.12.2022. Predlaže održati platni nalog na snazi uz nadoknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik je predložio strojarsko vještačenje od kojeg je kasnije odustao te očevid na licu mjesta na koji je pristao i tužitelj.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 10), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 113043201801 od 21.5.2016. sa Odlukom suvlasnika (list 39-64), zemljišnoknjižni izvadak (list 65-66), preslike računa (list 67- 82), dopis tužitelja od 15.3.2022., od 20.2.2017., od 9.2.2017., od 25.8.2017., od 30.6.2017. (list 83, 89-90, 91, 93-94, 97-102), dopis tuženika od 3.5.2019. i 9.2.2017., (list 87, 95-96), Energetsku suglasnost (list 103) i zapisnik sa očevida od 24.1.2025. (list 144-145).

7.1. Sud nije provodio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja po vještaku strojarske struke na okolnost da je poslovni prostor tuženika priključen na zajednički toplinski sustav obzirom je tuženik odustao od dokaznog prijedloga.

7.2. U ostalo spisu priležeću dokumentaciju sud nije vršio uvid obzirom nisu od pravno relevantnog značaja za rješenje spora.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate s osnova dospjelog, a neplaćenog potraživanja za toplinsku energiju za poslovni prostor na adresi [adresa] od lipnja za razdoblje do prosinca 2020. u ukupnom iznosu 3.514,15 kuna.

10. Uvidom u Izvadak iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Novom Zagrebu, za stambenu zgradu u [adresa] sagrađenu na čestici 1283/2, k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. uložak broj [broj ZK uloška], utvrđeno je da je kao poseban dio upisan poslovni prostor tuženika – 408. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-408), poslovni prostor u razizemlju površine 28,00m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, u vlasništvu tuženika.

11. Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 113043201801 od 21.5.2016. i Odluku suvlasnika utvrđeno je da je tužitelj sklopio ugovor sa suvlasnicima nekretnine na adresi [adresa], a iz Odluke suvlasnika zgrade /građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, proizlazi kako je tuženik naveden kao krajnji kupac na adresi [adresa] pod šifrom 1013439, mjerilo TV042.

12. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i preslike utuženih računa utvrđeno je da tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa 3.514,15 kuna po osnovi računa za razdoblje od lipnja do prosinca 2020.

13. Uvidom u dopis tuženika od 3.5.2019. i 9.2.2017. utvrđeno je da je tuženik obavijestio tužitelja da nije korisnik usluga tužitelja u vidu isporuke toplinske energije i tople vode obzirom u tuženikovom prostoru nema vode kao i da nije dužan platiti račune jer ne koristi energiju.

14. Uvidom u dopis tužitelja od 15.3.2022., 20.2.2017., 9.2.2017., 25.8.2017. i 30.6.2017. utvrđeno je da predmetni poslovni prostor priključen na zajedničko mjerilo toplinske energije TV042 te da niz godina ima poteškoće sa preuzimanjem toplinske energije. Utvrđeno je da radi unutarnjih instalacija poslovnih prostora nije moguće preuzimanje toplinske energije čija ispravnost je u nadležnosti krajnjih kupaca kao i da je tužitelj dao nekoliko stručnih savjeta kako riješiti problem te proveo termovizijsko snimanje kako bi se utvrdila mjesta propuštanja unutarnjih instalacija. Nadalje je utvrđeno da krajnji kupci koji u svojim prostorima ne koriste toplinsku energiju ili istu ne koriste radi neispravnosti unutarnjih instalacija u skladu s važećim zakonskim propisima dužni plaćati fiksne troškove.

14.1. Uvidom u preslike utuženih računa utvrđeno je da je za razdoblje od lipnja do prosinca 2020. cijena naknade za djelatnost kupca toplinske energije iznosi 44,85 kuna uvećano za PDV od 25%. Naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom za cijelo utuženo razdoblje je 7,02 kuna uvećano za PDV od 25%.

14.2. Spisu ne prileže prigovori na izdane i utužene račune pa ih je sud u dijelu određivanja fiksne naknade prihvatio. Tuženik niti ne spori da račune nije primao.

15. Uvidom u Zapisnik sa očevida na licu mjesta provedenog 24.1.2025. na adresi [adresa] u predmetnom poslovnom prostoru utvrđeno je da se u naravi radi o poslovnom prostoru koji se sastoji od prizemlja, stepeništa i prostorije na katu. Iz prostorije u prizemlju ulazi se u odvojenu prostoriju (koja se nalazi paralelno sa stepenicama) koja služi za spremište i u prostoriji se ne nalazi niti jedno grijače tijelo, kao ni cijevi na koje bi se grijače tijelo moglo spojiti. U prostoriji u prizemlju se ne nalazi grijače tijelo niti cijevi koje bi bile spojene na toplinski sustav tužitelja. Nadalje, na stepeništu su vidljivi ulazi cijevi koji su odrezani te grijaćih cijevi trenutačno nema kao niti grijaćih tijela. Tuženik je naveo da je 2012. pukao glavni vrelovod kada je tužitelj odrezao dovodne cijevi. Nadalje, u prostoriji na katu nema dovodnih cijevi niti grijaćih tijela. Tuženik ističe da je samostalno uklonio grijaće tijelo, a koje grijaće tijelo se nalazilo ispod prozora. Na podu kod ulaznih vrata su vidljivi izlazi dovodnih cijevi. Utvrđeno je da se iz gornje prostorije ulazi u drugu prostoriju u kojoj postoji grijaće tijelo i cijevi te se ta prostorija grije preko toplinskog sustava tužitelja. Tuženik ističe da prostorija koja se grije preko toplinskog sustava tužitelja ne pripada utuženom prostoru, već da za nju dobiva druge mjesečne račune na ime JA i CA, šifra kupca 1013492, površina prostora 53m2.

16. Člankom 2. stavkom 2. točka 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14.; dalje Opći uvjeti) propisano je kako je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

17. U odnosu na prigovor tuženika kako s tužiteljem nema sklopljen ugovor o isporuci toplinske energije, ukazuje se da je iz Ugovora o potrošnji toplinske energije od 21.5.2016. utvrđeno kako je tužitelj sklopio ugovor sa suvlasnicima nekretnine na adresi [adresa], a iz Odluke suvlasnika zgrade /građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije, proizlazi kako je tužena navedena kao krajnji kupac na adresi [adresa] pod šifrom 1013439, mjerilo TV042. Stoga je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

18. U odnosu na prigovor tuženika kako tuženik nema toplinskih ili drugih grijaćih tijela, ukazuje se na plaćanja naknade za toplinsku energiju u slučaju kakav je ovdje, kod izdvajanja krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava, u ovdje spornom razdoblju, uređeno je Zakonom o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13., 14/14., 102/14. i 95/15.;dalje: ZTTE-om), i to člankom 45., prema kojima: „Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava...“, te prema stavku 9. „Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu“. Nadalje, člankom 2. stavka 2. točka 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14., 27/15. i 124/15.), kojom je dano značenje izrazu „ukupni troškovi toplinske energije„ i rečeno da se ovi „sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije“.

19. Nadalje, u članku 45. stavku 9. ZTTE-a jasno je određeno da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja, a sukladno članku 45. stavku 9. ZTTE-a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste.

20. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

21. Valja pritom primijetiti da tuženik ne može sa uspjehom tvrditi da od plaćanja opisane fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj, te od onog čemu bi ta naknada trebala služiti, odnosno od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, nema nikakve koristi: u svakome slučaju grijanjem tih zajedničkih dijelova (primjerice: stubišta, kotlovnice, podrumskih ili tavanskih prostora) ili instalacija zgrade (onih ugrađenih u zidove ili podove) topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima) - s time da valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi (što se ne može relativizirati ili u vrijednosti umanjivati u onome što i tuženik dobiva) očuvanju i zgrade kao cjeline - a time i poslovnog prostora sa njegovom vrijednošću u vlasništvu (pa i kao poslovnog prostora koji bi imao ili sačuvao bar mogućnost ponovno pristupiti grijanju - ako se postrojenje za grijanje sačuva, makar se izdvojio iz toplinskog sustava), pa je time i razumnim (logičnim) odlučiti da taj izdvojeni vlasnik mora (pa i u postizanju načela jednake vrijednosti davanja u ugovornom, dvostranom odnosu) sudjelovati i u pokrivanju s time u svezi (zbog stjecanja, očuvanja ili zaštite i njegove koristi ili vrijednosti) prouzrokovanih troškova (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-784/2021 od 17. 1. 2023.).

22. Slijedom navedenog budući da je nesporno utvrđeno da je tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora, da se izdvojio iz toplinskog sustava rezanjem i blindiranjem priključnih cijevi te da je tužitelja prije utuženog razdoblja obavijestio da se izdvojio iz toplinskog sustava, osnovan je zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na naknadu za djelatnost kupca toplinske energije (za svaki mjesec 44,85 kuna) i naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom (za svaki mjesec 7,02 kuna) sve uvećano za PDV od 25%, odnosno sveukupno 453,86 kuna/ 60,24 EUR.

22.1. Obzirom je tuženik sukladno članku 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) dokazao da se izdvojio iz toplinskog sustava, platni nalog je ukinut u dijelu koji se odnosi na potrošnju energije za proizvodnju toplinske energije i distribuciju toplinske energije i u odnosu na snagu za proizvodnju toplinske energije i distribuciju toplinske energije, sve uvećano za PDV od 25%

22.2. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate po stopi određenoj člankom 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.; dalje ZIDZOO) do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22.; dalje ZIDZOO) i po stopi određenoj Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.) do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.; dalje ZIDZOO). Osnovan je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na pojedinačne iznose od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate prema članku 183. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. ; dalje ZOO), s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih.

23. Slijedom navedenog, primjenom članka 451. stavka. 3. ZPP-a, platni nalog je održan na snazi u dijelu u odnosu za fiksne naknade kako je navedeno u točki I izreke presude dok je ukinut u dijelu koji se odnosi na potrošnju (snagu) toplinske energije pa je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

24. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tuženik u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 87 % dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 87%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (osnova i visina) dobije se tužiteljev uspjeh u sporu od 87%. Tužitelj je u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspio sa 13%, dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 13 %, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (osnova i visina) dobije se tuženikov uspjeh 13% pa je valjalo od postotka tuženika tj. od 87% oduzeti postotak tužitelja tj. 13%, jer je tuženik stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tuženika u sporu od 74 %.

26. Tuženik trošak nije potraživao pa mu isti nije dosuđen (list 166 spisa).

27. Trošak tužitelja nije osnovan temeljem članka 154. stavka 2. ZPP-a budući je tuženik uspio u većem dijelu u sporu.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku od 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o pristojbu na presudu

2. Tuženiku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin