Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-315/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog KŠ, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-96/2023 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog KŠ, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-96/2023 od 13. siječnja 2025., optuženi KŠ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 52. KZ/11, i kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenje isprave, opisano u članku 278. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 278. stavak 3. KZ/11, u vezi s člankom 52. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, te su optuženom KŠ, na osnovi članka 51. stavak 1. KZ/11, utvrđene kazne zatvora i to: za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, na osnovi članka 236. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 52. KZ/11, kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11, na osnovi članka 278. stavak 3. u vezi s člankom 52. KZ/11, kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na osnovi članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi KŠ je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na osnovi članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na osnovi članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženik je dužan platiti sudu na ime troškova kaznenog postupka paušalni iznos 100,00 eura (sto eura), te za provedeno vještačenje rukopisa 233,06 eura (dvjestotridesettri eura šest centi) i to u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Marku Lešnjakoviću, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba materijalnog prava i odluke o troškovima, te je predložio da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu, podredno preinači pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i odlučivanje.
2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao bespredmetnu i neosnovanu.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika su osnovane.
6. Prvenstveno treba istaknuti da nije u pravu optuženik kada ističe da se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu u vidu pročitanog svjedočkog iskaza preminule oštećene IŠ. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je oštećena IŠ umrla **.**.2022. (list 169 spisa) dok je ispitana 8. veljače 2022. (list 43-44 spisa) na temelju naloga državnog odvjetništva u Vukovaru od strane policijskog istražitelja. Odredba članka 431. (stavak 1. točka 2.) ZKP-a određuje da se zapisnici o ispitivanju svjedoka pribavljeni tijekom dokazne radnje mogu pročitati ukoliko se radi o osobama koje su umrle iako se samo na tom zapisniku ne može u isključivoj ili odlučujućoj mjeri temeljiti prvostupanjska presuda. Dakle, kada je prvostupanjski sud na raspravi 8. siječnja 2025. uz suglasnost stranaka, a time i prisutnog optuženika i njegovog branitelja pročitao navedeni svjedočki iskaz, isti nije izveo dokaz koji bi bio nezakonit, zbog čega je taj žalbeni razlog valjalo otkloniti kao neosnovan. Osim toga, nužnim je i za istaknuti da na tom istom svjedočkom iskazu, prvostupanjski sud nije u isključivoj ili odlučujućoj mjeri utemeljio svoju presudu.
6.1. Nije osnovan niti žalbeni navod optuženika da je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja jer je izostao prijedlog oštećenika sada pokojnih ŠŠ i IŠ. Naime, odredba članka 245. KZ/11 propisuje u kojim se slučajevima za kaznena djela protiv imovine pa tako i ovaj kazneni postupak iz članka 236. KZ/11, pokreće po privatnoj tužbi. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da se u slučajevima iz članka 236. stavak 3. KZ/11 postupak pokreće po privatnoj tužbi, dok se u slučajevima iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11 postupak pokreće privatnom tužbom, ako je kazneno djelo počinjeno na štetu bračnog ili izvanbračnog druga, životnog ili neformalog životnog partnera, srodnika po krvi u ravnoj lozi, brata ili sestre posvojitelja, posvojenika ili na štetu osobe s kojom počinitelj živi u zajedničkom kućanstvu. Dakle, budući da se optuženiku stavlja na teret kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11, a nije utvrđeno da bi optuženik bio u jednom od navedenih odnosa sa pokojnim oštećenicima, u pravu je državni odvjetnik kada ističe da se radi o kaznenom djelu za koje se progon vrši po službenoj dužnosti, a ne na temelju prijedloga oštećenika, kako to u svojoj žalbi navodi optuženik.
7. Međutim, u pravu su optuženik i državni odvjetnik kada ističu žalbeni navod u vidu propusta prvostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi, koji je međutim u ovom konkretnom slučaju, pogrešno od strane optuženika ocijenjen povredom u vidu odredbe članka 468. stavak 1. točka 7. ZKP-a i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a od strane državnog odvjetnika povredom zakona o kaznenom postupka iz članka 470. ZKP-a, u vidu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Naime, kazneno djelo prijevare iz članka 236. KZ/11 čini onaj tko sa ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, a to ujedno znači i da je posljedica ovog kaznenog djela postupanje na štetu vlastite ili tuđe imovine kao jednom od bitnih elementa samog kaznenog djela. Dakle, kada sud oglasi optuženika krivim da je oštetio pokojne IŠ i ŠŠ za novčani iznos 2.852,00 eura, a potom u obrazloženju svoje presude ne obrazloži na temelju kojih dokaza je utvrdio da su ti isti oštećenici, oštećeni za navedeni novčani iznos, odnosno kada se u pogledu navedene činjenice u obrazloženju svoje presude ni na koji način ne osvrne na visinu protupravno stečene imovinske koristi koja je označena u točno određenoj visini u izreci same presude iako se radi o okolnosti koja je osporavana tijekom dokaznog postupka - tada prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ostvarena je povreda zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a. Naime, optuženik je tijekom dokaznog postupka osporavao učin kaznenog djela osporavajući visinu iznosa pribavljene imovinske koristi za koji je oštetio oštećenike i te činjenice ponovno u samoj žalbi ističe kao žalbeni navod koji se odnosi na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da nije utvrđeno je li (optuženik) u cijelosti ili djelomično vratio primljene iznose samim oštećenicima. Sve navedeno nespornim ukazuje da nije moguće presumirati visinu ostvarene imovinske koristi na način kako je ona označena u izreci same presude, odnosno nije moguće kao nespornu promatrati visinu štete na strani oštećenika na način označen u izreci ove presude. Upravo uvažavajući te žalbene navode koje prvostupanjski sud nije obrazložio u svojoj presudi, nije bilo osnova za preinačenje prvostupanjske presude na način da se od optuženika na temelju odredbe članka 560. ZKP-a oduzme imovinska korist, niti je navedeni propust prvostupanjskog suda bilo moguće podvesti pod neku drugu povredu kaznenog zakona.
8. U svojoj žalbi na presudu, optuženik osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja osim u odnosu na kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11 i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja za radnju kaznenoga djela krivotvorenja iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11. Naime, optuženik svojim žalbenim navodima osporava način na koji su nasljednici došli u posjed krivotvorene dokumentacije na temelju koje je i pokrenut sam kazneni postupak, a što ukazuje na žalbeni navod nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Uvažavajući navedeno uz činjenicu da prvostupanjski sud u svojoj presudi nije obrazložio u čemu se sastoji radnja krivotvorenja službene isprave kao i na temelju kojih okolnosti je izveo zaključak da je navedena radnja kaznenog djela u vidu nabave i uporabe javne isprave počinjena od strane optuženika, iznoseći samo paušalni zaključak o ostvarenju svih bitnih subjektivnih i objektivnih obilježja i tog kaznenog djela, navedeni je žalbeni navod i u odnosu na navedeno kazneno djelo valjalo cijeniti kao osnovan.
9. S obzirom na utvrđeni vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, nisu razmatrani žalbeni navodi optuženika koji se odnose na trošak kaznenog postupka koji se doduše navodi samo kao paušalan žalbeni navod.
10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve potrebne dokaze, koje će potom pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ovisnosti, nakon čega će donijeti novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama članka 459. ZKP-a, a imajući na umu sve što je u ovoj odluci navedeno. Pritom će naročito voditi računa o tome da obrazloženje presude mora biti jasno, razumljivo i bez proturječja, kako u postojanju objektivnih elemenata djela, tako i u postojanju subjektivnih elemenata konkretnog kaznenog djela. Nadalje, ako utvrdi da je počinjeno kazneno djelo prijevare na način kako je to i stavljano na teret optuženiku, obrazložit će na temelju kojih je okolnosti utvrdio da su pokojni oštećenici oštećeni upravo za iznos naveden samom optužnicom, odnosno imaju li isti zakonske nasljednike, te utvrditi postavljaju li isti imovinskopravni zahtjev o kojem je tada sud dužan odlučivati. Ujedno će u odnosu na radnju kaznenog djela krivotvorenja utvrditi a potom i obrazložiti na temelju kojih je dokaza utvrdio da je navedenu radnju činjenja počinio upravo optuženik, kao i u čemu se sastoji konkretna radnja krivotvorenja javne isprave, posebice jer je isti oglašen krivim za dva oblika činjenja konkretnog kaznenog djela (nabava i uporaba). Nadalje, ukoliko optuženika proglasi krivim za oba kaznena djela koja su mu stavljena na teret, prilikom odluke o kazni, voditi će računa da za svaki element kazne koju je izrekao u presudi, iznese valjane i dostatne razloge te će, ukoliko optuženika proglasi krivim i utvrdi da su ispunjene uvjeti za odluku o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika (odnosno zakonskih nasljednika), istom „dosuditi“ imovinskopravni zahtjev (u smislu odredbe članka 158. ZKP-a), u kojem slučaju će obratiti pažnju da u uputi o pravu na žalbu (u pisanom otpravku presude u odnosu na oštećenika), postupi u smislu odredbe članka 464. stavak 4. ZKP-a. Ukoliko pak utvrdi da u postupku nema živih oštećenika ili isti ne postavljaju imovinskopravni zahtjev, a postoji krivnja optuženika, dužan je voditi računa o zakonskoj odredbi da nitko ne može zadržati protupravno stečenu imovinsku korist koju je pribavio kaznenim djelom, te postupiti u smislu odredbe članka 560. ZKP-a.
11. Slijedom navedenog na temelju članak 483. stavak 1. ZKP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja te predmet uputiti na odlučivanje drugom sucu pojedincu, neopterećenom stavovima iz prethodne odluke.
U Zagrebu 17. lipnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
