- 1 -              Rev 215/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 215/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz V., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici R. G., odvjetnici u Z., protiv tuženika Klinička bolnica D., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Š. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & Č. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1399/2019-2 od 15. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5803/18-11 od 14. lipnja 2019., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđena je nedopuštenom Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 5. studenog 2018., kao i dodatno obrazloženje iste, kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen 21. studenoga 2014. na neodređeno vrijeme i ugovor o radu na neodređeno vrijeme Ur. broj 4/1150 od 2. studenoga 2018, te je utvrđeno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (toč. I. izreke), naloženo je tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto skladištar (toč. II. izreke). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 2.000,00 kn s zateznim kamatama (toč. III. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova odbijen (toč. IV. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog svih revizijskih razloga iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače, podredno ukinu.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revident ukazuje.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, kao i zahtjev za vraćanje na rad.

 

9. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da su tuženik i tužitelj sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme 21. studenoga 2014. za radno mjesto skladištara,

 

- da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5. studenoga 2018. tužitelju otkazan navedeni ugovor o radu jer je Pravilnikom organizacije rada i ustroju radnih mjesta koji je stupio na snagu 2. studenoga 2017., smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu skladištara sa dva glavna skladištara i četiri skladištara u Službi za nabavu Odjel za skladištenje, na tri skladištara u Odsjeku za centralno skladište i u Odsjeku za skladište prehrane jednog skladištara, dakle, ukupno je sa broja izvršitelja šest skladištara isti smanjen na četiri skladištara,

 

- da je tuženik kao jedini usporedni kriterij radnika naznačio godine radnog staža,

 

- da tužitelj u odnosu na usporednog radnika A. P. ima više godina radnog staža i obvezu uzdržavanja dvoje malodobne djece, koju obvezu ovaj nema.

 

10. Prvostupanjski je sud, a što je prihvatio i drugostupanjski sud, našao osnovanim tužbeni zahtjev uz obrazloženje da poslodavac nije pravilno primijenio odredbu čl. 115. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR).

 

11. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Ovo stoga jer je odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

12. Budući da već iz odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da tuženik uopće nije vodio računa o starosti i obvezama uzdržavanja usporednog radnika u odnosu na tužitelja, to proizlazi da je predmetni otkaz ugovora o radu nedopušten.

 

13. Naime, autonomno je pravo poslodavca da organizira proces poslovanja kako to odgovara potrebama posla; dakle, da odluči o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i smanjenje broja izvršitelja nekog radnog mjesta; međutim, uz uvjete i pretpostavke iz odredbe članka 115. ZR. Poslodavac je ovlašten, uvažavajući zakonom određene pretpostavke, donijeti i odluku o otkazu ugovora o radu koji je poslovno uvjetovan.

 

14. Pravo je poslodavca i odrediti kojim će zakonskim kriterijima dati prednost kada je potrebno donijeti odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ali, pri donošenju takve odluke isti je dužan kriterije konkretno i transparentno primijeniti, pri čemu u odluci o otkazu ugovora o radu mora navesti koji su to kriteriji bili odlučujući pri odabiru kojem će se od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz. Navedeno konkretno znači da je poslodavac dužan potpuno transparentno prezentirati da je prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu doista se i držao zakonom definiranih kriterija, te kojem kriteriju je prilikom odlučivanja o otkazu ugovora o radu između više radnika dao prednost i zašto.

 

15. Odredbom čl. 115. st. 1. i 2. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, među ostalim, u slučaju kada prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a pritom mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane Odluke o otkazu je u dijelu zakonskih socijalnih kriterija insuficijentno a time je neuvjerljivo, slijedom čega proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno prava kada su prihvatili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

16. Zbog svega navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 29. kolovoza 2023.