Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pn-120/2019-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, zastupan po punomoćnicama ZA i HA, zaposlenicama tužitelja, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Grgić & Partneri odvjetničkog društvo d.o.o. Pisarnica Varaždin, Zagrebačka 63, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 8. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja HA, zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika Vladimira Slunjski, odvjetnika iz Grgić & Partneri odvjetničkog društvo d.o.o. Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, radi isplate 27.374,55 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:

- 10.427,16 kn teče od 8. svibnja 2016.,

- 10.508,34 kn teče od 4. lipnja 2017.,

- 6.439,05 kn teče od 15. ožujka 2018.

do isplate, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.280,89 eur (dvije tisuće dvjesto osamdeset eura i osamdeset devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika navodeći u tužbi da se 14. listopada 2007. dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tužitelja SA zadobila teške tjelesne ozlijede kao suvozač u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], te da se prometna nesreća dogodila u Varaždinu, a da ju je skrivio EA upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika, broj police [broj police]. Rješenjem tužitelja broj 125115 od 22. svibnja 2009. osiguranici tužitelja SA priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj nesreći. Isplatama invalidske mirovine nastala je šteta tužitelju za koju odgovara tuženik. Radi se o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju. Tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne prometne nezgode, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, a tužitelj je kao osiguravatelj isplatio davanja iz mirovinskog osiguranja, koja u ovom postupku potražuje od tuženika kao osiguravatelja. Šteta koja je nastajala tužitelju isplatom invalidske mirovine, tuženik je mirnim putem podmirio tužitelju za razdoblje od 31. prosinca 2014. odnosno od trenutka kada je tužitelj potraživao naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine u razmjernom dijelu. Odštetnim zahtjevima od 19. travnja 2016., 17. svibnja 2017. i 23. veljače 2018. tužitelj je zatražio od tuženika da mu podmiri daljnju štetu koja je nastajala isplatom invalidske mirovine za 2015., 2016. i za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 8. kolovoza 2017. u ukupnom iznosu od 27.374,55 kn. Tužitelj je štetu nastalu isplatom invalidske mirovine zatražio u punom iznosu, a u skladu s odredbom čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu dana 1.1.2014. ("Narodne novine" broj 157/13) te predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i na ime naknade štete naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 27.374,55 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje navode tužitelja o tome da se dogodila prometna nesreće 14. listopada 2007., u kojoj je sudjelovalo vozilo čiji je vlasnik u tom trenutku imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti kod tuženika, no smatra da je osiguranica tužitelja doprinijela nastanku i visini štete jer nije bila vezana sigurnosnim pojasom što da je protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zatim osporava uzročnu vezu umirovljenja osiguranice tužitelja SA i predmetne prometne nezgode. Osim toga, poziva se na odredbu iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojemu tužitelj ima eventualno pravo na razmjerni dio isplaćene mirovine te se protivi primjeni Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu nakon što je donijeto rješenje o invalidskom umirovljenju osiguranice tužitelja. Ističe prigovor zastare te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja na listovima od 4 do 30, od 51 do74, te od 139 do158 spisa, pročitao je nalaz sudskog vještaka Stanka Divjaka vještaka za cestovni promet i motorna vozila, vještački nalaz MA, specijalista sudske medicine, dokumentaciju tuženika sa listova 83 do 105 spisa, te ostalu dostavljenu sudsku praksu. Sud je odbio dokaz provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kao i prijedlog da se provede sudsko vještačenje po doktoru medicine rada budući da iste smatra nepotrebnim.

4. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP), sud je odlučio kao u izreci.

5. Nesporan je nastanak štetnog događaja – prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika te je nesporno da je osiguranici tužitelja, kojoj je radi tog štetnog događaja nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda izvan rada.

6. Sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva, da li je postojao doprinos osiguranice tužitelja nastanku štete, postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i umirovljenja te da li je potraživanje tužitelja zastarjelo.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada osiguranici tužitelja SA i to za 2015., 2016. i za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 8. kolovoza 2017. u iznosu od 27.374,55 kn, a koje iznose tužitelj potražuje sa zateznim kamatama.

8. U ovom predmetu prije svega sporno je koji pravni propis se ima primijeniti prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja budući da se tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18), dok tuženik navodi da se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a koje pitanje je bilo predmet raspravljanja u brojnim parničnim predmetima te o kojem su zauzeta različita pravna shvaćanja nižestupanjskih i višestupanjskih sudova. Prema pravnom shvaćanju koje proizlazi iz odluke Rev-66/2022 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. veljače 2022. u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. Kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, koje obuhvaća i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje se materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Sukladno odredbama ZOOP-a zaključen je ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, te je istim propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Budući da je tim zakonom uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja, za rješenje ovog parničnog predmeta relevantna je odredba iz čl. 27. ZOOP koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

9. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) propisano je: „(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

10. Nesporno je osiguranici tužitelja SA utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede izvan rada što je osnova isplate povodom koje tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta. Osim toga, nesporna je i činjenica, a koja proizlazi iz navoda tužitelja iz podneska od 1. lipnja 2023., da ne može biti razlike između mirovine zbog ozljede izvan rada koja se isplaćuje osiguranici tužitelja i mirovine koja bi bila utvrđena zbog ozljede na radu, kako to predviđa čl. 27. st. 3. ZOOP, jer je utvrđena mirovina manja od one koja bi bila utvrđena za slučaj priznavanja mirovine zbog ozljede na radu. Naime, općepoznato je da se iznos invalidske mirovine zbog ozljede na radu obračunava prema mirovinskom stažu u trajanju od 40 godina. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Varaždinu klasa: 141- 02/09-01/OB: 03158305214, urbroj: 341-20-05/3-09-7923 od 22. svibnja 2009. proizlazi da je osiguranica tužitelja do 5. ožujka 2009. navršila 53 godine i 3 mjeseca života, te da mirovinski staž osiguranice do 5. ožujka 2009. iznosi 34 godina, 4 mjeseca i 12 dana. Pridodani staž iznosi 3 godine, 7 mjeseci i 12 dana pa mirovinski staž iznosi ukupno 37 godina, 11 mjeseci i 24 dana. Pravo na invalidsku mirovinu tako je priznato osiguranici tužitelja u svoti od 648,91 kn mjesečno. Povezujući ranije navedenu nespornu činjenicu da bi invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila veća od isplaćivane mirovine jer bi se ista obračunavala prema mirovinskom stažu od 40 godina, dok se osiguranici isplaćivala mirovina prema obračunu mirovinskog staža od 37 godina, 11 mjeseci i 24 dana, zaključuje se da u konkretnom slučaju isplaćena mirovina koja predstavlja štetu tužitelju nije veća od one koja bi se isplaćivala po osnovi ozljede na radu, radi čega sud niti nije izvodio dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem kako je to predlagao tuženik. Zbog navedenog pravnog stava, sud je odbio i dokazni prijedlog tuženika za provođenjem sudskog vještačenja po vještaku doktoru medicine kao i to da se usmeno saslušaju sudski vještaci koji su proveli medicinsko i prometno-tehničko vještačenje.

11. S obzirom na to da je prema odredbi čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP obveza tuženika naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećenika, a koji iznos predstavlja razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pri čemu je gore navedenim rješenjem tužitelja njegovoj osiguranici SA priznata invalidska mirovina zbog povrede izvan rada, sud utvrđuje da ne postoji razlika koju bi na temelju citirane odredbe ZOOP tuženik bio dužan isplatiti tužitelju pa je tužbeni zahtjev s osnove isplate invalidske mirovine odbijen kao neosnovan.

12. Troškove postupka sud je dosudio na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženik je zatražio dosudu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.030,89 eur. Tuženiku je priznat trošak sastava tužbe od 14. srpnja 2020. u iznosu od 200,00 eur sukladno tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje Tarifa), trošak podnesaka od 12. srpnja 2021. i 6. svibnja 2022. u iznosima od po 200,00 eur sukladno tbr. 8. st. 1. Tarife za svaki podnesak, trošak zastupanja na ročištima 9. prosinca 2020., 6. svibnja 2021., 18. listopada 2023. i 8. svibnja 2025. u zatraženom iznosu od 200,00 eura za svako ročište prema tbr. 9. toč. 1. Tarife. Na navedene iznose priznat je trošak PDV-a sukladno tbr. 46. Tarife u iznosu od 350,00 eur. Tuženiku nije priznat traženi trošak sastava podneska tuženika od 27. studenog 2020., 5. siječnja 2021., i 9. listopada 2023. u traženim iznosima od 200,00 eur, s obzirom na to da iste sud nije našao potrebnim za vođenje parnice. Tuženiku je priznat i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 530,89 eur. Stoga je tuženiku ukupno priznat iznos od 2.280,89 eur te je odlučeno kao u izreci. Na parnične troškove dosuđena je i zatražena zakonska zatezna kamata sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 17. lipnja 2025,

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, putem

Područne službe u Varaždinu, Kolodvorska 20c

2. Tuženik po punomoćnicima iz Grgić & Partneri odvjetničkog društvo d.o.o. Pisarnica Varaždin, Zagrebačka 63