Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-326/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice GĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. 8/1, koju zastupa punomoćnica Gina Brnić odvjetnica iz Zagreba, Smičiklasova 23/III, protiv tuženice EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Snježana Drvodelić, odvjetnica iz Petrinje, Trg Stjepana Radića 10, radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, tuženice i punomoćnika stranaka, 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici EĆ da isplati tužiteljici GĆ iznos od 4.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 1. 1. 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice GĆ u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženici EĆ da isplati tužiteljici GĆ iznos od 453,87 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 15. 6. 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici EĆ da isplati tužiteljici GĆ zatezne kamate na iznos od 3.000,00 eur od 26. 8. 2019. do 31. 12. 2019. te na iznos od 1.000,00 eur od 16. 10. 2019. do 31. 12. 2019., u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženici EĆ da naknadi tužiteljici GĆ troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 629,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica GĆ podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženice EĆ, radi isplate.

2. U tužbi tužiteljica navodi da je tuženoj u dva navrata pozajmila ukupno 4.000,00 EUR i to 26.8.2019. godine iznos od 3.000,00 EUR i 16.10.2019. iznos od 1.000,00 EUR. Iako je tužena obećavala da će vratiti pozajmljeni iznos, nikada to nije učinila te je stoga tužiteljica angažirala odvjetnika u Njemačkoj gdje radi i boravi te je odvjetnik Zoran Čorak iz Stuttgarta poslao tuženoj opomenu 25.4.2022. g u kojoj joj saopćava izjavu tužiteljice o raskidu ugovora o zajmu te joj ostavlja rok za plaćanje do 9.5.2022. Tužena nije podmirila dugovanje niti tog datuma niti po kasnijoj opomeni poslanoj 4.7.2023. Osim iznosa kojeg joj je pozajmila, tužena je tužiteljici dužna naknaditi i troškove opomene i raskida ugovora koje je tužiteljica platila odvjetniku Zoranu Čorku iz Stuttgarta u iznosu od 453,87 EUR.

3. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da osporava sve navode tužbe jer uz tužbu ne prileži nijedan dokaz na koji se tužiteljica poziva u tužbi, a to bi bio ugovor o zajmu između stranaka sa rokovima dospijeća povrata zajma. Nadalje, ako se pretpostavi i da je novac uistinu pozajmljen, odnosno ugovor sklopljen, tužena ističe prigovor zastare potraživanja jer je od sklapanja ugovora o pozajmici protekao rok od 5 godina nakon kojeg je nastupila zastara potraživanja s obzirom da je tužba podnesena 14. listopada 2024.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dopis od 25. 4. 2022. (opomenu) i račun (str. 4-10 spisa), ispis WhatsaApp poruka (str. 23-24, 36 i 37 spisa), preslike potvrda o uplatama (str. 25 i 26, 38 i 39 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 27 i 28, 32-35 spisa), saslušani su svjedoci ZĆ, NĆ, LĆ, GĆV i RĆ, te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

5. Svjedokinja NĆ, majka tuženice, iskazala je da je točno da je na svoj račun dobila više uplata, odnosno više puta je išla u banku podizati novac, a koji novac je uplatila tužiteljica. Ta uplata je išla na njezin račun jer tuženica u to vrijeme nije imala račun u banci. Ne sjeća se točno kada je to bilo samo se sjeća da je više puta išla u banku, a ne sjeća se niti koji je novčani iznos podigla. Tužiteljica joj je rekla da uplatu vrši jer šalje mami novac, a ističe da njezina mama tada nije imala svoj račun. Ona je novce predala majci tužiteljice. Ističe da je majka tužiteljice rekla da je novac za izradu spomenika i tužiteljica joj je preko telefona rekla da će poslati majci novac za spomenik. Ističe da ne zna tko je dogovarao izradu spomenika. Ona ne zna tko je platio kome i koji novčani iznos za izradu spomenika jer nije bila prisutna. Nema pojma, ali misli da je spomenik koštao 3.000,00 eura. Ističe da tužiteljica njoj nije bila dužna ništa.

6. Svjedokinja ĐĆ, kći tuženice, iskazala je da zna da je predmet spora nekakav novac koji je bio namijenjen za izradu spomenika, a to zna s obzirom da je dobila poziv i iz razgovora sa tuženicom. Kada je ta uplata bila ona je išla u srednju školu te se iz toga perioda ne sjeća nikakvih uplata niti bilo čega vezano za izradu spomenika. U odnosu na ispis poruka sa mobitela ističe da je tužiteljica bila jako naporna u slanju tih poruka njoj i ona joj je napisala bilo šta samo da to prestane, a ne sjeća se sadržaja tih poruka jer je od tada prošlo dosta vremena. Ističe da su se oni svi znali čuti porukama preko telefona i isto tako i tužiteljica i tuženica, a ne može sada točno reći koliko su one točno bile dobre. Ističe da ne zna da li je tuženica tražila kakav novac od tužiteljice ili od iste pozajmila kakav novac, a zna samo da je tužiteljica slala novac za spomenik. Ističe da je tužiteljica stalno navaljivala u svojim porukama, no ona se sada ne sjeća kakvog su sadržaja te poruke bile i ne sjeća se zašto joj je odgovorila da će mama vratiti novce.

7. Svjedokinja LĆ, kći tuženice, iskazala je da zna da je predmet ovog spora nekakav novac, a koji je tužiteljica uplatila na račun NĆ i to za majku tužiteljice jer je ista imala nekakvih prohtjeva, a tu je bio i spomenik, odnosno taj novac je bio i za izradu spomenika. To sve zna iz razgovora sa tuženicom, a ne sjeća se kada je to bilo niti je u to vrijeme ona što znala o tome, obzirom da je tada išla u školu. To se sjeća još iz perioda kada je išla u školu. Ističe da se ne sjeća koliko je novaca poslano te joj nije poznao da bi njezina mama tužiteljici pozajmila kakav novac. Ističe da su tužiteljica i njezina majka bile prijateljice, da su si bile dobre i pričale su svaki dan. Ističe da je tužiteljica i njoj slala dosta poruka, a nakon čega ju je blokirala. Ne sjeća se da li je tužiteljica u tim porukama spominjala kakvo vraćanje novca.

8. Svjedokinja ZĆ, iskazala je da je kći tužiteljice te da ju je ista 2019. zatražila da joj pozajmi novčani iznos od 3.000,00 eura te joj je rekla da joj je traj novac potreban kako bi ga pozajmila tuženici kojoj je isti bio potreban za otvaranje kozmetičkog salona jer se u to vrijeme razvodila, a kako bi se osamostalila. Ona je taj novac poslala tužiteljici u 8. mjesecu 2019. Ističe da je kod tuženice kao udomiteljice tada bila smještena majka tužiteljice te je iz tog razloga tužiteljica htjela pomoći tuženici. Ističe da je tužiteljica u mjesecu listopadu 2019. također tuženici pozajmila novčani iznos od 1.000,00 eura, a taj novac je tužiteljica sama uštedjela i također ga je pozajmila tuženici jer je renovirala salon. Ističe da je nakon otvaranja salona tuženica bila sretna te je objavljivala slike na facebooku, a ona sa tuženicom vezano za navedeno pozajmljivanje nije nikada razgovarala. Misli da je između tužiteljice i tuženice bilo dogovoreno da će tuženica vratiti taj novac nakon nove godine 2019/2020. te zna da je tužiteljica stalno tražila povrat pozajmljenog novca, a nakon što je njezina majka izašla iz udomiteljstva i tada je tražila povrat, no tada se tuženica više nije javljala. Zbog toga su se i obratili odvjetniku u Njemačkoj koji je napisao dva pisma tuženici da vrati novac, a od tuženice nije dobio nikakav odgovor. Uplate o kojima je govorila isključivo su iznosi pozajmljeni tuženici, a novac koji je bio za izradu spomenika je majka slala po poznanicima ili je sama plaćala kada je bila u Hrvatskoj. Nadgrobni spomenik napravljen je još 2004.,a nadgrobne ploče 2017. kada su i plaćene. Novac je za nadgrobne ploče poslan po poznanicima. Ističe da nije bio ugovoren dan povrata već je tuženica govorila da čeka kredit, a to je govorila još 2019., to zna iz razgovora sa tužiteljicom. Sva saznanja ima od tužiteljice te je pročitala poruke na mobitelu koje joj je pokazala majka.

9. Svjedokinja RĆ u svom je iskazu navela da je točno da je njezin suprug klesar radio pokrovne ploče na grobnom mjestu na kojem je sahranjen ŠĆ sjeća se da je to bilo negdje 2017. u ljeto te tada kada su se završili ti radovi ona je otišla po novac za tu uslugu i to u Novo selo Palanječko kod gospođe koja se bavila udomiteljstvom, no više se ne sjeća imena i prezimena te osobe, a ne može potvrditi niti da se ta osoba danas nalazi u sudnicu, obzirom da je još 2017. na jedno oko vid izgubila u potpunosti, a na drugo oko, oko samo 20 % vidi, zbog čega ne može niti prepoznati o kojoj osobi se radilo. Poslije toga njezin suprug nije radio nikakve radove na grobnome mjestu koje je prethodno spomenula. Bez obzirom na to gdje se nalazi navedeno grobno mjesto, sva groban mjesta spadaju pod Gradska groblja Viktorovac koje ima podatke kada su se točno radili navedeni radovi i što se točno radilo. Ne sjeća se tko je točno naručio radove. Ne sjeća se koliko su ti radovi koštali jer je prošlo dosta vremena. Ne zna niti da li je sklopljen kakav ugovor jer ne zna da li su radovi naručeni osobno. Sjeća se da je po novac za izvršene radove išla samo jednom i to nakon što su radovi bili završeni, ne sjeća se koji joj je novčani iznos predan. Gospođa u udomiteljskoj obitelji koja joj je predala novac zatražila je da u nekakvu bilježnicu ili notes zapiše za što je primila novac i da se potpiše. To je bila gospođa koja se tada bavila udomiteljstvom, a tamo su bili i njezin muž i kćer. Ističe da sada ne može okvirno navesti koliko su se tada kretale cijene nadgrobnih ploča jer je od tada prošlo dosta godina i cijena ovisi o debljini ploče. Obrt nema od 2022. te navodi da se sada cijena ploče kreće oko 1.000,00 eura, a tada je cijena mogla biti samo manja.

10. Tužiteljica GĆ iskazala je da je tuženicu upoznala 2015. kada je njezina majka bila smještena kod nje kao udomiteljice i to od strane CZS. Ona se sa tuženicom iz toga razloga i sprijateljila i često su komunicirale te je sa istom dogovorila da će joj poslati novac kako bi ona dogovorila izradu nadgrobne ploče na grobnom mjestu na kojem je sahranjen njezin otac i u kojem će biti sahranjena njezina majka i koja je to dogovorila sa klesarom RĆ iz [adresa] i u tu svrhu je poslala tuženici po svojim prijateljicama novčani iznos od 1.500,00 eura koji novčani iznos su oni njoj predali i misli da ga je i tuženica isplatila tom klesaru i nadgrobna ploča je napravljena. To je sve bilo 2017. i taj novčani iznos nije predmet ovog spora. Ističe nadalje da ju je tuženica 2019., obzirom da su bile prijateljice i obzirom da se razvodila zamolila da joj posudi novčani iznos od 3.000,00 eura što je ona i učinila te joj u mjesecu kolovozu 2019. isplatila taj novčani iznos i to na račun njezine majke jer je to tako tražila tuženica ističući da na svoj račun prima naknadu za udomiteljstvo, pa da se ti novčani iznosi ne bi pomiješali, a i iz razloga što se razvodila. Ona je stoga preko banke taj novčani iznos uplatila na račun majke tuženice te su se tuženica i ona dogovorile da će joj ista taj novčani iznos vratiti poslije nove godine 2020. jer je rekla da će tada podići kredit. Nakon otprilike mjesec dana tuženica ju je zatražila da joj posudi novčani iznos od 1.000,00 eura što je također učinila te joj je taj novčani iznos uplatila, također na račun njezine majke, jer je to tako tražila tuženica, i kojom prilikom je govorila da ona ionako stalno podiže sredstva sa računa svoje majke te joj je taj novčani iznos uplatila u mjesecu listopadu 2019. te su također dogovorile da će joj taj novčani iznos vratiti nakon nove godine 2020. Ističe da ona nije nikakve financijske obveze imala niti prema tuženici niti prema majci tuženice. Ističe da je njezina majka bila smještena samo kod tuženice kao udomiteljice sve dok CZS nije zatvorio tuženici udomiteljstvo. Ističe da joj tuženica nikada nije poslala račun za izradu nadgrobne ploče iako ju je to tražila, a ne zna niti da li je imala račun. Ističe da je troškove udomiteljstva isključivo plaćala CZS, a ne tuženici. Ona je cijelo vrijeme od tuženice tražila povrat novčanih iznosa koje joj je posudila i to putem whatapp poruka preko mobitela, a ona je stalno tražila neke izgovore. Ističe da je od tuženice tako tražila povrat novca, a u situaciji kada joj ona nije odgovarala na poruke tražila je od njezinih kćeri da joj poruče da joj vrati novac. Ističe da je 2021. od odvjetnika iz Njemačke zatražila pomoć vezano za povrat toga novca, obzirom da ga tuženica nije vraćala, a njezinoj majci je prestalo udomiteljstvo kod tuženice. Ističe da je taj odvjetnik njoj rekao da je tuženici napisao dva pisma vezano za povrat na koje tuženica nije reagirala, a potom se ona obratila svojoj punomoćnici u ovom sporu. Ne zna da li je taj odvjetnik naveo kakav rok za povrat u tim pismenima. Nakon što je izvršila uplatu u banci na račun majke tuženice sebi na toj potvrdi uplate napisala naznaku "dug" da ona zna da se radi o dugu tuženice. To nije napisala prilikom samog plaćanja jer se to tako ne smije, obzirom da banka to ne dozvoljava jer bi se u tom slučaju radilo o pranju novca. Ističe da nije ništa napisala niti je smjela napisati u svrhu uplate. To je tako rečeno u banci da ništa ne smije napisati. Na pitanje koliko je puta dolazila posjećivati svoju majku, ističe da ne želi odgovoriti na navedeno pitanje jer isto nema nikakve veze sa predmetom ovog spora. 2018. je došla i vidjela da je nadgrobna ploča napravljena. Ona nije kontaktirala sa klesarom iz razloga što je to učinila tuženice. Bila je zadovoljna sa poslom klesara. Ističe da je odvjetnik iz Njemačke pismo tuženici napisao na hrvatskom, a posljednja opomena je bila 22.6.2022.

11. Tuženica EĆ iskazala je da su točni navodi tužiteljice da je njezina majka bila smještena kod nje u udomiteljskoj obitelji. Točno je da je tužiteljica utužene novčane iznose odnosno da je u dva navrata izvršila dvije uplate i to jednu od 3.000,00 eura i drugu u iznosu od 1.000,00 eura i to na račun njezine majke, a to je bilo u svrhu plaćanja izrade nadgrobnog spomenika. Izradu nadgrobnog spomenika je dogovorila tužiteljica putem telefona, ona je samo klesara odvela na grobno mjesto i podigla neku potvrdu te predala njemu novac i to također u dva navrata, odnosno jednoj ženskoj osobi valjda njegovoj supruzi predala novčani iznos i to dva puta od čega prvi puta novčani iznos od 3.000,00 eura, a drugi puta novčani iznos od 1.000,00 eura, a koji novac je prilikom predaje prebrojala. Ona tada nije dobila nikakav račun niti je dobila neku potvrdu da je nešto plaćeno. Ističe da ju je tužiteljica zamolila da preuzme taj spomenik nakon što isti bude završen te da plati za izradu istog 4.000,00 eura, odnosno kako su novci stizali. Ona ne zna zašto je tužiteljica slala novac u dva navrata zato što su se radovi tako završavali. Ona misli da tada nije niti imala račun u banci, iako je moguće da je, a novac je išao na račun njezine majke zato što je njezina majka imala račun, a majka tužiteljice nije imala račun. Ističe da je tužiteljica sve vezano za izradu nadgrobne ploče dogovarala sa njom i sa svojom majkom, dok sa njezinom majkom nije ništa dogovarala već joj je samo rekla da će na njezin račun uplatiti novac. Ona ne zna šta je ona točno govorila njezinoj majci i kako je objasnila zašto će izvršiti uplatu na njezin račun. Njezina majka je podigla taj novac u dva navrata te ga je donijela u kuću gdje je bila prisutna i majka tužiteljice, a potom je ta žena, a za koju ona sada ne zna kako se zove, došla po taj novac. To je bilo negdje 2019., a ona ne zna kada je nadgrobna ploča napravljena, a ti novčani iznosi toj ženi predani kako su se radovi završavali. Ne zna točno u kojem je to mjesecu bilo, a ne sjeća se niti da li je ta žena došla jednom ili dva puta po novce. Ističe da tužiteljica vezano za udomiteljstvo prema njoj nije imala nikakve financijske obveze, a naknadu je od CZS primala putem pošte, dakle isplatu joj je donosio poštar. Nakon što joj je predočen sadržaj ispisa whatapp poruka sa stranice 22. i 23. iskazala je da tu komunikaciju ne osporava, no ne zna pojasniti kakav se to novac obvezala vratiti tužiteljici, a moguće da se radi o nekakvim novcima koji su ostali nakon kakve proslave koju je baka, odnosno majka tužiteljice imala. Ne sjeća se da li je ikada tužiteljici vratili kakav novac od njezine majke. Ne zna objasniti zašto se zahvaljivala ukoliko je vraćala tuđi novac. Nije nikada ničiji novac vratila na račun tužiteljice. Kod nje nije ostao nikakav novac majke tužiteljice. Ističe da joj na ime proslave rođendana majke tužiteljice tužiteljica nije plaćala ništa. Ističe da nije nikakav novac pozajmila od tužiteljice. Ističe da je točno da je otvorila svoj salon i to možda 2020., ne zna točno kada, no imala je dovoljno svoga novca za otvaranje istog. Za otvaranje istog dobila je i poticaj, a tada je imala račun od salona. Tužiteljica njoj nije bila dužna ništa, no ona je, tj. njezina majka je podigla taj novac za klesara. Tužiteljica nije bila dužna njezinoj majci nikakav novac. Nema pojma zašto ju tužiteljica u porukama pita da li je dobila kredit, a ona je odgovorila da treba čekati tri tjedna te ističe da su one o puno toga razgovarale. One su bile poznanice, a sprijateljile su se kroz udomiteljsku obitelj. Ne sjeća se zašto je tužiteljici u poruci odgovorila da nije zaboravila da je posudila novac već da su svi u izolaciji. Moguće je da je 2021. imala kredit.

12. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

13. Naime, između stranaka nije sporno da je tužiteljica na račun NĆ, majke tuženice, u dva navrata uplatila novčane iznose, i to 26. 8. 2019. iznos od 3.000,00 eur i 16. 10. 2019. iznos od 1.000,00 eur, a navedeno ujedno proizlazi iz priloženih preslika potvrda o uplatama.

14. Sporna je svrha navedenih uplata odnosno da li je tuženica dužna tužiteljici isplatiti iznos od ukupno 4.000,00 eur jer tužiteljica tvrdi da su uplate izvršene na ime zajma tuženici dok tuženica tvrdi da su navedene uplate tužiteljice uplaćene u svrhu plaćanja klesarskih radova i izrade nadgrobne ploče na grobnom mjestu roditelja tužiteljice, ističe prigovor zastare te tuženica u cijelosti osporava obvezu plaćanja utuženog iznosa od 453,87 eur sa zateznim kamatama.

15. Po mišljenju ovog suda iskaz tuženice u odnosu na svrhu uplata koje je nesporno izvršila tužiteljica na račun NĆ konfuzan je, neuvjerljiv i neistinit i isključivo usmjeren na izbjegavanje ispunjenja svoje ugovorene obveze.

16. Naime, tuženica se isključivo sjeća da je tužiteljica izvršila dvije uplate i to u iznosu od 3.000,00 eur i u iznosu od 1.000,00 eur, za izradu nadgrobnog spomenika koju izradu je dogovorila tužiteljica, dok se ne sjeća zašto su u tu svrhu izvršene dvije uplate, zatim prvo navodi da je u dva navrata jednoj ženskoj osobi, valjda supruzi klesara, predala novčani iznos i to prvi puta iznos od 3.000,00 eur, a drugi put iznos od 1.000,00 eura, a potom iskazuje da se ne sjeća da li je ta osoba po novac došla jednom ili dvaput.

17. Nadalje, iz ispisa WhatsApp poruka s tuženicom i kćerima tuženice, sadržaj kojih tuženica niti ne osporava, proizlazi da tuženica 3. 10. 2021., na traženje tužiteljice upućeno tuženici da izvrši povrat zajma, odvraća da će sve vratiti na njezin žiro račun i zahvaljuje, te potom 22. 11. 2021. da nije zaboravila za povrat, te 14. 1. 2022. kći tuženice (ĐĆ) da će mama vratit novac i da neće ostati dužna, dok tuženica u svom iskazu ističe da ne zna pojasniti kakav se to novac obvezala vratiti tužiteljici i da ne zna objasniti zašto se zahvaljivala.

18. Nisu uvjerljivi, a po mišljenju suda niti istiniti navodi iz iskaza tuženice da se ne sjeća kada je otvorila kozmetički salon odnosno da je to učinila možda 2020. jer je jasno iz povijesnog izvatka iz sudskog registra utvrđeno da je tuženica Kozmetički studio sjaj na tijelu j.d.o.o. za usluge i trgovinu osnovala 3. 5. 2019., dakle, oko tri odnosno pet mjeseci prije izvršenih uplata koje su predmet ovog spora, te u konačnici nisu istiniti niti navodi da su ukupne uplate u iznosu od 4.000,00 eur izvršene za plaćanje klesarskih radova i nadgrobnu ploču jer svjedokinja RĆ, kojoj sud nije imao razloga ne povjerovati, u svom iskazu navodi da je njezin suprug klesar navedene radove obavio 2017., da su iste godine ti radovi i plaćeni, da je ona preuzela isplatu i to u jednom navratu kao i da cijena tih radova nije iznosila više od 1.000,00 eur.

19. Iskazi svjedokinja GĆV i LĆ, u dijelu u kojem navode da su uplate izvršene za izradu spomenika, po mišljenju ovog suda nisu istiniti, instruirani su od strane tuženice i isključivo su usmjereni na postizanje njezinog uspjeha u ovom sporu.

20. Naime, sjećanja navedenih svjedokinja selektivna su jer se iste, iako u vrijeme izvršenih uplata bile u srednjoškolskoj dobi, sjećaju da su uplate izvršene za izradu spomenika dok se ne sjećaju sadržaja WhatsApp poruka razmijenjenih s tužiteljicom.

21. Nadalje, iskaz svjedokinje NĆ, u suprotnosti je i s iskazom tuženice jer navedena svjedokinja ističe da je novac kojeg je tužiteljica uplatila na njezin račun predala majci tužiteljice, što ne proizlazi iz iskaza tuženice, te su u konačnici iskazi i GĆV i LĆ i NĆ u suprotnosti s iskazom svjedokinje RĆ jer je temeljem njezinog iskaza utvrđeno da su klesarski radovi i nadgrobna ploča i izrađeni i plaćeni 2017., dakle, dakle, prije izvršenih uplata na račun NĆ, i to u iznosu ne višem od 1.000,00 eur.

22. Stoga je, temeljem suglasnih iskaza tužiteljice i svjedokinja RĆ i ZĆ i u njihovoj ukupnosti s izvedenim materijalnim dokazima i to ispisom Whatsapp poruka stranaka i svjedokinje GĆV, potvrda o izvršenim uplatama na račun NĆ i povijesnog izvadka iz sudskog registra, sud zaključio da je između tužiteljice kao zajmodavca i tuženice kao zajmoprimca sklopljen ugovor o zajmu kojim se tužiteljica obvezala predati tuženici novčani iznos i to ukupno 4.000,00 eur i to uplatama na račun NĆ **.**.2019. 3.000,00 eur i 16. 10. 2019. 1.000,00 eur (čl. 501. st. 1. ZOO), a tuženica se obvezala vratiti joj poslije stanovitog vremena isti iznos novca (čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

23. I u odnosu na rok vraćanja zajma, po ocjeni ovog suda, uvjerljivi su navodi tužiteljice da su stranke ugovorile vraćanje zajma u cijelosti poslije Nove godine 2019/2020 je nije životno logično da bi ugovoreni rok vraćanja zajma bio prije pozajmljivanja/isplate zajmoprimcu drugog novčanog iznosa 16. 10. 2019. (1.000,00 eur), a za istaknuti je i da je odredbom čl. 504. ZOO propisano da, ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

24. Stoga nema mjesta zaključku da bi prigovor zastare kojeg ističe tuženica bio osnovan, primjenom općeg zastarnog roka od pet godina prema odredbi čl. 225. ZOO te uzimajući u obzir da je tužba podnesena sudu 15. 10. 2024.

25. Tuženica je stoga temeljem odredbe čl. 499. st. 1. ZOO dužna tužiteljici po osnovi povrata zajma isplatiti iznos od ukupno 4.000,00 eur, i to sukladno odredbama čl. 29. ZOO, sa zateznim kamatama od 1. 1. 2020. do isplate, jer niti iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da je ugovoreni rok vraćanja prije toga datuma, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na isplatu zatezne kamate odbijen kao neosnovan (čl. 221. a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP)

26. Nadalje, točno je da iz priloženog dopisa (opomene) od 25. 4. 2022. proizlazi da je tužiteljica ovlastila treću osobu – HĆ, da se u njezino ime obrati tuženici za povrat zajma koji je predmet ovog spora te da isti poziva tuženicu na plaćanje troška rada u iznosu od ukupno 453,87 eur, međutim, iz navedene opomene nije u prijevodu na hrvatski jezik (u tom dijelu) moguće utvrditi u kojem svojstvu ta osoba poziva tuženicu na povrat zajma (u svojstvu odvjetnika ili u nekom drugom svojstvu), na što se navedeni trošak odnosi, da li je ista doista i poslana tuženici te u konačnici iz podnesenih dokaza od strane tužiteljice ne proizlazi niti da je tužiteljica navedeni novčani iznos toj osobi platila.

27. Stoga tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu radi isplate iznosa od 453,87 eur, po osnovi naknade štete, nije osnovan jer je ovaj sud mišljenja da tužiteljica nije s uspjehom dokazala sve pretpostavke za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu , te je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a ZPP) tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sukladno tome, tužiteljica je je po osnovi i visini uspjela 90 %, a tuženik 10 % pa stoga uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 80 %.

29. Tužiteljici su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 4. 3. 2025. i 14. 3. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podneska od 14. 3. 2025. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4.), te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,50 eur i na presudu u iznosu od 90,99 eur, ukupno 786,49 eur, no obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 80 % dosuđen joj je parnični trošak u iznosu od 629,19 eur.

31. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 4. 3. 2025. jer je isti predan na ročištu istog dana za koje je tužiteljici priznata nagrada za zastupanje, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP.

32. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku