Republika Hrvatska
Općinski sud u Puli-Pola
Stalna služba u Rovinju-Rovigno
Rovinj, Obala P. Budicin 4
Posl.br. P-261/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u parničnom predmetu po tužbi tužitelja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Mastiloviću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 13. svibnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 17. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se povodom prijedloga ovdje tuženika B2 Kapital, OIB:57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41 vodi pred Općinskim sudom u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno posl.br. Ovr-226/2024 a radi namirenja novčanih tražbina ovdje tuženika s osnova Zadužnice koju je izdao tužitelj dana 04. listopada 2010. godine a na kojoj je ovjeren potpis tužitelja od strane javnog bilježnika Rina Zujića, Rovinj, Via Nello Quarantotto dana 06. listopada 2010. godine broj OV-6904/10 i Zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik podnio spram tužitelja nadležnoj Financijskoj agenciji Zagreb dana 27. veljače 2024. godine (datum i vrijeme primitka 01. ožujka 2024. godine 10:29).
I. N a l a ž e s e tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.960,84 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 24. travnja 2024. godine tužitelj podnosi ovome sudu tužbu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
1.1. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:
- da je zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno posl.br. Ovr-226/2024-7 od dana 05. travnja 2024. godine upućen ovršenik, ovdje tužitelj da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točka 7. i ll. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022) zbog kojih je podnio prijedlog od 14. ožujka 2024. godine;
- da je tužitelj spram tuženika podnio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i za odgodu prijenosa (ovrhe) od 13. ožujka 2024. godine u kojem prijedlogu ističe da nije bio stranka Ugovora o kreditu od 04. listopada 2010. godine već su stranke predmetnog pravnog posla bili samo banka i korisnik kredita [obrt] „ V“ i ujedno vlasnik [obrt];
- da je tužitelj kao ovršenik potpisao Zadužnicu kao i Izjavu međutim tužitelj nije bio stranka ugovornog odnosa između banke i predmetnog obrta te stoga iako je izdao predmetnu Zadužnicu smatra da sada ne treba odgovarati za obveze korisnika kredita;
- da je predmetni kredit otkazan od strane kreditora još 23. rujna 2011. godine, a korisnik kredita je prestao postojati budući je obrt odjavljen još 13. prosinca 2016. godine;
- da tužitelj smatra da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije bio ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika ovdje tužitelja;
- da je tužitelj uvjerenja da je nastupila zastara tražbine tuženika spram tužitelja, a u kojoj je odlučeno ovršnom ispravom;
- da je predmetna Zadužnica koju je izdao tužitelj dana 04. listopada 2010. godine, a na kojoj je ovjeren potpis tužitelja od strane javnog bilježnika Rina Zujića, Rovinj, Via Nello Quarantotto dana 06. listopada 2010. godine, broj OV-6904/10, predmetom zahtjeva za izravnu naplatu koji je tuženik podnio spram tužitelja nadležnoj Financijskoj agenciji Zagreb dana 27. veljače 2024. godine (datum i vrijeme primitka 01. ožujka 2024. godine, 10:29);
- da od dana izdavanja predmetne Zadužnice 04. listopada 2010. godine pa sve do podnošenja Zahtjeva za izravnu naplatu od 27. veljače 2024. godine tuženik nikada nije pokušao naplatiti od tužitelja predmetnu tražbinu s osnova Ugovora o kreditu od 04. listopada 2010. godine, zbog čega je nastupila zastara osnovne tražbine, kao i tražbine zakonske zatezne kamate o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
1.2. Slijedom prednjih navoda tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci ove presude.
2. Dana 07. listopada 2024. godine tuženik se očitovao na tužbu protiveći se tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, a sve uz slijedeće navode:
- da tužitelj tužbom traži da sud proglasi nedopuštenom ovrhu koja se vodi pred Općinskim sudom u Puli pod posl.br. Ovr-226/2024 i Zahtjeva za izravnu naplatu kojeg je tuženik podnio Financijskoj agenciji temeljem zadužnice posl.br. OV-6904/10 ovjerene od strane javnog bilježnika Rina Zujića iz Rovinja 06. listopada 2010. godine te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka;
- da odnosu na navode tužitelja kako isti nije ugovorna strana Ugovora o kreditu br. 345-51008359 te iz tog razloga ne odgovara za obveze korisnika kredita, tuženik ističe kako je iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno da je tužitelj temeljem istog i radi osiguranja potraživanja iz istog, u svojstvu jamca-platca izdao zadužnicu ovjerenu 06. listopada 2010. po javnom bilježniku Rinu Zujiću iz Rovinja pod posl.br. OV-6904/10 radi osiguranja tražbine iz predmetnog ugovora, kao i Izjavu o suglasnosti zapljene primanja ovjerenu 06. listopada 2010. godine od strane javnog bilježnika Rina Zujića iz Rovinja pod posl.br. OV-6903/10, a što i sam tužitelj navodi u tužbi;
- da je tužitelj nesporno u konkretnom slučaju obvezi pristupio u svojstvu jamca-platca te kako isti sukladno čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu te vjerovnik može zahtijevati njeno ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca, bilo od oboje istovremeno, to da je jasno da tuženik ima pravo tražiti naplatu svoje dospjele, nepodmirene obveze od tužitelja, i to temeljem sredstava osiguranja izdanih od strane tužitelja;
- da su tužiteljevi navodi u potpunosti neosnovani te da tuženik ima pravo od tužitelja tražiti prisilnim putem naplatu svog potraživanja;
- da u odnosu na navod tužitelja kako je nastupila zastara predmetnog potraživanja, tuženik ukazuje kako je isti također neosnovan;
- da se sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok sukladno odredbi čl. 245. st. 1. ZOO zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru;
- da je u konkretnom slučaju, zastarni rok počeo teći od dospijeća cjelokupne obveze iz predmetnog ugovora o kreditu, što je 01. rujna 2011. godine te je zastarni rok, sukladno odredbi čl. 126. st. 3. ZOO prekinut postupkom izravne naplate u odnosu na glavnog dužnika, HS pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene 06. listopada 2010. godine po javnom bilježniku Rinu Zujiću iz Rovinja pod posl.br. OV-6900/10;
- da tužitelj ističe prigovor zastare i u odnosu na tražbinu zakonskih zateznih kamata, pa se u odnosu na to ukazuje na odredbu čl. 223. ZOO, prema kojem sporedne tražbine zastarijevaju samo u slučaju kada zastari glavna tražbina;
- da obzirom u konkretnom slučaju nije došlo do zastare glavnog potraživanja, stoga da nije mogla nastupiti ni zastara zakonskih zateznih kamata kao sporednog potraživanja, što je potvrđeno kroz brojnu sudsku praksu, primjerice odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-644/11-2 od 28. veljače 2012. godine;
- da je slijedom navedenog, razvidno da tražbina tuženika nije u zastari, kako u odnosu na glavno potraživanje tako i u odnosu na sporedno, a da su tvrdnje tužitelja neosnovane;
2.1. Slijedom svega navedenog predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.
3. Radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje u ovoj pravnoj stvari sud je proveo slijedeće dokaze:
- čitanjem zadužnice (list 5 i 14-15, 27-28);
- čitanjem zahtjeva za izravnu naplatu (list 7-8, 16-17)
- čitanjem očevidnika FINE (list 9-11, 18-20);
- čitanjem zahtjeva za provedbu ovrhe (list 12);
- čitanjem ugovora o kreditu (list 32-38);
- čitanjem izjave o suglasnosti zaplijene primanja (list 40-41);
- čitanjem podataka FINE (list 51);
- uvidom u predmet Ovr-226/2024 i to čitanjem: prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa 8list 1-32), očevidnik (list 4-5, 32-33), specifikacija izvršenja osnove (list 6-8, 35), zadužnica (list 9-10, 36), ugovora o kreditu uz izjavu o suglasnosti (list 11-20, 38-46), obavijest o dospijeću kredita-jamcu (list 21), izvadak iz obrtnog registra (list 22), zahtjeva za izravnu naplatu (list 34), otplatni plan (list 47), zaključka i rješenja posl.br. Ovr-226/2024-7 od 05. travnja 2024. godine (list 63-70), rješenja ŽS u Splitu posl.br. Gž Ovr-628/2024-2 od 22. kolovoza 2024. godine.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5 . Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, pljenidbom i prijenosom traženog na temelju zadužnice od 06. listopada 2010. godine, po kojoj osnovi je ovdje tuženik zahtijevao izravnu naplatu dana 27. veljače 2024. godine protiv tužitelja nadležnoj Financijskoj agenciji Zagreb (datum i vrijeme primitka 01. ožujka 2024. godine u 10,29 sati).
6. Među strankama nije sporno:
- da su HS vl. obrta za iskope " [obrt]" sa sjedištem u [adresa], kao korisnik kredita i HS kao jamac platac s jedne strane te Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao banka, sklopili ugovor o kreditu broj: 345-51008359, dana 04. listopada 2010. godine, ovjeren kod javnog bilježnika 13. listopada 2010. godine;
- da je tužitelj radi naplate tražbine iz ugovora o kreditu u iznosu od 14.000,00 eura izdao zadužnicu od 04. listopada 2010. godine na kojoj potpis istoga ovjeren kod javnog bilježnika Rina Zujića 06. listopada 2010. godine, broj OV-6904/10;
- da je cjelokupna tražbina banke iz ugovora o kreditu sklopljenog 13. listopada 2010. godine dospjela na naplatu 01. rujna 2011. godine;
- da je tuženik dana 01. ožujka 2024. godine u 10,29 sati podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice broj OV-6904/2010 od 04. listopada 2010. godine, na kojoj je potpis izdavatelja zadužnice - ovdje tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika 06. listopada 2010. godine;
- da je tuženik podnio i zahtjev za izravnu naplatu u odnosu na glavnog dužnika - korisnika kredita HS vl. obrta za iskope " [obrt]" na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika 06. listopada 2010. godine, pred
Financijskom agencijom 02. studenoga 2020. godine;
- da je za obje osnove izravne naplate utvrđena nemogućnost izvršenja;
- da je zaključkom ovoga suda posl.br. Ovr-226/2024-7 od 05. travnja 2024. godine ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa (ovrhe) nedopuštenim, a rješenjem iz iste odluke odbijen prijedlog ovršenika za odgodom izdavanjem naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za provedbu izravne naplate ovrhovoditelja do okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
7. Sporno je da li je nastupila zastara tuženikove tražbine, a što bi bio razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer bi u tom slučaju tuženikova tražbina prestala, odnosno koliko vremena je potrebno da bi nastupila zastara potraživanja tuženikove tražbine iz suglasnosti za zapljenu (zadužnice) od 04. listopada 2010. godine na kojoj je tužitelj kao dužnik ovjerio potpis kod javnog bilježnika 06. listopada 2010. godine na temelju koje je podnesen zahtjev ovdje tužitelja za izravnu naplatu.
8. U konkretnom slučaju zahtjev za izravnu naplatu podnesen je na temelju zadužnice koju je tužitelj izdao 04. listopada 2010. godine, a potpis na istoj ovjerio 06. listopada 2010. godine kod javnog bilježnika pod brojem OV-6904/10.
8.1. Premda odredbi čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/96), koji je bio na snazi u trenutku izdavanja zadužnice, dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.
9. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. studenoga 2018. godine: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 01. siječnja 2011. godine - OZ NN 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371 ZOO /91 (sada čl. 225 ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379.
ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)".
9.1. Imajući u vidu naprijed citirano pravno shvaćanje kao i odredbu čl. 183. st. 1. OZ/96, proizlazi da predmetna zadužnica predstavlja privatnu ispravu na koju je kod javnog bilježnika samo ovjeren potpis i da ista nije solemnizirana. Stoga takva zadužnica ne predstavlja sudsku odluku, niti predstavlja rješenje o ovrsi, već samo ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, u kojoj situaciji nema mjesta primjeni zastarnog roka iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a.
10. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
10.1. Stoga se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla (tek ako dužnik ne bi ispunio svoju obvezu iz ugovora o kreditu) koji se osigurava zadužnicom odnosno dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a u konkretnom slučaju zbog ne vraćanja kredita danom kada je cijeli kredit dospio na naplatu, a to je prema obavijesti o dospijeću kredita 01. rujna 2011. godine kada je dospjela na naplatu cjelokupna tražbina banke prema glavnom dužniku, a i jamcu na temelju ugovora o kreditu.
11. Slijedom navedenog, a kako se tijek zastare računa od dospijeća cjelokupne tražbine banke koja je očito cedirala svoju tražbinu sadašnjem tužitelju odnosno od 02. rujna 2011. godine, petogodišnji rok zastare je istekao 03. rujna 2016. godine. Prema stanju spisa prva poduzeta radnja izravne naplate tužitelja na temelju izdate zadužnice zaprimljene kod FINE je od dana 02. studenoga 2020. godine, a što je nakon već proteklog roka od 5 godina, stoga ova radnja vjerovnika u smislu naplate njegove tražbine nije mogla dovesti do prekida tijeka zastare kada je ta radnja poduzeta kada je zastara već nastupila. Ako je bilo drugih poduzetih radnji od strane banke prije ovog pokušaja naplate podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu od strane tuženika, isti je bio dužan to dokazati, a kako to nije učinio osnovano se tužitelj poziva na zastaru obzirom da je početak tijeka zastare bio 02. rujna 2011. godine, a tuženik podnio prvi zahtjev za izravnu naplatu zaprimljen kod FINE 02. studenoga 2020. godine. Dakle, po proteku roka od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a. Osnovano stoga tužitelj ističe prigovor zastare te se tuženik više ne može naplatiti iz ovog instrumenta osiguranja.
12. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke ove odluke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a dosuđeni trošak u ukupnom iznosu od 1.960,84 eura odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastava tužbe i pristupa na dva održana ročišta (03. veljače 2025. godine i 13. svibnja 2025. godine - svaka radnja po 500,00 eura), uz trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 460,84 eura, a odmjereno u skladu s važećom Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tar. br. 7., 9. i 54.) i Zakona o sudskim pristojbama.
U Rovinju, 17. lipnja 2025. godine
Sutkinja :
Alessandra Gržinić-Matika
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, odnosno pisanim putem u dovoljnom broju primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
