REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2128/2022-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dariu Partlu, u pravnoj stvari tužiteljice AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Golubić i punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnicama iz Zagreba, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. svibnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Zrinke Golubić, odvjetnice i punomoćnice tuženika AĆP, dipl. iur., dana 17. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856 , isplatiti tužiteljici AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, iznos od 280,27 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 280,27 EUR, kako slijedi:

- na iznos od 5,95 € tekućom od 16. ožujak 2016. do isplate,

- na iznos od 32,00 € tekućom od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 1,39 € tekućom od 16. travanj 2017. do isplate,

- na iznos od 17,69 € tekućom od 16. svibanj 2017. do isplate,

- na iznos od 1,45 € tekućom od 16. srpanj 2017. do isplate,

- na iznos od 3,04 € tekućom od 16. kolovoz 2017. do isplate,

- na iznos od 0,32 € tekućom od 16. studeni 2017. do isplate,

- na iznos od 0,01 € tekućom od 16. prosinac 2017. do isplate,

- na iznos od 16,02 € tekućom od 16. veljača 2018. do isplate,

- na iznos od 18,94 € tekućom od 16. ožujak 2018. do isplate,

- na iznos od 24,95 € tekućom od 16. svibanj 2018. do isplate,

- na iznos od 6,36 € tekućom od 16. lipanj 2018. do isplate,

- na iznos od 17,61 € tekućom od 16. srpanj 2018. do isplate,

- na iznos od 1,48 € tekućom od 16. kolovoz 2018. do isplate,

- na iznos od 4,43 € tekućom od 16. rujan 2018. do isplate,

- na iznos od 18,49 € tekućom od 16. listopad 2018. do isplate,

- na iznos od 17,40 € tekućom od 16. svibanj 2019. do isplate,

- na iznos od 1,26 € tekućom od 16. lipanj 2019. do isplate,

- na iznos od 57,42 € tekućom od 16. srpanj 2019. do isplate,

- na iznos od 26,29 € tekućom od 16. rujan 2019. do isplate,

- na iznos od 7,77 € tekućom od 16. listopad 2019. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, naknaditi tužiteljici AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 738,06 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.6.2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-3027/2019 od 23.2.2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće i naknade plaće ukupan iznos od 5.570,08 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, za razdoblje od veljače 2016. do listopada 2019., odnosno po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za otežane uvjete rada te naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, posljedično na naprijed navedene neobračunate dodatke te po osnovi prekovremenog rada pod pretpostavkom da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, bez blagdana, subota i nedjelja, u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno te po osnovi naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja posljedično na potraživanje po osnovi prekovremenog rada.

2. Protiv citirane presude tuženik je uložio žalbu, a odlučujući o istoj Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gž R-1572/2022 od 17.10.2022. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz obrazloženje da je prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu sud postupio sukladno Zaključku broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a nije primijenio Zaključak broj 153, koji se ime primijeniti u ovom predmetu. Naime Zaključkom broj 153 izmijenjeno je tumačenje zajedničkog povjerenstva dano u Zaključku 148 (prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana, bez subota, nedjelja i blagdana, i 8 sati). Zaključak broj 153 donesen je 21.12.2015., a prema Zaključku broj 169 Zajedničkog povjerenstva zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

3. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre, a radni odnos je reguliran Zakonom o radu, internim pravilnikom poslodavca, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama, kao i sklopljenim Ugovorom o radu, odnosno Rješenjem o plaći tužiteljice. Rad joj je organiziran (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati. Plaća tužiteljice regulirana je čl. 47. ranijeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, čl. 51. ranijeg i čl. 50. Kolektivnog ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Odredbe ranijeg KU-a za zdravstvo u čl. 51., 57., 58. i sadašnji čl. 49., 55., 56. i 58., a Temeljni KU u čl. 54. propisuje dodatke i uvećanja na osnovnu plaću koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat. Tužiteljica je od 1. listopada 2014. do dana podnošenja tužbe kao medicinska sestra ostvarila pravo na povećanu plaću jer je radila u otežanim uvjetima rada, što je propisano odredbom čl. 86. ranijeg Zakona o radu te sadašnjeg Zakona o radu u čl. 94. Odredbom čl. 57. KU-a te čl. 54. Temeljnog KU-a propisano je "da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću." U spornom razdoblju tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak s osnove posebnih uvjeta rada na sve sate koje je tužiteljica odradila već samo na dio odrađenih sati. Tužiteljica je u vremenskom periodu važenja Dodatka I KU-a ostvarila pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi. Čl. 59.a Dodatka I KU-a propisano je "da iznimno od čl. 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za živote i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće." Tuženik od 1. listopada 2015. tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo na jedan dio odrađenih sati, a tužiteljica je radila u redovnom i prekovremenom radu. S obzirom da je tuženik pogrešno obračunao i isplaćivao plaće posljedično je pogrešno isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad - bolovanje. Sukladno navedenom tuženik je tužiteljici nezakonito obračunao naknade plaće te posljedično isplatio manje plaće naknade plaće za razdoblje od veljače 2016. do dana rujna 2019. i to na način da u navedenom prijedlog nije plaćao sve ugovorene dodatke pa i dodatke s osnove posebnih uvjeta rada, odnosno dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila u redovnom i prekovremenom radu, čime je povrijedio tužiteljičino pravo iz čl. 86. ranijeg Zakona o radu, odnosno čl. 94., a povezano s čl. 67., čl. 65., čl. 57. kolektivnog ugovora koji su u određeno vrijeme bili na snazi i čl. 55. Temeljnog kolektivnog ugovora, odnosno čl. 54. U navedenom vremenskom razdoblju tuženik nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tužiteljici na osnovnu plaću za sve sate koje tužiteljica odradila, iako je tužiteljica u redovnom i u prekovremenom radu radila na poslovima na kojima ima iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi, čime je povrijeđeno tužiteljičino pravo čl. 86. Zakona o radu, odnosno čl. 94.

4. Tužiteljica je u podnesku od 29.4.2025. uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje s naslova neisplaćenih dodatka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, posljedično na neisplaćene naprijed navedene dodatke, za razdoblje od veljače 2016. do rujna 2019., bruto iznos od 280,27 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od svakog 16. u mjesecu u odnosu na razliku plaće za prethodni mjesec, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

5. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da je tuženik u cijelosti postupao sukladno propisima i tužiteljici isplatio sve naknade i dodatke uz osnovnu plaću na koju ima pravo, a tužiteljica pogrešno tumači relevantne propise. U konkretnom slučaju pitanje obračuna naknade plaće za prekovremeni rad regulirano je odredbom čl. 47. Kolektivnog ugovora, tako da plaću radnika čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, između ostalog i dodaci za posebne uvjete rada. Čl. 53. st. 5. KU-a regulirano je da se plaće za vrijeme dežurstva iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem je radnik dežuran. Prema citiranoj odredbi tužiteljica nema pravo na dodatak kada radi iznad mjesečnog fonda sati, odnosno prekovremeno.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zaključke zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a (str. 12-14 spisa), ugovor o radu i njegove dodatke (str. 83-87 spisa), kao i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, a provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja (str. 91- 103 spisa).

7. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

8. Među strankama je sporno pripada li tužiteljici pravo na neisplaćeni iznos razlike s osnove naknade plaće za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve efektivno odrađene sate rada pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću, te manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor.

9. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, u daljnjem tekstu KU) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće. Odredbom čl. 51. st. 1. KU-a osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi o smjenskom radu ili u turnusima. Dodatkom I KU-a odredbom čl. 59. a propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu 4% od osnovne plaće. Nadalje, i odredbom čl. 91. st. 3. (Narodne novine 93/14, u daljnjem tekstu ZR) ZR-a propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad, a čl. 94. propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, sa svim dodacima i davanjima koja poslodavac isplaćuje uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Slijedom navedenog sud nije kao relevantnim razmatrao tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU-a, budući pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi KU-a, kao i odredbi Zakona o radu. Temeljem navedenih odredbi razvidno je da ZR i KU utvrđuju pravo na isplatu više različitih dodataka, prema kojima radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, naime, navedene odredbe ne isključuju pravo na povećanje osnovne plaće za prekovremeni rad po ostalim osnovama za isplatu pripadajućih dodataka.

10. Tijekom postupka na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužiteljice provedeno je financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja po vještakinji dipl. oec. Petri Blašković. U nalazu i mišljenju vještakinja je uvećanje plaće odnosno dodataka na plaću izračunala temeljem važećih odredbi KU-a i dostavljene dokumentacije tuženika i pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno. Utvrđena razlika plaće tužiteljice za utuženo razdoblje s osnove prekovremenog rada iznosi 3.049,76 kn, posljedično na prethodno utvrđenje manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja iznosi 408,64 kn, pa ukupna potraživanja s osnove prekovremenog rada i s tim u vezi manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja iznosi 3.438,40. Potraživanje po osnovi dodataka za otežane uvijete rada iznosi 1.577,07 kn, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznos 256,70 kn i manje obračunat iznos plaće za godišnji odmor po toj osnovi iznosi 277,91 kn, ukupno 2.111,88 kn.

11. Stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje u odnosu na matematički izračun, te je i sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje.

12. Budući je tužiteljica u utuženom razdoblju neprekidno radila na radnom mjestu medicinske sestre, neprekidno je imala i iznimnu odgovornost za živote i zdravlje ljudi i radila u otežanim uvjetima rada, tuženik je bio u obvezi isplaćivati navedene dodatke na sve sate koje je tužiteljica odradila između odrađenih sati i mjesečnog fonda radnih sati.

13. Navedeno proizlazi i iz stava Vrhovnog suda RH koji je na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU-a i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU-a, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

14. Vezano za naknadu plaće za prekovremene sate, a pod pretpostavkom da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana, bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu, i 8 radnih sati dnevno, a koju je vještak izračunala u iznosu od 3.049,69 kn za utuženo razdoblje, valja navesti da je tužiteljica podneskom od 29.4.2025., kojim je specificirala tužbeni zahtjev, odustala od tog dijela tužbenog zahtjeva, odnosno djelomično je po tom osnovu povukla tužbu (za iznos od 3.458,40 kn / 459,00 eura), a tuženik se očitovao na ročištu 12.5.2025. da se ne protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Vezana za naknadu za prekovremene sate su i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU-a izražena u Zaključcima broj 148 i 153. U utuženom razdoblju u primjeni je Zaključak broj 153, kojim je izmijenjen ranije Zaključak broj 148, no budući je tužiteljica djelomično povukla tužbu s naslova neisplaćenih prekovremenih sati, to navedeni Zaključni nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

15. Slijedom navedenog, osnovano je potraživanje tužiteljice s naslova neisplaćenih dodatka za otežane uvjete rada od 1.577,07 kn i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi od 256,70 kn te s naslova naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost od 277,91 kn, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, što ukupno iznosi 2.111,68 kn, odnosno 280,27 eura.

16. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temelji se na dokumentaciji koju je tuženik dostavio u spis, a parnične stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju i izračunu vještaka.

17. Iz navedenih razloga naloženo je tuženik isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće i naknade plaće za utuženo razdoblje iznos od 280,27 eura.

18. Tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos prema stopi zatezne kamate određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima od 16. u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl. 84. st. 3. ZR-a, osim zakonskih zateznih kamata na plaćanje poreza i prireza budući u trenutku donošenja ove odluke isti nisu dospjeli na naplatu, te dospijevaju na naplatu tek isplatom utuženog potraživanja, a temeljem Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak.

19. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13 i 93/14) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici.

22. Tužiteljici su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), prema zadnje istaknutoj vrijednosti predmeta spora (280,27 eura), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe 25 bodova OT (tbr. 7/1), podnesak 27.6 2020. kojim se očitovala na odgovor na tužbu 25 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 1.3.2021. 25 bodova OT (tbr. 9/1), ročište 22.09.2021. 25 bodova OT (tbr. 9/1), ročište za objavu presude 23.2.2022. 12,5 bodova OT (tbr. 9/3), podnesak 29.4.2025. kojim je specificiran tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju 25 bodova OT (tbr. 8/1), ročište 12.5.2025. 25 bodova OT (tbr.9/1), ukupno 162,50 bodova OT, a obračunato s paušalom od 2,00 eura za jedan brod iznosi 325,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 406,25 eura. Tužiteljici su priznati troškovi financijskog vještačenja, budući je provedba ovog dokaza bila neophodna za ishod parnice, u iznosu od 2.000,00 kn / 331,81 eura, stoga je tužiteljici priznat trošak u ukupnom iznosu od 738,06 eura.

23. Tužiteljici u parnični trošak nisu priznati podnesci s nadnevcima 10.1.2021. i 20.9.2021. jer nisu bili potrebni za vođenje postupka te trošak za pristup na ročište za objavu, budući na isto za tužiteljicu nitko nije pristupio.

24. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku