Republika Hrvatska
Općinski sud u Metkoviću
Metković, Andrije Hebranga 9
Poslovni broj: Pp-183/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sucu Jakši Marušiću, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Bukovac, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice MS, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 133/23.), u povodu prigovora protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Vrgorac, klasa: 211-07/24-4/116671, ur.broj: 511-12-35-24-2 od 30. prosinca 2024., nakon provedenog žurnog postupka na temelju članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Okrivljenica MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći M, rođena **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], VSS (dipl. ing. građ.), zaposlena, neudana, nema djece, srednjeg imovnog stanja, državljanka Republike Hrvatske
kriva je
što je 2. rujna 2024. u 10:53 u Ravči, Vrgorac, ulica Ravča kućni broj 20, kao vozač vozila M1, marke Kia, registarske oznake [registarska oznaka], upravljala navedenim osobnim automobilom kroz naseljeno mjesto, gdje je postavljenim prometnim znakom dopuštena brzina od 50 km/h, i kretala se brzinom od 103 km/h, koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja Lasercam 4, a umanjena za 10 km/h sigurnosne razlike iznosi 92 km/h, dakle kretala se brzinom koja je za 42 km/h veća od dopuštene,
čime je počinila prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
II. Na temelju članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljenici se izriče
novčana kazna
u iznosu od 390,00 EUR (tristo devedeset eura),
koju je dužna platiti u roku od 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude, s tim da će se, na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u ostavljenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
III. Na temelju članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenica je dužna, u roku od 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude, naknaditi paušalni trošak ovog sudskog postupka u iznosu od 15,00 EUR (petnaest eura).
Obrazloženje
1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom okrivljenica je proglašena krivom zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude te joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca i odmjeren trošak postupka od 13,27 EUR.
2. Protiv obaveznog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor, zbog čega je obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage te je proveden žurni postupak u kojem je okrivljenica ispitana te je Sud u dokazne svrhe obavio uvid u sadržaj obaveznog prekršajnog naloga, prigovor okrivljenice, obavijesti o počinjenom prekršaju, zapisnika o izmjerenoj brzini kretanja vozila, fotografije na listu 13 spisa te izvoda iz prekršajne evidencije.
3. Okrivljenica je u svojoj obrani navela da se smatra krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Navodi kako dosad nije kažnjavana. Žao joj je što je do ovog prekršaja došlo. Kaje se zbog počinjenog. Inače poštuje prometne propise, a do predmetnog prekršaja kritične zgode došlo je zbog toga što je bila u žurbi jer je kasnila na poslovni sastanak. Naime, pojašnjava da radi u građevinarstvu te je svakodnevno po terenima od Zadra do Dubrovnika. Predmetnog je dana imala sastanak na gradilištu s investitorom i izvođačem radova u Velikom brdu. Na putu do tamo propustila je izlaz na autoputu za Makarsku. Sljedeći izlaz bio je Vrgorac, a kako su tamo bili na cesti građevinski radovi, morala je koristiti zaobilazne putove. Kako je bila već u velikom zakašnjenju, uhvatila ju je panika te je to bio razlog zbog čega je kritične zgode prekoračila dopuštenu brzinu kretanja vozila. Napominje, iako je svjesna da je to ne opravdava za počinjeni prekršaj, da se radilo o ravnoj dionici ceste te da pritom svojom vožnjom nikoga nije dovela u opasnost. S obzirom na to da je vozač koji ne krši prometne propise, moli Sud da joj bude blag pri izricanju sankcija, a posebno da joj se ne oduzima vozačka dozvola jer joj je automobil neophodan zbog terenskog rada.
4. Ocijenivši priznanje sukladno dokazima u spisu, Sud je utvrdio da je okrivljenica počinila prekršajno djelo za koje se tereti pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom te ju je za počinjeni prekršaj proglasio krivom.
5. Prilikom odlučivanja o prekršajnopravnoj sankciji, Sud je olakotnim cijenio okrivljeničino cjelovito priznanje počinjenog prekršaja i iskazano kajanje, kao i okolnost da u konkretnom slučaju nisu nastupile nikakve štetne posljedice. Međutim, Sud je otegotnim cijenio okolnost da je okrivljenica već pravomoćno osuđena za prekršaj iz 2024. godine protiv sigurnosti prometa na cestama, što se vidi iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, klasa: 740-04/25-02/86240, ur.broj: 514-05-02-01-02-25-02.
6. Zbog navedenog, Sud nije primijenio zakonske odredbe o ublažavanju novčane kazne u konkretnom slučaju, već je, na temelju članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, okrivljenici za prekršaj zbog kojeg je proglašena krivom izrekao novčanu kaznu u visini najmanje posebne mjere propisane za taj prekršaj, odnosno u iznosu od 390,00 EUR. Sud smatra da je mjera novčane kazne koju je izrekao u konkretnom slučaju dovoljna da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja te da se na okrivljenicu utječe da se ubuduće kloni činjenja prekršaja.
7. U skladu sa člankom 33. stavkom 11. Prekršajnog zakona, okrivljenici je ostavljen rok od dva mjeseca od primitka presude za plaćanje izrečene novčane kazne. Međutim, na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako u ostavljenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
8. Sud pritom nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, koja se, sukladno članku 58. Prekršajnog zakona, može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Naime, s obzirom na navedene okolnosti u pogledu okrivljenice, Sud smatra, imajući u vidu načelo razmjernosti sukladno članku 51.a Prekršajnog zakona, da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 58. Prekršajnog zakona za izricanje ove zaštitne mjere te da je visina odmjerene novčane kazne ovaj put dovoljna da okrivljenicu, kojoj je automobil neophodan radi obavljanja posla, odvrati od ponovnog činjenja prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama.
9. Budući da je proglašena krivom, okrivljenica je obvezana, na temelju članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, naknaditi troškove sudskog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 EUR u roku od dva mjeseca od primitka presude. Visina paušalnog troška određena je prema duljini i složenosti postupka, a u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za trošak prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/13.), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn.
10. Prema navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Metkoviću 17. lipnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Spomenka Bukovac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Na temelju članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.
DNA:
1. Okrivljenici, uz uplatnicu.
2. Tužitelju.
3. U spis.