REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

PREKRŠAJNI ODJEL

Trg hrvatskih branitelja 1

Poslovni broj: Pp-900/2025-7

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Karlovcu, Prekršajni odjel po sucu Ljiljani Skale uz sudjelovanje zapisničarke Tee Fišić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZU, zastupanog po braniteljici Jasmini Brkić Kristanić zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu ZZNO) pokrenutom povodom optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu pod brojem PP-DO- 1/2025-9 od 17. ožujka 2025., nakon provedene glavne rasprave 13. lipnja 2025. u nazočnosti okrivljenika i braniteljice, te odsutnosti predstavnika tužitelja, te donošenja i objave presude dana 17. lipnja 2025., nadležan u smislu čl. 93., čl. 98. i čl. 222. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 - u daljnjem tekstu PZ-a)

presudio je

okrivljenik ZU, sin Z i L, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], ranije u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], SSS, soboslikar, zaposlen u HS Produkt d.d., mjesečnih primanja od oko 900,00 €, razveden, otac dvoje djece koju uzdržava, prekršajno nekažnjavan,

kriv je

I. zbog toga što je u vremenskom periodu od 2021. do 27. prosinca 2024. u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji prema svojoj supruzi LU na način da joj je slao sms poruke da ga vara, da ide s nekim, vozio je na posao i s posla kako bi ju kontrolirao, te joj u sms porukama pisao da ide sa svojim jebačima i da se ide pojebati da dođe kući mirna, što je kod iste prouzročilo povredu dostojanstava i uznemirenosti, postupajući suprotno odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona, pa se

II. temeljem navedenog propisa

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u iznosu od 300,00 € (tristoeura).

III. Okrivljeniku se odobrava plaćanje izrečene novčane kazne u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude na broj računa primatelja u korist Državnog proračuna RH.

IV. Ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 200,00 €, smatrat će se da je kazna u cijelosti plaćena.

V. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se naplatiti prisilno u iznosu od 300,00 €.

VI. Temeljem čl. 138., čl. 139. i čl. 140. PZ-a okrivljeniku se nalaže dužnost plaćanja troška prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 € u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom u smislu čl. 152. st. 4. PZ-a naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podnijela je dana 17. ožujka 2025. optužni prijedlog PP-DO-1/2025-9 protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci presude.

2. Redovni prekršajni postupak je proveden te je okrivljenik za zastupanje angažirao braniteljicu jasminu Brkić Kristanić, odvjetnicu iz [adresa].

3. Na glavnoj raspravi održanoj dana 15. travnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika i braniteljice, izvanraspravno je ispitana svjedokinja – žrtva nasilja LU, a koja je nakon što je upozorena na blagodat nesvjedočenja koja za nju proizlazi iz statusa da je bivša supruga okrivljenika, blagodat otklonila, te u ovom postupku pristala iskazivati.

4. Svjedokinja je iskazala da je dana 08. studenog 2021. sklopila brak sa okrivljenikom u kojem se rodilo njihovo zajedničko dijete sin G koji je sada star 3,5 godine. U vremenskom periodu od 2020. kada su se upoznali, odnosno i prije sklapanja braka, pa zaključno sa 27. prosincem 2024. suprug ju je imao potrebu kontrolirati, a što je pripisala njegovoj ljubomori. Znao bi joj slati poruke da ga vara, vozilo ju je na posao i sa posla kako bi ostvarivao kontrolu, te joj je stavio prislušni uređaj u vozilo, kao i mini kameru, a svjedokinja je još prislušnih uređaja našla u garaži. Kamera postavljana u vozilu bila je smještena iza sjedalice i svjedokinja je vidjela tu snimku, odnosno sebe kako upravlja vozilom, a njemu je to bilo sredstvo kontrole. Bio je postavio kamere i oko kuće u [adresa], koja je njena i u kojoj živi zajedno sa majkom, kako bi mogao kontrolirati tko u kuću dolazi i odlazi. Vrijeđao ju je i slao SMS poruke da ide svojim jebačima i da se ide pojebati da se smiri, što ju je izrazito vrijeđalo, uznemiravalo i ugrožavala moje dostojanstvo. Zaštitu policije zatražila je 27. prosinca 2024. kada je fizički napao njenu majku koju je okrivljavao za njihove bračne probleme, te je prijetio da će ju ubiti govoreći da svaka svađa predstavlja jedan metak. Kako je suprugovo ponašanje eskaliralo nakon prijave je bio uhićen, a u međuvremenu su se i razveli 20. ožujka 2025. Ne smatra potrebnim da mu se zabrani da joj se približava, da ju uznemirava i uhodi jer se situacija u međuvremenu smirila, a i brinu o zajedničkom djetetu. I kada je imao važeću zabranu približavanja njoj, dijete je stalno pitalo za oca, pa je zatražila savjet Centra za socijalnu skrb kako može okrivljenik ostvarivati kontakt sa djetetom. Bilo joj je sugerirano da uz pristanak njegovih roditelja odveze dijete njima kako bi okrivljenik dijete kod roditelja mogao viđati. U međuvremenu se okrivljenik na dnevnoj bazi čuje i vidi sa njihovim sinom G putem video poziva a viđa ga dva puta tjedno i svaki drugi vikend. Kako okrivljenik ima i dalje zabranu približavanja svjedokinjinoj majci, dijete bi mu dovodila do [adresa] gdje si je iznajmio stan i nije bilo nikakvih problema, dok drugo nije imala ništa za iskazati.

4. Na glavnoj raspravi održanoj dana 13. svibnja 2025. u nazočnosti braniteljice okrivljenik je iskazao da se osjeća krivim samo za slanje sms poruka neprimjerenog sadržaja svojoj bivšoj supruzi LU, a što je bila posljedica ljubomore, a u međuvremenu su se razveli. Okrivljenik u obrani navodi da nije točno da bi njih dvoje živjeli od 2020. godine u njenoj obiteljskoj kući u [adresa], nego su se, a nakon što su razvedeni njihovi prethodni brakovi, se na tu adresu stanovanja doselili u mjesecu studenom 2021. godine kada je Marijanin otac umro, majka ostala sama, a oni se doselili. Kuću su renovirali i neke stvari iznijeli na dvorište izvan kuće i kamere je u dvorište postavio ali ne s namjerom da LU kontrolira nego uz suglasnost bivše supruge i punice, a budući da je punica često govorila da netko dolazi dok njega nema, a znao je zateći i susjede da ulaze u dvorište dok njega nema i da razgledavaju njihove stvari. Bivšu suprugu je vozio na posao i sa posla samo onda kada bi njihovo dijete vozio u vrtić i svog sina (iz prvog braka – op suca) u školu i kada bi vozio građevni materijal, a ne s namjerom da je kontrolira. Što se tiče sms poruka njih je u jednom vremenskom razdoblju doista slao, što je posljedica ljubomore jer je njegova bivša supruga u svojem prethodnom braku počinila preljub. Vezano za uređaj postavljen u vozilo supruge okrivljenik je isti nabavio ali ga nije nikada znao aktivirati tako da nije bio korišten u svrhu nadzora i ograničavanja kretanja njegove bivše supruge, dok drugo nije imao ništa za iskazati, niti je imao dokaznih prijedloga.

5. Odgovarajući na postavljena pitanja braniteljice je li se bivša supruga ponašala na isti način prema njemu tako što bi pokazivala ljubomoru okrivljenik je iskazao da bi to radila u verbalnom obliku, prigovarajući mu da, kada ide na smotre Hrvatskih povijesnih postrojbi, zapravo ide nekim svojim prijateljicama. Na daljnje postavljeno pitanje braniteljice kakav im je odnos nakon razvoda okrivljenik je iskazao da normalno funkcioniraju, da on dijete viđa redovito i svakodnevno putem video poziva, a nakon čega braniteljica nije imala daljnjih pitanja za okrivljenika.

6. Na glavnoj raspravi održanoj 13. lipnja 2025. okrivljenik je u cijelosti ostao kod već iznesene obrane kojoj nije imao ništa za dodati, niti je braniteljica imala dodatnih pitanja za okrivljenika.

7. U dokaznom postupku u nazočnosti okrivljenika i braniteljice ponovno je ispitana svjedokinja – žrtva nasilja LU, bivša supruga okrivljenika, koja je upozorena na blagodat nesvjedočenja koja za nju proizlazi iz tog statusa, a istu je otklonila te se izjasnila da u ovom postupku želi iskazivati a i upoznata je sa činjenicom da će se njezin iskaz ako odluči svjedočiti koristiti kao dokaz bez obzira na njenu kasniju odluku.

8. Svjedokinja je iskazala da je sa okrivljenikom sklopila brak 2021. godine u kojem su dobili zajedničko dijete, njihovog sina D sada starog 3,5 godine. Od početka veze bivši suprug ju je optuživao da ga vara što je pripisivala činjenici da su obje bili prethodno u braku, te da su ti brakovi razvedeni da bi oni bili zajedno, a potom su se i vjenčali, pa je smatrala da je okrivljenik ljubomoran. Bio je postavio prislušne uređaje u vozilo kojim se koristi za odlazak na posao, a potom je rekao da je taj uređaj bacio, ali je naknadno našla jedan novi neraspakirani u garaži. U vozilo joj je bio postavio kameru koju je premještao, tako da se jedno vrijeme nalazila unutar kuće u sobi, a potom i u vozilu. U kameri je našla memorijsku karticu tako da je imala prilike vidjeti unutrašnjost kuće, sebe a i njega u vozilu dok je njime upravljao. Bio je postavio i kamere izvan kuće, ali uz njihovu suglasnost (supruge i punice – op suca), sa svrhom zaštite prema trećim osobama, a ukoliko se ona ne bi mogla izlazeći iz dvorišta uključiti u promet na način kako to uobičajeno radi idući na posao, odmah bi ju nazivao i pitao kuda ide. Okrivljenik joj je slao sms poruke uvredljivog sadržaja, pišući joj da je bila sa jebačima i da se pojebe i smiri prije nego dođe kući. Sve navedeno ju je uznemiravalo i nakon nekog vremena su i prekinuli bračnu zajednicu. Njen se bivši suprug preselio a komuniciraju vezano za dijete koje treba oba roditelja te se situacija smirila, dok drugo nije imala ništa za iskazati.

9. Odgovarajući na postavljeno pitanje braniteljice je li svjedokinja i okrivljeniku slala poruke sličnog sadržaja, iskazala je da je sa suprugom komunicirala porukama, obično usmjerenim na to kuda ide jer to ne bi pravovremeno najavio, te da su te poruke znale biti uvredljivog karaktera kao odgovor na primljene poruke od okrivljenika. Na upit braniteljice je li imala aplikaciju za pregled sadržaja preko postavljenih kamera svjedokinja je iskazala da je imala za prve kamere, ali da ta aplikacija navodno nije radila, ali da je te kamere okrivljenik razbio, dok za druge kamere nije imala aplikaciju. Na postavljeno pitanje braniteljice je li prijavila da su bile postavljene kamere i u kući svjedokinja je potvrdno odgovorila navodeći da ju nitko nije tražio da predoči dokaze o tome a koje ima kod kuće, a nakon čega braniteljica okrivljenika i okrivljenik nisu imali daljnjih pitanja za svjedokinju.

10. U nastavku postupka ispitana je svjedokinja GU, bivša punica okrivljenika, koja je iskazala da su između njene kćeri i bivšeg zeta od početka su bile učestale svađe zbog njegove ljubomore. Koliko je njoj poznato u odnosu na njenu kćer okrivljenik nije bio tjelesno nasilan, a nije joj poznato je li bilo psihičkog nasilja. Na postavljeno pitanje sutkinje je li bila suglasna sa postavljanjem kamera oko kuće na [adresa] iskazala je da nije, dok ne zna je li njena kći bila suglasna (s postavljanjem kamera – op suca) a njoj je bilo poznato da su kamere postavljene, dok drugo nije imala ništa za iskazati, a braniteljica okrivljenika i okrivljenik nisu imali pitanja za svjedokinju.

11. U nastavku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao: punomoć braniteljici, posebno izviješće PP karlovac s Ispostavom Vojnić od 28.12.2024. (list 1), Izviješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 27.12.2024. (list 3-8), Pouku o pravima uhićenika od 27.12.2024. (list 9-10), Obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom (list 17), Obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja (list 18), službenu bilješku (list 19), Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 28.12.2024. (list 20-22), spis ODO KA pod brojem PP-DO-1/2025 – u cijelosti, te potvrdu iz PE za okrivljenika.

12. Kako okrivljenik nije imao primjedaba na sadržaj izvedenih dokaza niti daljnjih dokaznih prijedloga, to je dokazni postupak dovršen.

13. U završnom govoru okrivljenika braniteljica je iskazala kako smatra da nije dokazano da bi njen branjenik počinio prekršaj za koji ga se tereti a posebno da bi vršio psihičko nasilje nad svojom bivšom suprugom još od početka njihove veze, odnosno bračne zajednice. Ovo stoga što to ista nikada nikome nije rekla niti nadležnim službama prijavila, a u međuvremenu je rođen njihov zajednički sin. Okrivljenik smatra da se radilo o međusobnim svađama zbog ljubomore, i to obostrane, te da su jedan drugome prigovarali, pa se u tom smislu ne može smatrati da je oštećena bila žrtva psihičkog nasilja jer je uzvraćala okrivljeniku istom mjerom. Podredno, ukoliko sud utvrdi odgovornost okrivljenika predložila je da uzme u obzir olakotne okolnosti i to njegovu dosadašnju neosuđivanost, loše imovinske prilike i činjenicu da je otac dvoje malodobne djece koju uzdržava, kao i okolnost da su se nakon razvoda braka odnosi okrivljenika i oštećene poboljšali te između njih više nema nikakvih svađa već uljudno međusobno komuniciraju.

14. Presuda je donesena i javno objavljena dana 17. lipnja 2025.

15. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je okrivljenika ZU oglasio krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te ga odgovarajuće kaznio.

16. Sud je odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika utemeljio na svim izvedenim dokazima u postupku cijenjenima pojedinačno i zbirno.

17. Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja okrivljeniku je na teret stavljeno da je u vremenskom razdoblju od 2020. do 27. prosinca 2024. u odnosu na suprugu primjenjivao psihičko nasilje na adresi u [adresa].

18. Nesporno je da je sud vezan činjeničnim opisom djela prekršaja no u konkretnom slučaju za djela prekršaja počinjena 2020. nastupila je apsolutna zastara prava na vođenje prekršajnog postupka, a sukladno odredbi čl. 13. Prekršajnog zakona.

19. Iz obrane okrivljenika proizlazi da je zajedno sa sada već bivšom suprugom LU se na navedenu adresu u [adresa], doselio nakon smrti punca i to u mjesecu studenom 2021., uslijed čega je sud intervenirao u činjenični opis djela prekršaja određujući kao vrijeme počinjenje prekršaja razdoblje od 2021. pa do 27. prosinca 2024.

20. Okrivljeniku je optužnim prijedlogom stavljeno na teret da je supruzi LU slao sms poruke u kojima bi joj pisao da ga vara i da ide s nekim, da ide sa svojim jebačima i da se ide pojebati da kući dođe mirna Okrivljenik je tijekom postupka priznao počinjenje prekršaja u tom dijelu gdje navodi da je bio ljubomoran na bivšu suprugu a budući da su svoje prethodne brakove oboje razvrgnuli zbog preljuba, te potom međusobno sklopili brak.

21. Vezano za postavljanje kamera oko kuće žrtva nasilja iskazala je da je njoj i majci s kojom su živjeli u istoj kući bilo poznato da je okrivljenik oko kuće postavio kamere sa svrhom zaštite njihove imovine u odnosu na treće osobe ali joj je postavio kameru i u osobno vozilo i snimao je tijekom vožnje, a na nekim od tih snimki vidjela je i okrivljenika dok je bio u vozilu.

22. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje – žrtve nasilja na okolnost da je pronašla kameru u vozilu i potom drugu neraspakiranu u garaži, a na istom mjestu i sim karticu na kojoj je vidjela sebe i okrivljenika u vozilu, a iz snimki je vidjela i unutrašnjost kuće, što ukazuje na to da je okrivljenik kameru preseljavao i bez njenog pristanka ju snimao sa svrhom kontrole.

23. Kao oblik kontrole svjedokinja je shvaćala i činjenicu da ju je okrivljenik vozio s posla i na posao, što je okrivljenik porekao, a u odnosu na koju okolnost je sud prihvatio iskaz svjedokinje – žrtve nasilja.

24. Iskaz svjedokinje GU, majke LU, nije od značaja za utvrđivanje činjeničnog stanja jer je kategorički tvrdila da okrivljenik prema njenoj kćeri nije bio tjelesno nasilan, a za psihičko nasilje se izjasnila da se u to ne želi miješati.

25. Sud je odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, osim na njegovom priznanju koje se odnosi na slanje sms poruka neprimjerenog sadržaja, utemeljio na iskazu svjedokinje LU koja je uvjerljivo i jasno svjedočila o kontroli koju je njen suprug provodio nad njenim kretanjem na način da ju je vozio na posao i s posla te da je putem postavljenih kamera (oko kuće, u kući i u vozilu) ostvarivao nad njom kontrolu kao oblik psihičkog nasilja.

26. Obzirom na navedeno kako je uslijed ponašanja okrivljenika kod LU kao žrtve nasilja došlo do povrede dostojanstva i uznemirenosti to je zbog postupanja suprotnog odredbi čl. 10. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenik oglašen krivim i kažnjen po čl. 22. st. 1. istog Zakona.

27. Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji za navedeno djelo prekršaja propisana je kao sankcija novčana kazna u minimalnom iznosu od 300,00 € alternativno sa kaznom zatvora u trajanju do 90 dana.

28. Donoseći odluku o vrsti i visini kazne sud je olakotno cijenio činjenicu da je okrivljenik otac dvoje djece, djelomično priznaje počinjenog djela, kao i prethodnu prekršajnu nekažnjavanost, dok otegotne okolnosti nisu nađene.

29. Stoga je sud okrivljeniku za počinjen prekršaj izrekao novčanu kaznu u posebnom zakonskom minimumu od 300,00 €, te mu obzirom na visinu primanja i obveze uzdržavanja dvoje djece odobrio plaćanje kazne na dva jednaka obroka.

30. Okrivljenik je upozoren da će se, ukoliko u roku od 2 (dva) mjeseca plati dvije trećine izrečene novčane kazne u iznosu od 200,00 €, smatrati da je kaznu u cijelosti platio.

31. Po provedenom postupku sud nije našao razloga prema okrivljeniku primjenjivati zaštitne mjere, a budući da je prema podudarnim iskazima okrivljenika i žrtve nasilja postignut dogovor oko viđanja zajedničkog djeteta sa ocem i održavanja osobnih odnosa, te nema potrebe za primjenom zaštitnih mjera jer se žrtva nasilja okrivljenika ne boji.

32. Temeljem čl. 138., čl. 139. i čl. 140. PZ-a okrivljeniku se nalaže dužnost plaćanja troška prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 € u roku od 15 dana, po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom u smislu čl. 152. st. 4. PZ-a naplatiti prisilno.

U Karlovcu 17. lipnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Tea Fišić,v.r.

Ljiljana Skale,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu i to u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se ulaže pismeno u dva istovjetna primjerka putem ovog suda.

Dostaviti:

1. okrivljeniku,

2. braniteljici,

3. žrtvi nasilja,

3. tužitelju,

4. spis.