- 1 -              Rev 610/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 610/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. A., D., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u D., protiv tuženice A. d.d., Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik L. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-702/2021-2 od 13. listopada 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-780/2019 od 28. svibnja 2021., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.  

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom i bez pravnog učinka odredba čl. 6 Ugovora o kreditu br.266-156/2005 sklopljenog dana 5. svibnja 2005. solemniziranog kod javnog bilježnika N. V. u D. broj OU-572/05-1 kojom je ugovoreno da je banka od 1. svibnja 2006. ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama H. A. A. B. d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog ugovora i da korisnik kredita-tužitelj svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune., pod točkom II. izreke naložio je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 39.730,10 kuna sa zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose kako je to navedene u točki II. izreke prvostupanjske presude, pod točkom III. izreke odbio je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 217,67 kuna kao neosnovan, a pod točkom IV. izreke naložio je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.955,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2021. do isplate.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-263/2022-2 od 9. veljače 2022., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-702/2021-2 od 13. listopada 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              „Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po kamatnoj stopi u skladu s objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. i čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu od 5. svibnja 2005. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te s obzirom na to i zahtjev za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po navedenom ugovoru. U revizijskoj fazi postupka sporan je način utvrđivanja osnove i visina iznosa koje je tuženica dužna vratiti tužitelju po osnovi ništetnosti te ugovorne odredbe. Tuženica smatra da navedeni iznos predstavlja razliku između iznosa kamata obračunatih po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamata koje su bile obračunate po stopi određenoj odlukom tuženice kao banke, pod uvjetom da takva razlika postoji, dok je u pobijanoj odluci tužitelju dosuđen iznos koji predstavlja razliku između iznosa kamata koje je tužitelj kao korisnik kredita platio i iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica (odnosno pravni prednik tuženice) kao kreditor 5. svibnja 2005. sklopili Ugovor o kreditu,

 

- da je gore navedenim Ugovorom o kreditu pravni prednik tuženice odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 108.000,00 CHF te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 3,99 % godišnje,

 

- da je u čl. 6. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva te da ju tuženica može mijenjati jednostranom odlukom,

 

- da je u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna.

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da ih presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. obvezuje i u ovoj parnici te da je u ovom postupku utvrđena nepoštenost odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu jer tuženica o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovarala s tužiteljem. Kako je navedenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, nižestupanjski sudovi ocijenili su da je tuženica dužna u smislu odredbi čl. 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 dalje: ZZP/03 ), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i čl. 96. stavak 1. i 2. te čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09 dalje: ZZP/07), kao čl. 87. ZZP/03 i čl. 102. stavak 1. ZZP/07 isplatiti tužitelju iznos od 39.730,10 kuna na ime razlike pretplaćenih kamata s pripadajućim zateznim kamatama. Pri tome nižestupanjski sudovi zauzimaju pravno shvaćanje da je, uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o načinu promjene kamatnih stopa, nužno primijeniti jedino poznatu i ugovorenu kamatnu stopu od 3,99% do 31. prosinca 2013. s obzirom na to da je to jedini odredivi postotak kamatne stope koje je bilo moguće primijeniti, a od 1. siječnja 2014. do konačne otplate stopu od 3,23%, jer da je samim zakonskim propisom tj. izmjenom Zakona o potrošačkom kreditiranju fiksirana kamata na 3,23%, s obzirom na obvezu banaka definirati parametre kamatne stope te ako aprecijacija tečaja CHF premašuje 20% u odnosu na ugovorenu stopu, kamatna stopa ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija za stambene kredite.

 

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

12. Tuženica u predmetnoj reviziji navodi da je u konkretnom slučaju bilo potrebno odrediti referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa koja je vrijedila u ugovornim odnosima poput onog kojeg su stranke uspostavile sklopljenim Ugovorom o kreditu. Takva bi referentna kamatna stopa trebala biti jednaka kamatnoj stopi koju su vjerovnici redovito naplaćivali u sličnim ugovornim odnosima, odnosno odgovarala bi razumnoj kamatnoj stopi. U suprotnom, tuženica smatra da bi se nedopušteno interveniralo u sadržaj ugovornog odnosa i pravu volju ugovornih strana s obzirom na to da su učinci utvrđene ništetnosti takvi da se za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa primjenjuje kamatna stopa koja je početno ugovorena, odnosno kamatna stopa je fiksna za cijelo vrijeme trajanja ugovora, a što nije bila volja ugovornih strana prilikom sklapanja Ugovora o kreditu.

 

13. Uvodno valja reći da se uobičajeno promjenjiva kamatna stopa na kredite poslovnih banaka sastoji od dva dijela (postotka): fiksnog i promjenjivog. Fiksni dio kamatne stope je određeni ugovoreni broj postotnih poena koji se ne mijenjaju tijekom korištenja kredita, dok je promjenjivi dio kamatne stope na kredite ugovoreni parametar čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana. Prema odredbi čl. 11.a Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09, 112/12 i 143/13 - dalje: ZPK), koja je na snazi od 1. siječnja 2014., parametri uz koje se može vezati promjenjiva kamatna stopa su: referentne kamatne stope (EURIBOR, LIBOR) ili NRS (nacionalna referentna stopa) ili prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječna kamatna stopa na depozite građana u odnosnoj valuti. Svaki od navedenih parametara ima drugačiji utjecaj na visinu kamatne stope.

 

14. Međutim, u odnosu na revizijske navode tuženice, valja reći da ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar uz koje bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom. Slijedom navedenog, neosnovan je revizijski navod tuženice da bi sud predmetni Ugovor o kreditu trebao popuniti nekom stopom koju bi sam utvrđivao, a koju tuženica u predmetnoj reviziji naziva razumnom“ (tako i ovaj revizijski sud u odluci poslovni broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022.). Također, svaka prilagodba ništetne ugovorne odredbe značila bi ujedno i njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što nije dopušteno s obzirom na sadržaj odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 - dalje: ZZP/07).

 

15. Slijedom navedenog, tužitelju kao potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, kako je to pravilno utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

 

16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. kolovoza 2023.