REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-812/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IN, državljanin Republike Indije, kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Sedlar, odvjetnica u Zagrebu, Tratinska ulica 62, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24-06/7514, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 27. siječnja 2025. II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ivani Sedlar, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eur (tisućudvjestopedeset eura) u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/7514, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 27. siječnja 2025. pod točkom I. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom II. tužitelju je naloženo da je u roku od osam dana od dana izvršnosti ovog rješenja dužan napustiti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s tog područja.

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke te ističe da je osporavano rješenje doneseno protivno načelu materijalne istine i načelu samostalne i slobodne, savjesne i brižljive ocjene jer su činjenična utvrđenja tuženika u izravnoj suprotnosti s dokazima izvedenima tijekom prvostupanjskog postupka.

3. Tužitelj opisuje okolnosti slučaja zbog kojih je odlučio napustiti zemlju, a obzirom da je bio pozvan na sastanak sa članovima hinduističke stranke RSS, čiji je član od 2019., a na tom sastanku su tražili da razbija muslimanske trgovine i ubije jednu osobu muslimanske vjeroispovijesti, a nakon što je to odbio etiketiran je kao nepodoban, te su mu počeli prijetiti telefonom i osobno, a nakon što mu je otac javio da ga traže i kod kuće, odlučio je napustiti zemlju, te se u istu boji vratiti jer mu je život u opasnosti.

4. Drugi razlog za odlazak iz Indije je činjenica da se unatoč zakonskoj zabrani diskriminacije s osnove kasti, diskriminacija na svakodnevnoj razini događa, te država osim načelne zabrane ne čini po tom pitanju, a tužiteljevog brata su susjedi koji su pripadnici više kaste pretukli i za navedeno nisu bili kažnjeni, jer su ujedno i pripadnici vladajuće stranke i vlasti.

5. Ističe da se Indija nikako ne može smatrati sigurnom zemljom, te da se tuženik u konkretnom slučaju nije rukovodio važećim međunarodnim standardima o vrednovanju osnove za pružanje međunarodne zaštite, a obzirom da tužitelj osjeća osnovani stran pri pomisli na povratak u Indiju, te tuženik nije utvrdio dinamiku stanja sigurnosti u zemlji podrijetla tužitelja, te pri odlučivanju o tužiteljevom zahtjevu nisu uzete u obzir službene smjernice Europske unije, a iz obrazloženja rješenja tuženika nije razvidno zašto tužitelju nije priznato pravo na azil i pravo na supsidijarnu zaštitu, te nije primijenjeno načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

6. Na navedene okolnosti predlaže da se tužitelj sasluša na raspravi.

7. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i usvoji zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj i zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, te naloži tuženiku da isplati pružateljici pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu opisuje tužbene navode tužitelja i na njih odgovara, te ističe da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze i potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

9. Tuženik ističe da je tužitelj iz Indije izašao na temelju uredno izdane vize i dozvole za rad u Republici Hrvatskoj, koristeći putnu ispravu Indije, a tek nakon što nije uspio produžiti radnu dozvolu zatražio je međunarodnu zaštitu, iz čega proizlazi da tužitelj zloupotrebljava postupak međunarodne zaštite.

10. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Sud je održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenice tužitelja i prevoditelja za engleski jezik, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a sukladno ovlaštenju iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

13. Na raspravi sud je proveo dokaz saslušanja tužitelja na okolnosti iz tužbe, te je tužitelj odgovarao na postavljena pitanja svoje opunomoćenice i suda.

14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

15. Prema podacima spisa predmeta, osporavano rješenje od 27. siječnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj doneseno je, pozivom na članak 20., članak 21. stavak 1. i 2. i na članak 37. stavak 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), te na članak 183. stavak 1. točku 3. i članak 184. stavak 1. i 3. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22 i 151/22).

16. U obrazloženju rješenja navodi se da je analizom izjave tužitelja koja je ocijenjena vjerodostojnom, analizom osobnih okolnosti, izvješća o zemlji podrijetla i procjenom budućeg individualnog rizika, zaključeno da nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupiti ili političkog mišljenja, jer je tužitelj zemlju podrijetla napustio isključivo iz ekonomskih razloga.

17. Nadalje, nisu nađeni nikakvi dokazi da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla izložiti ozbiljnoj nepravdi, a naročito obzirom da tužitelj sam navodi da je član RSS stranke, te da prema izvješću iz siječnja 2025. o mogućim sigurnosnim incidentima gledano u odnosu na prethodnu godinu za područje cijele regije Tamil nadu u Indiju u kojoj se nalazi Mannargudi, mjesto u kojem je tužitelj živio je utvrđeno da se dogodilo prosječno 0,0002 incidentnih situacija na 100.000 stanovnika, iz čega proizlazi da ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva.

18. Tuženik obrazlaže da tužitelj ničim nije dokazao da mu je zaista netko prijetio, niti je argumentirao da su mu prijetili pripadnici stranke RSS, te ni na koji način nije dokazao da mu je radi pripadnosti određenoj kasti bila uskraćena zaštita pred zakonom ili da je na neki drugi način bio diskriminiran, niti je za navodne probleme prijetnje i diskriminacije zatražio pomoć državnih institucija.

19. Tužitelj je u zemlji podrijetla ishodio vizu i radnu dozvolu za posao u Republici Hrvatskoj i legalno koristeći se putnom ispravom došao raditi u Republiku Hrvatsku, te je međunarodnu zaštitu zatražio tek kada je saznao da mora napustiti Republiku Hrvatsku, jer nije uspio produžiti radnu dozvolu.

20. Obzirom na opisano činjenično stanje u odnosu na tužitelja nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali na to da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom, smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a naročito obzirom da je u procjeni općeg stanja utvrđeno da na području na kojem je tužitelj živio ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo u smislu članka 21. navedenog Zakona.

21. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

22. Odredbom članka 21. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

23. Odredbom članka 37. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka iz stavka 1. ovoga članka prednost dati dragovoljnom odlasku, osim ako je zahtjev odbijen kao očito neosnovan sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. ovoga Zakona ili je naknadni zahtjev odbačen kao nedopušten sukladno članku 43. stavku 2. ovoga Zakona.

24. Odredbom članka 53. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da tražitelj ima pravo na boravak u Republici Hrvatskoj od dana izražene namjere do izvršnosti odluke o zahtjevu.

25. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

26. Odredbom članka 184. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

27. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

28. Naime, tuženik je pravilno zaključio, da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja, jer tužitelj nije u upravnom postupku dao uvjerljivo obrazloženje da je imao probleme povezane s jednom ili više osnova za eventualno priznanje prava na međunarodnu ili supsidijarnu zaštitu.

29. Prema mišljenju suda, tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo činjenice na temelju kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla, ne bi došlo do stvarnog rizika da će tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi, a koje razloge kao pravilne i utemeljene na činjenicama spisa, prihvaća i ovaj sud.

30. Kako je danom izvršnosti rješenja o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužitelju prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 184. stavka 1. i 2. Zakona o strancima, tužitelju je određen primjeren rok za napuštanje Republike Hrvatske, uz valjano obrazloženje, koje kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj sud.

31. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15.), sud je utvrdio da je tužitelj u zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći naveo da ne posjeduje nikakvu imovinu, pa su ispunjeni uvjeti da sud tužitelju odobri pravo na besplatnu pravnu pomoć, te je o visini i isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude.

32. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika, trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a na snazi je Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%.

33. Stoga je pružateljici pravne pomoći, vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.1.) i zastupanja na ročištu od 1.000,00 eur (Tbr.27.t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, pa je pružatelju pravne pomoći priznata visina troška pravne pomoći u sveukupnom iznosu od 1.250,00 eur.

34. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Ivana Sedlar, putem e-kom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis