REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1604/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jeleni Antonić Šego kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja Q PHARM d.o.o., Zagreb, Veselka Tenžere 7, OIB: 31861051132, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Joksović, odvjetnik u Zagrebu, Domobranska ulica 27, protiv tuženika LJEKOVITE GLJIVE d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Vukšić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d. iz Zagreba, Domagojeva 4, radi isplate iznosa od 20.582,06 EUR-a, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zakonskog zastupnika tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tuženika i zakonskog zastupnika tuženika osobno, s danom objave 17. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LJEKOVITE GLJIVE d.o.o., Velika Gorica, O [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Q PHARM d.o.o., Zagreb, Veselka Tenžere 7, OIB: 31861051132 iznos od 20.386,40 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od datuma dospijeća kako slijedi:

- na iznos od 214,89 EUR-a, tekuću od dana 04. rujna 2020. godine,

- na iznos od 4.645,30 EUR-a, tekuću od dana 05. rujna 2020. godine,

- na iznos od 2.218,32 EUR-a, tekuću od dana 10. rujna 2020. godine,

- na iznos od 1.990,84 EUR-a, tekuću od dana 01. listopada 2020. godine,

- na iznos od 1.990,84 EUR-a, tekuću od dana 30. listopada 2020. godine,

- na iznos od 251,24 EUR-a, tekuću od dana 06. studenog 2020. godine,

- na iznos od 222,56 EUR-a, tekuću od dana 28. studenog 2020. godine,

- na iznos od 1.990,84 EUR-a, tekuću od dana 02. prosinca 2020. godine,

- na iznos od 25,64 EUR-a, tekuću od dana 08. prosinca 2020. godine,

- na iznos od 2.563,39 EUR-a, tekuću od dana 20. prosinca 2020. godine,

- na iznos od 1.990,84 EUR-a, tekuću od dana 16. siječnja 2021. godine,

- na iznos od 1.990,84 EUR-a, tekuću od dana 02. ožujka 2021. godine,

- na iznos od 290,86 EUR-a, tekuću od dana 02. ožujka 2021. godine, pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LJEKOVITE GLJIVE d.o.o., Velika Gorica, O [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Q PHARM d.o.o., Zagreb, Veselka Tenžere 7, OIB: 31861051132 iznos od 195,66 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od datuma dospijeća kako slijedi:

- na iznos od 53,72 EUR-a, tekuću od dana 04. rujna 2020. godine,

- na iznos od 62,81 EUR-a, tekuću od dana 06. studenog 2020. godine,

- na iznos od 6,41 EUR-a, tekuću od dana 08. prosinca 2020. godine,

- na iznos od 72,72 EUR-a, tekuću od dana 02. ožujka 2021. godine,

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.489,78 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 312,50 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2025. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 05. listopada 2021. tužitelj u bitnome navodi da je u okviru poslovne suradnje tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o poslovnoj suradnji u proizvodnji od dana 01. kolovoza 2020. godine; (dalje: Ugovor) između tužitelja svojstvu naručitelja i tuženika u svojstvu proizvođača, kojim Ugovorom su tužitelj i tuženik regulirali međusobna prava i obveze u svezi financiranja, uvjeta proizvodnje Sirovine, kao i isporuke Sirovine, a da je čl. 2. Ugovora, ugovorena obveza tuženika u svojstvu proizvođača, da proizvede Sirovinu u svojem pogonu, bez ikakvih daljnjih ulaganja ili plaćanja troškova od strane tužitelja u svojstvu naručitelja, osim troškova navedenih u čl. 2. Ugovora, te se tuženik ujedno obvezao isporučiti 1 tonu (dalje: t) Sirovine, sukladno uputama tužitelja, bez ikakve dodatne naknade, osim naznačene u čl. 2. Ugovora, najkasnije do dana 31. siječnja 2021. godine. Nadalje, tužitelj ističe da je u cijelosti ispunio svoje obveze iz čl. 2. Ugovora, glede uplata ugovorenih iznosa te je u korist tuženika, sukladno tuženikovim izričitim traženjima, tužitelj izvršio uplate i dodatnih novčanih iznosa, a da je zbog proteka od gotovo pet mjeseci od isteka krajnjeg roka za isporuku Sirovine (31. siječanj 2021. godine), ugovorenog odredbom čl. 2. Ugovora, isti bio prinuđen raskinuti Ugovor pisanim raskidom od dana 30. lipnja 2021. godine Ugovora o poslovnoj suradnji u proizvodnji od 01. kolovoza 2020. godine, s pozivom na plaćanje, koji je tuženik uredno primio dana 17. srpnja 2021. godine, te da tuženik, do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, nije ispunio svoje ugovorne obveze tuženik prema tužitelju i isporučio 1 t Sirovine, protivno odredbama Ugovora, odnosno tuženikovim obvezama koje proizlaze iz istog, kao i protivno uputama tužitelja. Ujedno, tužitelj ističe da je isti u korist tuženika, izvršio plaćanja u zbirnom iznosu od 110.000,00 kn, te je također, radi ispunjenja svrhe Ugovora, tužitelj u korist trećih osoba, sukladno odredbi čl. 2. toč. 4. Ugovora, također izvršavao plaćanja novčanih iznosa na ime troškova u svezi Ugovora, u zbirnom iznosu od 45.075,53 kn, pa slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu, donošenje presude kojom se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti za isplatu iznosa od 155.075,53 kn/ 20.582,06 EUR-a[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos glavnice od datuma dospijeća pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu spori osnov i visinu tužbenog zahtjeva, u bitnome navodeći da je nesporno da je između tužitelja i tuženika postojao poslovni odnos, međutim da predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji na koji se poziva tužitelj, nije sklopljen na datum kako je to navedeno u tužbi 01. kolovoza 2020., već da je predmetni Ugovor sklopljen u 2021. godini i to nakon što je već istekao navodni rok za isporuku, kao i da su stranke na zajedničkom sastanku predstavnika ugovornih strana, a koji dogovor je i potvrđen putem elektroničke poruke dana 09. lipnja 2021., sporazumno prolongirale krajnji rok isporuke robe iz Ugovora do 01. rujna 2021., te kako je tuženik ispunio svoje obveze iz dogovora s tužiteljem te je proizveo Sirovinu koju tužitelj nikada nije preuzeo, iako je o datumu i mjestu preuzimanja bio obaviješten, te iako se isti više puta obvezao doći po proizvedenu robu, pa stoga tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka, tuženik je dodatno istaknuo je on uredno proizveo Sirovinu kao što je bilo i ugovoreno, no tužitelj istu nikada nije preuzeo, iako je o datumu i mjesta preuzimanja bio obaviješten, te iako se više puta obvezao doći po proizvedenu sirovinu, kao i da je obveza tuženika bila proizvesti 1 tonu Sirovine (aktivni i sušeni micelij različitih vrsta), a za proizvodnju čega mu je potreban sirovina za proizvodnju („sirak“), te da čak i tijekom ovog postupka, tuženik ima na skladištu cca 400 kg Sirovine (micelija) kojoj je istekao rok trajanja, te cca. 800 kg sirka, da je tuženik ispunio svoju obvezu, a što je razvidno iz e-mailova od dana 15. lipnja 2021. godine, kao i iz e-maila od dana 24. rujna 2021. godine, te da je očigledno upravo tužitelj, kao vjerovnik, taj koji je došao u zakašnjenje, obzirom da nije ispunio svoju obvezu i preuzeo predmetnu robu, a ne tuženik, što je naposljetku dovelo do propadanja predmetne robe, te da je sukladno čl. 185. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), trenutkom dolaska vjerovnika (tužitelja) u zakašnjenje, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prešao na njega, a budući da su stranke prolongirale rok isporuke robe iz Ugovora do 01. rujna 2021. godine, to tužitelj nije ni mogao raskinuti predmetni Ugovor zbog neispunjenja obveze od strane tuženika, svojim dopisom od dana 30. lipnja 2021. godine, već je isti morao tuženiku ostaviti naknadni primjereni rok za ispunjenje obveze, sukladno čl. 362. st. 2. ZOO-a, budući da ispunjenje u roku nije bitan sastojak predmetnog Ugovora, a da i iz ponašanja tuženika nije proizlazilo kako isti neće u naknadno ostavljenom roku ispuniti svoju ugovornu obvezu, posebice obzirom da je tuženik ispunio svoju obvezu i proizveo ugovorenu robu, te da je iz elektroničke korespondencije stranaka jedino razvidno kako je zakonski zastupnik tuženika višestruko pozivao tužitelja putem njegovih zakonskih zastupnika na preuzimanje predmetne robe, te da su netočni i neosnovani navodi tužitelja kako tužitelj nije preuzeo predmetnu robe iz razloga što mu tuženik nije dostavio predmetnu specifikaciju, obzirom da izrada i dostava spomenute specifikacije nije bila određena predmetnim Ugovorom, niti je navedenu specifikaciju tužitelj ikada zatražio, pisanim ili usmenim putem, sve do dana 15. lipnja 2021. godine, te da je istog dana, 15. lipnja 2021. godine, bio dogovoren sastanak te je bilo određeno da će OZ predmetnu robu preuzeti oko 16,00 sati popodne, što naposljetku nije učinio, te da sve i da tuženik nije izradio predmetnu specifikaciju, što je u svakom slučaju bio spreman učiniti, iako to nije bila njegova obveza, navedeno ni u kojem slučaju ne predstavlja razlog za nepreuzimanje robe i/ili raskid predmetnog ugovora, prvenstveno, iz razloga što navedena obveza tuženika nije ni postojala, kao i da bi navedena obveza predstavljala neznatni dio cjelokupne obveze pa sukladno čl. 367. ZOO-a, tužitelj ne bi ni imao pravo na raskid ugovora iz navedenog razloga, te da je tužitelj svojim dopisom od dana 30. lipnja 2021. godine, neosnovano pokušavao raskinuti predmetni Ugovor s ciljem izbjegavanja svoje obveze, i svoje odgovornost za neispunjenje i neosnovano ostvariti povrat plaćenih sredstava.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je ustrajao kod tvrdnji iznesenih u tužbi, dodatno istaknuvši da s tuženikom nikada nije sklopljen ikakav aneks Ugovora o poslovnoj suradnji u proizvodnji od dana 01. kolovoza 2020. godine, kojim bi se pisanim putem ugovorilo produljenje roka isporuke predviđenog čl. 3. st. 3. Ugovora, odnosno kasnije od 31. siječnja 2021. godine, te da SZ nikada nije bio zaposlen kod tužitelja, već je isti djelovao posrednički i savjetodavno između tužitelja i tuženika, pa da stoga isti mije bio ovlašten za tužitelja sklapati ugovore i/ili dodatke istima, pa tako i u odnosu na tuženika, te da je zakonski zastupnik tuženika ŽZ uvjetovao postizanje dogovora o rokovima i načinu isporuke robe tužitelju, prethodnim pisanim obvezivanjem tužitelja na zabranu obavljanja djelatnosti prodaje čokolade, iako o tome ne postoji nikakva odredba, odnosno uvjet u Ugovoru sklopljenom između stranaka, pa da je razvidno da je zakonski zastupnik tuženika, otklanjao isporuku Sirovine, kao i postizanje bilo kakvog dogovora bez prethodne pribave pisane izjave tuženika o njegovoj zabrani djelatnosti prodaje čokolade, te da tuženik nikada nije imao stvarnu namjeru ispunjenja svojih obveza iz Ugovora, već je nekorektno tuženiku uvjetovao svoje poštivanje Ugovora potpisivanjem dodatnih, nepredviđenih pisanih izjava, u potpunosti nevezanih s odredbama Ugovora, te je tuženik konstantno odbijao tužitelju dostaviti traženu, uobičajenu, popratnu specifikaciju Sirovine, iz koje bi bilo razvidno da je tuženik postupao, odnosno proizveo Sirovinu sukladno uputama i traženjima tužitelja, odnosno sukladno odredbi čl. 3. st. 2. Ugovora, pa su neosnovani navodi tuženika, prema kojima je tuženik, navodno u cijelosti ispunio svoje obveze iz Ugovora, na način da je proizveo Sirovinu, obzirom da to nije učinio sukladno uputama tužitelja kao naručitelja. Nadalje, tužitelj je istaknuo da se protivi tuženikovom pozivanju na odredbu čl. 185. Zakona obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO), obzirom da je tuženik pružio tužitelju osnovan razlog za odbijanje preuzimanja Sirovine, obzirom je ista bila manjkava, a što potvrđuje činjenica da je tuženik odbio tužiteljeva pisana i usmena traženja usmjerena na predaju uobičajene, popratne specifikacije Sirovine, te da sukladno čl. 363. ZOO-a vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku, a što je upravo tuženik učinio, svojim odbijanjem predaje tužitelju uobičajene, popratne specifikacije Sirovine, kao i ranije svojim uvjetovanjem isporuke.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku Ugovora o poslovnoj suradnji u proizvodnji od 01. kolovoza 2020. (list 7. – 11. spisa), ispis izvadaka iz stanja i prometa po računu tužitelja (list 12. – 24. spisa), presliku raskida Ugovora tužitelja upućenog tuženiku, s obračunom zakonskih zateznih kamata do 30. lipnja 2021, te preslikom povratnice (list 25. - 30. spisa), ispis e-mail korespondencije od 09. do 15. lipnja 2021. (list 39. – 42. spisa), ispis e-maila tuženika od 24. rujna 2021. (list 46. spisa), dostavljenu sudsku praksu (list 129. spisa – 132. spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka SZ (list 60. - 63. spisa), svjedoka PZ (list 63. - 65. spisa), svjedoka KZ (list 71. - 72. spisa), svjedoka ZZ (list 73. - 74. spisa) i svjedoka OZ (list 74. - 76. spisa), te je proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja ČZ (list 138. - 141. spisa) i zakonskog zastupnika tuženika ŽZ (list 141. – 145. spisa), te je sud proveo dokaz financijskim vještačenje po stalnom sudskom vještaku DRAGON REVIZIJA d.o.o. (list 89. - 110. i list 135. - 136. spisa).

6. Sud je odbio kao nesvrsishodan i protivan načelu ekonomičnosti postupka dokazni prijedlog tuženika za provođenjem očevida u skladištu tuženika, a na okolnost proizvedene Sirovine, budući da između stranaka nije niti sporno da je tuženik proizveo 500 kg Sirovine, te pozvao tužitelja na preuzimanje iste, kao i da tužitelj istu nije preuzeo, već je sporno da li je tuženik navedenu količinu Sirovine tuženik proizveo sukladno uputama tužitelja kao naručitelja, a imajući u vidu da se sukladno odredbi čl. 221. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 70/19.; dalje: ZPP) ne dokazuju činjenice koje su stranke tijekom parnice priznale, pa bi provođenje prethodno navedenog dokaza bilo nesvrsishodno, te provođenje istog, po mišljenju ovog suda, ne bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je ujedno, odbio i dokazni prijedlog tuženika za provođenjem novog financijskog vještačenja po drugom stalnom sudskom vještaku, budući da je u odnosu na okolnost osnovanosti i visine potraživanja tužitelja koje je predmet ovog postupka, već proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije DRAGON REVIZIJA d.o.o. (list 89. - 110. i list 135. - 136. spisa), a koji nalaz i mišljenje je ovaj sud u cijelosti prihvatio, obzirom da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno, argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, a kako će nastavno još biti obrazloženo, te da stoga nije bilo sumnje u pravilnost danog mišljenja, a posebice imajući u vidu da sud utvrđuje pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva, a ne vještak, pa bi provođenje novog financijskog vještačenja po drugom vještaku, po mišljenju ovog suda također bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka.

7. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan i to u većem dijelu.

8. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 20.582,06 EUR-a, a koji iznos tužitelj potražuje s osnove plaćene naknade i troškova proizvodnje za neisporučenu robu od tuženika kao proizvođača, temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji u proizvodnji od dana 01. kolovoza 2020., sklopljenog između stranaka.

9. Između stranaka nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu, da su sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji u proizvodnji, temeljem kojeg Ugovora se tužitelj kao naručitelj obvezao platiti tuženiku paušalnu naknadu, kao i troškove uzoraka i analize Sirovine, te troškove nabave sirovine i materijala, kao i ostale troškove u svezi proizvodnje Sirovine, a tuženik se kao proizvođač obvezao proizvesti 1 tonu Sirovine, te da je tuženik proizveo 500 kg Sirovine do 15. lipnja 2021. i pozvao tužitelja na preuzimanje, a da tužitelj nije preuzeo istu, kao i da je tužitelj dopisom od 30. lipnja 2021. raskinuo predmetni Ugovor, već je između stranaka sporno vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a imajući u vidu navode tuženika da je isti sklopljen tek u veljači 2021. godine, a ne u kolovozu 2020. godine, sporan je rok isporuke Sirovine, te da li su stranke sporazumno produljile rok isporuke, kao i da li je rok bitan sastojak Ugovora, pa da je stoga tužitelj imao pravo raskinuti predmetni Ugovor i tražiti povrat plaćenih iznosa temeljem istog Ugovora od tuženika, dakle sporni su osnov i visina tužbenoga zahtjeva, odnosno sporno je da li je tuženik ispunio svoje preuzete ugovorne obveze prema tužitelju i isporučio prethodno opisanu naručenu robu tužitelju, pa da su stoga prestale predmetne ugovorne obveze tuženika prema tužitelju ispunjenjem.

10. Uvidom u presliku Ugovora o poslovnoj suradnji u proizvodnji od 01. kolovoza 2020. (list 7. – 11. spisa); dalje: Ugovor, sud je u skladu s odredbom čl. 492. a ZPP-a, utvrdio da su tužitelj kao naručitelj i tuženik kao proizvođač dana 01. kolovoza 2020. sklopili predmetni Ugovor, obzirom da je kao dan sklapanja istog, naveden 01. kolovoza 2020., kao i da se na istom Ugovoru nalaze vlastoručni potpisi zakonskog zastupnika tužitelja ČZ i zakonskog zastupnika tuženika ŽZ, te pečati stranaka, a koje potpise tuženik nije osporio, čime je ovaj sud utvrdio neosnovan navod tuženika da je isti Ugovor sklopljen tek u veljači 2021. godine.

11. Nadalje, uvidom u prethodno navedeni Ugovor, sud je utvrdio da je u preambuli istog Ugovora, utvrđeno da tužitelj kao naručitelj sklapa isti Ugovor s tuženikom kao proizvođačem, radi daljnje distribucije i prodaje aktivnog i sušenog micelija različitih vrsta; (dalje: Sirovina), koju proizvodnju će financirati tužitelj, a radi isporuke iste tužitelju, te da se čl. 2. Ugovora tužitelj obvezao snositi trošak uzorka i analize u svezi Sirovine u iznosu od 35.000,00 kn, paušalnu mjesečnu naknadu za uslugu proizvodnje Sirovine u iznosu od 15.000,00 kn, bez PDV-a, počevši od mjeseca rujna 2020. godine pa do zaključno mjeseca prosinca 2020. godine, te pored opisanih troškova tužitelj se obvezao i platiti troškove nabave sirovine, materijala i drugih potrebnih troškova u svezi proizvodnje Sirovine, dok se čl. 3. Ugovora tuženik obvezao proizvesti Sirovinu u svojim pogonima, te isporučiti tužitelju kao naručitelju 1 tonu (dalje: t) Sirovine sukladno uputama tužitelja kao naručitelja, bez dodatne naknade, izuzev one opisane u čl. 2. Ugovora, te je kao krajnji rok isporuke Sirovine, u količini i na prethodno opisani način (čl. 2. Ugovora), najkasnije do 31. siječnja 2021. godine.

12. Uvidom u ispis e-mail korespondencije od 09. do 15. lipnja 2021. (list 39. – 42. spisa), a koje je tuženik dostavio u spis, ovaj sud je utvrdio da je je SZ, e- mailom upućenim zakonskom zastupniku tuženika dana 09. lipnja 2021., dok su u kopiji istog e-maila navedeni zakonski zastupnik tužitelja, te OZ, u kojem e- mailu isti navodi da je sukladno dogovoru na zajedničkom sastanku dogovoreno da je od 1 t micelija koji se treba sukladno Ugovoru isporučiti, trenutno raspoloživo cca 500 kg, te da će OZ javiti u narednih par dana kada bi se to moglo preuzeti, dok je za preostalu količinu cca 500 kg, potrebno koristiti dodatnu količinu eko sirka, koju tuženik ima na stanju, te da mješavina te isporuke treba biti 200 kg Shitake i Reishi, 70 kg Codiceps i po 10 kg, ostale 3 varijante, koju količinu se tuženik čvrsto obvezuje isporučiti najkasnije do 01. rujna, na koji e-mail, idućeg dana zakonski zastupnik tuženika odgovora da je također na zajedničkom sastanku bilo govora o tome da se tužitelj neće baviti prodajom čokolade, a da bi tuženik želio to imati napismeno, pa kada se to riješi da onda stranke mogu nastaviti dalje prema planu i programu. Nadalje, iz e-mail korespondencije od 15. lipnja 2021. proizlazi da bi OZ trebao oko 16 sata doći po robu, ali se moli tuženik da dostavi točno određenu taksativno navedenu dokumentaciju odnosno popratnu specifikaciju uz robu (list 40. spisa), bez koje dokumentacije roba nije utrživa, odnosno isu nije moguće dalje prodati, te da se tuženik izjasni koju može odmah predati, a za koju dokumentaciju mu treba vremena i do kada, na što tuženik odgovora da se nada da je tužitelj isto tako pripremio izjavu oko prodaje čokolade, dok SZ odgovora da su gotovi proizvodi i isporuka ugovorene sirovine dvije odvojene teme i da jedna ne može biti uvjetovana drugom, te da je logično da tužitelj dobije garanciju da su proizvodi sukladno očekivanjima i prije iskomuniciranim standardima, pa da se stoga sukladno Ugovoru istog dana barem dio robe isporuči, a ostatak u dogovorenom roku u narednih 2,5 mjeseca. Na predmetni e- mail tuženik odgovora da je tuženiku logično tražiti od tužitelja izjavu da se neće baviti čokoladom bez tuženikova odobrena, te da se prema zapisniku s razgovora, radi o jednoj toni micelija, a da je dobra volja tuženika da tužitelj dobije ono što traži, inače tuženik može napraviti i tonu micelija bukovače, nakon čega u zasebnom e-mailu tuženik piše da se tužitelj bar mogao udostojit javiti da neće doći 15. lipnja 2021. , da ga je tuženik čekao da je tužitelj izigrao dogovor i da je tuženik morao uzeti dodatni prostor za skladištene robe tužitelj, za koje troškove će ga teretiti.

13. Uvidom u presliku raskida Ugovora tužitelja upućenog tuženiku, s obračunom zakonskih zateznih kamata do 30. lipnja 2021, te preslikom povratnice (list 25. - 30. spisa), sud je utvrdio da je istim dopisom tužitelj raskida Ugovor o poslovnoj suradnji u proizvodnji od 01. kolovoza 2020. sklopljen s tuženikom, a koji dopis je tuženik zaprimio 06. srpnja 2021. godine.

14. Uvidom u ispis e-mail tuženika od 24. rujna 2021. (list 46. spisa), sud je utvrdio da istim tuženik moli tužitelja dana 24. rujna 2021. da dođe po svoju Sirovinu, obzirom da ju tuženik nema gdje više čuvati, te da su se u proizvodu i sirku pojavili moljci i da je došlo do kontaminacije laboratorija, te da ukoliko tužitelj ne uzme svoju robu, da će tuženik biti primoran riješiti istu.

15. U iskazu danom na ročištu dana 12. svibnja 2023. svjedok SZ (list 60. - 63. spisa), je iskazao da je u jesen 2020. bio angažiran kao business development manager od strane zakonskog zastupnika tužitelja, a radi prodaje Sirovine koju je tužitelj nabavljao od tuženika daljnjim kupcima, da je bio angažiran budući se već 20 godina bavio istim poslom i to kod društva Johnson & Johnson, te da nije bio zaposlen kod tužitelja, da ne zna kada je potpisan ugovor između stranaka, ali da je na jesen 2020. počeo pregovore s društvom Bio & Bio, radi daljnje prodaje proizvoda proizvedenih od Sirovine nabavljene od strane tuženika, a koji pregovori su uspješno završeni, da se komunikacija između stranaka odvijala početkom 2021. godine, a u koju komunikaciju je bio direktno uključen, te budući da kada je završio pregovore s tvrtkom Bio & Bio, od strane tuženika nije bila dostavljena niti Sirovina, a niti dokumentacija kojom bi se ti proizvodi mogli plasirati na tržište sukladno zakonu, pa se stoga direktno uključio u komunikaciju između stranaka, budući da mu je bilo u interesu da tuženik što prije isporuči ugovorenu Sirovinu, kao i dokumentaciju koja mora pratiti istu, da je bilo velikih problema, vezano za isporuku Sirovine i dokumentacije od strane tuženika, pa je cijela poslovna suradnja između stranaka, kao i njegova s tužiteljem, bila prekinuta, misli u lipnju 2021, te da je prvenstveno bilo problema, budući da tuženik nije htio isporučiti dokumentaciju koja je potrebna radi daljnje distribucije proizvoda, kao i isporuke, te naručenog samog sastava Sirovine, da je između stranaka bilo prolongacije ugovorenog roka, međutim, da je tužitelj odustao kada je postalo sasvim razvidno i iz pisane komunikacije da tuženik neće dostaviti potrebnu dokumentaciju, kao i da isti neće isporučiti mješavinu micelija koja je naknadno bio specificirana od strane tužitelja, sukladno potrebama tržišta, obzirom da ugovorom nije bio određen sastav Sirovine, ali da je bilo ugovoreno da će tužitelj naknadno dostaviti tuženiku detaljnu specifikaciju mješavine Sirovine radi isporuke proizvoda, a u skladu s potrebama tržišta, no da je postalo jasno da tuženik neće isporučiti mješavinu micelija sukladno specifikaciji tužitelja, budući da i iz pisane komunikacije proizlazi da je tuženik htio isporučiti tužitelju ono što je konkretno imao, a kako mu ne bi propala Sirovina i to bez popratne zakonske dokumentacije. Nadalje, svjedok je iskazao da su negdje od prosinca 2020. i on i tužitelj u više navrata, minimalnom jednom mjesečno tražili da im tuženik dostavi procjenu termina isporuke i specifikaciju po varijantama micelija, te budući da je dugo godina radio kao komercijalist u velikim društvima, da je uobičajeno da naručitelj specificira svoju narudžbu sukladno potrebama tržišta, budući da bi bilo neekonomično naručivati proizvode koji se neće prodavati u određenoj količini, kao i da se uz Sirovinu od strane proizvođača dostavlja i popratna dokumentacija, obzirom da se Sirovina bez potrebne dokumentacije ne može plasirati na tržište, odnosno ista je bezvrijedna, pa bi samim time i ugovor o poslovnoj suradnji sklopljen između stranaka izgubio svrhu, a da tuženik adekvatnu dokumentaciju nikada nije dostavio, a da je iz komunikacije između stranaka razvidno da tuženik nije niti imao namjeru isporučiti mješavinu micelija sukladno specifikaciji tužitelja, već je isti naveo da će isporučiti ono što on želi (primjerice bukovače), te da je u pisanoj komunikaciji tuženik uvjetovao svoju isporuku na način da tužitelj ne stavlja na tržište čokoladice koje sadrže micelije, a što je bilo dogovarano s društvom Kraš d.d., međutim da nikada nije došlo do realizacije navedenog projekta, kao i da nije bilo takvih dogovora između stranaka, odnosno da on nije bio upoznat s istim, te koliko on zna da je tužitelj u potpunosti ispunio svoje financijske ugovorne obveze prema tuženiku, pa budući da je iz pisane komunikacije između stranaka bilo razvidno da tuženik neće isporučiti tužitelju sirovinu kako je to tužitelj tražio u specifikaciji i s popratnom dokumentacijom, da je stoga tužitelj raskinuo poslovnu suradnju, da je u lipnju 2021. od strane tuženika bila proizvedena određena količina robe, da se ne sjeća točne količine radi proteka vremena, ali je istaknuo da ista definitivno nije bila proizvedena sukladno specifikaciji tužitelja, te da je e-mail od 09. lipnja 2021. na listu 39. spisa, sam uputio zakonskom zastupniku tuženika, kao i da je u istom navedeno da tužitelj može preuzeti raspoloživih 500 kg Sirovine, međutim, s obzirom da nije postojala dokumentacija da bi se isto moglo distribuirati na tržište, to je stoga zakonski zastupnik tužitelja odbio preuzeti predmetnu Sirovinu. Ujedno, svjedok je iskazao da se ne sjeća kada je prvi put bila zatražena popratna dokumentacija uz proizvod, odnosno tko ju je zatražio, te je iskazao da je on prvenstveno bio angažiran od strane tužitelja za daljnje plasiranje proizvoda od Sirovine, obzirom da je to njegovo područje, te da se uključio u komunikaciju između stranaka tek krajem 2020. kada je postalo jasno da postoji problem s proizvodnjom sirovine i dostavom dokumentacije, kao i da se popratna dokumentacija hipotetski može naknadno dostaviti, odnosno izraditi, ali da li bi se ista izradila, da je diskutabilno, te obzirom da je u lipnju 2021. bilo jasno da se poslovna suradnja između stranaka neće realizirati pa stoga nije došlo niti do suradnje s tvrtkom KRAŠ d.d., kao da mu po imenu svjedoci ZZ, FZ i KZ, nisu poznati, ali da je svjedok koji je s njim pristupio na današnje ročište (PZ) bio prisutan na jednom zajedničkom sastanku između stranaka, a radi pokušaja dogovora radi problema s isporukom i dokumentacijom

16. U iskazu danom na ročištu dana 12. svibnja 2023. svjedok PZ (list 63. - 65. spisa), je iskazao da je bio prisutan samo na jednom sastanku između stranaka, misli u svibnju 2021. godine, i to na zamolbu zakonskog zastupnika tuženika, obzirom da su dugogodišnji prijatelji, a da je i sam poduzetnik, te da predmetnom sastanku nije mogao prisustvovati partner zakonskog zastupnika tuženika, da je predmetni sastanak bio zakazan radi dogovora oko količine i roka isporuke Sirovine, te sa se sjeća da je bilo dogovoreno da tuženik isporuči tužitelju cca 500 kg micelija do lipnja 2021., a preostalih 500 kg negdje u rujnu ili listopadu 2021., da se ne sjeća točno, da su na predmetnom sastanku bili su prisutni SZ i OZ, te on i zakonski zastupnik tuženika, da je sastanak tekao ugodno između stranaka i da je sve bilo normalno dogovoreno, da su stranke dogovarale specifikaciju mješavine micelija za lipanj i količinu istih, ali da se ne sjeća točne specifikacije mješavine, da nije bilo govora o ikakvoj popratnoj dokumentaciji vezano za Sirovinu, te da misli da su stranke nakon sastanka išle u laboratorij uzeti još neke uzorke micelija, a da ga je zakonski zastupnik tuženika obavijestio da na kraju nije došlo do isporuke robe, što je saznao, budući da ga je isti zvao radi dezinsekcije, a kojom se on bavi, radi najezde letećih insekata u proizvodnom pogonu tuženika, misli da je to bilo sredinom srpnja 2021. Nadalje, svjedok je iskazao da mu je zakonski zastupnik tuženika pokazao predmetni Ugovor, da misli da se radilo o ugovoru o tehničkoj/poslovnoj suradnji, odnosno da misli da je bio općenito o suradnji, te da je vidio da je isti sklopljen u veljači 2021., a da je rok isporuke robe bio ugovoren za lipanj 2021., no da mu nije poznat cjelovit sadržaj predmetnog ugovora, obzirom da nije bio prisutan prilikom potpisivanja predmetnog ugovora, te da mu je bilo čudno da stranke nisu ranije sklopile ugovor budući su već surađivali, da ne zna zašto roba nije preuzeta u lipnju 2021., kao i da mu nije poznato, da je tuženik uvjetovao svoju isporuku prema tužitelju na način da se tužitelj pisano obveže da neće plasirati na tržište čokoladice s micelijem. Ujedno, svjedok je iskazao da su u sirku bila položena jajašca, a koja su se na određenoj temperaturi razvila u leteće insekte, a što je česta pojava kod žitarica, pa da je zato bila potrebna dezinsekcija, da mu nije poznato da li se radilo o sirku od kojeg je trebao biti proizveden micelij za tužitelja, no da se sjeća da mu je zakonski zastupnik tuženika govorio da je od strane tužitelja nabavio sirak iz Italije, budući da je do tada radio sirovinu isključivo iz ječma, te da do tada nikada nije bilo problema s kontaminacijom, ali do tada nije bilo nikada niti takvih količina u proizvodnom pogonu.

17. U iskazu danom na ročištu dana 05. listopada 2023. svjedok KZ (list 71. - 72. spisa), je iskazao da je dugogodišnji prijatelj zakonskog zastupnika tuženika, te da i sam kupuje ljekovite gljive od tuženika za svoje osobne potrebe pa da se tako jednom prilikom slučajno našao na sastanku između stranaka, na kojem sastanku je prisustvovao i gosp. SZ, ne sjeća se prezimena i on osobno, te da na sastanku nije aktivno sudjelovao, već da je samo slušao razgovor i koliko je čuo, da su se razgovori vodili oko mogućnosti kupnje društva tuženika od strane tužitelja, kao investicija od strane tužitelja prema tuženiku, da misli da se društvo tužitelja zove QPR, da se uključio tek kada je tužitelj uvjetovao svoje investicije dobrom prodajom proizvoda koje proizvodi tuženik, budući da je navedeni uvjet smatrao nepoštenim i neobičnim, da je razgovor je trajao cca 1,5 sat, da se razgovaralo i o rokovima za isporuku proizvoda, te o tome da proizvođač snosi svu odgovornost, da je bilo govora o oko pola tone i jedne tone robe, te da je isporuka trebala biti negdje u vrijeme predmetnog sastanka, ne sjeća se točno, a da je sastanak održan pred ljeto 2021. godine, da nije bila sporna vrsta micelija koja se trebala isporučiti, te da je tuženik ionako proizvodio samo tri vrste gljiva koje je prodavao, da se na tom sastanku spominjala popratna specifikaciji proizvoda koji treba stići, ali da se ne sjeća točno, odnosno nije bilo diskusije oko toga, ali da se sjeća da je tuženik imao nekakvu potvrdu da se radi o eko-proizvodu, kao i da isti posjeduje svu dokumentaciju od strane javnog zdravstva za proizvodnju, pa da misli da je istu tuženik već i dostavio, ali da zaista se ne sjeća konkretno, obzirom da oko toga nije bilo nekog spora niti diskusije, te da pretpostavlja da je sve bilo u redu, obzirom da zna da tuženik ima potvrdu da se radi o eko-proizvodu, ali da je najviše zapamtio dio razgovora koji se odnosio na preuzimanje, budući da mu je bio neobičan, a da ostala saznanja vezano za poslovni odnos stranaka zna isključivo preko zakonskog zastupnika tuženika, dakle posredno. Nadalje, svjedok je iskazao da je bilo razgovora o prodaji čokolade, međutim nije bilo govora o uvjetovanju od strane tuženika, već da je tuženik samo htio za sebe zadržati proizvodnju čokoladica s njegovim proizvodom, budući da je već započeo predmetni posao te dogovarao s nekim S, kao i da je u Krašu d.d. proizveo nešto probnih primjeraka, a da se razgovor vodio u smjeru da je tuženik već dogovarao proizvodnju čokoladica s nekim drugim partnerom, slijedom čega nije mogao dati tužitelju, da se sjeća da je već imao tako dogovorene poslove koji su bili vezani za proizvodnju kave i tjestenine s njegovim proizvodom, te da mu nije poznato tko je platio testne primjerke čokoladica u Krašu, kao i da koliko mu je poznato, da u vrijeme sastanka nije problema s kontaminacijom sirka, no da je nakon ljeta tuženik imao problema s kontaminacijom, te da pretpostavlja da je to bilo radi porasta temperature.

18. U iskazu danom na ročištu dana 05. listopada 2023. svjedok ZZ (list 73. - 74. spisa) je iskazao da je bio zaposlenik tuženika tijekom 2021. godine od mjeseca siječnja do kolovoza, da mu je poznato da je tuženik za tužitelja trebao uzgojiti određenu količinu gljiva, odnosno proizvoda do točno određenog roka, da ne zna točno koju količinu, te da se sjeća da su u tom periodu rada kod tuženika, proizveli određenu količinu, ali ne zna točno koliko, te da je tužitelj trebao preuzeti proizvedenu količinu jedan dan, misli u lipnju 2021., međutim, da istu nije preuzeo, no ne zna zašto, da se inače najviše proizvodio shiitake, reishi i cordyceps, a lavlju grivu, a chaga i trametes su proizvodili u manjoj količini, te da se sjeća da se svih 6 vrsta proizvodilo za tužitelja, no da se ne sjeća u kojim količinama. Nadalje, svjedok je iskazao da ne zna da li je bilo kakvog spora vezano za popratnu dokumentaciju odnosno specifikaciju proizvoda, te da li je uz robu bila izrađena popratna dokumentacija sa specifikacijom i tko ju je izradio, niti da se sjeća da ju je vidio, obzirom da to nije bio njegov dio posla, budući da je radio u proizvodnji, pa da mu tako također nije poznato ništa u vezi plaćanja tužitelja tuženiku za naručene proizvode, da se sjeća su za tuženika u Krašu d.d. bile proizvedene čokolade, te da je iste nosio negdje blizu Botaničkog vrta u Zagrebu, ali da zaista ne zna da li je postojao ikakav dogovor vezan za čokoladu između stranaka. Ujedno, svjedok je iskazao da nije bilo nekih bilo posebnih problema s kontaminacijama u proizvodnom pogonu, ali da se znalo par puta dogoditi da uđu moljci u sirak, da se sjeća da se provodila dezinsekcija, ali ne zna koliko puta, niti kada, da je kada je on bio zaposlen, u periodu od siječnja do lipnja bila jedanput ili dva puta kontaminacija, međutim da je zbog velike količine robe koja nije bila preuzeta od strane tužitelja došlo do kontaminacije još jedanput u lipnju, te da mu je svjedok PZ, otac, kao i da se više od toga konkretno ne sjeća.

19. U iskazu danom na ročištu dana 05. listopada 2023. svjedok OZ (list 74. - 76. spisa), je iskazao da je isti bivši šogor zakonskog zastupnika tužitelja, te da je radio marketing za tužitelja, kao kooperant i da je stoga, a radi eventualnog boljeg plasmana proizvoda tužitelja na tržištu, a kako bi se bolje upoznao s proizvodom koji trebam prezentirati, sudjelovao na sastancima između stranaka, da je bilo više sastanaka između stranaka, da je sudjelovao na 5-6 sastanaka, da se sjeća da je bila ugovorena proizvodnja od cca 1 tone robe, te da je tužitelj vršio mjesečna plaćanja tuženiku, te da misli da je rok isporuke bio godinu dana, ali da se ne sjeća točno, te da ne zna kada je potpisan Ugovor između stranaka, da se sjeća da je na sastancima bilo dogovarano koliko kilograma, odnosno količina određene vrste proizvoda – Sirovine, da je najviše govora bilo vezano za rokove isporuke robe, budući da se događalo da tuženik nije uspio isporučiti naručenu robu, primjerice zbog pojave plijesni na miceliju, nije se uspjela proizvesti određena količina pojedine vrste, npr. od predviđenih 100 kg sirovine, uspjelo je samo 20 kg, itd., te su zbog toga održavali sastanke na kojima smo pokušavali riješiti probleme te pomoći da se isporuka izvrši u roku, da ne zna točno, ali da se sjeća da je uvijek bio nekakav problem s isporukom koji bi zakonski zastupnik tuženika opravdavao prethodno navedenim razlozima, a u svakom slučaju da je uvijek postojao problem oko količine proizvedenog proizvoda, odnosno da je bio problem da nešto nije uspjelo, da je tužitelj, prema njegovim saznanjima, izvršio sve financijske obveze prema tuženiku, te da se sjeća da su bila neka dodatna plaćanja, povrh ugovorenih, ali da ne zna o kakvim plaćanjima se konkretno radi, da misli da je tužitelj nabavljao sirovinu, odnosno sirak, za proizvodnju, te da je tužitelj tražio specifikaciju robe, kao i da tuženik uz predmetnu robu dostavi i popratnu dokumentaciju s kojom tužitelj može dalje distribuirati predmetnu robu, budući je ista tužitelju bezvrijedna bez popratne dokumentacije, kada je tuženik počeo uvjetovati isporuku zabranom prodaje čokoladica tužitelju, te kada mu je počeo prijetiti da će mu isporučiti što god on želi, pa je tužitelj zbog toga počeo inzistirati na specifikaciji i popratnoj dokumentaciji uz robu, budući da tužitelj nije znao što će mu točno tuženik isporučiti, te da se sjeća da takvu obvezu tužitelj nikada nije preuzeo, te da su se razgovori oko čokolade i pregovori vršili tijekom suradnje stranaka, a vezano za proizvodnju testnih proizvoda, ali da se tužitelj nije nikada obvezao tuženiku, te da je i sam svjedok jednom prilikom na sastanku rekao da će se o čokoladama razgovarati eventualno kada dođe do neke konkretne prilike te da se više treba brinuti oko isporuke robe koja je ugovorena, da ne zna točno tko je platio testne primjerke čokoladice u Krašu, ali da misli da je sve te dodatne troškove plaćao tužitelj. Nadalje, svjedok je iskazao da tužitelj u lipnju 2021. nije preuzeo robu od tuženika, zato što je tuženik inzistirao samo da se preuzme predmetna roba, a da tužitelj nije znao što je konkretno u toj robi i da li je ista konkretno zdravstveno ispravna, te da u trenutku kada je tuženik uvjetovao isporuku robe zabranom prodaje čokolade, da u tom trenutku roba još nije bila spremna za isporuku, odnosno preuzimanje, te da je nakon toga tužitelj inzistirao da se uz robu isporuči specifikacija robe i popratna dokumentacija, nakon čega je tuženik slao e-mailove i poruke kojima traži preuzimanje robe od strane tužitelja, dok na poruke tužitelja za izradu specifikacije, nije odgovarao pa naposlijetku tužitelj nije htio preuzeti predmetnu robu, da misli da je isporuka robe bila dogovorena za 15. lipnja 2021., te je svjedok potvrdio da je bio jedan od primatelja e-maila od 15. lipnja 2021. na listu 40. spisa, no da roba nije preuzeta, budući da tuženik nije htio dostaviti popratnu dokumentaciju, te da nije bio u poslovnom prostoru tuženika 15. lipnja 2021. Ujedno, svjedok je iskazao da je gospodin SZ za tužitelja radio na poslovnom razvoju proizvoda, konkretno distribuciji i prodaji te cijenama robe, te da su povremeno bili u komunikaciji kada je to bilo potrebno, da je SZ vodio pregovore s tvrtkom BIO ąnd BIO, da misli da je to bilo 3 ili 6 mjeseci prije lipnja 2021., ali u svakom slučaju prije nego su počele nesuglasice između stranaka.

20. U iskazu danom na ročištu dana 13. svibnja 2025. zakonski zastupnik tužitelja ČZ (list 138. - 141. spisa) je iskazao da je poslovni odnos između stranaka započeo kada mu je zakonski zastupnik tuženika prezentirao micelije gljiva koje je sam proizvodio, te da su nakon nekoliko sastanaka odlučili zajednički krenuti u poslovni pothvat na način da tuženik proizvede 1 tonu micelija sukladno specifikaciji tužitelja, a tužitelj je trebali napraviti "brendiranje" i marketing i daljnju distribuciju Sirovine, s time da je dogovor bio da tuženik samo proizvede Sirovinu bez daljnje suradnje, da misli da su Ugovor sklopili negdje 2019. i početkom 2020. godine, da se zaista ne sjeća točno, radi proteka godina, a i radi pandemije prouzrokovane covid virus koja mu je poremetila pojam o vremenu, da je tužitelj plaćao i proizvodnju i nabavku sirovine, odnosno sve što je tuženik tražio za proizvodnju, te da su ujedno plaćali i istraživanja i proizvodnju testnih primjeraka budućih proizvoda, a koji bi se proizvodili od Sirovine koju je trebao proizvesti tuženik, kao i troškove konzultanata, da je talijanima plaćana nabava sirka, te Medici d.d. laboratorijski materijal koji je bio potreban tuženiku za proizvodnju, RALU LOGISTICI za dostavu sirka iz Italije, KRAŠU za proizvodnju testnih primjeraka čokoladice, te PIP-u za testnu proizvodnju meda, a kako je vrijeme prolazilo, da je bilo sve više razvidno da tuženik neće u roku izvršiti svoju ugovornu obvezu, te su taj rok čak i prolongirali, na prijedlog tuženika, da se ne sjeća točnih razloga, ali da je tuženiku jednostavno trebalo više vremena, pa su stoga i platili dodatne rate, no kada je tuženik i proizveo ugovorenu količinu, te obavijestio tužitelja da je roba spremna za preuzimanje, da je isti uporno odbijao dostaviti specifikaciju iste, a kako bi tužitelj mogao utvrditi da je ista proizvedena sukladno uputama tužitelja, odnosno dogovoru, pa je samim time proizvedena sirovina za tužitelja bila bezvrijedna, budući da nije znao što dobiva, pa su stoga i odbili preuzeti istu, a da je sve vidljivo iz email komunikacije između stranaka, obzirom da i sam tuženik govori kako može tužitelju ispostaviti i micelij bukovače, a koje nisu bile predmet dogovora, a što je tužitelju bilo neprihvatljivo iz razloga da je Sirovina trebala biti isporučena u skladu s dogovorom, kao i da se radi o uobičajenom postupku prilikom isporuke bilo kakve robe, te da smatra da obzirom da je cijela Sirovina ostala kod tuženika, da je isti mogao dalje prodati, a da tužitelj u ovom postupku od tuženika traži samo isplaćene iznose sukladno Ugovoru, kao i Ugovorene plaćene troškove nabave materijala potrebnog za proizvodnju sirovine, dok uopće ne potražuje plaćene troškove konzultanata, izradu testnih primjeraka, itd., a koji troškovi su tužitelju nastali povodom predmetnog Ugovora. Zakonskom zastupniku tužitelju je ujedno predočen Ugovor o poslovnoj suradnji, sklopljen 01. kolovoza 2020. (list 7. – 11. spisa), te je isti potvrdio da se radi o Ugovoru koji je predmet ovog postupka, uz napomenu da je promašio datum, odnosno vrijeme sklapanja istog za godinu dana, te da je tužitelj svoju ugovornu obvezu ispunio prema tuženiku, kao i da je platio još dvije dodatne rate tuženiku koje nisu bile predmet Ugovora, budući da se predmetni poslovni odnos prolongirao, a da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu i isporučio ugovorenu Sirovinu, te da je tužitelj očekivao da će Sirovina biti proizvedena prema svim certifikatima te laboratorijskim testiranjima koje im je tuženik predočio prilikom sklapanja poslovnog odnosa, odnosno da su očekivali bolje, a obzirom da je tuženik tražio da tužitelj nabavi sirak, odnosno sirovinu iz koje se proizvodi aktivni i sušeni micelij, iz Italije, a koji je bolje kakvoće i skuplji od uobičajene sirovine koju je inače koristio za proizvodnju (poput ječma i sl.). Nadalje, zakonski zastupnik tužitelja je iskazao da zabrana prodaje čokoladica nikada nije bila predmet ugovora između stranaka, ni da je bila uvjet isporuke robe od strane tuženika, te da je tuženik zatražio da tužitelj potpiše izjavu kojom se obvezuje da neće prodavati čokoladice s micelijem proizvedenim od strane tuženika, međutim da je isto bilo bespredmetno, budući da se tužitelj nije niti bavio prodajom čokoladica te da takvog dogovora onda nije niti bilo. Ujedno, zakonski zastupnik tužitelja je iskazao da je SZ bio "business developer" za tužitelja, te da je isti trebao otvoriti kanale prodaje budućih proizvoda proizvedenih od micelija tuženika, da isti nije bio zaposlenik tužitelja, već da je između tužitelja i gospodina SZ bio sklopljen poseban ugovor o poslovnoj suradnji, a koji ugovor je bio isključivo vezan za poslovni odnos između stranaka, no kako se poslovni odnos prolongirao te kako je bilo problema s isporukom, isti se uključio i u dogovore između tužitelja i tuženika vezano za proizvodnju i isporuku sirovine, te da je tužitelj surađivao s PBF-om (Prehrambeno biotehnološki fakultet), te s Agronomskih i Veterinarskim fakultetom, kao i jednom privatnom firmom, radi provođenja istraživanja, te da tužitelj od istih ustanova nije zatražio specifikaciju proizvoda, budući da posao tužitelja nije bio da isti traži specifikacije od navedenih ustanova, niti je proizvedena Sirovina za tužitelja imala ikakve veze, a obzirom da ista bila proizvedena od drugačije žitarice od one koja je u konkretnom slučaju trebala biti korištena za proizvodnju Sirovine tuženika te isporuku tužitelju pa stoga sama specifikacija istih ustanova za tužitelja nije imala značaja, kao i da nije bilo potrebno ugovarati dostava popratne specifikacije uz isporuku robe, budući da se isto očekuje tijekom svake isporuke robe, te da ukoliko je tužitelj putem svog web shopa prodavao proizvod tuženika da se radilo o proizvodu tuženika koji nije bio vezan za poslovni odnos stranaka.

21. U iskazu danom na ročištu dana 13. svibnja 2025. zakonski zastupnik tuženika ŽZ (list 141. – 145. spisa), je iskazao da je s tužiteljem započeo poslovne pregovore negdje već u travnju 2020., a obzirom da se tuženik bavio proizvodnjom micelija za koje je imao eko certifikat, no da je imao problema s plasmanom svojeg proizvoda, kao i s prodajom istog, pa da je stoga dogovorio poslovni odnos s tužiteljem na način da tuženik proizvodi micelij, a da tužitelj isti plasira na tržište, te su stoga rađeni dogovori te testni primjerci proizvodnje čokoladica s vitaminom D putem Kraša, a koju ideju je tuženik razvijao već cca 2 godine, no da su izgubili priliku razviti tu ideju tijekom poslovnog odnosa s tužiteljem, da je poslovni dogovor između stranaka počeo već oko kolovoza 2020., međutim da tada nisu sklopili pisani ugovor, već je to bio poslovni odnos u dobroj vjeri, te da je tuženik, već u rujnu 2020. isporučio tužitelju 50 kg micelija, te da je u listopadu trebao isporučiti još 20 kg, a što je tuženik i učinio, iako je tada doživio tešku prometnu nezgodu, a što je tužitelj svakako znao, te da mjesec i pol dana nije mogao raditi, no da je usprkos navedenom, do kraja godine proizveo cca 100 kg micelija za tužitelja, koji je tužitelj preuzeo, ali da o navedenom ne postoje otpremnice, budući da se odnos zasnivao na povjerenju te da isto tuženik nije smatrao potrebnim, da su stranke u veljači 2021. sklopile pisani ugovor, a o čemu postoji i dokaz u e-mail komunikaciji između stranaka, nakon čega se njihov poslovni odnos promijenio, te pogoršao, kao i da trošak koji je tužitelj platio u iznosu od 15.000,00 kuna nije u potpunosti pokrivao njegovu plaću, trošak prostora i studenta koji mu je pomagao, no da je pristao na navedeno, obzirom da je vjerovao da će tužitelj otkupiti društvo tuženika, ali do čega nije došlo, da su imali sastanke radi prolongiranja roka isporuke, a na kojem sastanku nije bio prisutan zakonski zastupnik tužitelja, već je umjesto njega bio SZ, te su bili prisutni FZ i KZ, da je prvu količinu micelija od cca 500 kg tuženik stavio na raspolaganje tužitelju polovicom lipnja 2021., a drugu količinu, odnosno preostalih 500 kg je sukladno dogovoru s gosp. SZ trebao isporučiti do kraja godine, da je rok prolongiran na prijedlog SZ, no budući je ugovor potpisan u veljači 2021. da je bilo sasvim jasno da je nemoguće ispoštovati isti, te da je stoga rok prolongiran do kraja 2021., a da je tužitelj je uporno odbijao preuzeti proizvedeni micelij, te da je isti naručio i dostavio još 2 tone sirka u tuženikov laboratorij, čime je u potpunosti zakrčio prostor, budući se radi o površini od cca 75 m2, no da je tuženik pristao, obzirom da je tužitelj trebao preuzeti proizvedenih 500 kg micelija, a što isti nije učinio, te budući da se radilo već o ljetnim mjesecima, a radi količine sirka i micelija u laboratoriju, da se pojavio moljac, pa da je cijeli laboratorij tuženika bio kontaminiran, pa je morao zvati dezinsekciju, kao i da do danas ima problem kontaminacije u laboratoriju, da tužitelj, unatoč pozivima, nije preuzeo proizvedeni micelij, te da je poslovni odnos stranaka jednostavno prestao, pretpostavlja da je tužitelj odustao od istog, budući da je plasman proizvoda, a koji je tuženik isporučio tužitelju na jesen 2020., išao jako slabo, te je vjerojatno tek tada tužitelj shvatio težinu stavljanja micelija na tržište, odnosno plasiranja istog, te da nije uspio ishoditi dozvole od Europske agencije za hranu i lijekove pa su izgubili priliku suradnje s Krašom d.d… Zakonski zastupnik tuženika je također iskazao da je tužitelj testirao finalni proizvod, te isti već koristio s drugim proizvodima poput proizvodnje čokoladica u Krašu, a da je tuženik to saznao, budući da su mu iz Kraša rekli da su odustali od proizvodnje čokoladica, obzirom da nisu htjeli proizvod koji bi se bazirao na sirku za razliku od dosadašnjeg ječma, pa je stoga sasvim razvidno da je tužitelj već imao finalni proizvod od sirka, kao i da prilikom sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji kako usmeno, tako i naknadno pisano, nije bilo nikakvog dogovora o dostavi specifikacije prilikom isporuke ugovorene robe, budući da tuženik nije imao financijskih mogućnosti ispuniti tu obvezu. Nadalje, zakonski zastupnik tuženika je iskazao da je između stranaka bilo dogovoreno da će tuženik od vrsta micelija proizvesti reyshi, shiitake, koje su bile najviše zastupljene, obzirom da su iste bile potrebne za proizvodnju čokoladica, no da se proizvodila se još i lavlja griva, cordicepes, chaga i puranov rep (trametes), te da bi tužitelj naknadno u pravilu dostavljao specifikacije potrebne količine prethodno navedenih vrsta micelija. Ujedno, zakonski zastupnik tuženika je iskazao da je SZ bio angažiran od strane tužitelja za otvaranje kanala prodaje robe, no nakon potpisa pisanog Ugovora s tužiteljem, da je s istim isključivo komunicirao, a vezano za poslovni odnos s tužiteljem, te da je stoga i po njegovim zahtjevima naknadno ispunjavao tablice, a vezano za vrstu i količinu proizvedenog micelija, da su FZ i KZ bili na sastancima s tužiteljem, isključivo kao podrška njemu, a budući su odnosi između stranaka već bili narušeni te da je očekivao da će biti od strane tužitelja biti prisutan još netko osim gospodina SZ, te da nije bilo dogovoreno da se tužitelj treba ustezati od prodaje čokoladica, ali da je to trebao biti zajednički projekt stranaka, kao i da je time uvjetovao tužitelja, obzirom da su tada već odnosi između stranaka bili bitno narušeni te da je tužitelj uporno zahtijevao popratnu specifikaciju, da je moguće proizvesti tonu micelija u 6 mjeseci, ali da tuženik djelomično nije uspio proizvesti cijelu tonu micelija zbog više sile, a djelomično zbog toga što nije radio sam, već su mu pomagali studenti, kao i da kod same proizvodnje micelija često dolazi do kontaminacije, te da je jako teško dobiti čisti micelij, pa da je zbog samog procesa proizvodnje uspio dobiti 500 kg micelija do lipnja 2021., koju Sirovinu tužitelj nije preuzeo, pa je u istu ušao moljac, odnosno da je bila kontaminirana, te da je završila kao hrana za ptice.

22. Iskaz svjedoka SZ, ZZ i svjedoka OZ, ovaj sud je ocijenio kao uvjerljive, vjerodostojne, životne i logične, budući da su isti i u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom u spis (Ugovor o poslovnoj suradnji u proizvodnji od 01. kolovoza 2020., te ispis e-mail korespondencije od 09. do 15. lipnja 2021.), kao i da isti nisu osobno zainteresirani za uspjeh stranaka u ovoj pravnoj stvari, obzirom da se radi ili o bivšim poslovnim suradnicima ili o bivšim zaposlenicima stranaka, pa da su stoga isti nepristrani i objektivni, kao i iskazu zakonskog zastupnika tužitelja ČZ, budući da je isti iskaz u skladu s prethodno opisanim materijalnim dokazima koji prileže spisu, te iskazima prethodno navedenih svjedoka, koje je ovaj sud ocijenio kao nepristrane i vjerodostojne, a i u skladu s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka financijske struke provedenim u ovom postupku, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, a kako će to još nastavno biti obrazloženo, pa je stoga iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, ovaj sud ocijenio kao vjerodostojan, dok iskaz svjedoka KZ, ovaj sud nije prihvatio, budući da je isti nelogičan, neživotan, te neuvjerljiv. Naime, isti iskazuje da je bio prisutan zajedničkom sastanku između stranaka, kojem sastanku je bio prisutan i SZ, a iz iskaza SZ, koji iskaz je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan, budući da isti kao bivši poslovni suradnik tužitelja nije osobno zainteresiran za uspjeh stranaka u sporu, proizlazi da je samo PZ, sa strane zakonskog zastupnika tuženika, bio prisutan zajedničkim sastancima između stranaka, dok navedeni svjedok ostala saznanja o poslovnom odnosu između stranaka, ima samo posredno od strane zakonskog zastupnika tuženika, te je stoga iskaz svjedoka KZ, ovaj sud ocijenio kao neistinit, neuvjerljiv, te pristran i usmjeren isključivo ka postizanju uspjeha tuženika u ovom sporu. Nadalje, iskaz svjedoka PZ, ovaj sud je djelomično prihvatio kao vjerodostojan u to u dijelu u kojem isti iskazuje da je bio prisutan jednom od zajedničkih sastanku između stranaka i to u svibnju 2021. godine, na zamolbu zakonskog zastupnika tuženika, te da je bilo dogovoreno da tuženik isporuči tužitelju cca 500 kg micelija do mjeseca lipnja 2021., a preostalih 500 kg negdje u rujnu ili listopadu 2021., budući da je navedeni dio iskaza u skladu iskazima SZ i svjedoka OZ, koje je ovaj sud je ocijenio kao uvjerljive, vjerodostojne, a kako je to već prethodno obrazloženo, dok ovaj sud nije prihvatio dio iskaza PZ, u dijelu u kojem isti iskazuje da su stranke sklopile pisani Ugovor o poslovnoj suradnju u veljači 2021., te da mu je tuženik pokazao isti, kao i da do ljeta 2021. nije bilo problema s kontaminacijom kod tuženika, budući da je navedeni dio iskaza svjedoka, neuvjerljiv i neistinit, te da je isti protivan materijalnoj dokumentaciji priloženoj u spis (Ugovor o poslovnoj suradnji u proizvodnji od 01. kolovoza 2020.), te iskazu svjedoka ZZ, bivšeg zaposlenika tuženika i sina navedenog svjedoka, a koji je bio zaposlen kod tuženika u vrijeme poslovnog odnosa između stranaka, a koji je iskazao da kada je on bio zaposlen kod tuženika, u periodu od siječnja do lipnja, da je jedanput ili dva puta došlo do kontaminacije, te da je još jedanput u lipnju došlo do kontaminacije, a koji iskaz je ovaj sud već ocijenio kao logičan i životan, a posebice imajući u vidu da i čak i sam zakonski zastupnik tuženika iskazuje da kod same proizvodnje micelija često dolazi do kontaminacije, te da je jako teško dobiti čisti micelij, pa je stoga navedeni dio iskaza svjedoka PZ, ocijenio kao nelogičan i neuvjerljiv. Iskaz zakonskog zastupnika tuženika ŽZ, ovaj sud je u većem dijelu ocijenio kao neživotan i nelogičan, te isti nije prihvatio kao vjerodostojan. Naime, zakonski zastupnik tuženika iskazuje da su stranke sklopile pisani Ugovor u veljači 2021., kao i da dokaz o navedenom postoji u e-mail komunikaciji stranaka, no tuženik tijekom cijelog ovog postupka, nije dostavio navedene isprave u spis, a navedeni dio iskaza je suprotan utvrđenju ovog suda upravo iz materijalne dokumentacije priložene spisu (Ugovor o poslovnoj suradnji u proizvodnji od 01. kolovoza 2020., te ispis e-mail korespondencije od 09. do 15. lipnja 2021.), kao i u dijelu kojim isti iskazuje da je rok isporuke prolongiran na prijedlog SZ, te da je rok isporuke za drugih 500 kg, trebao biti krajem 2021., kao i da tuženik nije imao financijskih mogućnosti ispuniti obvezu dostave specifikacije prilikom isporuke ugovorene robe, budući da je navedeni dio iskaza neuvjerljiv i nelogičan, te usmjeren isključivo ka postizanju uspjeha tuženika u sporu, kao i protivan e-mail komunikaciji stranaka dostavljenoj u spis, upravo od strane tuženika, a iz koje proizlazi da je rok isporuke za drugih 500 kg Sirovine najkasnije do 01. rujna 2021., te da je po mišljenju ovog suda potpuno nelogično, da bi na prijedlog tada poslovnog suradnika tužitelja SZ, rok isporuke bio prolongiran, obzirom da i sam zakonski zastupnik tuženika iskazuje da je imao problema s isporukom robe djelomično zbog više sile, a djelomično zbog toga što nije radio sam, već da su mu pomagali studenti, kao i da kod same proizvodnje micelija često dolazi do kontaminacije i da je jako teško dobiti čisti micelij, pa da je stoga sasvim logično da se na prijedlog upravo tuženika, a kako su to iskazali i drugi svjedoci saslušani u ovom postupku, koje je ovaj sud prihvatio, rok isporuke Sirovine prolongirao i to za prvu isporuku do lipnja, a za drugu do rujna 2021. godine, a ne kako to navodi zakonski zastupnik tuženika do kraja 2021. Ujedno, ovaj sud drži da je također nelogično da se ikakva roba, a konkretno ugovoreni aktivni i sušeni micelij, isporučuje bez ikakve specifikacije iste, neovisno što to nije navedeno u pisanom Ugovoru između stranaka, obzirom da je u poslovnoj praksi uobičajeno i razumno očekivati isto tijekom svake isporuke robe, pa tako i u konkretnom slučaju, a upravo kako bi se moglo utvrditi da li se radi o naručenoj robi ili usluzi.

23. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije DRAGON REVIZIJA d.o.o. (list 89. - 110. i list 135. - 136. spisa), a koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio, budući da je isti napravljen stručno, jasno, detaljno i argumentirano i u skladu s pravilima struke i znanosti, a na koji nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od 02. siječnja 2025. (list 119. – 121. spisa), međutim koje primjedbe i prigovore je vještak na ročištu dana 14. veljače 2025. (list 135. – 136. spisa) otklonio, te u cijelosti ostao pri svom nalazu i mišljenju, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 03. rujna 2020. godine do 01. ožujka 2021. godine platio tuženiku ukupan iznos od 20.582,06 EUR-a (155.075,53 HRK) i to: na ime troškova uzoraka i analize sirovine sukladno čl. 2. toč. 1. Ugovora iznos od 4.645,30 EUR-a, prema fakturama tuženika sukladno čl. 2. toč. 2. Ugovora iznos od 9.954,20 EUR-a, te na ime nabave sirovina, materijala i dr. troškova u svezi proizvodnje sukladno čl. 2. toč. 4. Ugovora iznos od 5.982,56 EUR-a, koji iznos je tužitelj platio trećim osobama i to društvu Medika d.d., Molino Peila S.p.a., RALU LOGISTIKA d.d. i MEDICPRO d.o.o., za nabavu sirovine, odnosno sirka, i ostalog potrošnog materijala koji je bio potreban za izradu ugovorenog micelija od strane tuženika, kao i da je tužitelj posljednju ratu iz čl. 2. toč. 2. Ugovora u iznosu od 1.990,84 EUR-a (15.000,00 HRK) platio sa zakašnjenjem od 15 dana, a da je tužitelj dana 01. ožujka 2021. godine, uplatio i dodatnu ratu u iznosu od 1.990,84 EUR-a (15.000,00 HRK) koja nije bila predmet Ugovora sklopljenog 01. kolovoza 2020. godine, te da ukupno uplaćeni iznos od 20.582,06 EUR-a temeljem čl. 2. Ugovora sklopljenog između stranaka, treba umanjiti za iznos iskorištenog pretporeza od 195,66 EUR od strane tužitelja, budući je tužitelj u sustavu poreza na dodanu vrijednost, te je tužitelj po ulaznim fakturama dobavljača i to računu Medike d.d. broj 551443-1-1-20, računima RALU LOGISTIKA d.d. broj 90130871 i broj 90139210, te računu MEDICPRO d.o.o. broj 1420-1-110, po iskoristio pravo na odbitak pretporeza u ukupnom iznosu od 195,66 EUR (1.474,18 HRK), pa stoga utvrđena visina potraživanja tužitelja iznosi 20.386,40 EUR-a.

24. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji u proizvodnji, kojeg su sklopile dana 01. kolovoza 2020.; (dalje: Ugovor), koji Ugovor je tužitelj kao naručitelj sklopio s tuženikom kao proizvođačem, radi daljnje distribucije i prodaje aktivnog i sušenog micelija različitih vrsta; (dalje: Sirovina), koju proizvodnju će financirati tužitelj, a radi isporuke iste tužitelju, te da se čl. 2. Ugovora, tužitelj obvezao snositi trošak uzorka i analize u svezi Sirovine u iznosu od 35.000,00 kn, te paušalnu mjesečnu naknadu za uslugu proizvodnje Sirovine u iznosu od 15.000,00 kn, bez PDV- a, počevši od mjeseca rujna 2020. godine pa do zaključno mjeseca prosinca 2020. godine, kao i da se pored opisanih troškova tužitelj obvezao i platiti troškove nabave sirovine, materijala i drugih potrebnih troškova u svezi proizvodnje Sirovine, dok se čl. 3. Ugovora tuženik obvezao proizvesti Sirovinu u svojim pogonima, te isporučiti tužitelju kao naručitelju 1 tonu (dalje: t) Sirovine sukladno uputama tužitelja kao naručitelja, bez dodatne naknade, te je kao krajnji rok isporuke Sirovine, u količini i na prethodno opisani način (čl. 2. Ugovora), najkasnije do 31. siječnja 2021. godine. Nadalje, sud je utvrdio da su stranke dogovorno, a radi problema u proizvodnji Sirovine, koju ju potvrdio i sam tuženik u svom iskazu, navodeći da kod same proizvodnje micelija često dolazi do kontaminacije, te da je jako teško dobiti čisti micelij, pa da je zbog samog procesa proizvodnje uspio dobiti 500 kg micelija tek do lipnja 2021., produljile rok isporuke iste i to za količinu od prvih 500 kg do lipnja 2021, a za preostalih 500 kg, do rujna 2021. godine, a što proizlazi iz ispisa e-mail korespondencije od 09. do 15. lipnja 2021. (list 39. – 42. spisa), između SZ, poslovnog suradnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, te koje produljenje roka su također potvrdili i svjedok SZ i zakonski zastupnik tužitelja u svojim iskazima, a koje iskaze je ovaj sud u cijelosti prihvatio, kako je to prethodno obrazloženo. Nadalje, tuženik je do 15. lipnja 2021. proizveo ugovorenih 500 kg Sirovine, odnosno micelija, a što nije niti sporno između stranaka, no sud je utvrdio d da isti uz proizvedenu Sirovinu, nije htio dostaviti specifikaciju iste, obzirom da je tuženik sukladno Ugovoru sklopljenom između stranaka bio dužan proizvesti ugovorenu Sirovinu sukladno uputama tužitelja kao naručitelja, koje upute bi tužitelj naknadno dostavio tuženiku, a bez koje specifikacije tužitelj ne može utvrditi da li mu je isporučena Sirovina sukladno njegovima uputama, a niti takva može biti predmetom daljnje distribucije i prodaje na tržištu, a u koju svrhu je sukladno preambuli Ugovora sklopljenog između stranaka, tužitelj i naručio proizvodnju Sirovine od tuženika, te sa čime je sasvim razvidno tuženik bio upoznat, kao i da se po mišljenju ovog suda, radi o uobičajenom postupanju prilikom svake isporuke robe u poslovnoj praksi, a upravo kako bi se moglo utvrditi da li se radi o naručenoj robi ili usluzi, te da je tuženik potpuno neosnovano, uvjetovao isporuku prvih 500 kg ugovorene Sirovine sukladno uputama tužitelja, odnosno da je isti neosnovano uvjetovao ispunjenje svoje ugovorene obveze prema tužitelju, tražeći od tužitelja da isti tuženiku da izjavu kako neće bez znanja i odobrenja tuženika prodavati čokoladice koje sadrže Sirovinu proizvedenu od tuženika, a što sasvim razvidno i eksplicitno proizlazi iz e-maila tuženika upućenog SZ u e-mail korespondenciji od 09. do 15. lipnja 2021. (list 39. – 42. spisa), te da ispunjenje ugovorne obveze tuženika prema tužitelju, zavisi isključivo o dobroj volji tuženika, budući da, kako to sam navodi, isti može proizvesti i tonu micelija bukovače, a koja vrsta micelija uopće nije bila ugovorena, niti se isti proizvodila sukladno uputama tužitelja, budući da je tuženik za tužitelja proizvodio shiitake, reishi i cordyceps, lavlju grivu, chaga i trametes, a kako je to iskazao svjedok ZZ, koji je bio zaposlenik u proizvodnom pogonu tuženika u vrijeme poslovnog odnosa između stranaka, a koji iskaz svjedoka je ovaj sud ocijenio kao životan i logičan.

25. Odredba čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, dok odredba čl. 9. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

26. Odredba čl. 360. st. 1. ZOO-a propisuje da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete, dok odredba čl. 363. ZOO-a propisuje da vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

27. Odredba čl. 368. st. 2. ZOO-a propisuje da ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, dok odredba čl. 368. st. 5. ZOO-a propisuje da strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.

28. Dakle, budući da je ovaj sud utvrdio da iz prethodno opisanog ponašanja tuženika, kojim je isti potpuno neosnovano, protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, kojeg su se svi sudionici obveznih odnosa dužni pridržavati, te protivno dužnosti ispunjenja obveze iz čl. 9. ZOO-a, uvjetovao isporuku prvih 500 kg ugovorene Sirovine, odnosno ispunjenje svoje ugovorene obveze prema tužitelju, tražeći od tužitelja da isti tuženiku da izjavu kako neće bez znanja i odobrenja tuženika prodavati čokoladice koje sadrže Sirovinu proizvedenu od tuženika, kao i da ispunjenje ugovorne obveze tuženika prema tužitelju, zavisi isključivo o dobroj volji tuženika, budući da kako to sam navodi, isti može proizvesti i tonu micelija bukovače, a koja vrsta micelija se nije proizvodila sukladno uputama tužitelja, a što sasvim jasno proizlazi iz e-maila tuženika upućenih SZ u e-mail korespondenciji od 09. do 15. lipnja 2021. na listu 39. – 42. spisa, te da isti nije imao namjeru, a niti je ikada dostavio specifikaciju proizvedenih prvih 500 kg Sirovine, a kako bi se moglo utvrditi da li se radi o Sirovini proizvedenoj po uputama tužitelja, što je u poslovnoj praksi uobičajeno i razumno očekivati tijekom svake isporuke robe, pa tako i u konkretnom slučaju, a kako bi predmetna Sirovina mogla biti predmetom daljnje distribucije i prodaje na tržištu, u koju svrhu je sukladno Ugovoru sklopljenom između stranaka, tužitelj i naručio proizvodnju Sirovine od tuženika, a sa čime je tuženik bio upoznat, nedvojbeno proizlazi iz tuženikova držanja da on svoju obvezu neće ispuniti niti u naknadnom roku, pa je stoga, po mišljenju ovog suda, tužitelj sukladno odredbi čl. 363. ZOO-a, osnovano dopisom od 30. lipnja 2021., a koji je tuženik zaprimio 06. srpnja 2021., a što nije niti sporno, raskinuo Ugovor sklopljen između stranaka 01. kolovoza 2021., bez ostavljanja tuženiku naknadnog roka za ispunjenje.

29. Nadalje, a imajući u vidu da je ovaj sud utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 03. rujna 2020. godine do 01. ožujka 2021. godine platio tuženiku sveukupan iznos od 20.582,06 EUR-a i to na ime troškova uzoraka i analize sirovine sukladno čl. 2. toč. 1. Ugovora, prema fakturama tuženika sukladno čl. 2. toč. 2. Ugovora, te na ime nabave sirovina, materijala i dr. troškova u svezi proizvodnje sukladno čl. 2. toč. 4. Ugovora, čime je isti u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku, te da ukupno uplaćeni iznos od 20.582,06 EUR-a, temeljem čl. 2. Ugovora sklopljenog između stranaka, treba umanjiti za iznos iskorištenog pretporeza od 195,66 EUR-a od strane tužitelja po ulaznim fakturama dobavljača, budući je tužitelj u sustavu poreza na dodanu vrijednost, to tužitelj temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZOO-a i čl. 368. st. 5. ZOO-a, osnovano potražuje povrat plaćenog iznosa od 20.386,40 EUR-a tuženiku i trećim osobama, na ime neisporučene ugovorene Sirovine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od prvog dana nakon što su tuženik i treće osobe zaprimili pojedine iznose utužene glavnice, dok isti neosnovano potražuje iznos od 195,66 EUR-a, za koji je tužitelj iskoristio pravo na odbitak pretporeza po ulaznim fakturama dobavljača, te je stoga presuđeno kao u toč I. i II. izreke ove presude.

30. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 368. st. 5. ZOO-a i čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom i to do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate, po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23), kao i odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, te imajući u vidu da se radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora.

31. Odluka o troškovima postupka iz toč. III. izreke presude temelji se na odredi čl. 154. st. 5., čl. 151. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a imajući u vidu da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu tužbenoga zahtjeva (za iznos od 195,66 EUR-a). Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 20.582,06 EUR-a i to: za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR- a, za sastav podneska od 23. siječnja 2023. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 24. siječnja 2023. u iznosu od 250,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 2. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 62,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 312,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 12. svibnja 2023. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 05. listopada 2023. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 14. prosinca 2023. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za sastav podneska od 28. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 06. veljače 2024. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, za sastav podneska od 07. veljače 2024. u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 4. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 12,50 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 62,50 EUR-a, za zastupanje na ročištu dana 14. veljače 2025. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, te za zastupanje na ročištu dana 13. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR-a (Tbr. 9. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 625,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18; dalje: ZOSP), te odredbe čl. 7. st. 1. ZOSP-a u iznosu od 126,14 EUR-a, kao i trošak sudske pristojbe presudu u zatraženom iznosu od 126,14 EUR-a sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a, iako bi pravilnom primjernom Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.; dalje: ZOSP), te vrijednosti predmeta spora tužitelj imao pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 252,27 EUR-a, te trošak financijskog vještačenja u iznosu od 800,00 EUR-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 6.489,78 EUR-a.

32. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 80/22; dalje: ZID ZPP), u vezi odredbe čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, dok je visina stope određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, pa da stoga tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni parnični trošak po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

33. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. III. izreke ove presude.

34. Tužitelju nije priznat kao osnovan, zatraženi trošak pristupa ročištu dana 24. siječnja 2023. u iznosu od 500,00 EUR-a uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 125,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-a) što ukupno iznosi 625,00 EUR-a, budući da se radi o ročištu iz Tbr. 9. t. 2. OT-e, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

35. Budući da je tuženik gotovo u cijelosti izgubio parnicu, odnosno da je isti uspio samo u neznatnom dijelu (za 195,66 EUR-a), u odnosu na cjelokupni tužbeni zahtjev (20.582,06 EUR-a), to je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, ovaj sud odbio zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u toč. V. izreke ove presude.

36. Novčani iznosi navedeni u ovoj presudi iskazani su i u valuti EUR i HRK, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 17. lipnja 2025. godine

Sudac:

Jelena Antonić Šego

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana objave presude ako je bila uredno obaviještena o ročištu za objave presude, a ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku po pun.

3. kal. 30 dana