REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ivana Gundulića 27
Split
P-2422/2022-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužitelja CT iz [adresa], Dinka Šimunovića 18 OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika OTP Banka d.d. OIB:52508873833 Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, zbog isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 10. lipnja 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF isplatiti tužitelju ukupan iznos od 3.091,60 € i to sa kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od po:
- 11,36 € teče od dana 12.12.2005.
- 9,78 € teče od dana 10.01.2006.
- 6,57 € teče od dana 10.02.2006.
- 4,38 € teče od dana 10.03.2006.
- 1,74 € teče od dana 10.04.2006.
- 2,72 € teče od dana 10.05.2006.
- 2,33 € teče od dana 12.06.2006.
- 0,64 € teče od dana 10.07.2006.
- 1,43 € teče od dana 11.09.2006.
- 2,72 € teče od dana 10.10.2006.
- 0,77 € teče od dana 10.03.2008.
- 6,14 € teče od dana 10.11.2008.
- 3,52 € teče od dana 10.12.2008.
- 18,45 € teče od dana 12.01.2009.
- 24,14 € teče od dana 10.02.2009.
- 31,12 € teče od dana 10.03.2009.
- 18,87 € teče od dana 10.04.2009.
- 16,69 € teče od dana 11.05.2009.
- 15,46 € teče od dana 10.06.2009.
- 17,93 € teče od dana 10.07.2009.
- 13,00 € teče od dana 10.08.2009.
- 15,24 € teče od dana 10.09.2009.
- 11,40 € teče od dana 12.10.2009.
- 14,81 € teče od dana 10.11.2009.
- 12,85 € teče od dana 10.12.2009.
- 21,79 € teče od dana 11.01.2010.
- 27,26 € teče od dana 10.02.2010.
- 26,10 € teče od dana 10.03.2010.
- 30,75 € teče od dana 12.04.2010.
- 37,44 € teče od dana 10.05.2010.
- 43,41 € teče od dana 10.06.2010.
- 54,84 € teče od dana 12.07.2010.
- 43,66 € teče od dana 10.08.2010.
- 72,06 € teče od dana 10.09.2010.
- 57,16 € teče od dana 11.10.2010.
- 60,04 € teče od dana 10.11.2010.
- 72,40 € teče od dana 10.12.2010.
- 88,74 € teče od dana 10.01.2011.
- 70,37 € teče od dana 10.02.2011.
- 76,07 € teče od dana 10.03.2011.
- 68,00 € teče od dana 11.04.2011.
- 86,26 € teče od dana 10.05.2011.
- 98,77 € teče od dana 10.06.2011.
- 104,45 € teče od dana 11.07.2011.
- 167,54 € teče od dana 10.08.2011.
- 107,70 € teče od dana 12.09.2011.
- 98,77 € teče od dana 10.10.2011.
- 100,97 € teče od dana 10.11.2011.
- 100,16 € teče od dana 12.12.2011.
- 107,95 € teče od dana 10.01.2012.
- 113,39 € teče od dana 10.02.2012.
- 115,07 € teče od dana 12.03.2012.
- 110,88 € teče od dana 10.04.2012.
- 113,22 € teče od dana 10.05.2012.
- 115,40 € teče od dana 11.06.2012.
- 112,14 € teče od dana 10.07.2012.
- 111,83 € teče od dana 10.08.2012.
- 105,68 € teče od dana 10.09.2012. i
- 107,27 € teče od dana 10.10.2012. do isplate,
koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29 st.2 ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29 st.2 ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
II. Odbija se prigovor tuženika compensatio per iudicem (prijeboja) a koji glasi: "Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku po osnovu potplaćenih anuiteta (tzv. negativnih razlika) za razdoblje kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate kredita u iznosu od 179,89 € sa zateznim kamatama obračunatim do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
-od 10.08. 2006. na iznos od 0,03 €;
-od 10.11.2006. na iznos od 1,63 €;
-od 11.12.2006. na iznos od 0,20 €;
-od 10.01.2007. na iznos od 3,58 €;
-od 12.02.2007. na iznos od 4,44 €;
-od 12.03.2007. na iznos od 5,47 €;
-od 10.04.2007. na iznos od 6,61 €;
-od 10.05.2007. na iznos od 11,30 €;
-od 11.06.2007. na iznos od 10,88 €;
-od 10.07.2007. na iznos od 14,12 €;
-od 10.08.2007. na iznos od 10,66 €;
-od 10.09.2007. na iznos od 10,78 €;
-od 10.10.2007. na iznos od 14,76 €;
-od 12.11.2007. na iznos od 11,51 €;
-od 10.12.2007. na iznos od 12,83 €;
-od 10.01.2008. na iznos od 8,41 €;
-od 11.02.2008. na iznos od 4,62 €;
-od 10.04.2008. na iznos od 3,90 €;
-od 12.05.2008. na iznos od 7,20 €;
-od 10.06.2008. na iznos od 7,68 €;
-od 10.07.2008. na iznos od 8,69 €;
-od 11.08.2008. na iznos od 10,28 €;
-od 10.09.2008. na iznos od 9,42 € i
-od 10.10.2008. na iznos od 0,89 €."
III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.957,00 € sa kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29 st.2 ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Dana 21. lipnja 2022. zaprimljena je tužba tužitelja u kojoj je navedeno da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 95627/05 (nadalje: Ugovor), a temeljem kojeg mu je tuženik na raspolaganje stavio kredit u iznosu od 30.365,00 CHF i koji je isplaćen u protuvrijednosti kuna, prema srednjem tečaju tuženika, važećem na dan korištenja kredita. U unaprijed standardiziranom Ugovoru tuženik je ugovorio valutnu klauzulu i to baš u točki 1, dok je u točki 10, otplatu kredita vezao uz ovu valutu. Postupajući na taj način tuženik je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbe što za posljedicu ima neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Obzirom na navedeno te odluku Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koja je pravomoćna, utvrđeno je da je između ostalog i tuženik i to kao sedmotuženik, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita. Tužitelj je predložio da sud provede raspravu, utvrdi odlučne činjenice i nakon toga donese presudu kojom će naložiti da tuženik tužitelju isplati ono što je stekao temeljem tako ništetne, a nadasve nepoštene odredbe Ugovora. Tužitelj je zatražio da mu se naknadi i trošak postupka.
1.1. Podneskom od 16. svibnja 2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u dijelu koji se ticao neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak a nakon što je u postupku proveden dokaz računovodstvenim vještačenjem.
2. Dana 28. ožujka 2024. tuženik podnosi odgovor na tužbu u kojem navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istakao je prigovor nedostatka tužiteljevog pravnog interesa za podnošenje ove tužbe jer je kredit otplaćen. U preostalom dijelu tuženik je ustvrdio da je ugovorena valutna klauzula pravno valjana te da se sa tužiteljem pregovaralo o toj ugovornoj odredbi, a tuženik tužitelju nije zatajio niti jednu informaciju koju je imao ili za koju je znao, a koja je ev. mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF-u. 2005. godine tuženik je imao razne ponude kredita, pa i kredite u kunama, no tužitelj je želio sklopiti baš ugovor u CHF-u. Sve odredbe Ugovora su jasne, lako uočljive i razumljive, a odredba o valutnoj klauzuli nije protivna načelu savjesnosti i poštenja. Odredba o valutnoj klauzuli nije prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača odnosno tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev i osudi tužitelja na snašanje parničnog troška. U podnesku od 20. svibnja 2025. tuženik je istakao i prigovor prijeboja.
3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom: Ugovora o kreditu broj 95627/05, otplatnog plana, Ugovora o otvaranju računa, Potvrde o isplati kredita, Izjavu o suglasnosti zapljene i Odluke Vrhovnog suda RH Rev-677/2021-2. Proveden je također i dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Marijanu Joviću, a saslušan je i tužitelj CT.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan, dok tuženikov prigovor prijeboja nije osnovan
5. Stranke su popisale parnični trošak.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe i zahtjev za isplatu parničnog troška.
7. Među strankama nije sporno kako je između prednika tuženika i tužitelja sklopljen 24. studenog 2005. Ugovor o kreditu broj 95627/05, kojim je prednik tuženika odobrio tužitelju nenamjenski kredit sa rokom otplate od 84 mjeseca, kamatnom stopom koja je promjenjiva, a na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,99 % uz valutnu klauzulu kojom se odobrava isplata sredstava u visini od 30.365,00 CHF u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita.
8. Nije sporno niti to da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu vođen postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojega je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.
9. Spornim je tuženik učinio sljedeće: je li se predmetnim ugovaranjem postupilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja a što bi uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.
10. Treba navesti da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 13. lipnja 2014., postupajući po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik (potonji u periodu od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Vrhovni sud RH u svojoj odluci pod brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tužitelja i 1.-7. tuženika kao neosnovane, koje su izjavljene protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
10.1. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Naime, navedeno je u skladu sa odredbom čl.138a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09, nadalje u tekstu: ZZP) koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.131 st.1 ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.131 st.1 ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (koji obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja). Navedeni zakon se ima primijeniti s obzirom na vrijeme kada je sklopljen ugovor, dakle kada je i ugovorena predmetna odredba.
10.2. Razmatrajući presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom je navedeni spor pravomoćno okončan, za navesti je da su u istoj pojašnjene sve činjenice sporne u ovom postupku, a kako je naprijed obrazloženo.
11. Odredbom čl.96 st.1 ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. St.2 istog članka propisano je da se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom st.4 navedenog članka propisano je da ako trgovac tvrdi kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.
12. Čl.99 ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
13. Po ocjeni Visokog trgovačkog suda RH na ovaj način ugovaranja izbjegao se u potpunosti utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je protivno odredbi čl.247 ZOO-a koje propisuju da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Nadalje, navodi se kako banke kao trgovci profesionalci nisu korisnicima kredita pružili dovoljno informacija za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te ih nisu upoznali sa povećanim rizikom ugovaranja valutne klauzule.
14. Odredbom čl.4 ZOO-a propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Ovo načelo valja tumačiti na način da treba postojati moralna obveza ugovaratelja prilikom zasnivanja obveznog odnosa. U presudi se zaključno navodi da su banke, vodeći računa samo o svom interesu ne uvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa koji im to nalaže, potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koje uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
15. U postupku je saslušan i tužitelj na ročištu od 10. lipnja 2025. kada je isti izjavio da je predmetni kredit uzeo radi rješavanja stambenog pitanja odnosno da je njegova punica svojoj kćeri, a njegovoj supruzi bila odlučila dati svoj stan ako oni isplate njezino drugo dijete, brata njegove supruge. U cilju rješavanja tog problema naumio je podignuti kredit i punica ga je uputila kod svog prijatelja, zaposlenika tuženika, da se raspita što bi za njega bilo najpovoljnije. Bankarski službenik tuženika preporučio mu je kredit u tzv. švicarcima jer je kamata bila znatno povoljnija nego na neke druge oblike kreditiranja. Onda je tada razmišljao otprilike na način da je bankarski službenik imao preporuku njegove punice i da je stoga zasigurno izabrao za njega najpovoljniju opciju. Ništa dalje da nije pitao, banka je pripremila Ugovor i on je s punim povjerenjem tom Ugovoru pristupio. Sve je bilo u redu dok anuiteti odnosno otplata ovog kredita nije "odletjela u nebo" odnosno udvostručila se. Istakao je da nije bio sudionikom postupka konverzije. Također je naglasio da od strane bankarskog službenika nije bio upozoren da bi se nešto moglo događati sa valutom CHF-a, no on da zna da je u to vrijeme valuta CHF bila stabilna valuta, i po ničemu nije bila suspektna.
16. Budući je tuženik osporio i visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku ekonomske struke, Marijanu Joviću.
16.1. Vještak Marijan Jović u svome nalazu i mišljenju je kazao da je na osnovi podataka i izvršenog obračuna utvrdio da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu a za plaćanje anuiteta korišten je prodajni tečaj kreditora važeći na dan dospijeća. Zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF-a u odnosu na kunu tužitelj dalje u razdoblju cjelokupne otplate platio je pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF-a u odnosu na kn, pa je tako kredit pretplaćen za iznos od 3.091,60 €. U svom nalazu i mišljenju vještak Jović prikazao je i tzv. negativne razlike pa je tako naveo da je u otplatnom razdoblju kredit potplaćen za iznos od 179,89 €.
17. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi pa je tako tužitelj svoj tužbeni zahtjev uredio uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je tuženik uredio svoj zahtjev za prijebojem.
18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijske struke budući je isto stručno, objektivno i obrazloženo.
19. Prema odredbi čl.1111 st.1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) , kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st.2 istog članka određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Prema st.3 istog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
20. Radi svega naprijed navedenog, a kako je tužitelj tužbeni zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
21. Iako je tuženik artikulirao u konačnici svoj zahtjev glede tzv. negativnih razlika svojim podneskom valja kazati da je postavljeni prigovor prijeboja bilo opravdano čak i odbaciti jer je prigovor stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka (nakon izrađenog vještva). Uostalom, prigovor je postavljen s pojedinačnim iznosima tzv. negativnih razlika premda je već u zastari. Mora se naglasiti da bez obzira na sve, pa i činjenicu da se raspravlja o prigovoru, kao što je to napravio ovaj sud smatrajući isto svrsishodnim za konačno rješenje nastalih problema među strankama, da valja štititi Ustavno i konvencijsko načelo prema kojem nitko ne može imati koristi od vlastitog nezakonitog postupanja. Tužitelj nije ništa od tuženika stekao jer je samo tužitelj u ovom ugovornom odnosu bio taj koji je plaćao. Sve su ovo razlozi koji su konačno doveli do odbijanja tuženikovog prigovora prijeboja, baš kako je to odlučeno pod točkom II. izreke presude.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, za sastav obrazloženih podnesaka od 30. prosinca 2024. i 16. svibnja 2025. te za pristupe i za zastupanja na ročištima za glavnu raspravu od 14. siječnja, 22. svibnja i 10. lipnja 2025. - svaka radnja po 100 bodova i za pristup ročištu za objavu presude – 50 bodova. Ukupan zbir od 650 bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00 €, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je tako dobiven iznos 1.300,00 € kojem je pridodan još i iznos od 325,00 € na ime 25% PDV-a i trošak vještačenja u iznosu od 332,00 €. Matematičkom operacijom zbrajanja navedenih iznosa dobiven je ukupan iznos parničnog troška koji je tužitelju prouzročen, a nadoknaditi će mu ga tuženik, kao stranka koja je postupak izgubila u cijelosti, u visini od 1.957,00 €.
22.1. Kamate na tako dosuđeni trošak su temeljem odredbe čl.30 st.2 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) tužitelju dosuđene od presuđenja do isplate.
23. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude. U Splitu, 17. lipnja 2025.
S U D A C
Dunja Ljubičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis
