Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: P-43/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji toga suda Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja Raiffeisenbank Austria d.d. (Oib: 53056966535) iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, protiv 1. tuženika JO (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. tuženika OO (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oba zastupani po punomoćnici Sanji Vukmanović, odvjetnici u [adresa], radi povrata stečenog bez osnove, nakon zaključenja glavne javne rasprave 5. lipnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženiku JO, [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženiku OO, [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], da solidarno vrate tužitelju Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 9, Oib: 53056966535, iznos od 71.886,12 EUR sa zakonskom zateznom kamatom u visini stope određene odredbom čl. 29. ZOO-a, i to tekućom na navedeni iznos od 15. ožujka 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. i 2. tuženiku da tužitelju solidarno naknade trošak ovog postupka u iznosu od 3.719,31 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. lipnja 2025. kao dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 3.719,31 EUR i zatraženog iznosa od 5.060,43 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 13. siječnja 2016. sa računa tužitelja zaplijenjen iznos od 535.665,58 kuna / 71.095,04 EUR temeljem zahtjeva 1. tuženika za izravnu naplatu od 12. siječnja 2016., temeljenog na točki II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Povrv-334/11 od 9. svibnja 2014., da je navedenim zahtjevom 1. tuženik zatražio da se navedeni iznos isplati na račun njegovog punomoćnika, odnosno 2. tuženika, da je temeljem navedenog zahtjeva za izravnu naplatu na račun 2. tuženika 14. ožujka 2016. prenesen iznos od 541.625,97 kuna / 71.886,12 EUR, da je 30. prosinca 2019. tužitelj zaprimio rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-63/2016-3 od 24. rujna 2019. kojim je prihvaćena revizija tužitelja te su ukinute presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2197/14-2 od 24. rujna 2015. i presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Povrv-334/11-23 od 9. svibnja 2014., dakle da je, ukinuta, odnosno otpala osnova temeljem koje su tuženi stekli iznos koji je predmetom ovog spora pa su temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a tuženici tužitelju dužni vratiti stečeno bez osnove, odnosno utuženi iznos s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev, a u slučaju da sud nađe da je isti neosnovan, postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud naloži 1. tuženiku da tužitelju isplati iznos od 71.886,12 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka.

2. 1. i 2. tuženi su pojedinačno podnijeli odgovor na tužbu. Iz oba podneska u bitnome proizlazi da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navode kako je netočno da bi ukidanjem predmetne presude Općinskog suda u Bjelovaru 2. tuženik bez osnove stekao iznos koji mu je uplaćen temeljem izravne naplate jer se radi o troškovima zastupanja u postupku te je 1. tuženik putem izravne naplate faktično isplatio 2. tuženiku nagradu za zastupanje, koja je po toj osnovi i dosuđena presudom od 9. svibnja 2014., da se ne radi o stjecanju bez osnove jer je 2. tuženik svoje potraživanje naplatio po važećoj Odvjetničkoj tarifi, da njegovo pravo na naplatu ne prestaje niti u slučaju ako se potraživanje zastupane osobe kasnije utvrdi neosnovanim, da je sav uplaćeni novac 2. tuženik kao odvjetnik knjižio u svoje poslovne knjige kao poslovni primitak, da je kasnije na taj primitak platio dužni PDV od 25%, a zatim je za preostali iznos povećana osnovica poreza na dohodak koji je 2. tuženik kao odvjetnik uredno platio za korist Državnog proračuna RH, da sve to dokazuje da se radilo o poslovnom primitku isplaćenom od novca koji je dosuđen 1. tuženiku za troškove zastupanja, a koje troškove on tijekom tog postupka nije isplatio za korist svog odvjetnika – 2. tuženika, da je to bio i razlog zbog kojeg izravna naplata troškova postupka, dosuđenih na ime nagrade za zastupanje, temeljem posebne punomoći 1. tuženika, uplaćena za korist poslovnog računa 2. tuženika, da odredba čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ne poništava pravo 1. tuženika da svoj dug prema 2. tuženiku kao svom odvjetniku koji ga je zastupao u toj parnici, isplati iz potraživanja koje mu je po toj osnovi utvrđeno presudom niti pravo 2. tuženika kao odvjetnika da svoje odvjetničke usluge naplati od svoje stranke – 1. tuženika iz potraživanja koje zastupanoj osobi pripada po presudi koja kasnije bude ukinuta, a imajući u vidu da mu odvjetnička usluga nije plaćena tijekom trajanja i vođenja tog parničnog postupka. Slijedom navedenog tuženi predlažu sudu da odbije tužbeni zahtjev i eventualni tužbeni zahtjev.

3. Županijski sud u Bjelovaru je rješenjem broj 31 Su-50/2025-2 od 21. siječnja 2025. odredio Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno i mjesno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu.

4. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Zahtjev za izravnu naplatu od 12. siječnja 2016. (stranice 7-8), u odluku Općinskog suda u Bjelovaru broj: Povrv-334/2011-23 od 9. svibnja 2014. (stranice 10-17), u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj Povrv-334/2011 putem sustava e-Spis, u Specifikaciju naplata od 14. siječnja 2016. (stranica 18), u odluku Vrhovnog suda broj:

Rev 63/2016-3 od 24. rujna 2019. (stranice 19-23), pročitan je raspravni zapisnik od 23. travnja 2025. (stranice 64-66), izvršen je uvid u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Povrv-334/2011, zaprimljene u sudu 2. svibnja 2025. (stranica 81), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

5. Svi dokazi su cijenjeni temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP-a).

6. Nesporno je da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Povrv- 334/2011-23 od 9. svibnja 2014. ukinuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-37142/11 od 12. rujna 2011. kojim je naloženo ovršeniku, ovdje 1. tuženiku JO da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju Raiffeisenbank Austria d.d., namiri tražbinu u iznosu od 8.450.148,69 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je tužitelj obvezan naknaditi 1. tuženiku troškove postupka u iznosu od 452.227,50 kuna. Nije sporno niti da je Županijski sud u Bjelovaru potvrdio navedenu presudu suda prvog stupnja svojom presudom broj Gž-2197/2014-2 od 24. rujna 2015.

7. Nesporno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev 63/2016-3 od 24. rujna 2019. ukinuo presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 2197/2014-2 od 24. rujna 2015. i presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj Povrv- 334/2011-23 od 9. svibnja 2014. te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li tuženici dužni vratiti tužitelju novčana sredstva naplaćena od tužitelja u postupku izravne naplate temeljem osnova za plaćanje (ovršnih isprava) - presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Povrv- 334/11 od 9. svibnja 2014., potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2197/2014-2 od 24. rujna 2015., kao i to radi li se u predmetnom slučaju o stjecanju bez osnove na strani tuženika.

9. Među strankama nije sporno da je 2. tuženik OO u postupku vođenom pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod brojem Povrv-334/2011 zastupao ovdje 1. tuženika JO niti da su novčana sredstva zaplijenjena u postupku izravne naplate u cijelosti isplaćena s računa tužitelja na račun 2. tuženika. Stoga u postupku pred ovim sudom nije bilo potrebno pribavljati niti vršiti uvid u specijalnu punomoć kojom 1. tuženik opunomoćuje 2. tuženika da sva novčana sredstva zaplijenjena u postupku izravne naplate temeljem pravomoćne i ovršne presude iz predmeta Povrv-334/2011, a radi se o dosuđenim troškovima tog parničnog postupka, budu isplaćena na račun 2. tuženika kao njegovog punomoćnika.

10. Uvidom u Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Povrv-334/11 IZ.NA. od 30. travnja 2025., koju je Financijska agencija dostavila sudu 2. svibnja 2025. (stranica 81), utvrđeno je da su na račun 2. tuženika – odvjetnika OO, uplaćeni na ime glavnice iznos od 60.035,10 EUR i iznos od 11.865,22 EUR na ime kamata, što znači sveukupno 71.900,32 EUR.

11. Za odluku o osnovanosti zahtjeva tužitelja na povrat novčanih sredstava koja su tuženima isplaćena u postupku izravne naplate temeljem presuda koje je u postupku povodom revizije ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske, mjerodavna je odredba čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/08, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu ZOO) kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

12. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (čl. 1111. st 3. ZOO).

13. U tom su smislu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva po osnovi stjecanja bez osnove odlučne činjenice da je imovina prešla stjecatelju te da je odluka koja je bila osnova za taj prijelaz ukinuta.

14. Na temelju dokaza izvedenih u ovom postupku sud je utvrdio da se u predmetnom slučaju radi o stjecanju bez osnove jer je došlo do prijenosa imovine - novčanih sredstava s računa tužitelja na račun 2. tuženika, da je Vrhovni sud ukinuo presudu koja je bila pravna osnova za naplatu pa tuženici više nemaju pravni temelj za zadržavanje sredstava, da je zbog činjenice da je pravna osnova isplate otpala potrebno primijeniti načelo restitucije.

15. Nadalje, ovaj sud je mišljenja da solidarno odgovaraju svi koji su primili ili imali korist od imovine stečene bez osnove, bez obzira na njihov međusobni pravni odnos. U ovom slučaju. 2. tuženik (odvjetnik) je bio punomoćnik i primatelj novca temeljem ovrhe, dakle direktni primatelj koristi, 1. tuženik (stranka) bio je ovrhovoditelj koji je naložio isplatu na račun svog punomoćnika.

16. Dakle, u situacijama kada više osoba zajedno ili povezano stekne korist bez pravne osnove, one solidarno odgovaraju za povrat, a njihov međusobni odnos može se potom uređivati regresnim zahtjevom.

17. U konkretnom slučaju, solidarna odgovornost 1. i 2. tuženika proizašla je iz zajedničke koristi - novac je išao na račun odvjetnika, ali po nalogu i u korist stranke.

18. Nadalje, otpala osnova naplate vrijedi za obojicu - 1. tuženika kao ovrhovoditelja koji je tražio naplatu i 2. tuženika kao punomoćnika koji je sredstva primio.

19. Po ocjeni ovog suda članak 1111. ZOO-a ne pravi razliku između izravnog primatelja i nalogodavca kada je riječ o obvezi povrata ako su oba sudjelovala u stjecanju koristi bez osnove.

20. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj Povrv-334/2011 putem sustava e-Spis sud je utvrdio da je tužitelj reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru podnio 30. studenog 2015., da je ista dostavljena ovdje 2. tuženiku, odvjetniku OO, **.**.2015., a da je predmetni zahtjev za izravnu naplatu podnesen 12. siječnja 2016., dakle u vrijeme kada je 2. tuženik, a nedvojbeno i 1. tuženik kao njegova stranka, znao da je tužitelj podnio reviziju kao izvanredni pravni lijek, slijedom čega na strani oba tuženika nije moglo postojati legitimno očekivanje da će im i ostati ono što im se isplaćuje u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne i ovršne presude.

21. Ovo stoga što reviziju kao izvanredni pravni lijek može izjaviti svaka stranka u postupku, radi čega se ne bi moglo govoriti o legitimnom očekivanju za zaštitu vlasništva 1. i 2. tuženika primjenom čl. 1. Protokola broj 1 ili načela pravne sigurnosti primjenom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga ovaj sud smatra da odlučivanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske po podnesenoj reviziji nije protivno pravnoj sigurnosti kao jednom od aspekata vladavine prava niti se njime zadire u konvencijsko pravo mirnog uživanja vlasništva.

22. Irelevantno je i bez utjecaja u ovom postupku pozivanje 2. tuženika na činjenicu da je prihod po predmetnoj izravnoj naplati uveo u poslovne knjige i na njega platio sve dužne poreze i obveze. Predmet spora u ovom postupku je raspraviti pravno pitanje radi li se o stjecanju bez osnove, odnosno postoji li obveza vraćanja primljenog po presudi koja je u postupku revizije ukinuta, a ne jesu li tuženi, konkretno 2. tuženik, uredno ispunili porezne obveze. Stoga sud u ovom postupku nije izveo od strane tuženika predložene dokaze na te okolnosti.

23. Neosnovani su i bez utjecaja u postupku navodi 2. tuženika da kao odvjetnik ima pravo na nagradu za zastupanje 1. tuženika budući da istu nije ostvario od 1. tuženika tijekom postupka vođenog pod brojem Povrv-334/11.

24. Nije sporno da je čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu propisano kako odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad koja je propisana odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao niti to da je odredbom čl. 18. st. 3. istog zakona propisano da su odvjetnici dužni stranci izdati račun nakon izvršene usluge.

25. Također, čl. 19. st. 1. Zakona o odvjetništvu propisana je mogućnost da u imovinsko-pravnim sporovima odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku, odnosno pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti sukladno odvjetničkoj tarifi, pri čemu takav ugovor mora biti zaključen u pisanom obliku kako bi bio valjan (čl. 19. st. 2. Zakona o odvjetništvu).

26. Za troškove i dospjelu nagradu odvjetnik se može namiriti iz gotovine koju je njegova stranka položila kod njega ili koju je za nju primio ili naplatio, ako između odvjetnika i stranke nije drugačije ugovoreno, ali je u tom slučaju dužan bez odgađanja obaviti obračun sa strankom (čl. 20. st. 1. Zakona o odvjetništvu).

27. Na novčanim sredstvima koje primi u ime stranke odvjetnik ima pravo zaloga radi osiguranja naplate nagrade i naknade troškova (čl. 20. st. 2. Zakona o odvjetništvu).

28. No, činjenica da 2. tuženik nije tijekom parničnog postupka naplatio od 1. tuženika odvjetničke usluge koje mu je izvršio te da ga je stoga 1. tuženik ovlastio da novčana sredstva naplaćena u postupku izravne naplate primi na svoj račun na ime nagrade za svoj rad u svojstvu punomoćnika stranke, ne znači da ne postoji obveza povrata tih sredstava, koja su u biti dosuđena ovršnom ispravom kao parnični trošak tuženika, nakon što je po reviziji otpala osnova temeljem koje su ista isplaćena na račun punomoćnika.

29. U predmetnoj situaciji, međusobni odnos 1. i 2. tuženika, odnosno to da 1. tuženik nije odmah po obavljenoj odvjetničkoj radnji izvršio plaćanje odvjetničke usluge 2. tuženiku, nije relevantan za ovaj postupak.

30. Iz svih navedenih razloga, na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka, sud je prihvatio tužbeni zahtjev, pri čemu zakonske zatezne kamate na dužni iznos, sukladno čl. 1111. st 3. ZOO, teku od 15. ožujka 2016. do isplate. Ovo stoga što iz Specifikacije Fine (stranica 81) proizlazi da je postupak izravne naplate po presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj Povrv-334/11 od 9. svibnja 2014. dovršen 14. ožujka 2016., kada su sva dužna sredstva prenesena s računa tužitelja na račun 2. tuženika.

31. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. istog zakona.

32. Vrijednost predmeta spora iznosi 71.886,12 EUR.

33. Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 542 boda (Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN 138/23; dalje u tekstu OT-a), a vrijednost boda prema Tbr. 50. OT-a iznosi 2,00 EUR.

33. Tužitelj osnovano potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od 1.084,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), trošak zastupanja na ročištu 23. travnja 2025. u iznosu od 542,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2 OT-a) i trošak zastupanja na ročištu 5. lipnja 2025. u iznosu od 1.084,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. OT-a), što ukupno iznosi 2.710,00 EUR.

34. Na navedeni iznos obračunava se PDV po stopi od 25 %, što iznosi 677,50 EUR.

35. Tužitelju pripada i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR, ali ne i trošak sudske pristojbe na presudu jer još nije pozvan na plaćanje iste niti je dostavio dokaz da ju je platio unaprijed.

36. Time je troškovnik tužitelja osnovan u iznosu od 3.719,31 EUR.

37. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 17. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ines Hečimović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja – OD Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma

2. Punomoćnica tuženika – odvjetnica Sanja Vukmanović, [adresa]