REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] P 5

Poslovni broj: Us I-210/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje PČŠ, u upravnom sporu tužitelja PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Lidija Jukić, odvjetnica u Puli, Danteov trg 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijska postaja Poreč - Parenzo, Poreč, OIB: 36162371878, Gimnastička 2, radi izdavanja odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-02/25-22/27, URBROJ: 511-08-27-25-1 od 6. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/25-22/27, URBROJ: 511-08-27-25- 1 od 6. veljače 2025. odbijen je zahtjev za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji državljaninu treće zemlje (Republike Sjeverne Makedonije), ovdje tužitelju (točka 1.) te je određeno da je tužitelj dužan napustiti područje Europskog gospodarskog pojasa (EGP) u roku od 10 dana računajući od dana izvršnosti rješenja (točka 2.), uz popratne odluke, a budući da ne ispunjava uvjet iz čl. 59. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22.; dalje: ZoS).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja zbog povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlaže da je u vrijeme podnošenja zahtjeva za odobrenjem privremenog boravka (11. studenoga 2024.) imao zajedničko prebivalište sa suprugom IČ na adresi [adresa], da je zbog renovacije tog stana privremeno živio u stanu u neposrednoj blizini, da je zbog zdravstvenih problema supruga prijavila svoje prebivalište na adresi u [adresa]. Ističe manjkavost rješenje u smislu odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno da iz obrazloženja pobijanog rješenja nisu razvidne činjenice koje su dovele do odbijanja zahtjeva. Dalje, da nije tužitelju omogućeno ni izjašnjavanje u smislu odredbe čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj je u tužbi podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe. Predlaže da sud poništi rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu (stranice 34 - 36 spisa) osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Obrazlaže da tužitelj nije dokazao uvjete iz odredbe čl. 59. st. 1. t. 1. ZoS-a. Naime, tužitelj da je 11. studenoga 2024. podnio predmetni zahtjevm, istoga dana da je supruga tužitelja prijavila prebivalište u [adresa]. Nadalje, supruga tužitelja da je 22. siječnja 2025. prijavila prebivalište u [adresa], a tužitelj da je 4. veljače 2025. dao izjavu na zapisnik da je točno da nije boravio na prijavljenoj adresi, no da je sa suprugom živio u neposrednom susjedstvu. Tužitelj da je time prekršio i odredbu čl. 178. st. 1. ZoS-a. Supruga da je mogla, ako su razlozi zdravstvena skrb, prijaviti boravište sukladno čl. 2. st. 4. Zakona o prebivalištu. Tužitelju da je omogućeno izjašnjavanje, a što je vidljivo iz zapisnika od 4. veljače 2025. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Sud je o prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe odlučio rješenjem posl.br. Us I-210/2025-6 od 10. travnja 2025. na način da je isti odbijen iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Sud nije na prijedlog zamjenice tužitelja odgodio ročište radi dodatnog očitovanja budući odgoda nije bila potrebna radi izvođenja dokaza (čl. 89. st. 5. ZUS-a) te u skladu s načelom učinkovitosti propisanim čl. 8. ZUS-a prema kojem je sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova. Također, sud je ocijenio kako se ne radi o novim činjenicama i dokazima na koje bi tužitelj imao pravo dostaviti svoje očitovanje radi zadovoljenja načela kontradiktornosti postupka.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj 11. studenoga 2024. podnio zahtjev za produljenjem privremenog boravka, da je kao adresu prebivališta prilikom podnošenja zahtjeva prijavio [adresa], da nakon podnošenja zahtjeva nije živio na prijavljenoj adresi te da promijenjenu adresu nije prijavio, te nije sporno da je supruga tužitelja IČ **.**.2025. prijavila prebivalište u [adresa].

7. Sporno je je li tužitelju pravilno i u zakonitom postupku odbijen zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak.

8. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema odredbi čl. 59. st. 1. ZoS državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbit će se ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. toga članka (stavak 2.).

11. Odredbama čl. 184. ZoS određeno je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku (stavak 1.). Rješenjem iz citiranog stavka 1. odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (stavak 2.). Prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. toga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana (stavak 3.). Povezano, odredbom čl. 186. st. 2. ZoS-a propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. toga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

12. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je povodom zahtjeva tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj izvršena operativna provjera slijedom koje je sačinjena Službena zabilješka od 14. siječnja 2025. u kojoj je utvrđeno kako je stan na adresi prijavljenog prebivališta tužitelja ([adresa]) u renovaciji/sanaciji te u istom nije moguće živjeti. Iz zapisnika od 4. veljače 2025.je razvidno da tužitelj nije sa suprugom boravio na prijavljenoj adresi, a što je u sporu utvrđeno i nespornim.

13. Slijedom u sporu utvrđenih i nespornih činjenica, sud utvrđuje da je pravilno tuženik ocijenio kako tužitelj ne zadovoljava uvjet propisan odredbom čl. 59. st. 1. t. 1. ZoS-a. Nije sporno da supruga tužitelja od 22. siječnja 2025. ima prijavljeno prebivalište u drugom gradu, različitom od onog naznačenog u zahtjevu. Prebivalište prema Zakonu o prebivalištu (Narodne novine br. 144/12., 158/13., 115/14., 114/22.) predstavlja mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Boravište, s druge strane, je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila. Dakle, da se radi o privremenom boravku supruge u [adresa], iz isključivo zdravstvenih razloga kako to navodi tužitelj, ista je imala mogućnost prijave boravišta, ne prebivališta kao trajnog nastana. Također, utvrđuje se neistinitim navod tužitelja iz izjave uzete na zapisnik da za vrijeme renoviranja stana na adresi [adresa], živi sa suprugom u stanu u neposrednom susjedstvu, a to stoga jer je supruga 13 dana prije te izjave prijavila prebivalište u [adresa] (na kojoj adresi je imala prijavljeno prebivalište i do dana podnošenja zahtjeva, odnosno od 12. veljače 1985. do 11. studenoga 2024.). Stoga je i zaključak ovog suda da tužitelj ne ispunjava uvjet iz čl. 59. st. 1. t. 1. ZoS-a, odnosno da nije dokazao svrhu privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji. Nadalje, ispravno utvrđuje tuženik da je tužitelj povrijedio i odredbu čl. 178. st. 1. ZoS-a prema kojoj je dužan prijaviti boravište i adresu stanovanja te promjenu boravišta i adrese stanovanja u roku od tri dana od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od dana promjene boravišta ili adrese stanovanja, a što on nesporno nije učinio.

14. Slijedom čega sud zaključuje da je tužitelj u postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto primijenio pravilno materijalno pravo (čl. 59. te čl. 184. i 186. ZoS).

15. Također se ukazuje da tužitelj nije ni u zakonskom roku podnio predmetni zahtjev za produljenje odobrenja privremenog boravka. Naime, isti se prema odredbi čl. 62. st. 1. podnosi najkasnije 60 dana prije isteka roka važećeg odobrenja za privremeni boravak u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu boravišta državljanina treće zemlje. Nije sporno da je tužitelju privremeni boravak bio odobren od 29. rujna 2022. do 29. rujna 2024., a da je zahtjev za produljenje odobrenja podnio 11. studenoga 2024., dakle, protivno propisanom roku za podnošenje istog, čime j počinio i prekršaj predviđen odredbom čl. 251. st. 4. t. 4. ZoS-a.

16. Dalje, unatoč navodima tužitelja, istome je omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku sukladno čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku (narodne novine br. 47/09.,m 110/21.; dalje: ZUP). Naime, iz Zapisnika od 4. veljače 2025. proizlazi da je tužitelj iskazivao o svim okolnostima važnim za rješavanje o ovoj upravnoj stvari te je takav zapisnik potpisan po tužitelju. Ujedno mu je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima i u ovom sporu te je takve navode ovaj sud i uzeo u obzir prilikom odlučivanja, slijedom čega mu nije povrijeđeno pravo na izjašnjavanje.

17. Sud utvrđuje da je izreka osporavane odluke jasna, a obrazloženje sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje (čl. 98. st. 5. ZUP-a).

18. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog suda, osporeno rješenje je zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvar. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u t. I. izreke presude.

19. O trošku upravnog spora, sud je odlučio odgovarajućom primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).