REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

P 760/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Kristijani Matejčić u pravnoj stvari tužitelja TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivo Pranjić i Mariana Pilat Rudan, odvjetnici u Poreču, Partizanska 4/I, protiv tuženika ŠL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Odvjetnički ured Petrović, odvjetnici u Poreču, Partizanska 4/I, radi brisanja i upisa, nakon glavne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog upisa u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Pazin, na temelju ugovora o prodaji nekretnine od 12. studenog 2009., ovjeren kod Marije Hrvatin, javnog bilježnika u Poreču, broj: OV- 4729/09 od 12. studenog 2009., sklopljen između tuženika i EL, rođ. **.**.1976., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tako da se briše pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica], oranica, pašnjak, površine 998 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 1. suvlasnički dio: 2/3, s imena tuženika, uz istodobni upis prava vlasništva na rečenoj nekretnini u suvlasničkom dijelu 2/3 dijela prava vlasništva, u korist tužitelja.“.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 650,00 eura (šesto pedeset eura) u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi brisanja upisa u zemljišnoj knjizi provedenog na temelju ugovora o prodaji nekretnine od 12. studenog 2009., sklopljenog između tuženika i EL tako da se briše pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 1. suvlasnički dio: 2/3, s imena tuženika, uz istodobni upis prava vlasništva na toj nekretnini u 2/3 dijela, u njegovu korist.

1. 1. U tužbi je naveo da u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] tuženik dolazi upisan kao vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], oranica, pašnjak, površine 998 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], u 2/3 dijela. Upis u korist tuženika je proveden na temelju ugovora o prodaji nekretnine kojeg je kao kupac sklopio s EL, kao prodavateljem 12. studenog 2009. Premda je taj ugovor o prodaji nekretnine bio sklopljen i ovjeren kod javnog bilježnika 12. studenog 2009. tuženik je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva kod nadležnog suda podnio tek 18. ožujka 2024. te je u predmetu posl. br. Z-5479/2024 izvršena uknjižba prava vlasništva u njegovu korist. Prije sklapanja navedenog ugovora o prodaji nekretnine, za tu nekretninu bio je sklopljen i ugovor o prodaji nekretnine od 21. kolovoza 2008. između EL, kao knjižnog vlasnika i prodavatelja, i njega (tužitelja), kao kupca. S prodavateljem je u ugovoru ugovorio kupoprodajnu cijenu suvlasničkog dijela nekretnine u iznosu 54.000,00 kuna. Na dan sklapanja ugovora prodavatelju je isplatio 36.000,00 kuna, dok mu se ostatak cijene obvezao isplatiti do 31. prosinca 2008. Kako u trenutku sastava i potpisa ugovora nije bila isplaćena ugovorena kupoprodajna cijena u cijelosti, zatražio je predbilježbu prava vlasništva, koja je dopuštena rješenjem posl. br. Z-2362/2008. U više navrata pozivao je EL radi isplate ostatka ugovorene kupoprodajne cijene, ali je on odbijao primiti uplatu. Kako bi ispunio svoju obvezu preuzetu ugovorom u cijelosti te kako bi ishodio tabularnu ispravu radi uknjižbe prava vlasništva, podnio je prijedlog radi osnivanja sudskog pologa za ostatak dužnog iznosa (1.389,01 eura) na temelju predmetnog ugovora. Vjerovnik NL je bez osnovanog razloga odbijao primitak ispunjenja obveze od njega kao dužnika po osnovi predmetnog ugovora. Njegov prijedlog je prihvaćen te je izvršio isplatu ostatka dužnoga iznosa na sudski polog. NL je bio pozvan preuzeti uplaćeni novčani iznos sa sudskog pologa, čime je u cijelosti ispunio svoju obvezu iz ugovora o prodaji nekretnine. Iz sklopljenoga ugovora proizlazi da mu je pravni prednik tuženika predao prodanu nekretninu u samostalan posjed te da se cijelo to vrijeme ponašao kao njen posjednik i predmnijevani vlasnik. Tuženik je prije sklapanja ugovora s nećakom EL bio upoznat da je predmetna nekretnina ranije bila prodana njemu. Osim toga, on je u vrijeme sklapanja ugovora 2009. mogao uvidom u zemljišnoj knjizi vidjeti upis predbilježbe prava vlasništva na rečenoj nekretnini u njegovu korist, pa je i iz toga razloga jasno da u trenutku sklapanja pravnoga posla, a potom i u trenutku podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva nije postupao u dobroj vjeri. Stoga se ne može pozivati na povjerenje u istinitost upisa u zemljišnoj knjizi. Tuženik je znao da je ugovor sklopljen prije njegova ugovora, da ugovor nije ništetan, pobojan, da ugovor nije raskinut, a niti da je tužitelj odustao od sklopljenoga pravnoga posla s pravnim prednikom tuženika od 21. kolovoza 2008. Kako je tuženik nesavjestan stjecatelj, to u odnosu na njega ima jače pravo s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora s pravnim prednikom tuženika, predaju nekretnine u samostalan posjed i rečenu zabilježbu predbilježbe prava vlasništva u njegovu korist u zemljišnoj knjizi, bez obzira što je tuženik ishodio upis u zemljišnu knjigu na temelju kasnijega ugovora od 12. studenog 2009.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. S EL je sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [adresa] 12. studenog 2009. te mu je u potpunosti isplatio kupoprodajnu cijenu. S obzirom na to da je pravni laik, smatrao je da je samim potpisom ugovora stekao pravo vlasništva. Posebice iz razloga što se tuženik i prije sklapanja predmetnog ugovora nalazio u posjedu navedene nekretnine koju obrađuje u poljoprivredne svrhe više od 20 godina osobno i putem pravnih prednika. Nije znao za postojanje ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopljenog između ŽL i tužitelja, već je za njega saznao nedavno, a svakako nakon sklapanja ugovora na temelju kojeg je stekao vlasništvo predmetne nekretnine. Kada je i saznao za njega rečeno mu je da je taj ugovor raskinut.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvatka iz zemljišne knjige (str. 7), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (str. 8-9), ugovora o prodaji nekretnine od 12. studenog 2009. (str. 10-12), ugovora o prodaji nekretnine od 21. kolovoza 2008. (str. 13-15), prijedloga za osnivanje sudskog pologa (str. 16-18), rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo posl. br. R1 376/2022-2 od 8. prosinca 2023. (str. 19-22), zaključka Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo posl. br. R1 376/2022-6 od 23. siječnja 2024. (str. 23-25). Pored toga saslušan je svjedok NL (str. 38-40) te stranke (str. 41-44).

Ostali dokazni prijedlozi su odbijeni s obzirom na to da su na temelju izvedenih dokaza utvrđene sve činjenice relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanje upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi provedenog na temelju ugovora o prodaji nekretnine od 12. studenog 2009., sklopljenog između tuženika i EL, na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 2/3 dijela, s imena tuženika, uz istodobni upis prava vlasništva toj nekretnini u 2/3 dijela prava vlasništva, u njegovu korist.

6. NL, kao prodavatelj, i tužitelj, kao kupac su 21. kolovoza 2008. sklopili ugovor o prodaji nekretnine, kojim je prodavatelj tužitelju prodao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 4/6 dijela. Stranke su za predmetnu nekretninu ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu 54.000,00 kuna s time da je kupac (tužitelj) prodavatelju isplatio 36.000,00 kuna na dan sklapanja ugovora, dok mu se ostatak kupoprodajne cijene obvezao isplatiti do 31. prosinca 2008. Ujedno je u čl. VI. ugovora određeno da će prodavatelj dopustiti kupcu da može u svako vrijeme, bez njegovog daljnjeg pitanja ili pristanka zatražiti i izvršiti uknjižbu prava vlasništva u 4/6 dijela kupljene nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, po isplati ugovorene kupoprodajne cijene u cijelosti. Po isplati ugovorene kupoprodajne cijene prodane nekretnine prodavatelj će kupcu bez odgađanja izdati ovjerenu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Ugovor je u potpisu ŽL ovjeren kod javnog bilježnika Tanje Ferenc pod posl. br. OV 9706/2008 od 21. kolovoza 2008. Ujedno je na ugovoru naznačeno da je sklopljen u uredu odvjetnika Ive Pranjića.

6. 1. Na temelju navedenog ugovora tužitelj je kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Pazin, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 2/3 dijela, ishodio upis predbilježbe prava vlasništva (posl. br. Z 2362/2008 od 22. rujna 2008.).

6. 2. Na prijedlog tužitelja, rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo posl. br. R1 376/2022-2 od 8. prosinca 2023. osnovan je sudski polog u korist ŽL radi uplate pologa u iznosu 1.389,07 eura jer je NL odbio primiti novčani iznos određen ugovorom o prodaji nekretnine, odnosno svojim je ponašanjem spriječio ispunjenje obveze, pa je u zakašnjenju. Tužitelj je kod suda položio navedeni iznos, o čemu je NL bio uredno obaviješten, a što je utvrđeno iz njihovih iskaza, koji su u tom dijelu ocijenjeni pozitivno.

7. NL, kao prodavatelj, i tuženik, kao kupac su 12. studenog 2009. sklopili ugovor o prodaji nekretnine kojim je NL prodao tuženiku predmetni suvlasnički dio nekretnine za što mu je tuženik isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu 10.000,00 kuna. Ujedno je prodavatelj dozvolio kupcu (tuženiku) da može u svako vrijeme bez njegovog daljnje pitanja ili pristanka zatražiti i izvršiti uknjižbu prava vlasništva kupljene nekretnine u svoju korist u zemljišnoj knjizi. Prodavatelj je ujedno jamčio kupcu da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine, da istu nije drugome prodao, sklopio ugovor ili predugovor, da nije primio kaparu, dio ili kupoprodajnu cijenu u cijelosti, te da prodana nekretnine nije opterećena upisanim ili neupisanim pravima u korist trećih osoba, koja bi prava isključivala, ograničavala ili umanjivala kupčevo pravo vlasništva i posjeda kupljene nekretnine (čl. VIII. ugovora). Ugovor je u potpisu ŽL ovjeren kod javnog bilježnika Marije Hrvatin pod posl. br. OV 4729/2009 od 12. studenog 2009.

7. 1. Na temelju navedenog ugovora tuženik je kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Pazin, na predmetnoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 2/3 dijela, ishodio upis prava vlasništva pod posl. br. Z 5479/2024 18. ožujka 2024. Ujedno je pod tim posl. br. odbijen prijedlog za brisanje predbilježbe prava vlasništva upisane u korist tužitelja.

8. Na okolnosti sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji iste nekretnine saslušani su svjedok NL te stranke.

8. 1. Svjedok NL je iskazao da se ničeg ne sjeća vezano za ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg je sklapao s tužiteljem 2008., odnosno da mu je u magli sam ugovor. Od strane tužitelja bio mu je isplaćen dio kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu, ostatak mu nije bio isplaćen. Zvao je tužitelja da mu isplati ostatak kupoprodajne cijene, ali mu se tužitelj nije javljao. Ne zna kada ga je zvao i koliko puta. Ne sjeća se da li se tužitelj njemu obraćao. Tužitelju nije nikad vratio novce koji mu je isplatio po osnovi kupoprodajne cijene. Prilikom sklapanja ugovora o prodaji tužitelju nije predana u posjed predmetna nekretnina. U posjedu te nekretnine bio je tuženik, koji je njegov stric. Na toj nekretnini se nalazi vinograd kojeg obrađuje tuženik i to od smrti njegove bake RL. Taj vinograd je trebao ostati njegovom ocu, ali ga je po njegovoj smrti nastavila obrađivati baka, a potom po njezinoj smrti tuženik. Nisu mu bile jasne i razumljive odredbe ugovora o prodaji u kojem se navodi da je on u posjedu te nekretnine i da je predaje u posjed tužitelju. Tužitelju je bilo poznato da se na predmetnoj nekretnini nalazi vinograd koji koristi njegov stric jer tužitelj ima radionu u [adresa], što je 300 metara udaljeno od kuće tuženika. Na toj nekretnini nije bio zajedno s tužiteljem, tamo nije bio sigurno trideset godina. Za tu nekretninu sklopio je ugovor i sa stricem, ovdje tuženikom. Ne sjeća se detalja sklapanja ugovora s tuženikom ni samog sadržaja ugovora. Nije ni znao čije je vlasništvo više ta nekretnina. Kao dijete je ostao bez roditelja, pa nije znao kakav je bio dogovor u obitelji vezano za tu i druge nekretnine. Njegov stric je bio to nastavio koristiti nakon smrti bake. Kasnije tijekom iskazivanja se ispravio da je bio vlasnik predmetne nekretnine, ali da mu nije bio jasan položaj tuženika koju je nekretninu koristio cijelo vrijeme. Sada je vlasnik te nekretnine tuženik. Sam sadržaj ugovora koji je sklopio s tuženikom mu nije jasan. U trenutku sklapanja ugovora s tuženikom nije imao sklopljen ugovor s nekom drugom osobom. Ugovor koji je ranije sklopio s tužiteljem više nije postojao, kako su mu objasnili drugi. Tužitelj do ugovorenog datuma 31. prosinca 2008. nije mu isplatio razliku kupoprodajne cijene te je trebalo sklapati aneks ili još neki ugovor kako su mu to bili objasnili. Ne sjeća se tko mu je to više objašnjavao, možda njegova supruga. Njegov stric nije znao da je sklopio ugovor o kupoprodaji za istu nekretninu s tužiteljem. S njim nije pričao o tome. Nikome nije pričao da je sklopio ugovor o kupoprodaji s tužiteljem. Nije mu poznato da bi tužitelj na temelju predmetnog ugovora o prodaji ishodio kakav upis u zemljišnoj knjizi. Tužitelj ga je pokušavao kontaktirati zadnje dvije, tri godine. Dolazio mu je doma na vrata i ostavljao pisma, zvao ga je i slao mu poruke. Ne zna zašto je u ugovoru koji je sklopio s tužiteljem navedeno da se obvezuje nakon provođenja ostavinskog postupka prodati tužitelju suvlasnički dio predmetne nekretnine (1/3 dijela) upisan na pok. FL, te da bi on bio njegov zakonski nasljednik - sin. Njegov otac se zvao T. Ne zna kako su tužitelj i njegov punomoćnik došli do informacije koja se navodi u ugovoru da bi FL bio njegov pok. otac. Tužitelj nikad od njega nije tražio informacije vezano za ostavinski postupak koji se navodi u tom ugovoru.

8. 2. Tužitelj je u iskazu naveo da je NL došao kod njega u firmu na adresi [adresa] i nudio mu da kupi predmetnu parcelu na kojoj je dolazio upisan kao vlasnik u 2/3 dijela. Pritom mu je rekao i da bi ubrzo trebala biti ostavinska rasprava na kojoj će se riješiti preostala 1/3 te parcele, i da bi se on trebao upisati kao vlasnik. Rekao mu je da ta parcela pripada njemu prema podjeli u obitelji. S EL je otišao kod odvjetnika Ive Pranjića napraviti ugovor o kupoprodaji. Prilikom sklapanja ugovora isplatio je ŽL oko 80 % ugovorene kupoprodajne cijene. Dogovor je bio da mu ostatak iznosa isplati kada se provede spomenuti ostavinski postupak iza njegovog prednika i upiše kao vlasnik preostalih 1/3 nekretnine. Nije mu objašnjavao o kakvom se njegovom predniku radi, već je rekao samo da će se po provedenoj ostavinskoj raspravi upisati kao vlasnik te parcele u cijelosti. On se nikad nije upisao kao vlasnik na preostaloj 1/3 te parcele. Nazivao ga je bezbroj puta da ga pita kada će se provesti ostavinska rasprava te se upisati kao vlasnik preostalog dijela parcele. On mu se na pozive nikad nije javljao. Kada bi se susreli uživo tada bi mu obećavao da će se to riješiti. Ujedno mu je slao i pismena putem odvjetnika. S EL se našao 2024. kod odvjetnika Pranjića gdje su dogovorili da pokrene ostavinsku raspravu i on je tada obećao da će to učiniti, ali on to nikad nije ostvario. Cijelo vrijeme je bio dogovor da će mu ostatak kupoprodajne cijene biti isplaćen kada se upiše (tužitelj) kao vlasnik preostale 1/3 parcele. On se opet oglušio na njegove pozive, na što se odlučio položiti razliku kupoprodajne cijene na sudu. Mislio je da će time ga potaknuti da riješi vlasništvo preostale 1/3 te parcele ako položi novac na sudu. Kako se NL nije javljao na pisma koja mu je slao putem pošte, išao je kod njega na adresu i ubacio pisma odvjetnika u sandučić. Bio je tako nekoliko puta dok ga njegova supruga nije zamolila da više ne dolazi. Kada je komunicirao s EL ništa mu nije rekao da bi on sklapao ugovor o kupoprodaji s tuženikom. Za to je prvi put saznao kada je dobio dopis sa suda vezano za tu zemlju. Nakon toga nije osobno komunicirao s EL i tuženikom, već je njegov odvjetnik pokrenuo ovaj postupak. Uopće nije odlazio na predmetnu parcelu. Ona graniči, odnosno nastavlja se na njegovu parcelu, rastavlja ih samo javni put. Nije htio odlaziti na tu parcelu dok se ne riješi preostala 1/3 te parcele. Na predmetnoj nekretnini se obrađuje vinograd. Poznato mu je da vinograd obrađuje tuženik. S njime ne razgovara već 30 godina. Njihove nesuglasice nemaju veze s ovom stvari. S nikim nije razgovarao da je kupio predmetnu parcelu od ŽL. U [adresa] na susjednoj parceli je od 1987. i to svaki dan, te od tada vidi tuženika da obrađuje vinograd. S EL je otišao kod odvjetnika koji je sastavio predmetni ugovor o kupoprodaji, odvjetnik mu je ugovor pročitao i pojasnio. Kasnije su otišli kod javnog bilježnika koji mu je također pročitao ugovor i pitao ih da li je sve jasno tako da nije bilo nikakvih nejasnoća. Prije nekih godinu, godinu i pol kontaktirao ga je KL koji je kupio parcelu iza ove predmetne, da ga upita da li bi mogao proširiti svoj put na način da zahvati kut predmetne parcele. Na to mu je rekao da je to kupio, ali da još uvijek nisu papiri riješeni. Nakon toga KL je išao pitati tuženika da li se to može nešto riješiti te je tuženiku spomenuo da je on (tužitelj) to kupio. Tuženik mu je na to rekao da je samo dao neku kaparu, ali da to nije provedeno do kraja i da to nije riješeno. Tako da je tuženik znao da je s EL sklopio ugovor. Misli da je KL išao kasnije pitati tuženika da li može proširiti kut znajući da je tuženik u posjedu te parcele, da je obrađuje, kako ne bi ušao tamo nešto raditi bez da kaže onome tko koristi. Protiv ŽL nije pokretao nikakve sudske postupke.

8. 3. Tuženik je iskazao da je nećak NL došao kod njega negdje krajem 2009., možda u listopadu ili studenom, i pitao ga da li će kupiti vinograd koji je još bio zasadio njegov pok. otac Š. On je preminuo 1969. te su taj vinograd uvijek obrađivali svi zajedno kao obitelj. Po smrti majke Anđelke Ivetić 1995. nastavio je sam obrađivati taj vinograd, odnosno svu zemlju. Na to je rekao EL da ako smatra da je to bilo od njegova oca, odnosno njega da kaže cijenu i da će mu to platiti. On je na to rekao da je baka RL odgojila njega i sestru, pa da ne zna koja bi to bila cijena. Na to mu je rekao da on odredi uvjete, sastavi ugovor i ide to kod javnog bilježnika ovjeriti, a da će mu on to potpisati. Platio mu je kupoprodajnu cijenu u iznosu 10.000,00 kuna i to je bilo to. Njemu NL nije pokazivao nikakvu ispravu, on mu je vjerovao na riječ da je on vlasnik toga. Kako mu neće vjerovati kada mu je rod, on ga je i odgojio. Osim predmetnog ugovora druge isprave nije vidio. Nije odlazio ni gledati kod nadležnog tijela i tražiti podatke. Nikad mu se nitko nije obraćao vezano za tu parcelu. Uvijek je to obrađivao i to zna cijelo selo. Osobno je obrađivao tu nekretninu od smrti majke 1995. NL nikad nije bio u posjedu te parcele, odnosno on to nikad nije obrađivao. Prije sklapanja ugovora s EL nije ni znao da on dolazi upisan kao suvlasnik predmetne parcele, odnosno da je on to naslijedio. Negdje 2011., 2012. otišao je platiti porez u Poreznu upravu u Pazinu za predmetnu nekretninu i tada mu je djelatnik OL rekao da je na toj parceli postoji predbilježba u korist TL. Do tada nije znao za to. Zvao je NL da ga pita za to, na što mu je NL odgovorio da je to neka greška u česticama. Nije kontaktirao tada TL jer ne razgovaraju. Negdje 2021. i 2022. nevjesta, koja je pravnica, mu je rekla da srede sve papire vezane za njegove nekretnine uključujući i predmetni vinograd. FL koji se spominje kao suvlasnik predmetne parcele je nepoznat, on ne postoji. Dolazi upisan na svim parcelama njegove obitelji. Na upit kako to da se nije upisao kao vlasnik nekretnine po sklapanju ugovora, odgovorio je da je platio porez pa da je smatrao da je to njegovo, da nikome ne smeta. Da nije bilo njegove nevjeste ne bi se ni do danas upisao. Dano mu ništa nije govorio kako je došlo do upisa predbilježbe u korist tužitelja. On ga za to ništa nje ni pitao. U vinogradu na predmetnoj parceli je skoro svaki drugi dan. Često vidi tužitelja. On mu se nikad nije obratio. Zadnjih par godina viđa ŽL jednom godišnje, prije se nisu znali viđati duže vrijeme, tako ga u jednom periodu sigurno nije vidio deset godina. Bilo je razdoblje prije i poslije sklapanja ugovora da nije vidio NL po deset godina.

8. 4. Iskaz svjedoka ŽL nije prihvaćen kao vjerodostojan u dijelu koji se odnosi njegovo postupanje kod sklapanja predmetnih ugovora, izuzev navoda o predaji posjeda predmetne nekretnine. Na pitanja o okolnostima sklapanja tih ugovora tuženik je u većem dijelu iskazivao neuvjerljivo i nesigurno te je na većinu pitanja odgovarao da se ne sjeća što se događalo, kao i da se ne sjeća sadržaja ugovora. Kada su mu se čitale predmetne odredbe ugovora iskazivao da su mu one nejasne i nerazumljive. Po mišljenju ovog suda nije uvjerljivo da su svjedoku sve ugovorne odredbe sada nejasne i da mu je nepoznato zbog kojih razloga su one sadržane u ugovorima. Nije životno i da se svjedok sjeća samo točnog datuma koji je bio ugovoren kao rok isplate ostatka kupoprodajne cijene u ugovoru o prodaji nekretnine sklopljenog s tužiteljem, a da se drugih činjenica ne sjeća (primjerice kupoprodajne cijene i slično).

8. 5. Sud je u bitnome prihvatio kao istinit iskaz tužitelja koji je iskazivao vjerodostojno. Jedino nije prihvaćen kao uvjerljiv njegov navod da se 2024. sastao s EL kod odvjetnika i da mu je NL obećao da će pristupiti pokretanju ostavinskog postupka jer je to proturječno njegovim navodima da mu NL nije odgovarao na pozive i pismena. Ujedno u pismenu koji je tužitelj putem punomoćnika uputio EL **.**.2023. ne spominje se pitanje ostavinskog postupka.

8. 6. Iskaz tuženika je cijenjen pozitivno. Prihvaćeni su kao životni i uvjerljivi njegovi navodi da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o prodaji s EL 2009. nije imao saznanja da bi NL ranije sklopio ugovor za istu nekretninu s tužiteljem s obzirom na njihove obiteljske prilike. Takvom zaključku doprinosi i činjenica da mu nitko nije prigovorio za korištenje predmetne nekretnine. Stoga su prihvaćeni i njegovi navodi da je za ugovor o prodaji sklopljen između tužitelja i ŽL saznao tek 2011-2012. kad je podnio poreznu prijavu po osnovi predmetnog ugovora u Poreznoj upravi. Kako tužitelj, kao vlasnik susjedne nekretnine na koju je dolazio svaki dan, se tuženiku nikad nije obratio glede predmetne nekretnine, to je uvjerljivo i logično da tuženik kada je i saznao za raniji ugovor je imao razloga vjerovati da on nije realiziran.

9. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđeno je da je NL za istu nekretninu sklopio prvo ugovor o prodaji s tužiteljem 2008. Tužitelj nije u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, pa se nije upisao kao vlasnik predmetne nekretnine, već je u njegovu korist proveden upis predbilježbe prava vlasništva. Iako je u ugovoru o prodaji ugovoreni rok za isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene bio 31. prosinca 2008., tužitelj je ostatak kupoprodajne cijene isplatio tuženiku uplatom u sudski polog na temelju rješenja o osnivanju sudskog pologa Općinskog suda u Poreču – Parenzo posl. br. R1 376/2022-2 od 8. prosinca 2023. U samom ugovoru, u čl. VI., bilo je određeno da je uvjet za izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 4/6 dijela, isplata ugovorene kupoprodajne cijene. Iako je tužitelj navodio da je za isplatu kupoprodajne cijene postojao uvjet da se riješiti pitanje vlasništva preostalog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, u konačnici je izvršio isplatu ostatka kupoprodajne cijene, neovisno o tome što i dalje treća osoba FL pok. E dolazi upisan u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik predmetne čestice u 1/3 dijela.

U ugovoru o prodaji sklopljenim s tužiteljem navedeno je da se NL nalazi u posjedu predmetne nekretnine i da predaje nekretninu u posjed tužitelju. Međutim, u postupku je utvrđeno da u naravi nekretnina nikad nije bila predana u posjed tužitelju, niti je to tužitelj tražio od tuženika ili ŽL. U samostalnom posjedu te nekretnine je bio tuženik i to u razdoblju od 1995. nadalje (od smrti majke). Tužitelju je bila poznata okolnost da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine te nikad nije zatražio predaju u (su)posjed te nekretnine ili obavijestio tuženika o činjenici da je sklopio ugovor o prodaji s tuženikom.

U postupku nije utvrđeno da bi došlo do raskida ugovora o prodaji sklopljenog između tužitelja i ŽL u skladu s čl. 360. i 362. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008.). Ugovor o prodaji predmetne nekretnine iz 2009. sklopljen između ŽL i tužitelja u cijelosti je realiziran jer je tuženik isplatio u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu prodavatelju na dan sklapanja ugovora, bio je u samostalnom posjedu predmetne nekretnine te se upisao kao vlasnik u zemljišnoj knjizi 2024.

10. U konkretnom slučaju radi se o pravnoj situaciji višestrukog otuđenja iste nekretnine (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 2/3 dijela).

10. 1. Prema čl. 125. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. U st. 2. tog čl. je određeno da brisanje upisa vlasništva osobe iz st. 1. ovoga čl. i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva. Odnos otuđivatelja s osobama s kojima je sklopio pravne poslove, ali one nisu stekle vlasništvo nekretnine, uređuju obveznopravna pravila (čl. 125. st. 3. ZV-a).

10. 2. Navedena odredba regulira pravnu situaciju kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine. Tužitelj, da bi uspio s postavljenim zahtjevom, trebao je dokazati da je mu je pravni prednik tuženika otuđio nekretninu i predao mu je u samostalni posjed, te da tuženik u vrijeme sklapanja pravnog posla s otuđivateljem nije postupao u dobroj vjeri jer je znao da je nekretnina drugome već valjano otuđena i predana u samostalan posjed. Dakle, dobra vjera traži se samo u trenutku sklapanja pravnog posla, ne i u trenutku podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva.

11. U konkretnom slučaju utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti na strani tužitelja za postavljanje zahtjeva za brisanje predmetnog upisa provedenog u korist tuženika. Tužitelj je sklopio ugovor o prodaji predmetne nekretnine s pravnim prednikom tuženika 2008. te je isplatio u cijelosti ugovorenu kupovninu tek po osnivanju sudskog pologa po navedenom rješenju od 8. prosinca 2023., međutim predmetna nekretnina mu nikada nije predana od strane pravnog prednika tuženika ŽL u samostalan posjed, što je on sam potvrdio u svojem iskazu. Prema tome, iako je u ugovoru o prodaji bilo određeno u čl. I. da je NL u zakonitu i mirnu posjedu predmetne nekretnine, te u čl. VIII. da potpisom ugovora tužitelj preuzima posjed kupljene nekretnine, u naravi tužitelj nikada nije stupio u posjed predmetne nekretnine.

11. 1. U skladu s čl. 11. st. 1. i 2. ZV-a u samostalnom posjedu te nekretnine bio je tuženik i to od smrti majke RL, koja je preminula 1995. On je obrađivao vinograd na toj parceli i nitko mu nije prigovarao za korištenje iste. Prema tome, iako je u ugovoru sklopljenom između tuženika i ŽL bilo navedeno da je NL u posjedu te nekretnine te da predaje posjed tuženiku, u naravi je ta nekretnina bila u posjedu ŽL, koji se i ponašao kao njen vlasnik. Navedeno proizlazi iz dijela njegovog iskaza u kojem je navodio da nije imao ni saznanja da NL dolazi upisan kao vlasnik te parcele sve dok mu se nije obratio s prijedlogom da je od njega kupi 2009. godine.

12. U skladu s čl. 122. st. 1. ZV-a utvrđeno da je tuženik bio u dobroj vjeri u trenutku sklapanja pravnog posla s EL, odnosno da je postupao s povjerenjem u nećaka, da iz tih razloga nije ni provjeravao zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine, pa da tada nije imao saznanja o upisu predbilježbe prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja.

13. Slijedom navedenog odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog upisa u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Pazin, na temelju ugovora o prodaji nekretnine od 12. studenog 2009., ovjeren kod Marije Hrvatin, javnog bilježnika u Poreču, broj: OV- 4729/09 od 12. studenog 2009., sklopljenog između tuženika i EL, tako da se briše pravo vlasništva na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], 1. suvlasnički dio: 2/3, s imena tuženika, uz istodobni upis prava vlasništva na rečenoj nekretnini u suvlasničkom dijelu 2/3 dijela prava vlasništva, u korist tužitelja, kao neosnovan.

14. Obje stranke zatražile su naknadu troškova postupka.

15. Prema čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

16. Kako je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, to je valjalo naložiti tužitelju da tuženiku naknadi opravdane troškove postupka.

17. Tuženik je zatražio naknadu troškova postupka i to za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu 200,00 eura te kod pristupa na ročišta 23. siječnja 2025. i 13. svibnja 2025. po 200,00 eura, te PDV samo za jednu radnju 50,00 eura, ukupno 650,00 eura.

18. Na temelju čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) tuženiku pripada pravo na naknadu troškova zastupanja kod sastava odgovora na tužbu od 30. rujna 2024. 200,00 eura (tbr. 8. t. 1. u vezi s tbr. 54. OT-e), te kod pristupa ročištima 23. siječnja 2025. i 13. svibnja 2025. po 200,00 eura (tbr. 9. t. 1. u vezi s tbr. 7. t. 1. i tbr. 54. OT- e), te trošak PDV na jednu radnju 25 % 50,00 eura (tbr. 46. OT). Time ukupno priznati troškovi iznose 650,00 eura.

19. Stoga je naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom 650,00 eura, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen u cijelosti.

U Pazinu 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Kristijana Matejčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave odluke.

DNA:

1. tužitelj p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. tuženik p. p.