Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 329/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik V. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. b. H. d.d., S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., i po protutužbi tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5317/2017-4 od 30. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-439/2014-128 od 6. rujna 2017., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5317/2017-4 od 30. siječnja 2018. u toč. I. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-439/2014-128 od 6. rujna 2017. u toč. I. i III. izreke, osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu kamata na iznos od 97.175,00 kn / 12.897,34 EUR za razdoblje od 26. travnja 2006. do 5. rujna 2017., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je predniku tuženika S. b. d.d. (dalje: tuženiku) isplatiti tužiteljici 3.317.161,20 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže naznačenim u izreci presude i naknaditi joj troškove postupka u iznosu od 642.541,25 kn (toč. I. izreke); naloženo je tužiteljici tuženiku isplatiti 97.175,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 21.637,81 kn (toč. II. izreke) i odbijen je dio protutužbenog zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 1.750.813,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 97.175,00 kn za razdoblje od 26. travnja 2006. do 5. rujna 2017. (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u po njemu pobijanom dijelu u toč. I. i III. izreke (toč. I. izreke); odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. II. izreke (toč. II. izreke) te je odlučeno da se strankama ne dosuđuju troškovi žalbenog postupka (toč. III. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u toč. I. izreke, osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu kamata na iznos od 97.175,00 kn za razdoblje od 26. travnja 2006. do 5. rujna 2017., tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava njenu osnovanost i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora.
5. Revizija je osnovana.
6. Zahtjev za isplatu u ovoj pravnoj stvari tužiteljica u tužbi i tijekom postupka temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo
- da je ugovorom od 24. ožujka 2004., sklopljenim s M. N., kupila poslovni prostor u Z., u prizemlju i podrumu zgrade, uknjižene površine 118,52 m2, a stvarne površine 155,67 m2;
- da su nekretnine vraćene prodavateljici prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01,118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi);
- da se tužiteljica ugovorom o kupoprodaji od 24. ožujka 2004. obvezala ispuniti obveze, a koje je, prema odredbama Zakona o naknadi, imala prodavateljica (vlasnica) prema tuženiku kao ranijem zakupniku;
- da se u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 24. ožujka 2004. u posjedu poslovnog prostora koji je bio predmet ugovora nalazio tuženik, a na temelju ugovora o zakupu sklopljenim s M. N. na određeno vrijeme do kraja svibnja 2004.;
- da je tužiteljica tuženiku kao vlasnica poslovnog prostora predložila, počevši od 1. lipnja 2004., sklapanje ugovora o zakupu do kojeg nije došlo, pa da je tuženik od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2007. poslovni prostor koristio bez pravne osnove;
- da je za isti poslovni prostor tužiteljica s I. b. d.d. S. ugovor o zakupu dana 1. lipnja 2004. za međusobno ugovorenu zakupninu od 10.000,00 EUR mjesečno, koju naplatu koje nije ostvarila.
6.1. Smatra tužiteljica da na temelju takve činjenične osnove ima pravo zahtijevati isplatu na ime naknade štete u vidu izgubljene zarade prema odredbama čl. 189. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), odnosno čl. 1089. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO/05). Tijekom postupka ističe da na isplatu zahtijevanog iznosa ima i po osnovi naknade za uporabu tuđe stvari.
7. Tuženik protutužbom zahtijeva isplatu 1.847.998,00 kn na ime ulaganja koja je kao zakupnik imao u poslovni prostor, a koja ulaganja mu prema Zakonu o naknadi treba platiti vlasnica M. N., odnosno po ugovoru sklopljenom između M. N. i tužiteljice, tužiteljica.
8. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev u cijelosti temeljeći ga na odredbama obveznih odnosa o naknadi štete zbog izgubljene zarade, dok zahtjev temeljen na pravu na naknadu zbog korištenja tuđe stvari nije obrazlagao. U osnovi prihvatio je i protutužbeni zahtjev, dok ga je u visini, prihvativši nalaz i mišljenje vještaka Ž. Ž. prihvatio u iznosu od 97.175,00 kn, a preko tog iznosa protutužbeni zahtjev kao neosnovan je odbio.
9. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio je utvrđenja i izražena pravna shvaćanja prvostupanjskog suda.
10. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
11. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
12. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP-a.
13. Osnovana je tvrdnja revidenta o postojanju revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.
14. Odredbom čl. 189. st. 3. ZOO/91, odnosno čl. 1089. st. 3. ZOO/05 propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
15. Zakon o naknadi u čl. 41. st. 4. propisuje da zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed vlasniku, neovisno o tome da li je ugovor o zakupu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog ugovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drukčije ne sporazume.
16. Kako bi proizlazilo iz stanja spisa do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari tužiteljica tuženiku nije isplatila naknadu za učinjena ulaganja već je na isplatu istih, u iznosu od 97.175,00 kn, tek obvezana prvostupanjskom presudom.
17. O tvrdnji tuženika da s obzirom na odredbu čl. 41. st. 4. Zakona o naknadi nije bio u obvezi predati u posjed sporni poslovni prostor sve do plaćanja naknade za učinjena ulaganja, slijedom čega po redovnom tijeku stvari tužiteljica prostor ne bi mogla davati u zakup, niti bi ostvarivala dobitak, dakle, da nisu ostvarene pretpostavke za naknadu štete u vidu izmakle koristi, ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu dali razloge. Kako u pogledu te odlučne činjenice nižestupanjske nemaju razloga, zbog čega presude nije moguće ispitati, u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
18. Osnovana je i tvrdnja revidenta da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 261. st. 3. ZPP-a, kada je bez posebnog obrazloženja odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenje vještačenja po drugoj osobi vještaka, jer bi iz neotklonjenih prigovora tuženika o pogrešno utvrđenoj količini izvedenih radova, proizlazila osnovana sumnja u pravilnost nalaza vještaka. Kako je pogrešna primjena navedene odredbe mogla utjecati na donošenje pravilne i zakonite odluke, u dijelu kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu počinjena je bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 3. ZPP-a. Drugostupanjski sud propustivši sankcionirati navedenu povredu ii sam je istu počinio.
19. Osnovan je stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
20. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
21. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Marina Paulić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.