REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-743/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice UČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju diplomirani pravnici u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 2, protiv tuženika Odbora za državnu službu (OIB: 58831547726), Zagreb, Palmotićeva 5, radi rasporeda na radno mjesto u ponovnom postupku, 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II- 112-07/23-01/292, URBROJ: 566-01/12-23-2 od 23. kolovoza 2023. i prvostupanjsko rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/20-01/134, URBROJ: 443-01-02-02-23-25 od 27. ožujka 2023.

II. Upravni postupak se obustavlja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/20-01/134, URBROJ: 443-01-02-02-23-25 od 27. ožujka 2023., donesenim u ponovnom postupku na temelju rješenja tuženika KLASA: UP/II-112- 07/23-01/135, URBROJ: 566-01/13-23-2 od 6. ožujka 2023., tužiteljica se, kao viši zdravstveni tehničar, zaposlena u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje s danom 1. lipnja 2020. na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Službi za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, Područni ured Zagreb, Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem 1130a. Sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme (točka 1. izreke). Službenica ostvaruje pravo na plaću u visini umnoška koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta koji iznosi 1,164 uvećanog za 10% za ostvarenih 39 godina radnog staža u državnim tijelima i osnovice za izračun plaće, uvećane za 19,5% za navršenih 39 godina radnog staža (točka 2. izreke). Plaća iz točke 2. izreke uvećava se za 0,5% za svaku sljedeću navršenu godinu radnog staža službenika, bez donošenja posebnog rješenja (točka 3. izreke). Službenici se utvrđuje dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada u visini od 5% na pripadajuću plaću radnog mjesta „inspektor II. vrste” (točka 4. izreke). Plaća po tom rješenju obračunava se od 1. lipnja 2020. do 31. siječnja 2021. (točka 5. izreke). Obustavlja se postupak u dijelu koji se odnosi na određivanje obveze državnom službeniku za polaganje posebnog dijela državnog stručnog ispita za tržišnog inspektora, budući da više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje tog postupka (točka 6. izreke). Žalba protiv navedenog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (točka 7. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/23-01/292, URBROJ: 566-01/12-23-2 od 23. kolovoza 2023. usvojena te je poništeno navedeno prvostupanjsko rješenje u točkama 1. - 5. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu. Tužiteljica u tužbi iznosi iste navode kao i povezanom ovosudnom predmetu poslovni broj Us I- 1039/2023.

4. Tužiteljica opisuje kako je dana 1. travnja 2019. godine preuzeta iz Ministarstva zdravstva u Državni inspektorat Republike Hrvatske i to kao sanitarni inspektor. Napominje da je na radnom mjestu sanitarnog inspektora radiIa neprekidno u tijelima državne uprave od 15. rujna 1980. sa završenom višom školskom spremom. Od dana preuzimanja u Državni inspektorat 1. travnja 2019. nastaviIa je raditi poslove sanitarnog inspektora temeljem rješenja Ministarstva zdravstva, sve do donošenja rješenja Državnog inspektorata od 1. lipnja 2020. kojim je raspoređena na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste, a koje rješenje je poništeno rješenjem tuženika od 29. rujna 2020. Nadalje, nakon donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata od 15. prosinca 2020. doneseno je novo rješenje Državnog inspektorata od 26. siječnja 2021. kojim je tužiteljica ponovo raspoređena na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste od 1. veljače 2021., a koje rješenje je poništeno rješenjem tuženika od 15. travnja 2021. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. U ponovnom postupku Državni inspektorat donosi ista rješenja o njezinom rasporedu na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste od 1. lipnja 2020. i to šest puta te su sva ta rješenja poništena rješenjima tuženika i predmet je svaki puta vraćen na ponovni postupak. Tužiteljica pojašnjava da je u svim žalba protiv rješenja o rasporedu isticala iste navode i to da je raspoređena na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste, za koje ne zadovoljava uvjete u pogledu stručnog znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova tržišnog inspektora II. vrste, budući da je po struci Viši zdravstveni tehničar sanitarnog smjera i trebala bi biti raspoređena na radno mjesto sanitarnog inspektora, poslove kojeg obavlja od dana preuzimanja u Državni inspektorat. Takvim rasporedom bi bilo udovoljeno uvjetima za raspored na radno mjesto sanitarnog inspektora iz čl. 35. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, dalje: ZDl) i čl. 132. st. 1. ZDI, kojim je propisano da inspektori i drugi državni službenici koji su na dan stupanja na snagu ZDI zatečeni u obavljanju poslova u odgovarajućem području iz čl. 5. - 28. tog Zakona nastavljaju obavljati te poslove i mogu biti raspoređeni na poslove iz č. 34. - 52. u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja te vozačkog ispita prema odredbama tog Zakona, i to stoga jer bi se radilo o rasporedu na poslove odgovarajućeg područja. Tužiteljica obrazlaže kako je u svim rješenjima tuženika kojima su poništena rješenja o rasporedu Državnog inspektorata, kao razlog poništenja u bitnom navedeno da tužiteljica nije mogla biti raspoređena na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste, jer za to radno mjesto ne ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o unutarnjem redu te je Državnom inspektoratu dana uputa da je prethodni raspored tužiteljice u tijelu iz kojeg je preuzeta jedan od kriterija rasporeda službenika na radna mjesta u novom tijelu, jer se pirikom raspoređivanja službenika uzimaju u obzir i stručna znanja, koja obuhvaćaju stupanj obrazovanja službenika, znanja, radnog iskustva sposobnosti i vještina. Ujedno mu je skrenuta pozornost i da je Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata u Područnom uredu Zagreb sistematizirano više radnih mjesta sanitarnog inspektora, koje poslove je tužiteljica obavljala prije preuzimanja u Državni inspektorat, a sve u odnosu na odredbu čl. 132. st. 1. ZDI. Navodi da je Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, u jednakoj pravnoj stvari, 24. svibnja 2021. podnio predstavku Službi za inspekciju državne uprave Ministarstva pravosuđa i uprave, predlažući da se radi nezakonitog raspoređivanja provede upravna inspekcija kako bi se poduzele učinkovite radnje kojima bi se spriječio daljnji raspored službenika koji su preuzeti kao sanitarni inspektori na radna mjesta tržišnih inspektora II. vrste, odnosno da se poduzmu efikasne mjere s ciljem osiguranja zakonitog postupanja te omogućavanja rasporeda i rada službenika kako je to predviđeno odredbom čl. 132. st. 1. ZDI. Državni inspektorat je povodom predstavke obavijestio SDLSN RH o poduzetom i utvrđenom te istaknuo kako je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto upravna stvar o kojoj odlučuje čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari te da protiv rješenja o rasporedu državni službenik može izjaviti žalbu Odboru za državnu službu, a da protiv rješenja Odbora može pokrenuti upravni spor. Kako bi ukazali na nedjelotvornost žalbe kao pravnog sredstva i duljinu postupka raspoređivanja službenika, s obzirom da prvostupanjsko tijelo ne postupa po uputi Odbora za državnu službu te ponavljano donosi rješenja koja drugostupanjsko tijelo poništava, što dovodi do toga da službenici ne mogu doći do konačnog rješenja o rasporedu na radno mjesto, Sindikat je podnio predstavku i Odboru za predstavke i pritužbe Hrvatskog Sabora u kolovozu 2022., na koju do podnošenja tužbe nije dobio odgovor. Tužiteljica zaključuje da od lipnja 2020. godine bezuspješno pokušava doći do konačnog zakonitog rješenja o rasporedu na radno mjesto te da Državni inspektorat namjerno i uporno ne uvažava upute iz rješenja tuženika kojima se poništavaju rješenja te ponavljano donosi identična, arbitrarna rješenja o rasporedu. Ističe da je Viši zdravstveni tehničar sanitarnog smjera, što spada pod područje zdravstva, pa stoga ne ispunjava uvjete iz čl. 34. st. 4. ZDI za poslove tržišnog inspektora II. vrste, jer nema obrazovanje iz područja društvenih znanosti, polja: ekonomija, pravo, područja tehničkih znanosti, polja: građevinarstvo, elektrotehnika, strojarstvo, grafička tehnologija, kemijsko inženjerstvo, tekstilna tehnologija, tehnologija prometa i transporta, područja biomedicine, polje: veterinarska medicina, područja biotehničkih znanosti, polja: poljoprivreda (agronomija), šumarstvo, biotehnologija, prehrambena tehnologija, nutricionizam. Ističe kako iz navedenoga jasno proizlazi da prvostupanjsko tijelo pobijana rješenja donosi protivno odredbi čl. 34. st. 4. ZDI, jer ona ne ispunjava stručne uvjete za radno mjesto na koje je raspoređena. Dodaje kako ne zadovoljava uvjete u pogledu stručnog znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova tržišnog inspektora II. vrste, budući da te poslove nikada nije radila i oni se u bitnom razlikuju od poslova sanitarnog inspektora, a koje poslove je preko 27 godina uspješno obavljala. Poziva se na odredbu čl. 132. st. 1. ZDI te ističe kako je na dan stupanja na snagu ZDI zatečena na radnom mjestu sanitarnog inspektora, nastavila je obavljati te poslove do zaprimanja rješenja o rasporedu iz lipnja 2020. godine te ju poslodavac opetovano odbija rasporediti na poslove koji su odgovarajući poslovima koje je do tada obavljala, i to unatoč tome što postoje upražnjena radna mjesta sanitarnih inspektora te bi takva rješenja o rasporedu bila sukladan odredbi čl. 132. st. 1 ZDI i pravno obvezujućoj uputi rješenja tuženika. Tužiteljica smatra da bi trebala biti raspoređena na radno mjesto sanitarnog inspektora, jer bi jedino takav raspored bio svrhovit s obzirom na potrebu službe i tada bi to bio raspored na poslove odgovarajućeg područja. Tužiteljica je u žalbi navela da je Državni inspektorat donio gotovo devet identičnih rasporednih rješenja, koja se poništavaju rješenjima Odbora za državnu službu s gotovo identičnom uputom te da se cijeli postupak samo vrti u krug. Stoga je tražila od tuženika da sam riješi ovu upravnu stvar kako bi se konačno donijelo zakonito rješenje. Uz navedeno, istaknula je da joj je s danom 19. rujna 2021. godine prestala služba po sili zakona radi odlaska u mirovinu, pa s obzirom na tu činjenicu smatra da bi se trebao primijeniti čl. 46. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) i obustaviti postupak, a takav je stav istaknut i u mišljenju Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: 701-01/22-01/490, URBROJ: 514-08-01-01/03-22-02 od 11. svibnja 2022. Budući da je prestala biti državna službenica, smatra da ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka raspoređivanja te je stoga predložila poništiti pobijano rješenje o rasporedu i obustaviti postupak. Tvrdi da u konkretnom slučaju žalba nije efikasno pravno sredstvo kojim bi ostvarila pravnu zaštitu, s obzirom da se ponavljano donose identična rješenja o rasporedu s istim obrazloženjima, koja se potom poništavaju s istom uputom te se takav proces može nastaviti u nedogled, jer ne postoji ograničenje po broju vraćanja na ponovni postupak, kao niti izričito zakonom propisana sankcija za prvostupanjsko tijelo koje postupa protivno uputama drugostupanjskog tijela. Stoga smatra kako je bilo nužno da tuženik sam riješi stvar, odnosno nužno je da to učini Sud, budući da je tuženik to propustio učiniti. Naime, radi trajanja postupka tužiteljica je do odlaska u mirovinu primala plaću tržišnog inspektora II. vrste (sa znatno sniženim koeficijentom u odnosu na poslove sanitarnog inspektora) te je na taj način bila financijski oštećena, degradirana i obespravljena u smislu zaštite svog osnovnog prava iz radnog odnosa primiti adekvatnu plaću za rad. Zaključuje kako nema na raspolaganju učinkovito pravno sredstvo, jer ni žalba, niti upravna inspekcija, pa ni Saborski odbor joj ne mogu omogućiti donošenje rješenja, odnosno, nema na raspolaganju pravno sredstvo koje bi zabranilo prvostupanjskom tijelu donošenje nezakonitih rješenja. Stoga predlaže da sud sam riješi stvar na način da poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i obustavi postupak temeljem čl. 46. st. 5. ZUP radi odlaska tužiteljice u mirovinu ili podredno, naloži prvostupanjskom tijelu donošenje rješenja o rasporedu na radno mjesto na odgovarajuće poslove, sukladno dosadašnjem radnom iskustvu, stručnom znanju, sposobnostima i vještinama, a prema potrebama službe, imajući u vidu odredbu čl. 132. ZDI te činjenicu da je do preuzimanja u Državni inspektorat radila na poslovima sanitarnog inspektora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao, u bitnome, kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik je naveo kako je točno da je više puta poništavao raspored tužiteljice i vraćao predmet na ponovno rješavanje s uputom prvostupanjskom tijelu kako da riješi ovu upravnu stvar, međutim da tuženik nije ovlašten raspoređivati službenike unutar prvostupanjskoga tijela, niti ima uvid u popunjenost radnih mjesta, pa stoga da kada utvrdi nezakonitost kod rasporeda na radna mjesta jedina je mogućnost poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na rješavanje prvostupanjskom tijelu koje je po prirodi stvari dužno donijeti rješenje pridržavajući se uputa drugostupanjskog tijela. Naveo je da je stav o nemogućnosti Odbora za državnu službu da s obzirom na prirodu upravne stvari rasporeda službenika prvostupanjskog tijela sam riješi tu upravnu stvar potvrđen je u nizu presuda, između ostalog, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-342/23. Jednako tako nije moguće samo poništiti prvostupanjsko rješenje, jer bi od dana rasporeda u tom rješenju odnosno od 1. veljače 2021. službenica bila neraspoređena, a koji stav je potvrđen i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-lll-2090/2012 od 28. listopada 2015. o odbijanju ustavne tužbe na presudu Visokog upravnog suda broj: Us-6595/09 od 2. siječnja 2012. u kojoj je izraženo stajalište o nužnosti rasporeda s danom kako je to navedeno u prvostupanjskom rješenju, jer bi u protivnom službenica za neko razdoblje ostala neraspoređena. Napominje da se o rasporedu na radno mjesto donosi rješenje u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu, a samo do tada službenici ostvaruju pravo na plaću i ostala prava iz službe prema dotadašnjim rješenjima, sukladno odredbama čl. 127. st. 5. i 7. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12-službeni pročišćeni tekst, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje: ZDS). Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

6. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Us I-2031/2023-6 od 28. veljače 2024. prekinut je ovaj upravni spor do pravomoćnog okončanja ovosudnog spora poslovni broj Us I-1039/2023, budući da taj spor predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor. Nakon što je pravomoćno okončan taj spor ovaj spor je nastavljen pod novim poslovnim brojem Us I-743/2025.

7. Po nastavku spora održana je rasprava dana 10. lipnja 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4. ZUS, a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

8. Na navedenoj raspravi opunomoćenica tužiteljice je navela da ustraje kod svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku spora s time da predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i obustaviti predmetni postupak za razdoblje od 1. lipnja 2020. pa nadalje, budući da bi u suprotnom Državni inspektorat, ukoliko se ne obustavi predmetni postupak za navedeno razdoblje, mogao opet donijeti novo rješenje.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

11. Naime, pravomoćnom presudom poslovni broj Us I-1039/23 poništeno je rješenje tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/23-01/135, URBROJ: 566-01/13-23-2 od 6. ožujka 2022. i prvostupanjsko rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/21-01/45, URBROJ: 443-01- 02-02-23-16 od 19. siječnja 2023., a navedena rješenja se odnose na raspored tužiteljice na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste za period od 1. veljače 2021. do 19. rujna 2021. te je Sud obustavio upravni postupak jer je tužiteljici 19. rujna 2021. prestala državna služba zbog odlaska u mirovinu.

12. U ovom sporu radi se o rasporedu tužiteljice na isto radno mjesto (tržišnog inspektora II. vrste), ali za drugi period (od 1. lipnja 2020. pa do 1. veljače 2021.). Stoga se i na ovaj spor imaju primijeniti utvrđenja iz povezanog spora poslovni broj Us I- 1039/2023 koji je pravomoćno okončan jer se radi o činjenično i pravno istoj upravnoj stvari samo u odnosu na drugi period rasporeda tužiteljice s radnog mjesta sanitarnog inspektora na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste.

13. Dakle, među strankama nije sporno da je tužiteljica Viši zdravstveni tehničar sanitarnog smjera (sanitarni inženjer), da je poslove sanitarnog inspektora obavljala neprekidno od 15. rujna 1980. do donošenja rješenja Državnog inspektorata od 1. lipnja 2020. o rasporedu na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste (koje je tuženik poništio), a 19. rujna 2021. prestala joj je državna služba zbog odlaska u mirovinu.

14. Čl. 34. st. 4. ZDI propisani su stručni uvjeti za radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste, a čl. 35. st. 3. ZDI propisani su stručni uvjeti za radno mjesto sanitarnog inspektora.

15. Za sanitarnog inspektora tužiteljica nema potreban stupanj obrazovanja (potrebna je visoka stručna sprema, a tužiteljica ima višu stručnu spremu), ali ima potrebnu vrstu obrazovanja (područje zdravstva, polje: sanitarno inženjerstvo) i položen državni stručni ispit za sanitarnog inspektora.

16. Za tržišnog inspektora II. vrste tužiteljica ima potreban stupanj obrazovanja (višu stručnu spremu), ali nema potrebnu vrstu obrazovanja (društvene znanosti: ekonomija, pravo; tehničke znanosti: građevinarstvo, elektrotehnika, strojarstvo, grafička tehnologija, kemijsko inženjerstvo, tekstilna tehnologija, tehnologija prometa i transporta; biomedicina: veterinarska medicina; biotehničke znanosti: poljoprivreda (agronomija), šumarstvo, biotehnologija, prehrambena tehnologija, nutricionizam) i nema položen državni stručni ispit za tržišnog inspektora.

17. Sukladno prijelaznoj odredbi čl. 132. st. 1. ZDI inspektori i drugi državni službenici koji su na dan stupanja na snagu ovoga Zakona zatečeni u obavljanju poslova u odgovarajućem području iz čl. 5. - 28. ovoga Zakona nastavljaju obavljati te poslove i mogu biti raspoređeni na poslove iz čl. 34. - 52. u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja te vozačkog ispita prema odredbama ovoga Zakona.

18. Navedena odredba propisuje da zatečeni inspektori mogu biti raspoređeni na poslove u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja, odnosno tom je prijelaznom odredbom regulirana mogućnost nastavka obavljanja poslova inspektorima koji su zatečeni u obavljanju poslova, i to u odgovarajućem području u kojem su obavljali inspekcijske poslove do stupanja na snagu toga Zakona.

19. Sud ocjenjuje pravilnim stajalište tuženika da tužiteljica nije raspoređena sukladno citiranim odredbama, jer nije raspoređena na poslove u odgovarajućem području. Naime, radi se o službenici koja je 40 godina obavljala poslove sanitarnog inspektora, da bi neposredno pred odlazak u mirovinu bila raspoređena na poslove tržišnog inspektora II. vrste, koje prethodno nije obavljala i za koje nema potrebnu vrstu obrazovanja i to uz obvezu polaganja posebnog dijela državnog stručnog ispita za tržišnog inspektora (prema rješenju o rasporedu od 1. lipnja 2020.).

20. Nadalje, Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi ("Narodne novine", broj 77/07, 13/08 i 81/08) potrebno stručno znanje je definirano kao stupanj obrazovanja, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenoga radnog mjesta (čl. 3. st. 1.). Suprotno tome, prvostupanjsko tijelo je kod rasporeda tužiteljice imalo u vidu jedino potreban stupanj stručne spreme te u rješenju o rasporedu navodi da se službenica u skladu sa stručnom spremom raspoređuje na radno mjesto iz izreke pobijanog rješenja, s obzirom da su radna mjesta inspektora II. vrste predviđena samo u djelokrugu tržišne i građevinske inspekcije. Prvostupanjsko tijelo pri tom ignorira, odnosno pogrešno primjenjuje prijelaznu odredbu čl. 132. st. 1 . ZDI, prema kojoj zatečeni inspektori mogu biti raspoređeni na poslove u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja.

21. Nadalje, prema čl. 4. st. 2. ZUS upravni spor ne može se voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

22. Prema ocjeni ovoga suda prvostupanjsko rješenje nije zakonito iz prethodno navedenih razloga, niti je doneseno sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, jer nije jasno kako se učinkovito obavljanje poslova Državnog inspektorata može osigurati time da se na poslove tržišnog inspektora II. vrste rasporedi osoba koja gotovo cijeli radni vijek obavlja poslove sanitarnog inspektora i koja nema potrebnu vrstu obrazovanja za poslove tržišnog inspektora.

23. Budući da je iz postupanja prvostupanjskog tijela razvidno da neće postupiti po uputama tuženika, a tuženik nema zakonske mogućnosti da sankcionira takvo nezakonito postupanje, zbog čega tužiteljica ne može u konkretnom slučaju ostvariti pravo na djelotvoran pravni lijek i učinkovitu pravnu zaštitu, Sud je uzimajući u obzir sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, na temelju čl. 117. st. 1. ZUS poništio osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i time meritorno riješio ovaj spor.

24. Naime, upravna stvar raspoređivanja službenika na radno mjesto rješava se primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene. Pritom upravni sud nije ovlašten primijeniti slobodnu ocjenu umjesto javnopravnog tijela kako je to citirano u čl. 4. st. 2., vezano uz čl. 117. st. 1. i 3. ZUS. Tuženik je, kao drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku, ovlašten primijeniti slobodnu ocjenu umjesto prvostupanjskog tijela (čl. 107. st. 2. i čl. 115. st. 1. ZUP). Pritom opisana situacija ne može ići na štetu tužiteljice, koja tu situaciju nije izazvala, niti joj je doprinijela, a u međuvremenu je otišla u mirovinu.

25. Pravni poredak izrijekom ne predviđa djelotvoran izlaz iz takve situacije, jer se propisi i ne pišu polazeći od toga da će prvostupanjska javnopravna tijela uporno prkositi odlukama drugostupanjskih tijela. Zbog toga je sud dužan pronaći i primijeniti odgovarajuću soluciju za izlaz iz odnosne situacije, kako temeljne vrijednosti vladavine prava ne bi došle u pitanje zbog zlouporabe važećeg normativnog okvira i pravne prirode konkretne vrste predmeta.

26. Sukladno prethodnom, Sud je, na temelju čl. 117. st. 1. ZUS, poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je sam riješio ovu upravnu stvar obustavom upravnog postupka (odgovarajućom primjenom čl. 46. st. 5. ZUP), bez vraćanja predmeta na ponovni postupak. S obzirom na učinke poništavanja rješenja (čl. 115. st. 5. ZUP), tužiteljica u odnosnom razdoblju ostaje neraspoređena, a plaću za konkretno razdoblje ostvaruje prema posljednjem važećem i izvršnom rješenju o plaći (čl. 127. st. 7. ZDS). Sud pritom podsjeća da je rok za raspoređivanje službenika nakon preustroja, propisan čl. 127. st. 5. navedenog Zakona, instruktivnog karaktera, a za razdoblje od prestanka tužiteljičine službe više nije potrebno utvrđivati njezin raspored.

27. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23, dalje: ZSP), a pored toga tužiteljica je u ovoj vrsti spora oslobođena plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP.

U Rijeci 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice u Sindikatu državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 2

- tuženiku Odboru za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5