REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 130 P Ob-71/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Miljuš, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šebetić i partneri iz Zagreba, protiv I-tuženika ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužene ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Dominiku Musulinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 09. svibnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu odvjetnicu Maju Miljuš i zp punomoćnika tuženika odvjetnika Viktora Peraka, dana 17. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je između tužiteljice FV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pokojnog PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1958., postojala izvanbračna zajednica koja je trajala od početka 2000. godine sve do smrti pokojnog PV dana 03. listopada 2021. godine.

II Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu 946,46 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2025. godine do isplate, a obračunava se po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koja je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je na pokretanje ovog postupka upućena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-8744/2021 od 12.01.2023. godine, radi utvrđenja činjenice da je između nje i sada pokojnog PV u trenutku njegove smrti postojala izvanbračna zajednica.

1.1. Tužiteljica navodi kako je zajednički život s pokojnim PV započela početkom 2000. godine, nakon što je pokojni okončao svoj brak s TV, koji je razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-274/1999 od 11.11.1999. godine. Pokojni PV se doselio kod tužiteljice na adresu njenog iznajmljenog stana u [adresa] gdje su zajedno živjeli do 2006. godine, kada su se oboje preselili u stan u vlasništvu pokojnog ĐV na adresi [adresa]. Do smrti pokojnog živjeli su neprekinutoj zajednici života koja je u svemu bila izjednačena s bračnom zajednicom, bila je i emotivne i ekonomske naravi te su tužiteljica i pokojni zajedno dijelili sve životne troškove, zajedno ljetovali i družili se sa prijateljima i rodbinom.

1.2. Tuženici su brat i sestra pokojnog ĐV, time da II-tužena živi u stanu preko puta onog u kojem su stanovali tužiteljica i pokojni. Sa II-tuženom je do svoje smrti živjela i majka pokojnog KV s kojom je tužiteljica bila u dobrim odnosima, te je obitelj zajedno slavila rođendane i Bajrame.

1.3. Nakon iznenadne smrti pokojnog, tužiteljica je platila troškove i organizirala njegov sprovod.

1.4. Kako je trajna zajednica života tužiteljice i pokojnog trajala punih 21 godinu i prestala smrću pokojnika, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi postojanje njihove izvanbračne zajednice te naložiti tuženicima da joj nadoknade parnični trošak.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju navode tužbenog zahtjeva o postojanju trajne izvanbračne zajednice života između pokojnog i tužiteljice. Poznato im je da su se oni intenzivno družili, povremeno živjeli zajedno i odlazili na zajednička ljetovanja, no navode da između njih nije postojala trajna zajednica života. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženicima.

3. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-8744/2021 od 12.01.2023., presudu o razvodu braka pokojnog s bivšom suprugom TV poslovni broj P2-274/99 od 11.11.1999., račune pogrebnih usluga pokojnika (list 13-17 spisa), preslike obiteljskih fotografija (list 39-46 spisa), saslušani su svjedoci OV, VV, MV, UV, RV i JV, te tužiteljica i I- i II-tuženici kao stranke u postupku.

4. Između stranaka nije sporno da su I- i II-tuženici brat i sestra pokojnog PV, koji je umro **.**.2021. godine. Nije sporno da je ostavinski postupak koji se iza pokojnog vodi prekinut rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-8744/2021 od 12.01.2023. godine, te je tužiteljica upućena na pokretanje parnice kako bi se utvrdilo da li je između nje i pokojnika u trenutku njegove smrti postojala izvanbračna zajednica, što je i predmet ovog postupka.

5. Na ročištu 21.05.2024. godine proveden je dokaz saslušanjem stranaka.

6. Tužiteljica u iskazu navodi da je s pokojnikom započela zajednički život početkom 2000. godine, kada je on već bio razveden, te se doselio k njoj u iznajmljeni stan u kojem je tada živjela. Tužiteljica je bila u radnom odnosu u ugostiteljskom objektu Admiral, a pokojni je bio obrtnik i vozio je taksi. Njihova zajednica je bila emotivne, ali i ekonomske naravi te su zajedno od prihoda ostvarenih iz radnog odnosa plaćali troškove režija, hrane, kućanstva i sve troškove zajedničkog života. Nakon nekog vremena tj. 2006. godine su se zajedno uselili u njegov stan u [adresa], na adresi [adresa], u kojem su zajedno živjeli sve do smrti pokojnika. Nije prijavila promjenu prebivališta na adresu pokojnog, za što navodi da je razlog nemar, no uz dozvolu II-tužene je prijavila promjenu prebivališta na adresu pokojnog nakon njegove smrti, obzirom je trebalo srediti neke papire u bolnici. I danas stanuje u tome stanu. Zajednica tužiteljice i pokojnog je imala sav karakter bračne zajednice, svima su se predstavljali kao par, zajedno su provodili godišnje odmore i ljetovali na Rabu uvijek kod istih iznajmljivača. Tuženicima, koji su brat i sestra pokojnika, bila je poznata činjenica zajedničkog života njihovog brata i tužiteljice i to neposredno, obzirom je II-tužena zajedno s majkom živjela u istoj zgradi u stanu točno preko puta, tako da su osim u rodbinskim bili i u susjedskim odnosima te su zalazili u stan jedni k drugima.

Pokojni je umro naglo nakon jednog rutinskog liječničkog pregleda, tužiteljica navodi da smatra da se dogodila liječnička pogreška. Ona je organizirala i platila trošak sprovoda, bila je navedena u osmrtnici u svojstvu izvanbračne supruge, odnosno u svojstvu supruge, organizirala je i karmine na kojima je bilo 15-tak ljudi, uključujući i tuženike i njihovu djecu. Smatrala je da je s tuženicima u dobrim odnosima, bili su kao obitelj, te joj nisu poznati razlozi iz kojih oni sad njoj osporavaju status izvanbračne supruge pokojnika.

7. Iskaz tužiteljice sud je prihvatio kao neposredno i životno uvjerljiv, a isti je potvrđen ne samo materijalnim dokazima već i iskazima svih saslušanih svjedoka.

7.1. O zajedničkom životu tužiteljice i pokojnika svjedoči susjed OV koji stanuje u istom stubištu te iz neposrednog opažanja navodi kako je tužiteljicu i pokojnog viđao u raznim životnim situacijama, a sjeća se i da je tužiteljica dolazila kao stanar zgrade na sastanke predstavnika stanara, kao i da je II-tužena s majkom stanovala u stanu preko puta. I svjedok MV je susjed te predstavnik stanara zgrade u kojoj su živjeli tužiteljica i pokojni, koje je viđao da zajedno voze bicikle, odlaze u dućan a kao susjed je znao doći i kod njih na kavu ili piće. Susjedima je poznato da je u stanu preko puta stanovala sestra i majka pokojnika, koje su vidjeli da se zajedno druže. U blizini stanuje i svjedok JV koji je i prijatelj pokojnog i tužiteljice, a poznavao je pokojnog još i prije no što je započeo odnos s tužiteljicom. Nije siguran koliko, no smatra da je njihov zajednički život trajao sigurno 15 godina, u kojima je pokojni govorio o tužiteljici kao o svoj supruzi i partnerici. Sestra tužiteljice, svjedokinja VV, iskazuje u svemu suglasno tužiteljici time da napominje kako je sa sestrom u bliskim odnosima i svakodnevnom kontaktu, tako da joj je iz obiteljskog života poznato o odnosima sestre i pokojnog (zajednički život, ljetovanja, odlasci na obiteljska druženja te neovisna ekonomska zajednica).

Svjedok UV navodi da je bio dugogodišnji poslodavac tužiteljice kao vlasnik ugostiteljskog objekta u kojem je tužiteljica radila 30-tak godina, tako da su razvili i prijateljske odnose. Kako se ugostiteljski objekt nalazi u blizini taksi stajališta, a pokojni je vozio taksi, stalno je dolazio u objekt na kavu, jednom je on bio kod njih ispred kuće u [adresa], a oni su kao par posjećivali svjedoka i u njegovom kućanstvu i vikendici.

Svjedokinja RV navodi kako je dugogodišnja prijateljica tužiteljice, a kako su se često posjećivale poznato joj je o okolnostima zajedničkog života tužiteljice i pokojnog, te smatra da je njihova zajednica u svemu bila izjednačena s bračnom te je neprekinuto trajala do smrti pokojnog.

8. Iako se iskazi svjedoka u nekim detaljima razlikuju (početak zajedničkog života u [adresa] odnosno neki svjedoci ne iskazuju o životu u stanu koji je tužiteljica imala u najmu), sud navedeno nije cijenio na štetu tužiteljice već upravo suprotno, obzirom na veliki protek vremena logično je da se netko i ne može sjetiti svih detalja. Iz navedenog se očituje i da iskazi svjedoka nisu naučeni niti inskonstruirani za potrebe ovog postupka, već neposredni i iskreni.

8.1. Nije odlučno niti da tužiteljica i pokojni nisu za vrijeme njegova života imali prijavljenu adresu na isto prebivalište, jer je prijavljena adresa samo dokaz formalno-pravne naravi a ne mora održavati stvarno stanje. Svi saslušani svjedoci nemaju nikakve dvojbe o zajedničkom životu i karakteru izvanbračne zajednice tužiteljice i pokojnog.

8.2. Uvidom u dokumentaciju – račune o plaćanju troškova pogreba, utvrđeno je da je isti platila tužiteljica, a uvidom u medicinsku dokumentaciju pokojnog na listu 18 spisa utvrđeno je da je tužiteljica navedena u KB Dubrava kao supruga pokojnika odnosno osoba za kontakt u slučaju potrebe, što je suglasno iskazu tužiteljice.

9. Iz iskaza I-tuženika proizlazi da je njegov brat nakon razvoda braka 1999. godine živio kao slobodan čovjek, te osporava da bi bio u izvanbračnoj zajednici s tužiteljicom. I-tuženik je s bratom imao blizak odnos, oboje su radili kao vozači taksija te su se družili i čuli i u radno vrijeme i izvan njega. Kroz sporno vremensko razdoblje od 2000 do 2021 godine je upoznao niz žena s kojima je njegov brat bio u vezama, jednu ženu koja je imala i dijete je vidio u bratovom stanu u [adresa] više puta, a ostale je upoznao po kafićima, uključujući i tužiteljicu koja je bila posebna jedino po tome što je zadnja. Ne može se sjetiti koliko je dugo trajala veza između pokojnog i tužiteljice, no nije mu poznato i osporava da bi u razdoblju od 2000-2006 godine pokojni živio na drugoj adresi osim vlastitog stana u [adresa]. Brat mu je pričao da godišnje odmore provodi na raznim mjestima po Jadranu (sjeća se Brača, Umaga, Jablanice), a uvijek je govorio da je na smještaju kod trenutne partnerice. Pokojni je cijelo vrijeme živio u stanu u [adresa], a zna da mu je njihova sestra kuhala i prala te plaćala režije, a pokojni je svoju zaradu trošio isključivo na svoj momački život, izlaske i zabavu, nove aute i motore. Prije smrti bio je nešto anemičan te je otišao na pregled u KB Dubrava gdje je bio oko dva mjeseca. I-tuženik navodi da se u tom razdoblju redovito čuo s bratom te ga posjećivao dva puta dnevno. Navodi kako je bio u društvu s tužiteljicom kad su dogovarani detalji pokojnikovog sprovoda, misli da je isti koštao oko 9.000 kn koji iznos su u pola dijela platili tužiteljica i sestra pokojnog. On nije bio na karminama, time da zbog različite vjere imaju i različite običaje nakon smrti člana obitelji.

10. II-tužena u iskazu navodi da je u sporno vrijeme od 2000-2021 godine stanovala s majom u stanu u [adresa] na adresi [adresa], a u stanu preko puta je stanovao pokojni koji joj je brat. Nikada nije primijetila da bi brat iselio ili dulje izbivao iz svog stana, nije vidjela niti joj je poznato da bi tužiteljica živjela s pokojnim a osporava i da bi tužiteljicu upoznala, već smatra da je ona samo jedna u nizu cura s kojima se pokojni viđao, sjeća se samo neke Maje koja je imala dijete i u stanu s pokojnim živjela oko 2007. Pokojni je dolazio u stan u kojem je ona živjela s njihovom majkom i to uvijek sam, a II-tužena je za njega kuhala i peglala njegovu odjeću.

Poznato joj je da je I-tuženik bio u pogrebnom poduzeću s tužiteljicom za koju je mislila da je tadašnja cura pokojnika. Ne zna tko je platio troškove sprovoda, a ne zna niti tko je organizirao niti platio trošak karmina iako je na njima bila.

11. Sud nije prihvatio iskaze tuženih, smatrajući iste u suprotnosti sa svim ostalim provedenim dokazima. Iskaz II-tužene proturječan je sam sebi, jer navodi da tužiteljicu nije niti poznavala a kasnije priznaje da je znala da je s I- tuženikom išla dogovarati detalje pokojnikovog pogreba, no „..kao jedna od cura..“. I-tuženik navodi kako je II-tužena platila polovicu troška sprovoda što II- tužena osporava, a ona ne zna tko je platio. Iako oboje tuženika spominju da su u životu pokojnog postojale brojne ženske osobe, temeljem rezultata postupka sud zaključuje da je isto samo iz razloga pokušaja diskreditacije ozbiljnosti odnosa koji je njihov pokojni brat imao s tužiteljicom.

12. Temeljem rezultata provedenog postupka, sud zaključuje kako je tužiteljica uspješno dokazala da je od početka 2000. godine do smrti pokojnika s njim živjela u zajednici koja je po svemu bila izjednačena s bračnom zajednicom, pri čemu se na status tužiteljice imaju primijeniti odredbe čl. 11 Obiteljskog zakona, koji propisuje da je ista životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, dok je u konkretnom slučaju ista trajala punih 21 godinu i završila smrću pokojnika. Konačno, u prosudbi izvanbračne zajednice ovdje se primjenjuju o odredbe čl. 8 st. 2 Zakona o nasljeđivanju, obzirom je tužiteljica u ostavinskom postupku upućena u parnicu da dokaže postojanje izvanbračne zajednice u trenutku smrti ostavitelja/ovdje pokojnika. Izvanbračnom zajednicom u smislu tog zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala smrću ostavitelja, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Iste su propisane čl. 25-28 Obiteljskog zakona a to su punoljetnost, poslovna sposobnost i sposobnost rasuđivanja, nepostojanje srodstva i nepostojanje braka odnosno životnog partnerstva.

12.1. Stoga je primjenom citiranih zakonskih odredbi sud tužbeni zahtjev utvrdio osnovanim te je riješeno kao u izreci.

13. Temeljem čl. 366 Obiteljskog zakona i čl. 154 ZPP-a, imajući u vidu da su tuženici u svemu skrivili pokretanje ovog postupka, sud je tužiteljici dosudio traženi parnični trošak i to u primjenom Tbr. 7 toč. 3 OT budući je riječ o statusnom bračnom sporu. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini 200 bodova, odnosno 400 Eura za 4 radnje (tužba od 17.01.2023., ročišta 12.02.2024. i 21.05.2024. te podnesak od 03.07.2024.), a dalje je priznat trošak ročišta od 28.10.2024., 10.02.2025. i 09.05.2025. svako u visini 50 bodova odnosno 100 Eura. Ukupno je priznat trošak zastupanja od 700 Eura, koji uvećan za 25 % PDV-a iznosi 875,00 Eura. Tužiteljici je priznat trošak suske pristojbe na tužbu od 35,73 Eura i sudske pristojbe na presudu 35,73 Eura, tako da joj je ukupno dosuđen parnični trošak od 946,46 Eura.

U Zagrebu, 17. lipnja 2025. godine

S u d a c:

Tea Golub

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Pun. Tužiteljice uz nalog na pristojbu na presudu 35,73 Eura (na tužbu je plaćena)

- Pun. Tuženih