Poslovni broj:  P- 768/2023-8

Republika Hrvatska

Općinski sud Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nedi Brčić, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika AJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Daro Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Šuper iz Osijeka, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužiteljice osobno uz zamjenika punomoćnika odvjetnika ŠJ, tuženik osobno uz punomoćnika odvjetnicu, Ivu Kovačev Radić, 10. travnja 2025. i objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku AJ [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici IJ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.567,61 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. 12. 2022. g. obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01. 01. 2023. g. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a koja teče kako slijedi:

- na iznos od 86,35 Eura od 30. 09. 2021. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 10. 2021. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 30. 11. 2021. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 12. 2021. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 01. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 28. 02. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 03. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 30. 04. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 05. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 30. 06. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 07. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 08. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 09. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 10. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 30. 11. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 12. 2022. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 01. 2023. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 28. 02. 2023. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 03. 2023. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 30. 04. 2023. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 05. 2023. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 30. 06. 2023. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 07. 2023. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 08. 2023. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 09. 2023. g. do isplate

- na iznos od 86,35 Eura od 31. 10. 2023. g. do isplate

- na iznos od 14,66 Eura od 11. 09. 2021. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 10. 2021. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 30. 11. 2021. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 12. 2021. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 01. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 28. 02. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 03. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 30. 04. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 05. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 30. 06. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 07. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 08. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 30. 09. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 10. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 30. 11. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 12. 2022. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 01. 2023. g. do isplate,

- na iznos od 14,66 Eura od 28. 02. 2023. g. do isplate

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 03. 2023. g. do isplate

- na iznos od 14,66 Eura od 30. 04. 2023. g. do isplate

- na iznos od 14,66 Eura od 31. 05. 2023. g. do isplate

- na iznos od 14,65 Eura od 31. 06. 2023. g. do isplate

kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.144.26 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude tj .od 17.6. 2025. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik bivši bračni drugovi, da su sklopili brak 1987., koji je razveden Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj: R1 Ob-436/2022 od 14. veljače 2023., time da je bračna zajednica prestala prije razvoda braka, tj. 03. 09. 2021. g. Nadalje navodi da su za vrijeme trajanja bračne zajednice, tuženik i ona 21. 03. 2018. g. podigli nenamjenski kredit kod RBA d.d. u iznosu od 87.000,00 kn kojim su djelomično podmirili ranije podignuti kredit za kupnju vozila, a ostatkom podmirivali ostale tekuće troškove bračne zajednice i dio troškova organizacije svatova kćeri i sl., da je predmetni kredit podignut na rok od 7 godina, a da je ona bila nositelj kredita. Tužiteljica nadalje u tužbi navodi da su osim navedenog kredita sa RBA d.d. sklopili i Ugovor o pozajmici broj 112941472 od 26. 06. 2018.g. kojom su pozajmili iznos od 10.910,00 kn na rok od 60 mjeseci, a koja sredstva su utrošena radi podmirivanje minusa po računu koji je nastao podmirivanjem tekućeg troškova bračne zajednice. Tužiteljica u tužbi navodi da je nakon prestanka bračne zajednice isključivo sama otplaćivala kredite, iako je to solidarna obveza bračnih drugova, tako je po osnovu kredita sukladno Ugovor o kreditu broj: 198-50-7555534 od 21. 03. 2018. g u razdoblju od prestanka bračne zajednice do zaključno sa listopadom 2023. g. otplatila iznos od 4.490,20 Eura, a po osnovu Ugovora pozajmici broj 112941472 do zaključno sa 30. 06. 2023.g. iznos od 645,02 Eura. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže sudu da donese presudu kojom će obvezati tuženika da joj na osnovu regresa isplati polovicu iznosa samostalno otplaćenog kredita i pozajmice po navedenim ugovorima i to ukupan iznos 2.567,61 Eura sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako pravnoj osnovi tako i visini. Nadalje navodi da su netočni navodi da su ona i tužiteljici podigli kredit u ožujku 2018., već je isti podigla tužiteljica bez znanja tuženika, te da je za isti kao i za njegovu visinu i navodnu namjenu saznao primitkom tužbe. Tuženik, nadalje, ne spori činjenicu da su parnične stranke kupile osobno vozilo Land Rover za cca 7.000,00 EUR, ali da je isti plaćen u gotovini, a dogovor je bio da se podigne nenamjenski kredit koji bi odgovarao visini kupoprodajne cijene automobila, kako bi se vratile gotovinske pozajmice za kupnju automobila. Nadalje u odgovoru navod da nije imao saznanja da je tužiteljica podignula novi kredit, kojim je zatvorila kredit za auto, a ostatak iznosa trošila na „ tekuće troškove bračne zajednice“ kao npr. troškovi organizacije svatova kćeri, za što smatra da ne spadaju u domenu troškova bračne zajednice niti je riječ o tekućim potrebama bračne i obiteljske zajednice. Tuženik također navodi da nema saznanja nit o pozajmici koja je podignuta u lipnju 2018.god. u iznosu 10.910,00 kn, niti o kakvim minusima je riječ, niti na kojim računima, to smatra da je tužiteljica podignula i kredit i pozajmicu za svoje osobne potrebe, obzirom da o istima nema apsolutno nikakvih saznanja, a da tužiteljica samo paušalno navodi da su isti utrošeni na troškove bračne zajednice. Nadalje predlaže, a obzirom da tužiteljica nije niti na koji način dokazala da su novčana sredstva utrošena na zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice, već to samo u tužbi paušalno navodi, da se nakon provedenog dokaznog postupka tužiteljica odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te obveže na naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje R1 Ob-436/2022, Ugovor o kreditu, dopis RBA od 24. 3. 18., potvrde banke o isplatama kredita i pozajmice, te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ZJ i KJ te je odbio prijedlog tužiteljice radi izvođenja dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, obzirom da meritornu odluku može donijeti i bez provođenja tih dokaza.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u smislu odredbe čl.8 Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112 /99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 dalje ZPP-a),

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom polovice iznosa samostalno otplaćenog kredita u iznosu od 2.567,61 eura, s pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjelih i plaćenih rata.

6. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile brak 1987., koji je razveden Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj: R1 Ob-436/2022 od 14. veljače 2023.

7. Nesporno je da je tužiteljica podigla kredit za potrebe povrata pozajmice za kupnju automobila.

7. Sporno je da li su sredstva ostvarena kreditom utrošena za zajedničke potrebe bračne zajednice stranaka, slijedom čega da bi postojala obveza tuženika na isplatu utuženog potraživanja.

8. Uvidom u Ugovor o kreditu Raiffeisenbanke Austria d.d. broj 198-50-755534 od 21. 3. 2018. ( list 7 -12) utvrđeno je da je isti zaključen između tužiteljice kao korisnice kredita i RBA kao kreditora, da je tužiteljici banka odobrila nenamjenski kredit u iznosu od 87.000,00 kn, na rok od 7 godina

8.1. 1. Uvidom u potvrde Banke od 3. 4. 2025. ( list 46 spisa) proistječe da je kredit broj 198-50-755534 dana 31. 3. 2025. otplaćen u cijelosti u iznosu od 11.546,88 eura.

8.2. Iz obavijesti RBA d.d. ( list 22 spisa) proistječe da je na dan 23. 3. 2018. u cijelosti otplaćen Ugovor o kreditu br 198-50-6514524 u iznosu od 75.000,00 kuna.

8.3. Iz Ugovora o pozajmici ( list 16-19 spisa) br 112941472, vidljivo je da je isti zaključen 26. 6. 2018. između zajmodavca Raiffeisenbanka Austria i tužiteljice kao zajmoprimca na iznos od 10.910,00 kuna, s rokom otplate od 5 godina.

8.4. Iz potvrde na listu 47 spis vidljivo je da je dana 30. 6. 2023. u cijelosti otplaćen kredit po Ugovor o kreditu br. 047-50-7640884 sklopljen s RBA Austria d.d. u iznosu od 1.448,01 eura .

9. Nadalje, a vezano za sporne činjenice, sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka.

9.1. Iz iskaza tužiteljice proistječe da je 2018. podigla nenamjenski kredit u Raiffeisen banci za potrebe zajedničkog kućanstva i dijelom otplate prethodnog kredita, u iznosu od oko 80.000,00 kuna, da je samo tri mjeseca kasnije s istom bankom zaključila Ugovor o pozajmici u iznosu od 10.910,00 kuna, za pokrivanje minusa na računu, da je kredit i pozajmicu otplaćivala u mjesečnim ratama od svoje plaće . Nadalje navodi da je nakon prestanka bračne zajednice, u cijelosti otplatila oba kredita, da je bračna zajednica između nje i tuženika faktično prestala 3. 9. 2021. a da je formalno brak razveden 14. 2. 23., da su se tuženik i ona zajednički dogovorili da će ona podići kredit, da je tuženik bio upoznat s iznosom kredita, da su ostvarenim sredstva od kredita djelomično zatvorila stari kredit kojim su kupili automobil, da je njihova zajednička odluka bila da sredstvima od podignutog kredita financiraju troškove svadbe njihove kćerke. Tužiteljica u iskazu navodu da su do faktičnog prestanka bračne zajednice odnosi između nje i tuženika bili skladni, da su se o svim financijama i troškovima zajedno dogovarali. Nadalje je izjavila da se ne sjeća kolika je bila njezina plaća u vrijeme podizanja kredita, da je tuženik u to vrijeme bio zaposlen, ali ja se ne sjeća koliko je iznosila njegova plaća, s tim da zna da je bila veća od njezine. Također tužiteljica ističe da su sredstva ostvarena od kredita išla za sve potrebe, između ostalog da su počeli graditi kuću, da su počeli skupljati sredstva za kćerkinu svadbu i ostale potrebe, da su osim plaće suprug i ona imali voćnjak, ali da su prihodi od tog voćnjaka bili vrlo mali. Nadalje je izjavila da su suprug i ona u vrijeme podizanja pozajmice i kredita, imali minuse na tekućem računu i tim sredstvima smo pokrili minuse, odnosno da je zatvoren minus na njezinom računu.

9.2. Tuženik u danom iskazu navodi da je točno je da su se on i tužiteljica dogovorili da će podići nenamjenski kredit, ali samo za otplatu vozila koji je kupljen posuđenim novcem od 7.000,00 eura, da on nije znao koji iznos kredita je tužiteljica podigla, da su pozajmice za kupnju automobila vratili u cijelosti. Također tuženik u iskazu ne spori da su 2018. počeli graditi kuću, ali od sredstava koja je financirala država u vidu materijala za kuću, da su dobili kompletan građevinski materijal, te da je on sam gradio kuću, tako da napominje da ostatak sredstava kredita nije uložen u gradnju kuće. Nadalje je iskazao da on nije primijetio da bi tužiteljica ostatak novca potrošila na domaćinstvo, s tim da ne zna na čega je ona taj novac potrošila, da je njegova plaća u to vrijeme iznosila do 9.000,00 do 10.000,00 kuna, da tužiteljicu nikada nije pitao kolika joj je plaća, niti kolika joj je rata kredita, te da ne zna kako je tužiteljica otplaćivala kredit niti kolika joj je bila mjesečna rata, ali da se koristila njegovom karticom tekućeg računa za sve potrebe, da je imala punomoć za korištenje njegove kartice do 2021. godine, da on nije koristio njezinu karticu.

Nadalje je izjavio, a što se tiče pozajmice za koju tužiteljica navodi da su sredstva korištena za vjenčanje i svadbu njihove kćerke, da se on ne sjeća kojim sredstvima je svadba plaćena, da je prije prestanka braka uglavnom on snosio troškove za potrebe kućanstva, koji su bili u većem obimu kao što je nabavka namještaja kao i sve automobile koje su imali prije Land Rovera koji je otplaćen kreditom. Nadalje u iskazu navodi da mu je tužiteljica u jednom trenutku, prije prestanka braka, rekla da želi biti financijski neovisna, te da joj je stoga predložio da ona bude korisnik kredita, da je on vlasnik OPG-a od 1993. godine, da je obrađivao sam 1 hektar nasada jabuka i da su od toga ostvarivali dodatna sredstva za potrebe domaćinstva, s tim da je točno da je povremeno imao minuse na računu, ali da bi ih pokrivao iz slijedećeg primanja.

9.3.Iskazi stranaka su većim djelom u suglasju s nespornim činjenicama, dok se razlikuju u djelu koji se odnosi na interpretaciju činjenice o tome da li su sredstva ostvarena kreditom i pozajmice utrošena za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice.

10.Međutim, nije niti odlučno koji od bračnih drugova je digao kredit na svoje ime, niti je odlučno koji od bračnih drugova je vraćao kredit jer je odredbom čl.36. st. 3. u vezi s čl. 44. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" RH broj 103/15 – dalje ObZ) propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno, bračnom stečevinom i vlastitom imovinom. Smatra se da su bračni drugovi za navedene obveze odgovorni u jednakim dijelovima, ako nisu drukčije ugovorili. Ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugu pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine.

11. Nakon razvoda braka isplaćene rate kredita koji je realiziran za vrijeme trajanja braka predstavljaju teret bračne stečevine bivših bračnih drugova koji bračni drugovi snose na jednake dijelove ukoliko su bivši bračni drugovi novčane iznose dobivene realizacijom ugovora o kreditu utrošili za zajedničke potrebe za vrijeme trajanja bračne zajednice odnosno za stjecanje imovine koja predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

12. Budući iz priložene dokumentacije proistječe da je tužiteljica u cijelosti otplatila kredite koje je uzela za vrijeme trajanja bračne zajednice, sud je ocijenio da joj u smislu citirane odredbe čl.36.st. 3. u vezi s čl. 44. ObZ pripada pravo zahtijevati od tuženika isplatu polovice otplaćenog iznosa kredita.

13. Slijedom navedenog sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim te je donio odluku kao u izreci.

14. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH br. 35/05).

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je priznao tužiteljici troškove za zastupanja po punomoćniku određenih sukladno odvjetničkoj Tarifi i to za sastav tužbe , za sastav podneska od 14. 4. 2025., za zastupanje na ročištima od 10. 4. 2025. i 22. 5. 2025. po 200,00 eura, ukupno 800,00 eura što uvećano za PDV iznosi 1.000,00 eura. Tužiteljici je sud nadalje priznao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 72,13 eura i presudu u iznosu od 72,13 eura.

Temeljem izrečenog tužiteljici je dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 1.144.26 eura.

U Vinkovcima, 17. lipnja 2025.

Sudac:

Marija Pavlović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.

OBAVIJEST;

1. odvjetnica Neda Brčić, Vinkovci – punomoćnik tužiteljice

2. Zajednički odvjetnički ured Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Šuper, Osijek – punomoćnik tuženika