REPUBLIKA HRVATSKA

P-2930/2023-22

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudskog savjetnika Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d., Bosna i Hercegovina, Banja Luka, Kninska 1a, OIB 66896648992 kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, Poljička 5, protiv tuženika HOK–OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, radi naknade štete u iznosu od 3.827,68 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HOK–OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176 platiti tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d., Bosna i Hercegovina, Banja Luka, Kninska 1a, OIB 66896648992, iznos od 3.827,68 eura (slovima: tri tisuće osamsto dvadeset sedam eura i šezdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10. svibnja 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, u roku od 15 dana kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d. Kninska 1a, 78000 Banja Luka, Bosna i Hercegovina, OIB 66896648992, naknaditi tuženiku HOK–OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 792,36 eura (slovima: sedamsto devedeset dva eura i trideset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvjesto pedeset eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 17. lipnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 14. listopada 2023. navodi da se 25. ožujka 2021. u 4:45 na cesti A4 GP Goričan, Općina Varaždinske Toplice, na 38 km + 200 m, dogodio štetni događaj na način da je vozač IM propisno upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] (BiH), kojim je vukao priključno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (BiH) u vlasništvu društva ACTROS d.o.o. iz Prnjavora (BiH), naletio na divlju svinju koja se kretala kolnikom autoceste A4, pri čemu je došlo do oštećenja vozila tužiteljevog osiguranika. Navodi da je divlja svinja uklonjena je s kolnika nakon očevida djelatnika Postaje prometne policije Varaždin. Dalje navodi da je teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 115.799 te da je tužitelj 10. svibnja 2021., na ime naknade štete, platio svom osiguraniku iznos od 3.827,68 eura. Navodi da je do opisane prometne nezgode došlo isključivo zbog propusta tuženikovog osiguranika u održavanju autoceste i neurednog održavanja predmetne dionice autoceste zbog čega se na kolniku, namijenjenom kretanju motornih vozila, našla divlja životinja. Tužitelj navodi da ima regresno potraživanje prema tuženiku sukladno odredbi članka 963. Zakona o obveznim odnosima, koje je tuženik odbio platiti tužitelju u mirnom postupku. Prema tome, tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete zbog troškova popravka vozila u iznosu od 3.827,68 eura.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužitelj uz tužbu dostavio nepotpisanu policu osiguranja pa je nejasno po kojoj osnovi je tužitelj izvršio plaćanje navodne štete. Navodi i da tužitelj ničim nije dokazao da je postojao ugovorni odnos i da je premija plaćena prije nastupa štetnog događaja, pa osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti te osporava tuženikovu odgovornost navodeći da tuženikov osiguranik odgovara na temelju načela krivnje u situaciji kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja, povredom zakonskih propisa koji se odnose na održavanje ceste. Tuženik osporava i uzročno-posljedičnu vezu između navodne prometne nezgode. Ističe da, u konkretnom slučaju, nije došlo do štetnog događaja zbog neodržavanja ceste, već zbog nepredvidivog uzroka, iznenadnog dolaska životinje na cestu, što tuženikov osiguranik nije mogao predvidjeti niti spriječiti ni otkloniti mjerama i radnjama koje je dužan poduzeti u skladu sa Zakonom o cestama, Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji ceste. Dalje navodi da je predmetnog dana izvršena ophodnja navedene dionice i to u skladu s propisima, kojom prilikom nisu utvrđena oštećenja na žičanoj ogradi, pa da nije bilo nikakvog propusta u održavanju ceste. Tuženik osporava tijek zakonske zatezne kamate, navodeći da navedenog datuma nije imao nikakvih saznanja o štetnom događaju i o šteti.

3. Na ročištu od 22. siječnja 2025. održanom u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Na ročištima od 25. ožujka 2025. i 27. svibnja 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu.

5. Odredbom članka 8. ZPP propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u fotografije (list 5 do 33 spisa), u regresni zahtjev (list 34 i 35 spisa), u obavijest o statusu odštetnog zahtjeva (list 36 i 37 spisa), u prigovor na odluku o odštetnom zahtjevu (list 38 i 39 spisa), u odgovor na prigovor (list 40 i 41 spisa), u prijavu štete na motornom vozilu (list 42 do 45 spisa), u policu broj [broj police].799 (list 46 spisa), u potvrdu o oštećenju vozila (list 47 spisa), u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 48 spisa), u zapisnik o očevidu (list 49 i 50 spisa), u fotodokumentaciju očevida (list 51 do 65 spisa), u obračun visine štete (list 65 spisa), u zapisnik o oštećenju vozila (list 66 i 67 spisa), u potvrdu o registraciji i vozačku dozvolu (list 68 i 69 spisa), u odluku o rješavanju odštetnog zahtjeva (list 70 spisa), u nalog za prijenos (list 71 spisa), u putni radni list (list 89 i 90 spisa), u ophodarski dnevnik (list 91 spisa), u dnevnik rada (list 92 spisa), u konto kartice (list 99 i 100 spisa), polica broj [broj police].799 (list 101 spisa), nalog za izvršenje doznake u inozemstvo (list 102 spisa), u spis PU Varaždinska, Postaja prometne policije Varaždin (list 130 do 153 spisa), u štetovni spis 1342/2200156 s uvjetima za osiguranje od odgovornosti (list 157 do 184 spisa), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka RM.

7. U konkretnom slučaju, riječ je o sporu s međunarodnim elementom pri čemu je tužitelj stranka izvan Europske unije i to iz Bosne i Hercegovine, dok je tuženik stranka iz Republike Hrvatske koja je članica Europske unije.

8. Za odlučivanje o mjerodavnom pravu koje uređuje odnos tužitelja i tuženika u odnosu na tužiteljev regresni zahtjev prema tuženiku, na temelju odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima, relevantne su odredbe Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama iz 1971. (dalje: Konvencija), koja u članku 1. stavak 1. određuje mjerodavno pravo za građansku izvanugovornu odgovornost za prometne nezgode na cestama. No, odredbom članaka 2. Konvencije propisano je da se ona ne primjenjuje na regresne zahtjeve između odgovornih osoba i regresne zahtjeve i subrogacije koje se odnose na osiguravatelja.

9. Nadalje, odredbom članka 26. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine broj 101/2017., 67/2023. dalje: ZMPP) propisano je da se pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze određuje prema Uredbi (EZ) br. 864/2007 o pravu koje se primjenjuje na izvan ugovorne obveze (Rim II) (dalje: Uredba Rim II) unutar njezinog polja primjene, a odredbom stavka 2. istog članka propisano je da se pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze, koje su isključene iz polja primjene te Uredbe, a za koje mjerodavno pravo nije određeno drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom na snazi u Republici Hrvatskoj, određuje prema odredbama te Uredbe koje se odnose na te izvanugovorne obveze.

10. Dakle, u konkretnom slučaju, odredba članka 26. stavka 2. ZMPP upućuje na primjenu odredaba Uredbe Rim II. Odredbom članka 4. stavka 1. Uredbe Rim II propisano je da je pravo, koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja, pravo one države u kojoj šteta nastane. Prema tome, a s obzirom na to da se predmetna prometna nezgoda dogodila na teritoriju Republike Hrvatske, za odlučivanje o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku, o izvanugovornoj odgovornosti tuženika za štetu te za utvrđenje od kada je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje eventualne regresne obveze, mjerodavno je hrvatsko pravo.

11. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 3.827,68 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, aktivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika te uzročno-posljedičnu vezu između štete i štetnog događaja.

12. Iz dokumentacije u spisu, koju je tužitelj dostavio uz tužbu, i to iz prijave štete na motornom vozilu po polici broj [broj police].799 (list 42 do 45 spisa), police broj [broj police].799 (list 46 spisa), obračuna visine štete po polici broj [broj police].799 (list 65 spisa) zapisnika o oštećenju vozila (list 66 spisa) te naloga za prijenos (list 71 spisa) proizlazi da je tužitelj sa svojim osiguranikom ACTROS d.o.o. sklopio ugovor o kasko osiguranju za razdoblje od 9. srpnja 2020. do 9. srpnja 2021. te da je osiguranik ACTROS d.o.o. prijavio štetu tužitelju, koji je napravio izvid štete 18. travnja 2021., te je o tome sastavio zapisnik i obračunao je visinu štete u iznosu od 7.484,19 KM odnosno 3.827,68 eura, koji iznos je platio svom osiguraniku. Sud ističe, da je za sklapanje ugovora o osiguranju, u konkretnom slučaju, ugovora o kasko osiguranju, potpuno irelevantna činjenica je li polica osiguranja potpisana. Naime, ugovor o osiguranju je neformalan i konsezualan ugovor, pa je za njegovo sklapanje dovoljna suglasnost volja, a iz same činjenice da je tužitelj platio svom osiguraniku štetu razvidno je da je s osiguranikom sklopio ugovor o osiguranju. Osim toga, pitanje je li tužiteljev osiguranik platio premiju osiguranja, je pitanje internog odnosa između tužitelja i njegovog osiguranika, a sasvim je sigurno da tužitelj ne bi isplatio naknadu štete svom osiguraniku da mu nije plaćena premija. Stoga je sud utvrdio da je ugovor o osiguranju između tužitelja i njegovog osiguranika sklopljen. Dodatno se ističe da je tužitelj je ispunio obvezu prema svom osiguraniku, a odredbom članka 91. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO), propisano je da u slučaju kada obvezu ispuni osoba koja ima pravni interes, samim ispunjenjem obveze na nju prelazi vjerovnikova tražbina, sa svim sporednim pravima. Prema tome, u cijelosti je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

13. Dakle, iz navedene dokumentacije, sud je utvrdio da je tužitelj napravio izvid štete na temelju prijave štete kao i obračun visine štete od 7. srpnja 2023. Isto tako, iz odluke o rješavanju odštetnog zahtjeva po šteti broj 002-03.01-0322/21 (list 70 spisa) i naloga za prijenos po šteti broj 002-03.01-0322/21 (list 71), neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj platio svom osiguraniku ACTROS d.o.o. osigurninu 10. svibnja 2021., kako je to propisano odredbom članka 921. ZOO koja propisuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

14. Odredbom članka 963. stavka 1. ZOO, propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. U konkretnom slučaju, tužitelj je svom osiguraniku 10. svibnja 2021. (što je vidljivo iz naloga za prijenos na listu list 71 spisa) platio popravak predmetnog vozila, (kako je to vidljivo iz računa VOLVO d.o.o. izdanog tužiteljevom osiguraniku ACTROS d.o.o. od 28. travnja 2021. na listu 67 spisa), u ukupnom iznosu od 3.827,68 eura (7.484,19 KM) čime je stupio na mjesto svog osiguranika pa su ispunjene pretpostavke za subrogaciju.

15. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika.

16. Odredbom članka 26. stavak 1. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023, dalje: ZC) propisano je da su poslovi održavanja javnih cesta, između ostalog, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, te ophodnja.

17. Odredbom članka 50. stavka 1. ZC propisano je da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a odredbom stavka 2. propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

18. Dakle, u konkretnom slučaju, radi se o subjektivnoj odgovornosti tuženikovog osiguranika uređenoj odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO, kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19. Odredbom članka 20. stavka 1. Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/2014., 3/2021.; dalje: Pravilnik) određeno je da poslove ophodnje na cesti, uvjete za uspostavu ophodnje, potrebno osoblje i opremu, provođenje mjera za zaštitu cesta i prometa te radove, radnje i druge aktivnosti koje obavlja ophodar, temeljem odredaba pozitivnog propisa kojim se uređuju ceste, provedbenim propisom određuje ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, odredbom stavka 2. propisano je da je ophodarska služba dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste, a odredbom stavka 3. propisano je da ophodarska služba obavlja manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima. Podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima ophodarska služba obvezna je zapisati i na propisani način pohraniti, te dostaviti upravitelju ceste.

20. Odredbom članka 12. Pravilnika ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj: 75/2014, 7/2021; dalje: Pravilnik o ophodnji) propisano je da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. toga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00, a sukladno članku 10. tog Pravilnika.

21. Analizirajući dokumentaciju u spisu i to putni radni list (list 89 i 90 spisa), ophodarski dnevnik (list 91 spisa) i dnevnik rada (list 92 spisa), sud je utvrdio da je ophodar RM u svojoj smjeni od 19:00 do 7:00, sa 24. na 25. ožujka 2021. obavio ophodnju na ophodarskoj dionici Goričan – Breznički Hum te da je stanje bilo redovno, a da je u razdoblju od 4:33 do 6:50 bila intervencija zbog toga što se na 38 km + 200 km dogodio nalet vozila reg. oznake [registarska oznaka] i reg. oznake [registarska oznaka] na divlju svinju (kako to proizlazi iz ophodarskog dnevnika na listu 91 spisa). Također, iz dnevnika rada od 24. na 25. ožujka 2021. utvrđeno je da je stanje bilo ispravno, a da je oko 4,45 evidentiran nalet vozila reg. oznake [registarska oznaka] i reg. oznake [registarska oznaka] na divlju svinju pri čemu je napravljen očevid po PP Varaždin.

22. Svjedok RM je u svom iskazu naveo da je 25. ožujka 2021. bio zaposlen kod tuženikovog osiguranika do 2024. Sjeća se naleta vozila na divlju životinju na autocesti A4 u smjeru prema Varaždinu blizu izlaza Varaždinske Toplice i da se to dogodilo u ranojutarnjim satima, oko 4 ili 5, na 38 km i 300 ili 400 m kada je našao teretno vozilo bijele boje bosanskih registarskih oznaka, zaustavljeno na zaustavnoj traci. Tada je vidio tri divlje svinje od kojih je jedna bila mrtva, dok su dvije divlje svinje još trčale po cesti. Iskazao je da je zvao lovnika iz Lovačkog društva Varaždinske Toplice, koji je onda ustrijelio dvije žive divlje svinje, i preuzeo ih. Sjeća se da je na mjesto događaja došla policija i napravila zapisnik, a on je kao zaposlenik tuženikovog osiguranika napravio bilješku u ophodarskom dnevniku i dnevniku rada. Istaknuo je da dionicu, u nadležnosti njegove ophodnje, od graničnog prijelaza Goričana do Brezničkog Huma, ophodari obilaze najmanje dva puta u smjeni koja traje od 7:00 do 19:00 i od 19:00 do 7:00, te da taj obilazak traje vremenski oko deset sati. Naveo je da je žičana ograda postavljena po cijeloj dužini autoceste pa tako i na toj dionici. Iskazao je da svaka četiri metra postavljene žičane ograde postoji stup i žičana ograda postavljena do zemlje, napominjući da ne postoji zakonska obveza fiksiranja žičane ograde u zemlju ili na kamen, a Hrvatske autoceste dobrovoljno fiksiraju žičanu ogradu da bi se spriječio prolazak divljih životinja. Dalje je iskazao da manja oštećenja na zaštitnoj ogradi popravlja ophodar, a veća oštećenja popravlja tehnička služba na poziv ophodara, pri čemu se sva nađena oštećenja žičane ograde upisuju u putni radni list, ophodarski dnevnik i dnevnik rada. Iskazao je da, u slučaju izvanrednih događanja na dionici autoceste, Centar veza Hrvatskih autocesta d.o.o. dobije svjetleća upozorenja. Svjedok je naveo da se sjeća da je u smjeni kada se dogodila predmetna prometna nezgoda, sat vremena prije štetnog događaja, prošao upravo tim dijelom autoceste i nije bilo nikakvih oštećenja zaštitne ograde, a to zna jer se prilikom ophodnje vozio po zaustavnoj traci s rotirkama i imao uključeno svjetlo, koje se zove top, i koje je usmjereno na žičanu ogradu. Iskazao je da na dijelu u kojem se dogodio štetni događaj, prilikom provjere žičane ograde u oba smjera, nije bilo oštećenja, što je utvrdio jer je sam pješice išao provjeriti postoje li oštećenja na žičanoj ogradi i to u dužini od jedan kilometar. Iskazao je i da misli da je, u konkretnom slučaju, Centar veza Hrvatskih autocesta d.o.o. dobio svjetleća upozorenja i prije nego što je on došao na mjesto štetnog događaja. Svjedok je naveo da su divlje svinje, po njegovom mišljenju, mogle ući na cestu s gornje strane autoceste, po brdu, i da su ušle s lokalne ceste po prijelazu naziva Kamenjak. Naveo je da se tu nalazi klizište, na kojem je kamenje da bi se spriječilo klizište. Stoga na tom dijelu gdje se nalazi kamenje, u dužini od 50 m, žičana ograda nije postavljena na zemlju i pričvršćena sidrištem i kukom za zemlju, nego je samo nategnuta između stupova. Iskazao je da se mjesto gdje je žičana ograda postavljena na kamenje nalazi 50 metara zračne linije udaljeno od mjesta štetnog događaja te da je i taj dio žičane ograde prošao pješice i nije utvrdio nikakva oštećenja. Naveo je da smatra da su divlje svinje na tom dijelu ušle na autocestu jer su se zaletavale u ogradu, koja nije pričvršćena za zemlju nego na kamenje, pa su tu uspjele proći jer je ograda elastična. Također je istaknuo je da se 5-6 m od tog dijela ograde na kamenu postoji i prolaz za životinje kuda su mogle normalno proći.

23. Sud je prihvatio iskaz svjedoka RM jer je iskaz uvjerljiv, logičan, detaljan i u skladu s dokumentacijom u spisu.

24. Prema tome, iz putnog radnog lista od 24. ožujka 2021 i iskaza svjedoka RM, sud je utvrdio da je RM, kao ophodar tuženikovog osiguranika, u razdoblju od 19,41 do 6,50 obišao dionicu autoceste od baze Varaždin do Brezničkog Huma i natrag. Također, utvrđeno je da je oko 4,45 zabilježena intervencija zbog naleta vozila reg. oznake [registarska oznaka] i reg. iznake K75-E-351 na divlju svinju što je zabilježeno i u dnevniku rada i ophodarskog dnevniku. Iz iskaza svjedoka ophodara RM utvrđeno je da je on prolazio dionicom autoceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda te da je netom prije prometne nezgode prošao upravo tim dijelom autoceste i da zaštitna žičana ograda nije bila oštećena te da nije bilo životinja. Također je utvrđeno da nedaleko od mjesta prometne nezgode postoji klizište koje je pokriveno kamenjem, na kojem dijelu je zaštitna žičana ograda nategnuta između stupova, ali nije pričvršćena za zemlju jer se tu nalazi kamen. Međutim, utvrđeno je da ni na tom dijelu zaštitne žičane ograde nije bilo oštećenja. Isto tako je utvrđeno da nedaleko od mjesta prometne nezgode postoji prijelaz za životinje, na udaljenosti od 5 ili 6 metara od dijela na kojem je ograda postavljena preko kamenja (koje je pak udaljeno od mjesta štetnog događaja 50 metara), kojim prijelazom su životinje mogle neometano proći.

25. Dakle, u konkretnom slučaju, tuženik je dokazao da je njegov osiguranik, izvršio propisane obveze ophodnje predmetne dionice autoceste, na način na koji je bio dužan to izvršavati sukladno zakonskim i podzakonskim propisima koji se odnose na ophodnju ceste i održavanja zaštitne ograde duž ceste. Naime, na predmetnoj dionici autoceste, koju je pregledao ophodar, nije bilo nikakvih oštećenja zaštitne žičane ograde kroz koje bi divlje životinje mogle proći i naći se na kolniku autoceste niti su zabilježena oštećenja zaštitne ograde. Stoga je tuženik dokazao da do nastanka predmetnog štetnog događaja nije došlo krivnjom njegovog osiguranika, jer nije bilo propusta u održavanju ceste.

26. Što se tiče navoda svjedoka RM da na jednom dijelu zaštitna žičana ograda nije pričvršćena u zemlju, nego je samo napeta između stupova, jer u tom dijelu prelazi preko kamenja koje je postavljeno zbog klizišta, radi se o činjenici na koju tuženikov osiguranik ne može utjecati.

27. Iz iskaza svjedoka RM proizlazi da divlja svinja nije prošla kroz zaštitnu žičanu ogradu jer je ona bila neoštećena, i na dijelu u kojem je ona pričvršćena na zemlju i na dijelu u kojem prelazi preko kamenja na klizištu. Prema tome, logičan je iskaz svjedoka RM u dijelu u kojem navodi da smatra da je divlja svinja mogla proći kroz ogradu isključivo na dijelu gdje ograda prelazi preko kamenja, a nije pričvršćena u tlo, odnosno zemlju, zaletavajući se u ogradu. Međutim, navedeno ne znači da tuženikov osiguranik nije izvršio svoju obvezu da spriječi ulazak životinja na kolnik. Naime, nedaleko od štetnog događaja i mjesta gdje je zaštitna žičana ograda postavljena preko kamenja, tuženikov osiguranik je postavio prijelaz za životinje, pa je tuženikov osiguranik poduzeo mjere koje se razumno mogu očekivati da bi spriječile ulazak životinja na kolnik. Stoga je probijanje životinja na dijelu gdje je zaštitna žičana ograda spojena na kamenje, izvanredan događaj, jer nije realno za očekivati da će se divlje životinje zaletavati u ogradu i probijati ispod ograde. Dakle, prema redovnom tijeku stvari nije za očekivati da će se divlje svinje zabijati u zaštitnu ogradu i proći ispod ograde, a tome u prilog govori i to da da takvo probijanje divljih životinja ispod ograde nije uobičajeno i ne događa se često. Prema tome, tuženikov osiguranik je učinio sve što je mogao predvidjeti da spriječi prolazak divljih životinja i njihov dolazak na kolnik autoceste.

28. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da nije utvrđena odgovornost tuženikovog osiguranika za nastanak štetnog događaja, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

29. Dodatno se navodi da je sud odredio da se neće provoditi dodatno prometno-tehničko vještačenje, jer je sud, na temelju drugih provedenih dokaza, dovoljno razjasnio sve sporne činjenice relevantne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva te bi provođenje takvog dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka i dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

30. S obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, prema vrijednosti predmeta spora od 3.827,68 eura, koji se odnose na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023.) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištu 25. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 27. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), uvećano za PDV u iznosu od 150,00 eura te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 42,36 eura, sukladno odredbi Tbr. 1.1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP). Dakle, tužitelj je dužan tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 792,36 eura. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP na trošak parničnog postupka tuženiku pripadaju i zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose. Istovremeno, neosnovan je za tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 14. siječnja 2025. jer ga je tuženik podnio protivno odredbi članka 299.a stavka 3. ZPP. Stoga tuženiku nije priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura. O troškovima postupka odlučeno je u točki II. izreke presude.

U Karlovcu 17. lipnja 2025.

Sudac:

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku Anti Puljizu, odvjetniku u Zagrebu, Poljička 5

2. Tuženiku po punomoćnici Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2