REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-186/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

i

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja OA, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Urek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PIPELIFE - HRVATSKA Cijevni sustavi d.o.o., Kerestinec, Prosinačka 7, OIB: 12257815953, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kapor, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kapor i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, zaključio je glavnu raspravu 16. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika Ivice Ureka i tuženikovog punomoćnika Ivana Kapora, te donio i objavio rješenje i presudu 17. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe iz tužiteljevog podneska od 15. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 32.758,80 EUR sa zateznim kamatama od 10. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 8.998,98 EUR sa zateznim kamatama od 17. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 12.638,27 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 17. lipnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 34.405,38 EUR (259.227,35 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U tužbi u bitnome navodi da je tužitelj od tuženika kupio PE cijevi (polietilenske cijevi) i PE elektro-fazonske komade dimenzija: DN50, DN110, DN125 i DN150 u razdoblju od travnja 2019. do studenog 2019., te aparat za zavarivanje PE cijevi, model „Stroj-LB 160“, za potrebe izvođenja hidrantne mreže, radi zaštite od požara, u prostorijama trgovačkog društva Fackelmann d.o.o., da je temeljem prijave kvara na hidrantskoj mreži u prostorijama društva Fackelmann d.o.o. na adresi [adresa], tužitelj 10. veljače 2020. obavio tlačnu probu kroz period od 24 sata, tijekom koje je ustanovljen pad tlaka i propuštanje vode na zavarenim spojevima elektro-fazonskih komada DN 50 proizvođača „FUSAMATIC“, prodanim od strane tuženika, da s obzirom na činjenicu da je tužitelj u potpunosti osposobljen za predmetni posao koji je u cijelosti izvršen prema pravilima struke i uputama proizvođača, te imajući u vidu činjenicu da su popustili 8 zavarenih spojeva isključivo na jednom modelu elektro-fazonskog komada (DN 50), to tužitelj ističe da je do kvara došlo zbog skrivenog nedostatka u proizvodu kojeg na tržište stavlja tuženik, to jest elektro- fazonskom komadu model DN 50. Nadalje navodi da se tužitelj obratio tuženiku 10. veljače 2020. odmah po saznanju za nedostatak te u otvorenom zakonskom roku podnio reklamaciju s ciljem da se nedostatci otklone, međutim tuženik je po primljenoj reklamaciji, reklamaciju zajedno s preuzetim neispravnim elektro-fazonskim komadima proslijedio svojem dobavljaču / proizvođaču koji smatra da nije odgovoran za kvar već da odgovornost leži na tužitelju zbog nepravilne izvedbe zavara, što je potpuno netočno te paušalno i proizvoljno. Stoga je tužitelj 31. ožujka 2020. podnio Trgovačkom sudu u Zagrebu prijedlog radi osiguranja dokaza koji se vodio pod poslovnim brojem R1-76/2020, u kojemu je provedenim vještačenjem po Fakultetu strojarstva i brodogradnje utvrđeno da je do neodgovarajućeg zavarenog spoja na ispitanim komadima došlo zbog greške u proizvodnji fazonskih komada DN50 ili uređaja za zavarivanje, koje je tuženik prodao tužitelju, te je mišljenje vještaka da je jedini mogući i najekonomičniji način sanacije hidrantne mreže, izvođenje nove hidrantne mreže po zidovima i stropovima (nadžbukno) objekta. Zbog nedostatka u proizvodu tuženika, društvo Fackelmann d.o.o. kao naručitelj odbilo je platiti tužitelju kao izvođaču ukupnu cijenu izvedenih radova na pokvarenoj hidrantnoj mreži, te je od tužitelja temeljem jamstva zahtijevalo izvedbu nove nadžbukne hidrantne mreže, koju je tužitelj o svom trošku u cijelosti izveo. Radi nedostatka u proizvodu tuženika, tužitelj je pretrpio štetu koja se sastoji od troškova nastalih po prijavi kvara hidrantne mreže u iznosu od 36.219,93 kn, troškova provedbe postupka osiguranja dokaza poslovni broj R1- 76/2020 u iznosu od 25.565,04 kn, troškova predradnji radi provedbe vještačenja u iznosu od 18.750,00 kn, troškova materijala za izradu nove hidrantne mreže u iznosu od 51.692,38 kn te troškova radova na izradi nove hidrantne mreže u iznosu od 127.000,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 259.227,35 kn čiju isplatu zahtijeva u ovom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je tužba neuredna jer se iz nje ne može razabrati iz čega bi proizlazila stranačka sposobnost tužitelja, te je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnome je naveo kako tuženik nema saznanja o navodnoj prijavi kvara od strane društva Fackelmann d.o.o., da tuženik nije bio nazočan tlačnoj probi za koju tužitelj tvrdi da je obavio 10. veljače 2020. pa se o njoj ne može očitovati zbog čega opreza radi osporava tužiteljeve navode o navodnom curenju sustava. Osporio je postojanje nedostataka na isporučenoj robi, kao i tužiteljeve navode da je predmetni posao u cijelosti obavljen prema pravilima struke i uputama proizvođača. Naime, suprotno shvaćanju tužitelja, predmetni posao je obavljen u suprotnosti kako s pravilima struke, tako i uputama proizvođača, te eventualni kvarovi na sustavu mogu biti samo i isključivo posljedica propusta tužitelja kao izvođača predmetnih radova. Prije svega je nejasno zbog čega je tužitelj 3. srpnja 2019. obavio tlačnu probu samo jednog dijela ugrađenog sustava, dok je to propustio učiniti u kasnijoj fazi radova, prije betonskih radova. Naime, ukoliko bi u tom trenutku bilo došlo do curenja sustava, bilo je neusporedivo ekonomičnije obaviti zamjenu eventualno neispravnih dijelova, umjesto kasnije izvedbe potpuno nove hidrantske mreže koju je izveo tužitelj. Stoga, ukoliko bi postojala odgovornost tuženika za (eventualnu) štetu tužitelju (koja se za sada osporava), propust tuženika da sukladno pravilima struke provede tlačnu probu prije betonskih radova je doveo do toga da je ta (eventualna) šteta značajno veća nego što bi inače bila. Stoga bi tužitelj imao pravo samo na trošak zamjene (eventualno) neispravnih dijelova, dok trošak ugradnje kompletnog novog sustava ni na koji način ne može teretiti tuženika. Nadalje navodi da je po primitku prigovora kojeg navodi tužitelj, tuženik reklamirani proizvod poslao svojem dobavljaču FUSION PLASTICS LIMITED, Fusion House, Chesterfield Trading Estate, Chesterfield, S41 9 PZ (UK), te je provedeno ispitivanje uzorka u tvorničkom laboratoriju, te da je nakon provedenog ispitivanja utvrđeno kako tužitelj nije prije ugradnje/spajanja proveo površinsko struganje cijevi kako bi se uklonili nepravilnosti i oksidacijski sloj na cijevi, što posljedično dovodi do nedovoljne tlačnosti sustava. Stoga, ukoliko je došlo do curenja na sustavu, to je moglo biti jedino i isključivo posljedica propusta tužitelja prilikom ugradnje/spajanja predmetnih PE cijevi i PE elektro-fazonskih komada, jer je prije toga trebalo provesti površinsko struganje kako bi se uklonili nepravilnosti i oksidacijski sloj na cijevi, što je tužitelj očito propustio učiniti. Tuženik je o tome obavijestio tužitelja dopisom od 25. veljače 2020. Usprotivio se korištenju nalaza i mišljenja iz postupka radi osiguranja dokaza u predmetu ovoga suda poslovni broj R1-76/2020 jer ga nije moguće valjano ispitati budući da ne sadrži Ispitni izvještaj o provedenom ispitivanju uzoraka, niti je vještak usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Nadalje je naveo kako je tijekom očevida u predmetu R1-76/2020 provedena kontrola propuštanja (nadtlačivanje inertnim plinom – dušikom) te kako na pripadajućem manometru (mjeraču) tlaka nije uočen pad tlaka te je zaključeno da nema propuštanja, da je vještak na očevidu utvrdio kako je izvađeni dio PE cijevi iznutra bio vlažan a izvana potpuno suh čime je eliminirana mogućnost propuštanja vode na tom mjestu. Slijedom navedenog tuženik je naveo kako je isporučena roba imala sva potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu jer iz naprijed navedenog proizlazi kako je predmetna hidrantska mreža bila u funkciji i bez propuštanja, te kako eventualni nedostaci na toj robi mogu biti samo i isključivo posljedica nestručno izvedenih radova, a ne ugrađene robe.

3. U nastavku postupka tužitelj je osporio tuženikove tvrdnje iz odgovora na tužbu. U podnesku od 15. svibnja 2025. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka na način da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 32.758,80 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, od kojeg se iznos od 11.954,51 EUR odnosi na troškove materijala i rada za izradu nadžbukne instalacije, a iznos od 20.804,30 EUR na troškove rada za izradu predmetne nadžbukne mreže. Navedenim podneskom tužitelj više ne zahtijeva troškove postupka osiguranja niti troškove predradnji radi provedbe vještačenja u okviru tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 5.881,62 EUR, kao što je to zahtijevao prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom, već naknadu troškova postupka osiguranja zahtijeva u okviru parničnih troškova u odnosu na koje je podnio zahtjev za naknadu troškova (troškovnik na str. 337. – 338. spisa). Kada se navedeni iznos od 5.881,62 EUR po osnovi troškova oduzme od prvobitno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 34.405,38 EUR, proizlazi da je u prvobitno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 28.523,76 EUR-a po osnovi troškova nastalih po prijavi kvara hidrantne mreže, troškova materijala za izradu nove hidrantne mreže i troškova radova na izradi nove hidrantne mreže, dok konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu iznosa od 32.758,80 EUR po osnovi troškova materijala i rada za izradu nadžbukne instalacije te troškova rada za izradu predmetne nadžbukne mreže. Dakle, navedenim podneskom tužitelj je povećao tužbeni zahtjev za iznos od 4.235,04 EUR što predstavlja objektivnu preinaku tužbe u skladu s odredbom članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Uzevši u obzir navedeno, a budući da je tužitelj ostao i kod zahtjeva za naknadu troškova postupka osiguranja kojeg je postavio u okviru zahtjeva za naknadu parničnih troškova, u konkretnom slučaju tužitelj nije djelomično povukao tužbu, kao što to neosnovano tvrdi tuženik, već je objektivno preinačio tužbu u skladu s odredbom članka 191. stavka 1. ZPP-a, čemu su tuženik protivio na ročištu održanom 18. lipnja 2024. Dakle, tužitelj je objektivno preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu održanom 15. ožujka 2023. čemu se tuženik protivio.

4. Prema odredbi članka 190. stavka 1. ZPP-a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Iznimno od odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (članaka 190. stavak 2. ZPP) o kojoj situaciji se u konkretnom slučaju radi. Naime, tek nakon što je u ovom postupku provedeno vještačenje radi utvrđivanja visine štete i opravdanosti radova koje je tužitelj poduzeo u svrhu otklanjanja štete te vrijednosti tih radova, koje je određeno rješenjem suda od 27. prosinca 2023., tužitelj je mogao znati stvarni iznos / visinu štete i stvarno opravdane radove koje je tužitelj poduzeo u svrhu otklanjanja štete te stvarnu vrijednost tih radova. Dakle, prije provođenja vještačenja u ovom postupku tužitelj nije znao, niti je mogao znati stvarni / točni iznos štete nastale po osnovi skrivenih nedostataka čiju naknadu zahtijeva u ovom postupku. Dakle, tužitelj, bez svoje krivnje, nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (članak 190. stavak 2. ZPP) zbog čega je sud izrekom rješenja dopustio objektivnu preinaku tužbe iz tužiteljevog podneska od 15. svibnja 2025. jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190. stavak 3. ZPP-a).

5. U nastavku postupka tužitelj je u bitnome ostao kod tvrdnji iz tužbe, a tuženik kod tvrdnji iz odgovora na tužbu. Tuženik je istaknuo prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe jer je u odnosu na taj dio tužba podnesena nakon proteka trogodišnjeg roka računajući od dana nastanka eventualne štete, koji prigovor je tužitelj osporio.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: predračuna broj 1/2021 od 21. travnja 2021. (str. 6. spisa), računa s pripadajućim otpremnicama (str. 7. – 12., te 96. – 101. spisa), izvještaja o provedenom osiguranju dokaza (str. 13. – 26. spisa), e-maila – reklamacije od 10. veljače 2020. (str. 27. spisa), građevinskog dnevnika (str. 28. – 65. spisa), hidrantske mreže – revizije 10. 2020. godine – izvedeno stanje (str. 66. – 75. spisa), troškova rekonstrukcije hidrantske mreže (str. 76. – 78. spisa); reklamacijskog zapisnika (str. 79. – 91. spisa), građevinskog projekta – projekta hidrantske mreže (str. 92. – 94. spisa), zapisnika o provedenoj tlačnoj probi hidrantske mreže (str. 95. spisa), certifikata o kvalifikacijskom ispitivanju zavarivača plastike (str. 102. spisa), troškovnika (str. 103. – 105. spisa), računa – otpremnica, računa i otpremnica (str. 106. – 143. spisa), radnih naloga (str. 144. – 180. spisa), dopisa FACKELMANN d.o.o. od 17. ožujka 2020. (str. 181. spisa), radnih naloga i računa (str. 187. – 195. spisa), troškovnika iz predmeta ovoga suda R1-76/2020 (str. 196. spisa), tuženikovog odgovora na reklamaciju od 25. veljače 2020. s prilogom (str. 197. – 202. spisa), zapisnika (izvještaja) o ispitivanju FUSION PLASTICS LIMITED od 24. veljače 2020. s prijevodom na hrvatski jezik (str. 213. – 221. spisa), tuženikovog dopisa od 25. veljače 2020. (str. 222. spisa), izvješća o ispitivanju polimernih cijevi od 22. ožujka 2021. (str. 245. – 261. spisa), zapisnika o provedenoj tlačnoj probi hidrantske mreže.

Obavljen je uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-76/2020. Izveden je dokaz usmenim saslušanjem Krunoslava Ormuža, dipl. ing. strojarstva.

Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja OA, te svjedoka CA i ŽA.

Izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Krunoslavu Ormužu, dipl. ing. strojarstva.

7. U skladu s odredbom članka 265. stavka 1. ZPP-a, nije izveden dokaz saslušanjem tuženikovih zastupnika po zakonu jer im nisu poznate odlučne sporne činjenice.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Nakon objektivne preinake tužbe, predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 32.758,80 EUR po osnovi naknade imovinske štete u vidu troškova materijala i rada za izradu nadžbukne instalacije (iznos od 11.954,51 EUR) i troškova rada za izradu predmetne nadžbukne mreže (iznos od 20.804,30 EUR), koju je tužitelj pretrpio zbog postojanja skrivenih materijalnih nedostataka na robi koju je tuženik kao prodavatelj isporučio tužitelju kao kupcu.

10. Suprotno tuženikovoj tvrdnji iz odgovora na tužbu, tužba je uredna jer iz nje jasno proizlazi kako je tužitelj u konkretnom slučaju OA, vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dakle, fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost koja može biti stranka u postupku (članak 77. ZPP-a).

11. Nije sporna činjenica postojanja pravnog odnosa između parničnih stranaka na temelju ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), sklopljenog između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja, na temelju kojeg je tuženik kao prodavatelj isporučio tužitelju kao kupcu PE cijevi (polietilenske cijevi) i PE elektro-fazonske komade dimenzija: DN50, DN110, DN125 i DN150 u razdoblju od travnja 2019. do studenoga 2019., te aparat za zavarivanje PE cijevi, model „Stroj-LB 160“.

Nije sporna niti činjenica da je tužitelj kao kupac kupio predmetnu robu od tuženika kao prodavatelja za potrebe izvođenja hidrantne mreže, radi zaštite od požara, u prostorijama trgovačkog društva Fackelmann d.o.o.

Navedene činjenice proizlaze i iz isprava u spisu.

12. Sporno je postojanje skrivenih materijalnih nedostataka na isporučenoj robi, odnosno jesu li eventualni skriveni nedostaci na isporučenoj robi posljedica nestručno izvedenih radova ili ugrađene robe jer tužitelj, u bitnome, tvrdi da se skriveni nedostatak očituje u tome što je nakon zavarivanja cijevi došlo do propuštanja varova, dok tuženik, u bitnome, tvrdi kako je navedeno propuštanje odnosno curenje posljedica tužiteljevog propusta prilikom ugradnje / spajanja cijevi jer je prije njihove ugradnje / spajanja trebalo provesti površinsko struganje kako bi se uklonile nepravilnosti i oksidacijski sloj na cijevi što je tužitelj propustio učiniti.

13. Odredbom članka 400. stavka 1. ZOO-a propisano je da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. Prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga (članak 400. stavak 2. ZOO-a). Predmnijeva se da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka (članak 400. stavka 3. ZOO-a).

Prema odredbi članka 401. stavka 1. točki 1. ZOO-a, nedostatak postoji ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji, dok prema odredbi članka 401. stavka 1. točki 2. ZOO-a, nedostatak postoji ako stvar nije prikladna za bilo koju posebnu namjenu za koju je potrebna kupcu i s kojom je kupac upoznao prodavatelja najkasnije u trenutku sklapanja ugovora te u odnosu na koju je prodavatelj dao pristanak.

Odredbom članka 403. stavka 1. ZOO-a propisano je da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.

Odredbom članka 404. stavka 1. ZOO-a propisano je da kada se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja.

Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci (članak 404. stavak 2. ZOO-a).

U obavijesti o nedostatku stvari kupac nije dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar, osim ako se radi o trgovačkom ugovoru (članak 406. stavak 1. ZOO-a).

Prema odredbi članka 410. stavka 1. ZOO-a, kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je:

1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka,

2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka, 3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor.

U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima (članak 410. stavak 2. ZOO-a).

14. U parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a).

15. Uvidom u e-mail – reklamaciju od 10. veljače 2020. (str. 27. spisa) utvrđeno je da je, 10. veljače 2020., tužitelj dostavio tuženiku reklamacijski zapisnik za objekt "Fackelmann" d.o.o. na kojem su bili izvođači instalacijskih radova.

16. Uvidom u reklamacijski zapisnik (str. 79. – 91. spisa) utvrđeno je da je na temelju prijave kvara na hidrantskoj mreži 4. veljače 2020. tužitelj pristupio tlačnoj probi novo izvedene hidrantske instalacije koja je položena i razvedena ispod temeljne ploče nove hale, kroz razdoblje od 24 sata, te da je ishodio Certifikat za zavarivanje na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, Zavod za zavarene konstrukcije kupljenim aparatom i elektro – fazonskim komadima, datum polaganja 12. lipnja 2019., valjanost do 11. lipnja 2021. (Certifikat na str. 102. spisa).

17. Uvidom u dopis FACKELMANN d.o.o. od 17. ožujka 2020. (str. 181. spisa), koji se odnosi na neprihvaćanje računa za izvedene radove, temeljem jamstva, u bitnome je utvrđeno da navedeno društvo obavještava tužitelja kako ne prihvaća račune za popravak instalacija na hidrantskoj mreži u njihovom skladištu na adresi [adresa]., te da na temelju jamstva mole hitnu rekonstrukciju cjevovoda na način da se izvede nova hidrantska mreža vanjskim cjevovodom do svakog hidrantskog ormarića prema projektnom zadatku.

18. Uvidom u zapisnik (izvještaj) o ispitivanju FUSION PLASTICS LIMITED od 24. veljače 2020. s prijevodom na hrvatski jezik (str. 213. – 221. spisa) u bitnome je utvrđeno da su dvije ugradbene jedinice vraćene na ispitivanje 24. veljače 2020., da je neuspjeh EBKHFM63X90 nastao zbog neispravnog postupka ugradnje, točnije nema struganja cijevi te da je zaključak tog ispitivanja da je prigovor neopravdan u pogledu nedostatka ugradbene jedinice.

Međutim, unatoč tome što je u navedenoj ispravi navedeno kako nije provedeno struganje cijevi i da se radi o neispravnom postupku ugradnje, kao što to tvrdi tuženik, sud je utvrdio navedeni tuženikov prigovor neosnovanim jer iz ostalih izvedenih dokaza proizlazi suprotno, odnosno da je provedeno struganje cijevi i da je postupak ugradnje pravilno i stručno proveden, dok tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.

19. Naime, na temelju iskaza tužitelja OA, koji je sud u cijelosti prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, te je u skladu s ispravama u spisu, uključujući i nalaz i mišljenje vještaka, je utvrđeno da nakon što su cijevi dovezli na gradilište i prethodno iskopali rovove, cijevi su položene u rov i spojene sa fitinzima (fazonski komadi), da prije no što su spojene s fitinzima cijevi su sastrugane sa strugačem, očišćene specijalnim vlažnim maramicama i nakon toga je na očišćenu cijev utaknut fiting koji ima svoja dva kraja, da na fitingu ima priključak elektrodi za varenje, na te elektrode je spojen aparat za varenje, da svaki fiting ima svoj barkod koji se skenira sa skenerom aparata za varenje, taj skener prepoznaje fiting, očitava ga na aparatu i tužitelj kao izvođač radova je sam dužan pritisnuti start za početak varenja, da je on osobno bio prisutan prilikom navedenog procesa te prilikom ugradnje cijevi jer je za to osposobljen budući da je položio ispit za varenje na Fakultetu strojarstva i brodogradnje s istoimenim aparatom koji je kupljen od tuženika neposredno prije početka radova. Nadalje je utvrđeno da se radi o novom aparatu kupljenom za taj posao, da aparat prepoznaje fiting i odredi vrijeme varenja i vrijeme hlađenja, da je nakon toga taj spoj završen, da je po završetku svih spajanja više komada cijevi i fazonskih komada izvršena tlačna proba i to prije zatrpavanja rupe i prije betoniranja, da je tlačna proba izvršena 3. srpnja 2019. o čemu je sastavljen zapisnik, koja tlačna proba je provedena i provjerena od strane nadzornog inženjera gradilišta i tužiteljevog voditelja radova GA, da je nakon što je tlačnom probom potvrđeno da je ispitni tlak u redu, pristupilo se izvođenju daljnjih građevinskih radova koje je izvodila jedna građevinska tvrtka, da je negdje u rujnu 2019. bio završen kompletan posao i obavljena je primopredaja u funkcionalnom stanju hidrantske mreže gdje su obavljani različiti testovi, da su 2020. godine prvi puta dobili prijavu kvara od investitora Fackelmann d.o.o., da se radilo o kvaru na hidrostanici hidrantske mreže, pad tlaka u mreži, da su pristupili otklanjanju kvara po prijavi i ustanovili propusnost instalacije, da su daljnjim istraživanjem zaključili da je propusnost došla na fazonskim komadima (fitinzima) DN50, da je svih 8 kvarova identificirano na promjerima DN50 proizvođača Fusamatic, da su tada to prijavili tuženiku, na što mu je rečeno, konkretno ŽA, da neka ništa ne brine, da će biti sve riješeno, te da je to proizvođač s kojim su oni i prije radili i imali problema, da neko vrijeme nisu radili i da sad ponovno rade. Osim toga je utvrđeno da su odradili sve što su trebali, te da su na traženje dostavili tuženiku sve propusne fazonske komade i cijevi, tuženik ih je dostavio proizvođaču Fusamatic u Englesku koji se ogradio na način da je greška u propusnosti nastala nestručnom ugradnjom, konkretno da nisu postrugane cijevi, što nije točno jer su površinski sastrugali cijevi. Također je utvrđeno da je bitno da se struganje napravi u cijelom radijusu cijevi površinski, odnosno da je bitno da se cijeli radijus obiđe i da se na svakom dijelu cijevi odradi jedan potez, da debljinu sloja struganja određuje ručni nož za struganje, a radi se o univerzalnom nožu za sve vrste cijevi svih proizvođača, da je stroj za varenje kupljen novi i samo za taj posao, a taj stroj je kupljen od tuženika i nakon tog posla s tim strojem više nije nigdje ništa rađeno, osim nekakvih internih proba u njihovom skladištu i to zbog curenja, da je locirao kvarove baš na 8 fitinga jer je angažirao tvrtku koja se bavi lociranjem mjesta propusnosti dubinskim snimanjem zvukova i na taj način su ih locirali, da je bio pristupan zatrpavanju, da je tužitelj odradio izvedbu nove mreže jer je hala bila požarno nesigurna i imao je pritisak od strane investitora, s time da on osobno bio prisutan kao i njegovi djelatnici, da se kompletni istovar ne može okarakterizirati na način koliko to vremenski traje jer je to složen posao i sigurno nije bio jednokratno dovezan na gradilište, da je prilikom izvedbe nove mreže koristio pokretnu skelu, akumulatorsku koja se može premještati, a bilo je i montažnih skela koje su morali koristiti u područjima gdje nije mogla pristupiti pokretna skela, da je proces izvođenja nove hidrantske mreže trajao, te da je prije izvedbe nove mreže bio izrađen projekt jer se nije moglo pristupiti izvođenju prije izrade projekta.

20. Uvidom u predmet ovoga suda poslovni broj R1-76/202 te nalaz i mišljenje sudskog vještaka Krunoslava Ormuža, dipl. ing. strojarstva od 9. lipnja 2021. iz tog postupka osiguranja utvrđeno je da je na temelju pregleda i analize sudskog spisa poslovni broj R1-76/2020 i pripadajuće dokumentacije, pregleda poslovnog (skladišnog) objekta trgovačkog društva Fackelmann d.o.o. na adresi [adresa], izuzetih i labaratorijski ispitanih PE elektro-fazonskih komada dimenzija DN50, te pregleda i provedenog kontrolnog zavarivanja aparatom za zavarivanje PE cijevi, model "Stroj-LB 160" koji je tužitelj kao predlagatelj osiguranja dobavio od tuženika protustranke, utvrđeno da je prema dostupnim izjavama tužitelja kao predlagatelja osiguranja i predstavnika investitora (trgovačkog društva Fackelmann d.o.o.) došlo do propuštanja vode (pada tlaka) hidrantske mreže u objektu u [adresa] iz kojeg razloga je zatvorena voda u predmetnoj hidrantskoj mreži pa u poslovnom (skladišnom) objektu tvrtke Fackelmann d.o.o. [adresa] projektirana zaštita od požara nije u funkciji, da je tijekom očevida provedena kontrola propusnosti predmetne hidrantske mreže (nadtlačivanjem inertnim plinom – dušikom) i tijekom dva (2) sata tlačne probe nije došlo do uočljivog pada tlaka, da je tijekom očevida provedenog 13. studenoga 2020. izuzet dio cijevi s pripadajućim fazonskim komadima, te su tri uzorka zavarenog spoja ispitana u Laboratoriju za materijalografiju Fakulteta strojarstva i brodogradnje, da je ispitivanje provedeno prema normi DIN EN 12814-4, Testing of welded joints of thermoplastics semi-finished products – Part 4: Peel test (Ispitivanje zavarenih spojeva plastomernih poluproizvoda – 4. dio: Ispitivanje ljuštenja, da niti jedan od 3 ispitana uzorka nije zadovoljio provedeno laboratorijsko ispitivanje budući da je kod sva tri uzorka došlo do odvajanja spojenih cijevi na mjestu zavara, da je do odvajanja došlo odmah na početku ispitivanja pri vrlo maloj deformaciji (sili), da je pregledom mjesta spoja cijevi i fazonskog komada uočeno da su bili adekvatno mehanički pripremljeni (tzv. postugani) kao što je u skladu s pravilima struke, da imajući na umu način rada aparata za zavarivanje model "Stroj-LB 160" i zadaću operatera koji rukuje strojem, da do neodgovarajućeg zavarenog spoja na ispitanim komadima nije došlo zbog greške rukovaoca/zavarivača, već se najvjerojatnije radi ili o neodgovarajućem aparatu za zavarivanje ili o grešci u proizvodnji predmetnih fazonskih komada DN 50, te da je pregledom poslovnog (skladišnog) objekta trgovačkog društva Fackelman d.o.o., [adresa] i analizom mogućih načina sanacije postojeće hidrantske mreže, utvrđeno da je potpuno neisplativo razbijati betonsku podlogu u predmetnom poslovnom prostoru (skladištu) da bi se mijenjao kompletan PE cjevovod, da je povoljnije hidrantsku mrežu izmjestiti na zidove i stropove (nadžbukno) u objektu i spojiti ih na postojeće hidrantske ormariće.

21. Na temelju iskaza Krunoslava Ormuža, dipl. ing. strojarstva danog na ročištu održanom 7. studenoga 2023., utvrđeno je da je tijekom osiguranja dokaza obišao u više navrata objekt u kojemu su bile instalirane predmetne cijevi i spojnice (fitinzi) jer je utvrđeno da predmetni vodovodni sustav propušta, da su cijevi bile ugrađene ispod podne betonske ploče pa je tijekom provedbe postupka osiguranja dokaza dio tih betonskih ploča razbijen i izvadili su se uzorci polimernih cijevi, a dio uzoraka je izuzet iz vodovodnih šahtova, da su predmetni uzorci potom odneseni u laboratorij Zavoda za materijale Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu gdje je provedeno ispitivanje tih cijevi i pripadajućih spojnica (fitinga) u skladu s normom DIN EN 12814- 4 koja propisuje način ispitivanja zavarenih termoplastičnih spojeva cijevi i spojnica, da je tim ispitivanjem utvrđeno da uzorci ne zadovoljavaju propisane tehničke uvjete i da se propuštanje cjevovoda tehnički gledano može povezati s tim neodgovarajućim nebrtvljujućim spojevima, da je analizom samih cijevi utvrđeno da su bile pravilno pripremljene (postrugana je vanjska površina cijevi) za postupak zavarivanja (spajanja sa spojnicama) i da poznavajući sam sustav i opremu za zavarivanje se može eliminirati greška radnika kao uzrok loše provedenog zavarivanja. Nadalje je utvrđeno da je nominalni promjer cijevi 50 mm, da je prema zahtjevu proizvođača potrebno postrugati cijevi u debljini od cca 0,3 mm, da je struganje jasno vidljivo na uzorcima tako da nakon zavarivanja i loma cijevi su se manje deformirale pa samo mjerenje koje bi trebalo u tom slučaju biti vrlo precizno, ne bi dalo nikakav koristan rezultat, da su vizualnim pregledom površine unutarnje cijevi s njene vanjske strane bili jasno vidljivi tragovi struganja, te da proizvođač propisuje mjerenje prije spajanja, a ne nakon spajanja. Osim toga je utvrđeno kako je sa stajališta struke važno da je cijev unutar samog zavarenog spoja bila postrugana (pripremljena), a nije važno u dijelu koji je van spoja sa spojnicom, da je prilikom laboratorijske analize utvrđeno da se po lomljenju spoja vidjela jasno postrugana površina, da cijev mora biti suha, obrisana i postrugana gdje upravo proces struganja služi tome da se "otvori površina i skinu zaostali tragovi iz proizvodnje cijevi i njihove manipulacije", da je u konkretnom slučaju najvjerojatnije provedeno takvo struganje te da je po njemu priprema za zavarivanje provedena u skladu s pravilima struke, da je odvlaživanje i hlađenje cijevi automatizirani postupak, da je prilikom pregleda svih izuzetih komada na lokaciji utvrđeno da su puknuli kontrolni pipci na fazonskim komadima koji služe utvrđivanju kvalitete zavarenog spoja (naime pipci moraju "izaći" što je kontrola zavarivaču jesu li dobro provareni spojevi), da se se ne može utvrditi vrijeme hlađenja jer je to dio procesa zavarivanja odnosno obaveze zavarivača na fitingu je označeno vrijeme hlađenja, da je očito sustav u nekim prosječnim nivoima tlaka funkcionirao no vjerojatno je zbog varijacije tlaka u vodovodnoj mreži došlo do propuštanja predmetnih spojeva i da je normalno da u takvim sustavima varira tlak, da je prema pravilima struke, nakon montaže, a prije betoniranja, obavezno provesti nadtlačivanje (kontrolu nepropusnosti cijele vodovodne mreže u propisanom trajanju) i da je prema njemu dostupnim informacijama (izjavi tužitelja i investitora) to provedeno, da prema Zakonu o građenju, a posebice prema dijelu vezanom uz strojarske instalacije u objektu, nadzorni inženjer daje dozvolu da se nakon provedenih proba odnosno testiranja ovakva vrsta vodovodne mreže u objektu "zatvori" betonom i da je tehnički gledano nevjerojatno da se prilikom tlačne probe utvrde nepravilnosti, a da se one ne uklone prije betonaže. Također je utvrđeno da je ispitivanje zavara između cijevi provedeno u skladu s propisanom metodom prema normi DIN EN 12814-4, da se "neodgovarajući aparat" odnosi na aparat odgovarajuće tehničke ispravnosti i kompatibilnosti s cijevima, da je tuženik zajedno s cijevima isporučio tužitelju aparat za zavarivanje koji je kompatibilan s isporučenim proizvodima i kojim je trebalo biti obavljeno zavarivanje, da je u postupku osiguranja dokaza provedeno ispitivanje zavarenih spojeva, a dio tog ispitivanja se odnosio i na utvrđivanje kvalitete pripreme površine cijevi koja se zavaruje i neosporno je utvrđeno da je površina te cijevi bila pravilno postrugana, da bilo kakvo naknadno mjerenje tehnički gledano ne bi moglo dovesti do sumnje u vizualno utvrđeno struganje, da ne postoji neka druga metoda odnosno način da se utvrdi pravilnost provedenog struganja osim one koja je upotrijebljena prilikom osiguranja dokaza, te kako je laboratorijsko ispitivanje provedeno u skladu s normom DIN EN 12814-4. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz Krunoslava Ormuža, dipl. ing. strojarstva jer je dan jasno, uvjerljivo, bez kontradiktornosti.

22. Na temelju iskaza svjedoka MA sud nije mogao utvrditi odlučne sporne činjenice koje se odnose na postojanje skrivenih nedostataka na isporučenoj robi. To iz razloga što je navedeni svjedok jasno iskazao kako ga je prodaja obavijestila o nastaloj reklamaciji, da nije bio upućen niti osobno prisutan niti u postupku pregovora niti u postupku nabave i isporuke, već je njegovo prvo saznanje o toj reklamaciji bilo kada je tužitelj poslao dopis da je izrađena nova hidrantska mreža, da je to sve što zna vezano uz reklamaciju i da nije bio osobno prisutan niti je odlazio kod tužitelja vezano uz reklamaciju, niti je bio pozvan, već je njemu kao financijskom direktoru bio zadatak smanjiti potencijalnu štetu, a pošto je bio obaviješten da je izgrađena nova hidrantska mreža, da nije imao što napraviti. Dakle, iz iskaza navedenog svjedoka jasno proizlazi kako taj svjedok nema neposrednih saznanja o odlučnim spornim činjenicama (članak 235. stavak 2. ZPP) koje se odnose na postojanje skrivenih nedostataka na isporučenoj robi.

23. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka HA jer iskaz tog svjedoka nije jasan, uvjerljiv, niti je u skladu s ispravama u spisu i ostalim izvedenim dokazima, uključujući i nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, iz iskaza tog svjedoka proizlazi kako taj svjedok nema neposrednih saznanja o odlučnim spornim činjenicama (članak 235. stavak 2. ZPP) koje se odnose na postojanje skrivenih nedostataka na isporučenoj robi. Naime, navedeni svjedok je u bitnome iskazao kako 2019. godine nije bio u direktnoj komunikaciji između kupaca i tuženika te proizvođača i tuženika u svezi nedostataka na proizvodu, već je vodio odjele i komunicirao s ljudima koji su to radili.

24. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Krunoslava Ormuža, dipl. ing. strojarstva, te njegovu dopunu, je utvrđeno da je na temelju analize cjelokupnog ovog spisa, analize Elaborata izrađenog u postupku osiguranja dokaza kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-76/2020 i tijekom izrade tog Elaborata višekratno osobno pregledanog objekta FACKELMANN d.o.o., [adresa], utvrđeno da je odluka da se neispravna hidrantska protupožarna instalacija zamijeni novom nadžbuknom instalacijom, tehnički gledano, potpuno u skladu s pravilima struke, da je nakon što je utvrđeno da prethodno izvedena hidrantska instalacija od PE (polietilenskih) cijevi propušta, a koja se gotovo cijela nalazi ispod podne betonske ploče, pravilno bilo odabrati rješenje u kojem će se nadžbukno izvesti “paralelna“ hidrantska instalacija, a ona od polietilenskih cijevi staviti van funkcije, da trošak radova koje su prethodili utvrđivanju potrebe za sanacijom hidrantske mreže, te dijelova i potrošnog materijala za izradu nove, nadžbukne hidrantske mreže, iznosi 9.563,60 EUR + PDV (72.056,98 kn + PDV), odnosno sveukupno 11.954,51 EUR (90.071,23 kn) koji iznos je, tehnički gledano, u skladu s realnim troškovima i iznosima koji odgovaraju tadašnjem stanju na tržištu, da je za izradu nadžbukne hidrantske instalacije utrošeno 836 radnih sati, da taj broj radnih sati odgovara stvarnom broju radnih sati potrebni za izradu predmetne nadžbukne hidrantske instalacije, da je u vrijeme radova realna cijena radnog sata vodoinstalatera iznosila 19,91 EUR + PDV (150,00 kn + PDV), da iz te jedinične cijene radnog sata slijedi ukupan trošak rada za izradu predmetne nadžbukne hidrantske instalacije koji iznosi 16.643,44 EUR + PDV (125.400,00 kn + PDV), odnosno sveukupno 20.804,30 EUR (156.750,00 kn), da je ukupni iznos (rada i materijala) za sanacijske radove i izradu predmetne nadžbukne hidrantske instalacije na objektu FACELMANN d.o.o. je 26.207,04 EUR + PDV (197.456,94 kn + PDV), sveukupno 32.758,80 EUR (246.821,17 kn) i taj je iznos potpuno u skladu s tadašnjim tržišnim cijenama. Nadalje je utvrđeno da je da je biltene „Standardna kalkulacija radova u visokogradnji“, objavljivao Institut IGH, 35 godina, da je zbog poslovne odluke Instituta IGH da prestane s izdavanjem Biltena u 2018. godini te nedostatka slične jedinstvene publikacije koja bi tržištu ponudila prikaz cijena radova i materijala koji se koriste u gradnji, Ministarstvo u suradnji s Institutom IGH ponovno pokrenulo izdavanje Biltena, da su u publikaciji Bilten III - 2021. godine (III/2021) tablično navedene bruto satnice radnika koje plaća poslodavac ovisno o struci i kompleksnosti samih poslova u graditeljstvu pa je navedena i bruto satnica vodoinstalatera (u ožujku 2021. godine) u iznosu od 48,78 Kn za kategoriju radova VIII (u koju spadaju i izvođenja protupožarnih instalacija), da se istoj publikaciji navode i standardne cijene radova u različitim poglavljima, između ostalih i radova nazvanih Vodovod i kanalizacija – Protupožarna zaštita, da su u tom u poglavlju navedeni elementi protupožarne zaštite, te njihove prosječne jedinične cijene dobave i ugradnje u objekte, a cijena ovisi i o području Republike Hrvatske u kojemu se objekt izvođenja radova nalazi, da kada se analizira prosječna jedinična cijena dobave protupožarnih dijelova instalacije - nadžbukne hidrantske mreže, razlika do cijene ugrađenih elemenata (koja po biltenu obuhvaća dobavu i ugradnju), te rad potreban da se predmetni dio ugradi, dolazi se do cijene radnog sata koju Izvođač fakturira Naručitelju radova, te da ukoliko se u obzir uzme prosječna bruto satnica koju je poslodavac bio o obvezi plaćati radniku (48,78 kn za kategoriju radova VIII), te kompleksnost radova i cijene elemenata protupožarne instalacije, obračunati radni sat vodoinstalatera od 150,00 kn + PDV je u konkretnom slučaju bio u potpunosti u skladu s tadašnjim tržišnim uvjetima.

25. Sud je u cijelosti prihvatio (dopunjeni) nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Krunoslava Ormuža, dipl. ing. strojarstva jer je vještak u cijelosti postupio u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud, a nalaz i mišljenje su izrađeni jasno, obrazloženo, bez kontradiktornosti i u skladu s pravilima struke. Osim toga, pisani nalaz i mišljenje i njegovu dopunu navedeni sudski vještak je usmeno iznio i na ročištima održanim 18. lipnja 2024. i 16. svibnja 2025. kojom prilikom je jasno i argumentirano odgovorio na primjedbe (prigovore) i pitanja.

Tako je sudski vještak pojasnio da je praksa da se izvedena instalacija "natlači" s vodom i da se obavlja provjera u određenom vremenskom periodu je li instalacija vodonepropusna što ovjerava nadzorni inženjer gradilišta i potom odobrava, ukoliko je sve u redu, da se izvede podna betonska ploča, te da je tlačna proba i provedena što je bilo i dio spisa ovoga suda poslovni broj R1-76/20, da se tlačna proba po Zakonu o gradnji mora provesti prije betoniranja što ovjerava nadzorni inženjer koji daje dozvolu da se betonira. U odnosu na utvrđeni broj radnih sati je naveo da postoji i priprema predmetnih radova u smislu izmjera na lokaciji, izračuna potrebnog materijala, nabavka materija, kao i izrada prethodne tehničke dokumentacije za izvedbu nadžbukne hidrantske mreže, da se u svom izračunu referirao na vrijednost sata koja se u to vrijeme naplaćivala investitorima koju vrijednost je utvrdio referirajući se na tada aktualne troškovnike ekvivalentnih radova kao i vrijednosti samog radnog sata radnika koje je ispisalo Ministarstvo u biltenu, da se radi o tada uobičajenoj vrijednosti radnog sata vodoinstalatera, da su u nalazu i mišljenju navedene sve isprave na temelju kojih su izrađeni, pa tako i predračun, građevinski dnevnik, revizija izvedenih stanja te troškovnik radova, da je na temelju radnih naloga utvrdio da je potrošeno 836 radnih sati, odnosno da je upravo na temelju tih radnih radnih naloga utvrdio ukupan broj radnih sati (zbrojeni su radni sati iz tih naloga). Također je pojasnio da je u prethodnom postupku ispitivanja kvalitete spojeva u polimernoj tada hidrantskoj mreži koja je bila izvedena ispod betona industrijske hale utvrđeno da spoj nije kvalitetan, da je utvrđeno da je priprema od strane radnika bila izvedena u skladu s pravilima struke, odnosno da se ne može smatrati da je greška radnika uzrokovala loš spoj, te da sve da se i vide tragovi plave boje koja može negdje stohastički ostati, da to ne može biti uzrok lošeg provedenog postupka spajanja. Konačno je pojasnio da u laboratorijskim ispitivanjima, količina zatečene plave boje nisu bile tolike da bi mogle uzrokovati loš spoj, te da tehnički gledano isključuje mogućnost da je neka količina plave boje u tragovima bila na bilo koji način povezana s nekvalitetom spoja između dva elementa, već je to pripisano drugim tehnološkim razlozima. U odnosu na cijenu od 150,00 kn, konkretno 19,91 EUR plus PDV, sudski vještak je naveo kako je to bila realna cijena vrijednosti radnog sata vodoinstalaterskih radova na tržištu što je utvrdio analizom njemu dostupnih troškovnika na velikim projektima, uključujući i Bilten u kojem je navedena bruto cijena radnog sata radnika kod poslodavca ovisno o kompleksnosti posla. Slijedom navedenog sud je utvrdio neosnovanim tuženikove prigovore koji se odnose na obračun troškova radova za izradu nove hidrantske mreže i način tog obračuna jer iz (dopunjenog) nalaza i mišljenja sudskog vještaka jasno proizlazi kako je broj (količina) utrošenih radnih sati utvrđena na temelju stvarno utrošenih radnih sati navedenih u radnim nalozima prema cijeni od 150,00 kn, konkretno 19,91 EUR plus PDV koja je bila realna cijena vrijednosti radnog sata vodoinstalaterskih radova na tržištu.

26. Sud je odbio tuženikov prijedlog za provođenje vještačenja po drugom sudskom vještaku. Naime, prema odredbi članka 261. stavka 2. ZPP-a, ako se podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještacima. Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka (članak 261. stavak 3. ZPP).

Međutim, u konkretnom slučaju nalaz vještaka nije nejasan, nepotpun niti u proturječnosti sam sa sobom niti s izviđenim okolnostima. Osim toga, u mišljenju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka, niti postoji osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja. Zbog toga u konkretnom slučaju nisu ispunjane pretpostavke iz citiranih odredaba ZPP-a za obnovu vještačenja s drugim vještacima, niti za traženje mišljenja drugih vještaka.

27. Uzevši u obzir navedeno sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da propuštanje odnosno curenje varova nije posljedica nestručno izvedenih radova jer nije bilo tužiteljevih propusta prilikom ugradnje / spajanja cijevi budući da je prije njihove ugradnje / spajanja tužitelj proveo površinsko struganje kako bi se uklonile nepravilnosti i oksidacijski sloj na cijevi, te je prije betoniranja proveo tlačnu probu, već da je ono posljedica skrivenog nedostatka u samoj robi (proizvodu) koju je tuženik nesporno isporučio tužitelju o čijemu postojanju je tužitelj kao kupac pravovremeno i na zakonom propisan način obavijestio tuženika kao prodavatelja u skladu s citiranim odredbama ZOO-a. Posljedično, sud je utvrdio da tužitelj kao kupac ima pravo na naknadu štete od tuženika kao prodavatelja u skladu s citiranim odredbama članka 410. ZOO-a u ukupnom iznosu od 32.758,80 EUR koja se odnosi na troškove materijala za izradu nadžbukne instalacije u iznosu od 11.954,51 EUR i troškove rada za izradu predmetne nadžbukne mreže u iznosu od 20.804,30 EUR, koja visina je utvrđenja na temelju navedenog (dopunjenog) nalaza i mišljenja sudskog vještaka.

28. Nije osnovan prigovor zastare istaknut u odnosu na preinačeni dio tužbe. Naime, unatoč tome što je tužba objektivno preinačena 15. svibnja 2024., zastara je prekinuta već u trenutku podnošenja tužbe u ovom postupku, dakle, 31. siječnja 2022., a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva jer je u konkretnom slučaju tužba preinačena povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove (neprava preinaka) (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, pravno shvaćanje prihvaćeno na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., Su-IV-123/2024- 5). Budući da je nesporno da je predmetna roba isporučena u razdoblju od travnja do studenoga 2019., te da su se početkom 2020. (u veljači 2020.) pojavili skriveni nedostaci zbog kojih tužitelj zahtijeva naknadu štete u ovom postupku, proizlazi da u trenutku podnošenja tužbe 31. siječnja 2022. nije protekao trogodišnji zastarni rok (članak 230. stavak 3. u vezi s 228. ZOO-a).

29. U skladu s odredbom članka 1086. u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 10. veljače 2020. (koji datum početka tijeka zatezne kamate tuženik nije niti osporio), do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavaka 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkog ugovora jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj odgovornosti za štetu zbog toga što je na temelju trgovačkog ugovora o kupoprodaji, kakav je nesporno sklopljen između parničnih stranaka, tuženik kao prodavatelj isporučio tužitelju kao kupcu robu sa skrivenim materijalnim nedostacima.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

31. U skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova. S obzirom na objektivnu preinaku tužbe i činjenicu da je tužitelj prvobitno, protivno odredbama članka 168. ZPP-a, zahtijevao naknadu troškova postupka osiguranja u okviru tužbenog zahtjeva, tužitelju su svi troškovi priznati prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 32.758,80 EUR.

32. Prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 32.758,80 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT), obrazloženog podneska od 25. travnja 2022. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), obrazloženog podneska od 15. svibnja 2024. kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 15. ožujka 2023., 7. studenoga 2023., 19. lipnja 2024., 2. listopada 2024., 16. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), zastupanja na ročištima 25. travnja 2023., 23. svibnja 2023. i 22. rujna 2023. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište jer su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja budući da nije pristupio sudski vještak (Tbr. 9. točka 5. OT), što ukupno iznosi 4.300,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.075,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 5.375,00 EUR.

Tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja u iznosu od 1.000,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 195,25 EUR i sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 195,25 EUR.

Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovog postupka u ukupnom iznosu od 6.765,50 EUR.

33. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 1. veljače 2022. s PDV-om u iznosu 125,00 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a budući da tim podneskom tužitelj samo dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe za tužbu koju je bio dužan platiti već u trenutku podnošenja tužbe pa navedeni trošak ne može pasti na tuženikov teret. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastavljanja podneska od 1. veljače 2023. s PDV-om u iznosu 125,00 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, niti taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a. Iz istog razloga tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastavljanja podneska od 9. siječnja 2024. s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR, niti podneska od 7. studenoga 2024. s PDV-om u iznosu od 1.250,00 EUR. Tužitelj nema pravo na naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR jer nije pristupio na to ročište pa se ne radi o stvarnom trošku koji je za tužitelja nastao u ovoj parnici (članak 151. stavak 1. ZPP).

34. Prema odredbama članka 168. stavka 1. ZPP-a, troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci odnosno postavljenom privremenom zastupniku. Prema odredbi članka 168. stavka 2. ZPP-a, te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici. Stoga tužitelj ima pravo i na naknadu troškova postupka osiguranja dokaza koji je vođen pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1-76/2020.

35. Prema vrijednosti predmeta spora iz navedenog postupka osiguranja dokaza u iznosu od 13.141,64 EUR (99.015,65 kn), tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja prijedloga za osiguranje u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. OT) i sastavljanja podneska od 14. srpnja 2021. kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 11. točka 10. OT), zastupanja na ročištu – očevidu 6. studenoga 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. u vezi s Tbr. 12. točka 2. OT), što ukupno iznosi 450,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 112,50 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 562,50 EUR. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe za prijedlog za osiguranje dokaza u iznosu od 177,85 EUR, te troškova vještačenja u iznosu od 1.493,13 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 2.233,48 EUR.

36. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastavljanja podneska od 22. svibnja 2020. u postupku osiguranja s PDV-om u iznosu od 250,00 EUR jer je u tom podnesku tužitelj, po pozivu suda, samo označio vrijednost predmeta spora pa se radi o trošku koji je tužitelj sam skrivio jer je propustio već u prijedlogu za osiguranje naznačiti vrijednost predmeta spora pa taj trošak ne može pasti na tuženikov teret. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 1. lipnja 2020. s PDV-om u iznosu 250,00 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a budući da tim podneskom tužitelj samo dostavlja dokaz o plaćanju sudske pristojbe za prijedlog za osiguranje koju je bio dužan platiti već u trenutku podnošenja prijedloga pa navedeni trošak ne može pasti na tuženikov teret. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastavljanja podnesaka od 19. kolovoza 2020., 7. rujna 2020. i 5. listopada 2020. s PDV-om u iznosu od 250,00 EUR za svaki podnesak, niti podneska od 30. ožujka 2021. s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR jer, s obzirom na njihov sadržaj, ti podnesci nisu bili potrebni radi vođenja postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastavljanja podneska od 8. listopada 2020. s PDV-om u iznosu od 250,00 EUR jer niti taj podnesak nije bio potreban radi vođenja postupka osiguranja u smisli odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a jer njime tužitelj samo dostavlja dokaz o uplati predujma što je mogao učiniti i bez sastavljanja tog podneska. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastavljanja žalbe od 2. rujna 2021. s PDV-om u iznosu od 312,50 EUR jer je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5151/2021-2 od 25. studenoga 2021. odbijena kao neosnovana žalba tužitelja kao predlagatelja osiguranja i potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-76/2020 od 6. rujna 2021. iz čega proizlazi da tužitelj nije uspio u tom žalbenom postupku. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova zastupanja na očevidu – uredovanju 13. studenoga 2022. s PDV- om u iznosu od 250,00 EUR jer je uvidom u spis utvrđeno kako toga dana nije održano uredovanje – očevid pa se ne radi o stvarnom izdatku koji je za tužitelja nastao (članak 151. stavaka 1. ZPP). Tužitelj nema pravo na naknadu troška "objave" s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR jer se u postupku osiguranja dokaza ne objavljuje presude, već se donosi rješenje koje se samo dostavlja strankama. Tužitelj nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe za rješenje u iznosu od 13,27 EUR jer je taj trošak tužitelj sam skrivio budući da nije platio sudsku pristojbu za prijedlog za osiguranje već u trenutku podnošenja prijedloga pa taj trošak ne može pasti na tuženikov teret.

37. Uzevši u obzir navedeno utvrđeno je da tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova u ukupnim iznosu od 8.998,98 EUR (troškovi ovog postupka u ukupnom iznosu od 6.765,50 EUR + troškovi postupka osiguranja u ukupnom iznosu od 2.233,48 EUR), dok tužitelj neosnovano zahtijeva naknadu troškova u preostalom iznosu od 12.638,27 EUR (21.637,25 EUR koliko je tužitelj zatražio u svom troškovniku – 8.998,98 EUR koji iznos troškova je određen ovom presudom).

Na troškove u iznosu od 8.998,98 EUR tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

38. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točkama II. – III. izreke presude.

Zagreb, 17. lipnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.