Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6225/2022-35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FII iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ljiljani Maravić Pirš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupane po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 6. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 17. lipnja 2025., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23), dalje ZPP-a

p r e s u d i o j e

I Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Utvrđuje se da su Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207703534, sklopljen dana 24. listopada 2006. u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, Ilica 297, posl.br. OU-1487/2006, dana 25. listopada 2006., kao i Dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, sklopljen dana 19. siječnja 2016. u Zagrebu, solemniziran po javnom bilježniku Ljubica Čaklović iz Zagreba, Ilica 253, posl.br. OV-325/16, dana 20. siječnja 2016. u iznosu 79.000,00 CHF, između tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao davatelja kredita i tužiteljice FII iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, ništetni te da nemaju pravnog učinka.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da u roku od 15 dana isplati tužiteljici FII iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime vraćanja onoga što je temeljem ništetnog ugovora primio, iznos od 86.472,20 EUR/651.524,73 HRK, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 23. travnja 2024. pa do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatna stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici FII iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatna stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2. i 3. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207703534, sklopljenog 24. listopada 2006. u Zagrebu, solemniziranog po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, Ilica 297, posl.br. OU-1487/2006, 25. listopada 2006., između tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao davatelja kredita i tužiteljice FII iz [adresa], kao korisnika kredita OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, koja glasi: „…korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama….- pa stoga navedene odredbe ugovora, kao ni sve daljnje odluke banke – tuženika o promjeni kamatne stope donesene tijekom trajanja kredita ne proizvode nikakav pravni učinak između ugovornih strana….“ .

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, na ime stjecanja bez osnove, isplatiti tužiteljici JII iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.312,01 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 20,48 EUR od 16.11.2007

- 20,12 EUR od 18.12.2007

- 20,73 EUR od 16.01.2008

- 20,64 EUR od 16.02.2008

- 40,35 EUR od 16.03.2008

- 40,12 EUR od 16.04.2008

- 38,89 EUR od 01.06.2008

- 39,30 EUR od 17.06.2008

- 38,90 EUR od 23.07.2008

- 38,83 EUR od 16.08.2008

- 39,12 EUR od 01.10.2008

- 39,93 EUR od 16.12.2008

- 43,20 EUR od 18.01.2009.

- 42,13 EUR od 18.03.2009.

- 42,59 EUR od 22.05.2009.

- 42,05 EUR od 19.06.2009.

- 41,84 EUR od 07.07.2009.

- 42,21 EUR od 24.07.2009.

- 57,13 EUR od 19.08.2009.

- 57,67 EUR od 16.09.2009.

- 56,93 EUR od 16.10.2009.

- 57,51 EUR od 21.11.2009.

- 58,04 EUR od 23.12.2009.

- 60,90 EUR od 11.05.2010.

- 61,92 EUR od 16.06.2010.

- 62,74 EUR od 29.07.2010.

- 66,44 EUR od 27.08.2010.

- 67,31 EUR od 16.09.2010.

- 65,17 EUR od 16.10.2010.

- 65,66 EUR od 16.11.2010.

- 40,71 EUR od 15.01.2011.

- 39,79 EUR od 16.02.2011.

- 40,08 EUR od 16.03.2011.

- 40,10 EUR od 16.04.2011.

- 39,87 EUR od 30.04.2011.

- 41,43 EUR od 20.05.2011.

- 45,10 EUR od 16.07.2011.

- 47,48 EUR od 17.08.2011.

- 34,66 EUR od 16.09.2011.

- 33,80 EUR od 15.10.2011.

- 33,72 EUR od 16.11.2011.

- 33,86 EUR od 16.12.2011.

- 34,73 EUR od 17.01.2012.

- 34,99 EUR od 16.02.2012.

- 34,70 EUR od 16.03.2012.

- 34,66 EUR od 17.04.2012.

- 34,70 EUR od 20.04.2012.

- 35,05 EUR od 16.06.2012.

- 34,74 EUR od 17.07.2012.

- 34,66 EUR od 17.08.2012.

- 34,09 EUR od 15.09.2012.

- 34,55 EUR od 16.10.2012.

- 34,86 EUR od 16.11.2012.

- 34,65 EUR od 18.12.2012.

- 34,32 EUR od 16.02.2013.

- 34,68 EUR od 01.03.2013.

- 34,85 EUR od 16.04.2013.

- 33,95 EUR od 16.05.2013.

- 33,66 EUR od 30.05.2013.

- 33,89 EUR od 16.07.2013.

- 33,80 EUR od 17.08.2013.

- 34,13 EUR od 17.09.2013.

- 34,34 EUR od 16.10.2013.

- 34,44 EUR od 16.11.2013.

- 34,81 EUR od 17.12.2013.

- 34,88 EUR od 07.02.2014.

- 7,90 EUR od 01.03.2014.

- 7,91 EUR od 17.03.2014.

- 7,85 EUR od 17.04.2014.

- 7,78 EUR od 17.05.2014.

- 7,81 EUR od 17.06.2014.

- 7,86 EUR od 16.07.2014.

- 7,89 EUR od 17.08.2014.

- 7,90 EUR od 16.09.2014.

- 7,95 EUR od 17.10.2014.

- 8,01 EUR od 20.11.2014.

- 8,00 EUR od 03.12.2014.

- 8,02 EUR od 16.01.2015.

- 8,02 EUR od 17.02.2015.

- 8,02 EUR od 17.03.2015.

- 8,02 EUR od 18.04.2015.

- 8,02 EUR od 16.05.2015.

- 8,02 EUR od 17.06.2015.

- 8,02 EUR od 17.07.2015.

- 8,02 EUR od 08.09.2015.

- 8,02 EUR od 17.09.2015.

- 8,02 EUR od 16.10.2015.

- 8,02 EUR od 14.11.2015.

- 8,02 EUR od 16.01.2016.

do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207703534, sklopljen 24. listopada 2006. u Zagrebu, solemniziranog po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, Ilica 297, posl.br. OU-1487/2006, 25. listopada 2006., koji je sklopljen između tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao davatelja kredita i tužiteljice FII iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, a kojima se glavnica kredita veže za promjenu ugovorene valute švicarskog franka, kao i čl. 4.i 5. Dodatka Ugovoru o kreditu od 19. siječnja 2016. sklopljenog između istih stranaka, te se nalaže tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, na ime stjecanja bez osnove, tužiteljici JII iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti 5.421,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- 17,04 EUR od 18.01.2009.

- 10,58 EUR od 18.03.2009.

- 13,32 EUR od 22.05.2009.

- 10,12 EUR od 19.06.2009.

- 8,86 EUR od 07.07.2009.

- 11,07 EUR od 24.07.2009.

- 9,26 EUR od 19.08.2009.

- 11,68 EUR od 16.09.2009.

- 8,41 EUR od 16.10.2009.

- 10,96 EUR od 21.11.2009.

- 13,31 EUR od 23.12.2009.

- 25,93 EUR od 11.05.2010.

- 30,46 EUR od 16.06.2010.

- 34,05 EUR od 29.07.2010.

- 50,42 EUR od 27.08.2010.

- 54,25 EUR od 16.09.2010.

- 44,80 EUR od 16.10.2010.

- 46,99 EUR od 16.11.2010.

- 61,41 EUR od 15.01.2011.

- 54,51 EUR od 16.02.2011.

- 56,72 EUR od 16.03.2011.

- 56,84 EUR od 16.04.2011.

- 55,13 EUR od 30.04.2011.

- 66,81 EUR od 20.05.2011.

- 94,24 EUR od 16.07.2011.

- 112,04 EUR od 17.08.2011.

- 83,93 EUR od 16.09.2011.

- 75,89 EUR od 15.10.2011.

- 75,10 EUR od 16.11.2011.

- 76,41 EUR od 16.12.2011.

- 84,57 EUR od 17.01.2012.

- 87,02 EUR od 16.02.2012.

- 84,35 EUR od 16.03.2012.

- 83,94 EUR od 17.04.2012.

- 84,30 EUR od 20.04.2012.

- 87,66 EUR od 16.06.2012.

- 84,72 EUR od 17.07.2012.

- 83,91 EUR od 17.08.2012.

- 78,56 EUR od 15.09.2012.

- 82,91 EUR od 16.10.2012.

- 85,80 EUR od 16.11.2012.

- 83,88 EUR od 18.12.2012.

- 80,78 EUR od 16.02.2013.

- 84,12 EUR od 01.03.2013.

- 85,70 EUR od 16.04.2013.

- 77,26 EUR od 16.05.2013.

- 74,53 EUR od 30.05.2013.

- 76,70 EUR od 16.07.2013.

- 75,84 EUR od 17.08.2013.

- 78,92 EUR od 17.09.2013.

- 80,92 EUR od 16.10.2013.

- 81,90 EUR od 16.11.2013.

- 85,38 EUR od 17.12.2013.

- 86,02 EUR od 07.02.2014.

- 77,94 EUR od 01.03.2014.

- 78,30 EUR od 17.03.2014.

- 76,31 EUR od 17.04.2014.

- 73,50 EUR od 17.05.2014.

- 74,74 EUR od 17.06.2014.

- 76,46 EUR od 16.07.2014.

- 77,83 EUR od 17.08.2014.

- 78,18 EUR od 16.09.2014.

- 79,78 EUR od 17.10.2014.

- 81,99 EUR od 20.11.2014.

- 81,85 EUR od 03.12.2014.

- 82,46 EUR od 16.01.2015.

- 82,30 EUR od 17.02.2015.

- 82,30 EUR od 17.03.2015.

- 82,30 EUR od 18.04.2015.

- 82,30 EUR od 16.05.2015.

- 82,30 EUR od 17.06.2015.

- 82,30 EUR od 17.07.2015.

- 82,30 EUR od 08.09.2015.

- 82,30 EUR od 17.09.2015.

- 82,30 EUR od 16.10.2015.

- 82,30 EUR od 14.11.2015.

- 82,30 EUR od 16.01.2016.

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, isplatiti tužiteljici JII iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].237,83 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.913,13 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 17. lipnja 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

VI Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207703534 od 24. listopada 2006., kao i sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti čl. 8. i 9. Dodatka Ugovoru o kreditu od 19. siječnja 2016., te zahtjev za zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice od 3.237,83 EUR od 21. siječnja 2016. do 18. travnja 2016. kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 24. listopada 2006. u svojstvu korisnika kredita s tuženikom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207703534, solemniziran po javnom bilježniku Mladenu Matoš iz Zagreba, Ilica 297, posl.br. OU-1487/2006, 25. listopada 2006. u iznosu od 79.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu od 4,50% godišnje, s time da mjesečni anuitet iznosi 396,06 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora. Dana 19. siječnja 2016. tužiteljica je s tuženikom zaključila Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, solemniziran po javnom bilježniku Ljubica Čaklović iz Zagreba, Ilica 253, posl.br. OV-325/16, 20. siječnja 2016. Odredbom članka 4. navedenog Dodatka utvrđeno je da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iznosi 66.449,09 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan 30. rujna 2015. iznosi 463.865,95 HRK. Poziva se na čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je određeno je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. Ističe da je iz sadržaja Ugovora o kreditu razvidno da isti ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio. Poziva se na presudu Suda Europske unije od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 u kojoj je navedeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već iste moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Navodi da je odredba o promjeni kamatne stope ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate). Smatra da su Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207703534 od 24. listopada 2006., kao i Dodatak Ugovoru o kreditu od 19. siječnja 2016. ništetni jer stranke nisu postigle suglasnost glede bitnih sastojaka ugovora. Ističe i da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, te se i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu poziva na utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u kojima je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, kao i da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Stoga su i odredbe čl. 2. i 3. Ugovora o namjenskom kreditu od 24. listopada 2006., kao i odredba čl. 8. Dodatka Ugovoru o kreditu od dana 19. siječnja 2016., koje određuju da je redovna kamatna stopa, tijekom postojanja obveze, promjenjiva, nepoštene, a time i ništetne. Stoga ustaje tužbom i tužbenim zahtjevom konačno uređenim u podnesku od 27. svibnja 2024. (stranica 230-241 spisa), kojim prvopostavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovora o kreditu, te isplatu onoga što je temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli primio u iznosu 86.472,20 EUR sa zateznim kamatama od njihova dospijeća do isplate, a eventualno kumuliranim (podrednim) tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. i 3. Ugovora o kreditu, kao i čl. 8. Dodatka Ugovoru o kreditu (o jednostranoj promjeni kamatne stope) i isplatu preplaćene razlike u iznosu 3.312,01 EUR, sa zateznim kamatama od njihova dospijeća do isplate, te utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 1. i 7. Ugovora k kreditu, kao i odredbi čl. 4., 5. i 9. Dodatka Ugovoru o kreditu (kojima se glavnica veže uz valutu EUR) kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te isplatu preplaćene razlike s te osnove u iznosu 5.421,03 EUR sa zateznim kamatama od njihova dospijeća do isplate, isplatu razlike glavnice u visini 3.237,83 EUR sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2016. do isplate, uz naknadu troška postupka.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu čini neprijepornim da su stanke zaključile Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207703534 24. listopada 2006., kao i Dodatak Ugovoru o kreditu 19. siječnja 2016. Osporava status potrošača, osnovu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata. Ističe prigovor zastare. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer su i treće osobe uplaćivale obveze po kreditu. Ističe da je kredit konvertiran, te su sve uplate po obje osnove uzete u obzir prilikom izrade konverzije i uračunate za otplatu usporednog kredita u valuti EUR, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tužitelj je stavljen u položaj kao da je od početka ugovornog odnosa koristio kredit u valuti EUR. Prihvaćanjem konverzije po izboru tužitelja stranke su riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan Zakonom. U podnesku od 29. listopada 2024. navodi da je tužbeni zahtjev u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, izraženog u odlukama posl. br. Rev-1359/2019-8 od 17. rujna 2024. i Rev-586/19-14 od 21. prosinca 2022. slijedom čega potrošač iz konvertiranog CHF kredita nema tražbinu prema tuženoj banci po osnovi povrata više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, a koji je s trgovcem - kreditorom zaključio dodatak ugovora o kreditu na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15), dalje u tekstu ZID ZPK. VSRH je negirao i tražbinu potrošača konvertiranog CHF kredita prema tuženoj banci po osnovi povrata više plaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz kredita denominiranog u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Ističe da je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, protivan shvaćanjima VSRH izraženog u odluci posl. br. Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. i Rev 1172/2018. U odnosu na ništetnost Dodatka Ugovora ističe da tužitelj u ovom postupku, nakon konverzije, ne može imati bilo kakvu tražbinu na povrat stečenoga bez osnove zbog bilo kakve preplate, odnosno stjecanja bez osnove iz vremena kad se primjenjivao ugovor o kreditu u protuvrijednosti CHF, jer je izabrao izjednačiti se u svojem pravnom položaju s dužnikom u kreditu u valuti EUR, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Time je tužitelj raniju pravnu osnovu, s koje je primio i po kojoj je do tada otplaćivao kredit s retroaktivnim učinkom zamijenio posve novom pravnom osnovom. Stoga tužitelj više ne raspolaže zahtjevom koji bi se oslanjao na pravnu osnovu koja je njegovom voljom izgubila svaki pravni učinak u pogledu visine kreditne obveze, kojega je imala po izvorno sklopljenom ugovoru o kreditu u kunskoj protuvrijednosti CHF. Ističe kako je tužiteljica kao osnovu tužbenog zahtjeva uzela izračun sudskog vještaka kojim je izračunao samo pozitivne razlike tečaja, dok negativne nije uzela u obzir, kao ni izračun sudskog vještaka u kojem je u izračun uzeta u obzir i preplata tužiteljici prilikom provođenja konverzije. Protivi se preinaci tužbe kakao je to učinila tužiteljica u podnesku od 27. svibnja 2024., a ako sud istu dopusti ističe prigovor zastare na sve preinačene iznose. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troška postupka.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o namjenskom kreditu od 24. listopada 2006. (stranica 11-17 spisa), otplatna tablica (stranica 18-29 spisa), Dodatak Ugovoru o kreditu od 19. siječnja 2016. (stranica 30-38 spisa), dopis tuženika od 12. studeni 2015. (stranica 39 spisa), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (stranica 40-48, 81-89 spisa), pregled otvorenih stavki na dan 30. rujna 2015. (stranica 49, 91 spisa), obavijest o izračunu efekata konverzije (stranica 50 spisa), promet po kreditu (stranica 67-78 spisa), saslušana je tužiteljica (stranica 175-177 spisa), te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po FI, stalnom sudskom vještaku (stranica 199-223 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207703534 24. listopada 2006., po kojem je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje iznos od 79.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita,

- da je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,50% godišnje, promjenjiva,

- da je rok otplate kredita je određen na 30 godina, s korištenjem kredita najkasnije do 24. travnja 2007.,

- da je namjena kredita adaptacija obiteljske kuće,

- da su sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu 19. siječnja 2016. kojim su stranke provele postupak konverzije iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

- da je da je tužiteljica prihvatila izračun konverzije u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. (čl. 2. Dodatka Ugovoru o kreditu), te da iznos preostale glavnice na taj dan iznosi 66.449,09 CHF (čl. 4. Dodatka Ugovoru o kreditu), kao i da iznos preplate iznosi 7.180,56 kn (čl. 5. Dodatka Ugovoru o kreditu).

6. Prijeporno je:

- aktivna legitimacija,

- status potrošača,

- jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu, koje određuje promjenjivu kamatnu stopu i visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF, odnosno po Dodatku Ugovoru o kreditu u EUR, pa je li zbog toga Ugovor o kreditu od 24. listopada 2006, kao i Dodatak Ugovora o kreditu od 19. siječnja 2016., u cijelosti ništetan, ili su ništetne

- samo odredbe navedenog Ugovora o kreditu, koje određuju promjenjivu kamatnu stopu i visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF, kao i odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu koje određuju promjenjivu kamatnu stopu i visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti EUR, pa posljedično tomu,

- je li tužiteljica preplatila svoje dugovanje po Ugovoru o kreditu do sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu 19. siječnja 2016., u kojem je navedeno (čl. 2.) da je tužiteljica prihvatila izračun konverzije u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., te da iznos preostale glavnice na taj dan iznosi 66.449,09 CHF (čl. 4. Dodatka Ugovoru o kreditu), kao i da iznos preplate iznosi 7.180,56 kn (čl. 5. Dodatka Ugovoru o kreditu), te da će se isti koristiti za namirenje budućih anuiteta u visini do 50%, ,

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,

- zastara tražbine tužiteljice.

7. Na pravni odnos stranaka po Ugovoru o kreditu se primjenjuju odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

8. Među strankama nije prijeporno ni da je, sukladno čl. 502. a ZPP, vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača - korisnika kredita protiv više banaka, među ostalim i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je sud donio presudu 4. srpnja 2013. posl.br. P-1401/2012., kojom je utvrđeno da je, među ostalim, tuženik, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice koju je potrošač u obvezi vratiti te jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03), ovo u razdoblju do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama u pojedinom razdoblju važećeg Zakona o obveznim odnosima.

9. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike (dalje u tekstu VTSRH) posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a VSRH je 9. travnja 2015. donio presudu broj Revt-249/2014-2 kojom je odbijena, između ostalih, i revizija tuženika protiv navedene presude VTSRH.

10. Glede povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, za istaknuti je da je VTSRH presudom posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, te je VSRH odlukom posl. br. Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu VTSRH o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

11. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015., U- III-2536/2015., U-III-2547/2015., U-III-2565/2015., U-III-2603/2015., U-III-2604/2015. i U-III-2605/2015. od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu VSRH kojom je odbijen zahtjev usmjeren na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, nakon čega je VSRH rješenjem broj Revt- 575/2016-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, te je potom VTSRH 14. lipnja 2018. donio presudu posl.br. Pž-6632/2017, kojom je odbijena u tom dijelu, između ostalih, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013.

12. VSRH je presudom posl. br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu VTSRH posl. br. Pž-6632/2017 i u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu CHF uz koju je vezana glavnica.

13. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, korisnika kredita odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ovog postupka) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da pritom tuženik potrošače nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima, kao i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je odlučeno i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik, kao trgovac, i korisnici kredita, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci.

14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da je VSRH u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. ZOO, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina pa je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja je podnesena 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka prekinula je zastarijevanje. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Individualnu je tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 12. lipnja 2019., dakle očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

15. Istaknuti prigovor aktivne legitimacije nije osnovan. Kako je tužiteljica ugovorna stranka Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3207703534 od 24. listopada 2006. i Dodatka Ugovora o kreditu 19. siječnja 2016., to ona jest aktivno legitimirana ustati s tužbom kod suda spram tuženika radi potraživanja iz tog Ugovora. Činjenica da su neke uplate po Ugovoru o kreditu vršile treće osobe, koje je tuženik primio, ne utječu na aktivnu legitimaciju tužiteljice. Naime, sukladno čl. 161. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23), dalje u tekstu ZOO, obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba. Ukoliko bi neka druga osoba ispunila obvezu tužiteljice, a tuženik je prihvatio kao ispunjenje obveze tužiteljice jer je unio uplaćeni iznos u knjigovodstvenu karticu koja ima svojstvo vjerodostojne isprave i zatvorio tom uplatom dospjeli anuitet, tada se samo može raditi o pravnom odnosu između tužiteljice i treće osobe, a koji iznos se tuženika kao kreditora ne tiče jer je on priznao uplatu tužiteljici. Stoga je isti prigovor neosnovan.

16. Tuženik je u ovom postupku tvrdio da je tužiteljica bila na valjan način informirana o rizicima ugovaranja kredita s valutnom klauzulom vezanom uz valutu CHF i mogućim promjenama iznosa anuiteta uslijed promjene kamatne stope i tečaja, s tim da je neosnovano osporio da se radi o potrošačkom kreditu, kao i da tužiteljica nema svojstvo potrošača, jer navedena okolnost proizlazi iz iskaza tužiteljice koja navodi da je sa suprugom podignula kredit kako bi u kući njezinih roditelja dogradili kat i na taj način riješili stambeno pitanje. Službenica tužene joj je rekla da s obzirom na visinu svojih prihoda ispunjavaju uvjete jedino za kredit u valuti CHF. Sjeća se da je pitala službenicu banke vezano za tu valutu jer im je bila nepoznata, a da im je ona rekla da je to sigurno i da bi i ona sama uzela kredit u toj valuti. I suprug i tužiteljica su uzeli kredit u istoj valuti i mjesečni iznos im je iznosio oko 5.800,00 kuna. Vidjela je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali to je njoj značilo da ona može rasti 100,00-200,00 kuna, ali ne više, a osobna bankarica im ništa nije rekla vezano uz to. Isto tako nije ih upozorila na rizik ugovaranja valute CHF jer po njoj uopće nije bilo rizika i sama je rekla da bi digla taj kredit. Izgradili su kat kuće i riješili svoje stambeno pitanje, no međutim, kako su tečaj i kamata rasli, tako je njihova mjesečna rata sa 5.800,00 kuna narasla na 10.200,00 kuna što im je bilo neizdrživo i preživljavali su na način da bi jedan mjesec platili plin, a sljedeći struju jer nisu bili u mogućnosti plaćati anuitete kredita i režije, a doveli su se i u situaciju da su morali roditelje moliti da im daju za hranu. Nekoliko puta su dolazili u banku kada su tečaji kamate divljali kako bi razgovarali sa osobnom bankaricom, no međutim, jedino što su uspjeli dobiti informaciju je da ona više ne radi u toj poslovnici. Nakon što se izmijenio Zakon o potrošačkom kreditiranju, konvertirala je kredit u valutu EUR jer je to bio jedini zakonom dopušten način kako bi izbjegla neizvjesnost vezanu uz valutu CHF i kako ne bi izgubila stan. Kredit je zatvorila na način da je otišla u drugu banku i dignula kredit kako bi platila sve dugove za režije i izbjegla ovrhe, te kako bi zatvorila prijeporni kredit. Drži da je netočno izračunat iznos visine duga i preplate po Ugovoru o kreditu prilikom konverzije. Po zanimanju je novinarka, kao i njezin suprug, i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu bili vlasnici obrta ili trgovačkog društva u svom vlasništvu. Stan koji su izgradili u kući njezinih roditelja im služi za stanovanje. Tvrdi da s bankaricom uopće nije pregovarala vezano uz uvjete Ugovora o kreditu i nije ni znala da bi se moglo pregovarati s bankom, a Ugovor je prvi put vidjela kod javnog bilježnika gdje ga jest pročitala, ali ni javni bilježnik ih nije ništa upozorio vezano uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Imala je puno povjerenje u bankaricu i banku čiji je klijent dugi niz godina i nije joj palo na pamet da bi bila dovedena u takvu situaciju. Njezin suprug, kao i većina njezinih prijatelja, imali su istovrsne ugovore o kreditima. U trenutku kada je zaključivala Dodatak Ugovoru nije joj bilo poznato da bi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF bile ništetne. Drži da nije obeštećena sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu. Naime, kada je zaključila Ugovor o kreditu dugovala je banci 50.000,00 EUR, a nakon 10 godina otplate je dugovala 42.000,00 EUR, što je strašno. Kada je dolazila u banku i tražila osobnu bankaricu te kada je saznala da ista više ne radi u poslovnici, rekli su joj da budući da ona duguje neke anuitete ne može konvertirati kredit u neku drugu valutu, a da banka nije odgovorna za rast tečaja i kamatne stope, te da na to ne može utjecati. Posebno napominje da joj je teško stradalo zdravstveno stanje nakon tog razdoblja jer joj je dijagnosticiran dijabetes i Hashimoto, a također je izgubila dijete u visokom stupnju trudnoće. Kada joj je predočen Dodatak Ugovoru o kreditu usmeno je prigovorila izračunu budući da joj nije bilo jasno kako nakon deset godina otplate kredita može otplatiti samo 8.000,00 EUR i nešto. Poznat joj je pojam valutna klauzula na način da je daljnji kredit vezan uz određenu valutu i njezino kretanje tečaja, ali nije mogla predvidjeti da će se to dogoditi s ugovorenom valutom, niti ju je itko upozorio na moguće rizike. Misli da je zaprimala obavijesti banke o promjenama kamatne stope i pokušala je prigovarati odlazeći u banku jer nije to mogla plaćati, ali bez uspjeha.

17. Sud prihvaća iskaz tužiteljice jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužiteljica bila prosječan potrošač, te da se sredstvima kredita koristila za potrošačke svrhe (adaptaciju kuće u kojoj stanuje s obitelji), a tuženik nije dokazao suprotno. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužiteljici što znači ugovaranje valute CHF, kao i na temelju kojih parametara i kada se mijenja kamatna stopa.

18. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda VSRH, vrijedi odredba čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 502. c ZPP), slijedom čega su ovi prigovori neosnovani. Sukladno članku 502.c ZPP, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu sklopljenima od strane tuženika kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i prijeporni Ugovor, ništetna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s tim da je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je u konkretnom slučaju bilo pregovaranja oko spornih ugovornih odredbi, te da je tužiteljica bila upozorena na sve rizike predmetnog pravnog posla, odnosno da su joj objašnjeni parametri i metoda promjene kamatne stope, što međutim, nije s uspjehom učinio, jer iz iskaza tužiteljice, proizlazi da su joj u banci ponudili jedino kredit s valutnom klauzulom u CHF, jer da ona nije kreditno sposobna za drugačiji kredit, s obzirom na visinu njezine plaće, tako da je ona pristala na takav ugovor, koji je potpisala, te ga je pročitala, ali nije očekivala da bi kamata i tečaj mogli drastično rasti, a da joj bankovni službenik nije objasnio na koji način i vezano uz koje parametre će se mijenjati kamatne stopa, kao i rizike koje preuzima na sebe ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

19. U odnosu na ništetnost Ugovora o kreditu u cijelosti;

20. Iz naprijed navedenog slijedi da su odredbe konkretnog Ugovora o kreditu koji su sklopile stranke, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a koje su sadržane u čl. 2. i 3. Ugovora o kreditu, te u dijelu kojim je obveza vezana za valutu CHF, sadržana u čl. 7. Ugovora o kreditu, nepoštene i kao takve ništetne. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora u cijelosti, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan, čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora, u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

21. Prema odredbama čl. 1021. ZOO, bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, slijedom čega, ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli nije element bez kojeg ugovor o kreditu ne može opstati, jer je iznos kredita koji je tužiteljici stavljen na raspolaganje utvrdiv u kunama i iznos koji je ona morala vratiti prema otplatnom planu i bez te odredbe, a isto se odnosi i na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je u tom slučaju na cijelo ugovorno razdoblje primjenjiva početna kamatna stopa od 4,50%, pa ništetnost navedenih odredbi nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora, radi čega je prvopostavljeni tužbeni zahtjev usmjeren na ništetnost predmetnog Ugovora u cijelosti i posljedičnu isplatu svega onog što je tužiteljica u ispunjenju svoje obveze platila tuženiku, odbijen, kao i zahtjev za utvrđenjem ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu u cijelosti, te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

22. Naime, eventualnim utvrđenjem ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu došlo bi do ozbiljnog zadiranja u slobodu ugovaranja jer je zaključenje ugovora o kreditu s valjanim odredbama upravo u skladu s ugovornom voljom stranaka u trenutku sklapanja ugovora, u kojem bi smislu utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora bilo suprotno općem pravnom načelu pacta sund servanda i dovelo bi do narušavanja ugovorne ravnoteže putem miješanja suda nakon što je ugovor sklopljen, kao i do pravne nesigurnosti, posebno u dijelu gospodarskih aktivnosti. U odnosu na obje stranke predmetni je Ugovor ispunjen u granicama njegove valjanosti, dok tužiteljici nisu oduzeta postupovna sredstva zahtijevati isplatu preplaćenih iznosa, u dijelu u kojem su ugovorne odredbe utvrđene ništetnim. S druge strane, zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi valja pružati u okvirima koje određuje Direktiva i u okviru balansa koji je njezinim odredbama uspostavljen između pravnih učinaka nepoštenosti ugovornih odredbi i slobode ugovaranja (tako i F, J:

Zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, Načela i standardi zaštite u odlukama Suda Europske unije, "Narodne novine", Zagreb, 2018., str. 667.).

23. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i utvrđena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

24. Kako se radi o djelomičnoj ništetnosti, sud je prihvatio podredni tužbeni zahtjev, usmjeren na utvrđenje ništetnima odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika i odredbi kojima je ugovorena valutna. Pritom je za dodati da je pravomoćnom presudom donesenom u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi u svim ugovorima koje je tuženik u razdoblju navedenom u presudi sklopio, koje sadržajno odgovaraju onima koje je sud u tom postupku općenito utvrdio ništetnima, a predmetne odredbe sadržajno odgovaraju onima koje je sud u tom postupku utvrdio ništetnim. Nadalje, kako se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, sukladno čl. 328. ZOO, tužiteljica bez vremenskog ograničenja može tražiti da se tužbom utvrdi da su ništetne odredbe konkretnog ugovora koji je ona sklopila s tuženikom u tom razdoblju, a u kojem su ugovorene takve obveze za nju koje su u kolektivnom sporu utvrđene ništetnima.

25. Isto tako ona ima pravni interes za utvrđenje ništetnim spornih odredbi, iako je sklapanjem Dodatka ugovoru neravnoteža u pravima i obvezama otklonjena za buduće razdoblje, jer je istim Dodatkom Ugovor konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, što, međutim, ne znači da je tužiteljica, iako joj je priznata preplata tom prilikom, uistinu i obeštećena kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, odnosno ne znači da je u potpunosti dovedena u pravni položaj u kojem bi bila da u predmetnom Ugovoru nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli. Naime, o navedenom pitanju postojanja pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj ističe ništetnost ili traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF, a u slučajevima kada su stranke zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, već se je izjasnio i VSRH Hrvatske u svojoj odluci od 12. veljače 2019. donesenoj u predmetu posl. br. Rev- 2868/2018 povodom izvanredne revizije, u kojoj je postavljeno pitanje gubi li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

26. Na tako izričito postavljeno pravno pitanje, navedeni sud je izrazio stav da sama činjenica da su stranke Dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u valuti EUR, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenili odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. Ovo stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, kao i da ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO. Isto stajalište je taj sud izrazio i u kasnije donesenoj odluci posl. br. Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020. godine.

27. Po utvrđenju ovoga suda, tužiteljica, neovisno o zaključenom sporazumu o konverziji dana, ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno ovlaštena je u istoj pozivati se na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, odnosno tražiti utvrđenje njihove ništetnosti, kako bi na temelju toga ostvarila zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da joj pripadaju, odnosno kako bi ostvarila pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi, a takav zaključak je u skladu i s pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. godine u predmetu C-118/17 (V protiv Erste bank Hungary), prema kojem shvaćanju odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, i to kao da nikada nisu postojale, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Stoga u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama s ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe, kao što je to ovdje slučaj, to nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača, što znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužiteljica, mora imati mogućnost uspostave, činjenično i pravno, one situacije u kojoj bi se nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

28. Konverzija kredita u valuti CHF, onako kako je uređena navedenim Zakonom odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, i niti jedna odredba ZID ZPK/15 ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Konačno, treba imati u vidu i to da se tužiteljica niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka ugovoru ne odriče prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u valuti CHF.

29. Da zaključenje Dodatka po pravilima ZID ZPK/15 nije zapreka za utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu proizlazi iz činjenice da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i ugovorenom valutnom klauzulom (tako i VSRH u odlukama poslovni broj: Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Rev-809/2019 od 21. prosinca 2022.).

30. Prema čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu, banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

31. Kad obveza ima za činidbu iznos novca, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica na koji obveza glasi, osim kad zakon određuje što drugo (članak 21. ZOO-a). Odredba članka 22. ZOO-a, pak, dopušta sklapanje ugovora uz valutnu klauzulu, što znači da je dopuštena ugovorna odredba prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti

32. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti dijela članka 1. Ugovora o kreditu kojim je ugovoren iznos kredita u iznosu 79.000,00 CHF jer je tuženik stvarno isplatio ugovoreni iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti. Naime, tim člankom Ugovora o kreditu nije ugovorena otplata kredita vezana za tečaj CHF, već je ugovoren iznos kredita, tj. ugovorena je obveza banke da isplati kredit u dogovorenom iznosu. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne odnosi se na odredbu ugovora kojim je ugovoren iznos kredita u valuti CHF koji se isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, već se presuda odnosi na otplatu kredita gdje je iznos anuiteta vezan za tečaj CHF. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. u kolektivnom sporu proizlazi da je članak 1. Ugovora o kreditu odredba kojom se uređuje obveza banke, a ne potrošača, te takva odredba nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom. Zbog toga na utvrđenje ništetnosti tog dijela Ugovora o kreditu utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak. Osim toga, zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti članka 1. Ugovora o kreditu uz primjenu valutne klauzule u CHF proturječna je zahtjevu za isplatom preplaćenih iznosa anuiteta, imajući na umu da su iznosi koje je na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tužiteljica stvarno platila obračunavani upravo u odnosu na tečaj koji je, u skladu s člankom 1. Ugovora o kreditu, bio važeći na dan korištenja kredita. S obzirom na to da je riječ o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tuženika na isplatu kredita (iznos kredita), nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet ugovora) pa na temelju članka 84. ZZP ne podliježe testu poštenosti. Također, ne postoji niti jedan drugi razlog zbog kojeg bi članak 1. Ugovora o kreditu bio ništetan, niti je tužiteljica osporavala ugovoreni iznos kredita, slijedom čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (tako i u odlukama VSRH posl. br. Rev-274/24 i Rev-820/23.).

33. S obzirom na ništetnost navedenih odredbi, tuženik ne bi imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju istih, odnosno, sukladno čl. 323. ZOO, bio bi dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Nadalje, i člankom 1111. ZOO, koji uređuje institut stjecanja bez osnove, propisano je da je stjecatelj dužan vratiti dio imovine druge osobe koji je prešao u njegovu imovinu, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi, ako taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Pritom je za istaknuti da se tužiteljica može pozivati na utvrđenja iz presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, iako ne potražuje naknadu štete, jer pravilnim tumačenjem odredbe članka 502. c ZPP, proizlazi da taj termin podrazumijeva sve vrste, odnosno oblike kompenzacija koje potrošač postavlja prema trgovcu, a ne samo zahtjeve za naknadu štete, jer tužiteljica tvrdi da provedenom konverzijom nije u potpunosti obeštećena.

34. Na okolnost visine tražbine tužiteljice i tijeka kamata, odnosno izračuna razlike između iznosa koji je tužiteljica plaćala po osnovi promjenjive redovne kamatne stope i iznosa koji bi plaćala da je anuitete plaćala po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, kao i iznose koje je tužiteljica stvarno plaćala po osnovi valutne klauzule i iznosa koji bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, te izračuna razlike iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po FI iz Darfin d.o.o., stalnom sudskom vještaku.

35. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 3.312,01 EUR. Ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 5.421,03 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos. Ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -169,75 EUR, za anuitete koje je nalazom utvrđen manje plaćen iznos. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 3.237,83 EUR. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 20. siječnja 2016. prema prometima po kreditu iznosi 328.259,96 HRK odnosno 42.858,29 EUR. Iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 65.719,55 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju HNB-a na dan isplate kredita iznosi 303.864,53 HRK. Razlika između iznosa 328.259,96 HRK i iznosa 303.864,53 HRK je 24.395,43 HRK, odnosno 3.237,83 EUR. Prema obavijesti o izračunu efekata konverzije utvrđena je preplata tužiteljice po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 20. siječnja 2016. u visini 969,28 EUR. Ukupno zatezne kamate obračunate na više plaćene razlike s osnove promjene kamatne stope i tečaja do dana provođenja konverzije 20. siječnja 2016. iznose 3.727,76 EUR. U spisu na stranici 50 se nalazi obavijest o izračunu efekata konverzije sa izraženim stanjem preplate na dan 20. siječnja 2016. (dan provođenja konverzije - prema prometima po kreditu) u iznosu od 969,28 EUR. Ukoliko od izračunatih zateznih kamata na više plaćene razlike s osnove promjene kamatne stope i tečaja izračunatih do dana provođenja konverzije 20. siječnja 2016. oduzme iznos preplate utvrđen konverzijom dobijemo se iznos 2.758,48 EUR. Ukupno uplate po kreditu iznose 585.588,84 HRK. Ukoliko ukupne uplate po kreditu umanjimo za više plaćene iznose zbog promjene kamatne stope i tečaja dobije se iznos od 196.013,81 HRK, što iznosi manje od preostale glavnice na dan provedbe konverzije 20. siječnja 2016. izraženu u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita: Kada se oduzme iznos isplaćenog kredita od obračunatih zateznih kamata na uplate po kreditu zajedno s uplatama po kreditu preostaje iznos od 651.524,73 HRK, odnosno 86.472,20 EUR.

36. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer detaljno obrazložen, stručan i izrađen na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, a ni stranke na isti nisu imali prigovora u pogledu njegova računskog dijela.

37. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužiteljici dosuđen traženi iznos od 3.312,01 EUR na ime pretplate temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, 5.421,03 EUR na ime pretplate temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF (razlike u iznosu anuiteta u odnosu na početno ugovoreni tečaj CHF), temeljem čl. 1111. ZOO-a.

38. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužiteljici je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi (promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula) tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate, u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2022. na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a, uz uvećanje od pet, odnosno tri postotna boda jer je riječ o parnici između fizičke i pravne osobe, te od 1. siječnja 2023. do isplate, temeljem iste odredbe ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

39. Tužiteljica potražuje i 3.237,83 EUR na ime razlike glavnice. Taj zahtjev tužiteljica prvi put ističe na ročištu održanom 9. studeni 2023.i nije ga potraživala u tužbi.

40. Razlika glavnice je posljedica konvertirane glavnice u skladu s odredbama ZID ZPK/15 u eurima u kunskoj protuvrijednosti i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica obračuna po početnom tečaju. Kako je navedena razlika glavnice posljedica sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu između stranaka, te uzimajući u obzir da je tužiteljica uplatom 30. ožujka 2016., odnosno 18. travnja 2016. (stranica 213 spisa i 15 nalaza i mišljenja vještaka) zatvorila kredit i platila razliku glavnice, po stavu ovog suda, ona kao potrošač ima pravo i na tu razliku budući da konverzijom glavnica nije umanjena na onaj iznos na koji je ona kao potrošač imala pravo izuzećem ništetnih odredaba. Zato su po stavu ovog suda ništetne odredbe Dodatka Ugovora o kreditu iz čl. 4. i 5.jer su utemeljene na ništetnim odredbama Ugovora o kreditu koje posljedično čine ništetnim i te odredbe Dodatka Ugovoru o kreditu. jer glavnica nije umanjena Stoga joj je temeljem čl. 1111. ZOO-a, dosuđen taj iznos.

41. Na dosuđeni iznos razlike glavnice tužiteljici pripadaju zatezne kamate od 19. travnja 2016. do isplate na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a, kao prvog sljedećeg dana od dana uplate razlike glavnice, radi čega je odbijen zahtjev za zateznim kamatama od 21. siječnja 2016. do 18. travnja 2016. kao neosnovan.

42. Istaknuti prigovor zastare na ovaj zahtjev tužiteljice nije osnovan budući je razlika glavnice utvrđena ništetnom odredbom Dodatka Ugovoru o kreditu (čl. 4. i 5. Dodatka Ugovoru o kreditu), pa zastara počinje teći tek nakon što je pravomoćno utvrđena ništetnost te odredbe.

43. Sud je dopustio preinaku tužbe kako je to učinila tužiteljica u podnesku od 27. svibnja 2024., kojoj se tuženik protivio, jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a, a visinu tužbenog zahtjeva, budući je tuženik osporavao tužbeni zahtjev iz tužbe, je tužiteljica mogla saznati tek nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. U odnosu na istaknuti prigovor zastare u odnosu na preinačeni zahtjev ističe se da sve i kad bi povećanje tužbenog zahtjeva iz podneska od 27. svibnja 2024. bilo izvan roka, treba primijeniti odredbu čl. 241. ZOO-a prema kojoj podnošenjem tužbe (12. lipnja 2019.) za sve utužene iznose je prekinuta zastara, te taj prekid traje do pravomoćne odluke u ovom postupku, slijedom čega tužiteljica može raspolagati tužbenim zahtjevom na ovaj način tijekom parnice, zbog čega je isti neosnovan.

44. U odnosu na tvrdnju tužene da je tužiteljica u tužbenom zahtjevu tzv. negativne razlike nije uzela u obzir, ističe se da iz ZZP ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a jer se odredba članka 96. stavak 1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Naime pravna osnova po kojoj je tužiteljica plaćala manji tečaj nije otpala slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od tužiteljice u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Naime, kod ništetnosti ugovora, pa tako i djelomične ništetnosti, svaka strana ima pravo zatražiti restituciju temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, te je osnovna pretpostavka da bi se moglo odlučivati o zahtjevu tuženice da je ista istakla protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO, što je konkretno izostalo. Stoga nema mjesta umanjivati potraživanje tužiteljice na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli s onim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog i to samo na temelju općenitih prigovora materijalnopravne naravi tuženice u odnosu na visinu potraživanja tužitelja (tako i VSRH u Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

45. U odnosu na navod tužene da tužiteljica u tužbenom zahtjevu nije uzela u obzir izračun sudskog vještaka u kojem je u izračun uzeta u obzir i preplata tužiteljici prilikom provođenja konverzije, ističe se da prema obavijesti o izračunu konverzije (stranica 50 spisa) tužiteljici je priznata pretplata u visini 969,228 EUR (7.423,90 HRK). Sukladno čl. 6. Dodatka Ugovoru o kreditu postignut je sporazum stranaka o pretplati prema kojem će se ukupan iznos pretplate koristiti za namirenje budućih dospjelih anuiteta po kreditu u EUR na način da se 50% anuiteta podmiruje iz pretplate do iskorištenja cjelokupnog iznosa pretplate, dok je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli iznos anuiteta, slijedom čega tužiteljica nije ni bila u obvezi umanjiti iznos iz tužbenog zahtjeva za iznos pretplate budući je ista uračunata u anuitete nakon konverzije, a tužbeni zahtjev glede pretplate temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli se odnosi na preplaćene iznose do konverzije.

46. U odnosu na ništetnost Dodatka Ugovoru o kreditu 19. siječnja 2016. u cijelosti, kao i čl. 8 i 9. Dodatka Ugovora o kreditu;

47. Intencija zakonodavca prilikom donošenja ZID ZPK/15 bila je otklanjanje dužničke krize zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15). Ratio donošenja navedenog Zakona sadržana je u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Međutim odredbama ZID ZPK/15, nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

48. Ustavni sud Republike Hrvatske je u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske ZID ZPK-a/15 (U-I/3685/2015) odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

49. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK bavio se Vrhovni sud u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. U tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli", VSRH je odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VSRH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO, slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO-a o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

50. Relevantne odredbe ZID ZPK/15, kojima je uređeno načelo konverzije i način izračuna konverzije jesu članci 19.b i 19.c. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR. Stoga, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju ZID ZPK/15 koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

51. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Dodatka Ugovora o kreditu kao neosnovan u cijelosti, kao i čl. 8. i 9. Dodatka Ugovora o kreditu, budući da, po utvrđenju ovoga suda, navedene odredbe o kamatnoj stopi informiraju tužiteljicu o svim bitnim parametrima, kao i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate.

52. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

53. Pri odlučivanju o trošku postupka sud se rukovodio pravnim shvaćanjem izraženim u odluci VSRH posl. br. Rev-1471/2024 od 17. travnja 2025. prema kojem kod eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva (isticanja podrednih tužbenih zahtjeva), kada tužitelj uspije u jednom od njih, u pogledu određivanja troška parničnog postupka smatrat će se da je u cijelosti uspio u sporu i u skladu s tim će mu se odrediti trošak postupka, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva i samo za one radnje koje su bile potrebne za donošenje odluke u pogledu tog dijela zahtjeva.

54. Tužiteljici zastupanoj po odvjetnici priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 250 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 9.11.2023., 19.3.2024. i 6.5.2025. (Tbr 7. toč. 1. OT 750 bodova), sastava podneska od 30.10.2019., 13.9.2022., 27.3.2024. i 27.5.2024. (Tbr 8. toč. 1. OT 1.000 bodova), odnosno 2.000,00 bodova ili 4.000,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 1.000,00 EUR, što ukupno iznosi 5.000,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 663,61 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 249,52 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 5.913,13 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

55. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 17. lipnja 2025. do isplate.

56. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte