Poslovni broj: Us I-612/2024-23

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka te Tamari Taraš zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ZELENA LUKA d.o.o. Tisno, Put Jazine 328, OIB: 74477491818, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić, Fruk Morina, sa uredom u Rijeci, Jadranski trg 4/II i u Zagrebu, Ulica grada Mainza 11 te opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom uredu Dumančić, Rajković i Martić, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi razvrstavanja i kategorizacije ugostiteljskog objekta, nakon održane javne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja odvjetnika Slavena Martića, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja točke I. rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-18 od 18. siječnja 2024.

II. Poništava se točka II. rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-18 od 18. siječnja 2024. i istovremeno se sudi:

Ukidaju se točke 1., 2. i 3. rješenja o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti Ministarstva turizma Republike Hrvatske KLASA: UP/I-034-02/20- 04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020., dok u preostalom dijelu navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno.

III. Poništava se rješenje Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-19 od 2. srpnja 2024.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529- 06-1-24-18 od 18. siječnja 2024. pod točkom I.1. odbijen je zahtjev ugostitelja ZELENA LUKA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], ovdje tužitelj, za razvrstavanje i kategorizaciju objekta naziva OLIVIA GREEN CAMPING u [adresa], s jedinstvenim identifikatorom objekta 2f966e4d-bfd9-4a32-a9db-c7cc2784352c u vrstu „Kamp“ iz skupine „kampovi“, kategorije četiri zvjezdice, budući da tužitelj nije dokazao da je ispunjen uvjet propisan odredbom članka 24. stavak 1. točka 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21). Pod točkom I.2. je riješeno kako su troškovi postupka utvrđeni i naplaćeni u iznosu od 127,15 eura. Pod točkom II., pozivom na odredbu članka 100. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21,dalje ZUP), je ukinuto rješenje o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti Ministarstva turizma, KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020.

2. Točka II. osporenog rješenja tuženika ispravljena je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-19 od 2. srpnja 2024., na način da način da točka II. izreke rješenja KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-18 od 18. siječnja 2024. glasi: „Ukidaju se točke 1., 2. i 3. izreke rješenja o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti Ministarstva turizma KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020., dok u preostalom dijelu navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno." (točka 1.) Pod točkom 2. je riješeno kako ispravak pogreške iz točke 1. tog rješenja proizvodi pravni učinak od dana od kojeg proizvodi pravni učinak i rješenje koje se ispravlja.

3. Protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24- 18 od 18. siječnja 2024. tužitelj je pravodobno podnio tužbu koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 4. ožujka 2024.

4. Nadalje, tužitelj je i protiv rješenja tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-19 od 2. srpnja 2024. pravodobno podnio tužbu koja je kod ovog suda zaprimljena 22. kolovoza 2024. pod poslovnim brojem Us I-2053/2024.

5. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Us I-612/2024-10 od 2. rujna 2024. spojeni su spisi ovog suda pod poslovnim brojem Us I-612/2024 i Us I-2053/24, radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke, a sve pozivom na odredbu članka 107. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS), budući da se navedeni predmeti temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pri čemu je riješeno kako će se spojeni jedinstveni spis nadalje voditi pod gornjim poslovnim brojem.

6. U tužbi protiv rješenja tuženika od 18. siječnja 2024. tužitelj u bitnom ističe kako je tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja pogrešno primijenio odredbu članka 24. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, pri čemu citira stavak 5. navedene zakonske odredbe, budući da tužitelj (kao ugostitelj) nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta, te pojašnjava kako kamp na istoj lokaciji posluje već 40 godina, pri čemu je krajem 1980. poslovao pod nazivom KAMP TOMAS, da bi krajem 1990. nastavio poslovati pod nazivom AUTOKAMP DALMACIJA sve do 2019. godine, a nakon toga, sve do danas pod nazivom OLIVIA GREEN CAMPING. Cijelo to vrijeme kako se radi o istom obuhvatu kampa i obavljanju iste ugostiteljske djelatnosti. Stoga je mišljenja kako je u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 24. stavak 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, bilo potrebno samo utvrditi je li tužitelj registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te ima li pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom. Na navedene okolnosti, kako je tužitelj tijekom upravnog postupka dostavio presliku izvatka iz sudskog registra, ugovore o zakupu za katastarske čestice na kojima se nalazi predmetni kamp, geodetski situacijski nacrt te rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: Up/I-350-05/17-02/38, URBROJ: 2182/1-16-18-9 od 17. siječnja 2018. i KLASA: Up/I-350-05/13-02/684, URBROJ: 2182/1-16-13-8 od 05. travnja 2013., kojima kako su ozakonjeni svi objekti potrebni za kategorizaciju kampa, te koja rješenja da zamjenjuju u cijelosti uporabnu dozvolu te dokazuju kako građevina koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja. Nadalje, ističe kako je netočan zaključak tuženika da bi kamp predstavljao složenu građevinu, pri čemu da tuženik niti ne obrazlaže na temelju čega je izveo takav zaključak. Citira odredbu članka 2. stavak 1. Pravilnika o razvrstavanju i kategorizaciji ugostiteljskih objekata („Narodne novine“, broj 54/16, 68/19 i 120/19, dalje Pravilnik), te odredbu članka 3. točke 11. i 29. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te ističe kako da bi se radilo o složenoj građevini, prvenstveno bi se trebalo raditi o građevini, a što da tuženik ne obrazlaže u obrazloženju osporenog rješenja. Nadalje, navodi kako je tuženika obavijestio kako se vode još dva postupka radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, te je predložio i prekid postupka do okončanja upravnih postupaka koji se vode pred Šibensko-kninskom županijom, Upravnim odjelom za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: Up/I-350-05/13-02/2671 i KLASA: Up/I-350-05/13-02/15367, međutim, o kojem prijedlogu tuženik nije odlučio. Također, ističe kako je tuženika izvijestio da se lokacijskom informacijom ne može riješiti niti jedno prethodno ili drugo pitanje u ovom postupku, te ujedno navodi kako je u upravnom postupku, u slučaju da tuženik namjerava utvrđivati pitanja vezana za namjenu prostora i uvjetima provedbe zahvata u prostoru iz prostornih planova na određenom zemljištu, predložio odrediti očevid i vještačenje po vještaku mjerničke struke i vještaku građevinske ili arhitektonske struke, o kojim pak prijedlozima tuženik nije odlučio. Zaključno, ističe kako tuženik nije niti primijenio odredbu članka 15. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine 50/2020), te ističe kako je predmetni kamp poslovao i na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno dana 1. svibnja 1991., te je ujedno na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe („Narodne novine“, broj 92/10), odnosno 28. srpnja 2010., kamp poslovao na istom zemljištu kao i sada. Stoga, da se prema Zakonu smatra kako je kamp izgrađen temeljem pravomoćnog akta za provedbu prostornih planova te da je izdana uporabna dozvola. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika od 18. siječnja 2024., te ujedno potražuje trošak upravnog spora.

7. Podneskom od 12. travnja 2024. tužitelj je predložio da tužba u skladu s odredbom članka 42. ZUS-a ima odgodni učinak, odnosno predlaže da sud odgodi izvršenje osporenog rješenja tuženika 18. siječnja 2024., jer da će izvršenjem rješenja tijekom turističke sezone za tužitelja nastupiti nepopravljiva šteta, odnosno šteta koja bi se teško mogla popraviti. Pri tome ističe kako je ugostiteljski objekt Olivia Green Camping za razdoblje od 25. travnja do 15. svibnja 2024. zaprimio rezervacije od ukupno 262 osobe u vrijednosti od 60.842,61 eura. Također, da za ukupno razdoblje boravka za turističku sezonu od 1. travnja 2024. do 31. listopada 2024. kako je zaprimio rezervacije za ukupno 2459 osoba, u vrijednosti od 1.255.027,72 eura. Predmetne rezervacije kako su izvršene prije donošenja osporenog rješenja tuženika, dok je tužitelj primljene predujmove već iskoristio za redovite troškove poslovanja. Također, ističe kako bi, ukoliko bi izostali redoviti prihodi tužitelja za 2024., vrlo brzo nastupila nelikvidnost i nesolventnost, te posljedično nemogućnost daljnje otplate drugih financijskih obveza tužitelja. Dostavlja nagrade i priznanja za rad u razdoblju od 2021. do 2024. godine, te ističe kako je predmetni kamp kategoriziran od 2004. godine.

8. Podneskom od 30. srpnja 2024. tužitelj je izvijestio sud kako je u međuvremenu tuženik donio rješenje o ispravku od 2. srpnja 2024. kojim je sada ukinuta samo točka 1. do 3. rješenja od 6. srpnja 2020., a ne rješenje u cijelosti, te ističe kako se radi o procesno nedopuštenoj preinaci rješenja. S tim u vezi ističe kako je upravo temeljem rješenja Ministarstva turizma KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016., te imajući u vidu kako je osporenim rješenjem tuženika bilo ukinuto rješenje od 6. srpnja 2020. (privremeno rješenje) u cijelosti (na koji način je ukinuta i točka 5. tog rješenja kojim je bilo ukinuti rješenje tuženika KLASA: UP/I-335-05/15- 01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016.) obavljao djelatnost. Ističe kako posluje u kampu i trenutno se nalazi u sredini turističke sezone, a u periodu od 27. srpnja 2024. do 15. listopada 2024. da ima rezervirano 10855 noćenja, za čak 1818 osoba u vrijednosti od 815.593,95 eura. Stoga da bi mu nastala materijalna šteta najmanje u navedenom iznosu, a u slučaju izostanka navedenog prihoda, kako bi bio oštećen i državni proračun (PDV, porezi na dobit te ostali porezi i javna davanja). Slijedom iznijetog, tužitelj ustraje u prijedlogu da tužba ima odgodni učinak.

9. U tužbi protiv rješenja tuženika od 2. srpnja 2024. (rješenja o ispravku) tužitelj u bitnom ističe kako se u konkretnom slučaju ne radi o ispravljanju pogrešaka u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju, a kako je to propisano odredbom članka 104. ZUP- a, već o drugačijoj meritornoj odluci u postupku, odnosno o procesno nedopuštenoj preinaci rješenja od 18. siječnja 2024. Poziva se na pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznijeto u odluci pod poslovnim brojem Us-7871/11 od 30. kolovoza 2012., kako odredba članka 104. ZUP-a omogućuje ispravljanje pogrešaka koje su tehničke prirode i nedostataka koji su nastali prilikom pisane redakcije rješenja, odnosno prilikom prijepisa rješenja, ali ne i mijenjanje samog rješenja kroz institut ispravljanja pogrešaka. Ističe kako je protiv rješenja koje se ispravlja pokrenuo upravni spor, te ujedno pojašnjava kako je u međuvremenu obavljao djelatnost temeljem rješenja KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529- 03-16-6 od 25. srpnja 2016., a imajući u vidu da je rješenjem tuženika od 18. siječnja 2024 ukinuto rješenje od 06. srpnja 2020., a kojim se ukida rješenje od 25. srpnja 2016. Ističe kako je prema odredbi članka 25. stavak 1. Zakona o turističkoj djelatnosti produžen rok važenja rješenja o kategorizaciji od 25. srpnja 2016. do 31. prosinca 2024. godine, ako je u roku u roku podnesen zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine nadležnom upravnom tijelu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, sukladno posebnom propisu kojim je uređeno postupanje s nezakonito izgrađenim zgradama. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak. Također, predlaže da tužba ima odgodni učinak u smislu odredbe članka 41. stavak 2. ZUS-a iz naprijed navedenih razloga.

10. U odgovoru na tužbu tužitelja radi poništenja rješenja tuženika od 18. siječnja 2024. tuženik u bitnom ističe kako se zahtjev tužitelja od 2. ožujka 2020. odnosi na kategorizaciju i razvrstavanje ugostiteljskog objekta jer je u predmetnom objektu došlo do promjene, odnosno povećanja smještajnog kapaciteta od 120 na 130 smještajnih jedinica i podizanja kategorije od tri na četiri zvjezdice, a ne na nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, a kako to tužitelj pogrešno smatra, pa su uvjeti koje mora ispunjavati ugostitelj za ishođenje rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta propisani odredbom članka 24. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Također, da nije od utjecaja i navod tužitelja kako je on nastavio obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta, da kamp posluje na istoj lokaciji preko 40 godina, budući da je na predmetnom objektu došlo do navedenih promjena, dok je odredbom članka 25. stavak 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano kako se rješenje za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti može izdati ako u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju. Nadalje, a u pogledu pozivanja tužitelja na naprijed navedena rješenja o izvedenom stanju izdana od Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, ističe kako se rješenjem od 17. siječnja 2018. ozakonjuje zgrada u kojoj se nalazi sanitarni čvor u funkciji kampa, dok se rješenjem od 5. travnja 2013. ozakonjuju zgrade: recepcije, sanitarnog čvora i vešeraja u kampu Dalmacija, a što kako ne može zamijeniti uporabnu dozvolu za kamp kao složenu građevinu, odnosno sklop više međusobno povezanih i/ili tehnološki povezanih građevina. Citira odredbu članka 3. stavak 1. točka 42. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23), kojom je propisan složeni zahvat u prostoru, kao i na mišljenje Ministarstva graditeljstava i prostornoga uređenja KLASA: 3610-01/19- 02/506, URBROJ: 531-09-19-3 od 12. studenog 2019., kako je za složeni zahvat u prostoru potrebna uporabna dozvola. Tuženik dalje ističe kako je zaprimio od Državnog inspektorata rješenje KLASA: UP/I-362-02/19-02/1269, URBROJ: 443-02- 03-12-02-23-112 od 20. lipnja 2023., kojim je tužitelju naloženo uklanjanje određenih građevina izgrađenih u funkciji predmetnoga ugostiteljskog objekta. Također, upućuje i na Lokacijsku informaciju od 12. prosinca 2023., prema kojoj na predmetnim česticama nije moguća izgradnja kampa. U pogledu prigovora tužitelja koji se tiču primjene odredbe članka 15. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, ističe kako se navedeni zakon ne odnosi na tužitelja, budući da je tužitelj oduvijek trgovačko društvo u privatnom vlasništvu, te ujedno spisu predmeta ne prileži rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

11. U odnosu na tužbu podnesenu radi poništavanja rješenja tuženika od 2. srpnja 2025. (rješenja o ispravku) tuženik u bitnom ističe kako je nakon donošenja rješenja od 25. srpnja 2016. došlo do povećanja smještajnog kapaciteta sa 120 na 130 smještajnih jedinica i podizanja kategorije s tri zvjezdice na četiri, pa se ugostiteljska djelatnost ne može obavljati temeljem rješenja od 25. srpnja 2016., već je potrebno provesti novi postupak razvrstavanja i kategorizacije predmetnog objekta. Nadalje, ističe kako se u konkretnom slučaju radi o očitoj netočnosti u rješenju KLASA: UP/I- 034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-01-24-18 od 18. siječnja 2024., koja je ispravljena osporenim rješenjem tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te potražuje trošak upravnog spora koji se odnosi na trošak zastupanja službene osobe za zakazanom ročištu.

12. U sporu je održana rasprava 27. svibnja 2025. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužitelja dodatno istaknuo kako se u rješenju o ispravku radi o cjelovitoj, smislenoj i dalekosežnoj izmjeni izreke rješenja koja se ne može označiti kao omaška u pisanju, jer da navedeni ispravak dovodi u pitanje obrazloženje rješenja od 18. siječnja 2024., koje bi postalo nejasno, a sami ispravak da praktično predstavlja novu meritornu odluku.

13. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbi i zastupanja na raspravi 27. svibnja 2025., svaka radnja 500 bodova, 1500 bodova (1 bod = 2 eura), sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%, te uvećano za trošak putovanja od 303,60 eura (690 km x 0,44 eura) i trošak cestarine od 44,20 eura, odnosno ukupno 4.097,50 eura.

14. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja točke I. rješenja KLASA: UP/I-034- 02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-18 od 18. siječnja 2024. nije osnovan, a radi poništenja točke II. rješenja KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-18 od 18. siječnja 2024. je djelomično osnovan.

16. Tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/I-034- 02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-19 od 2. srpnja 2024. je osnovan.

17. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529- 06-1-24-18 od 18. siječnja 2024., te rješenja o ispravku tog rješenja KLASA: UP/I-034- 02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-19 od 2. srpnja 2024., pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

18. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom tužitelja za proširenje i novu kategorizaciju kampa, kako je u postupku obavljen očevid 18. lipnja 2020. u ugostiteljskom objektu OLIVIA GREEN CAMPING u [adresa], o čemu u spisu prileži zapisnik. Na zapisniku se navodi kako zahtjevom tužitelj, kao ugostitelj, predlaže da se ugostiteljski objekt razvrsta u vrstu KAMP i kategorizira u kategoriju koja se označava s četiri zvjezdice. Iz zapisnika nadalje proizlazi kako ugostiteljski objekt ima ukupno 130 smještajnih jedinca, kako je smještajni kapacitet objekta 390 gostiju, kako struktura smještajnog kapaciteta je 10 kamp mjesta i 120 kamp parcela s 48 mobile homova.

19. Nadalje, iz spisa predmeta dalje proizlazi kako je tuženik povodom zahtjeva tužitelja donio rješenje o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020. kojim se pod točkama 1. i 2. utvrđuje kako ugostiteljski objekt naziva OLIVIA GREEN CAMPING u [adresa], u kojem ugostiteljsku djelatnost obavlja ugostitelj ZELENA LUKA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], ispunjava uvjete propisane za vrstu "Kamp" iz skupine "Kampovi", te se razvrstava u vrstu "Kamp", te se ugostitelju odobrava početak obavljanja ugostiteljske djelatnosti i prije pribavljanja konačnog rješenja o kategoriji ugostiteljskog objekta vrste "Kamp". Pod točkom 3. je riješeno kako se privremeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu naziva OLIVIA GREEN CAMPING u [adresa], odobrava na rok od 6 (šest) mjeseci računajući od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja. Pod točkom 4. je utvrđeno kako su troškovi postupka očevidi utvrđeni i naplaćeni u ukupnom iznosu od 958,00 kuna. Pod točkom 5. je riješeno kako se tim rješenja ukida rješenje Ministarstva turizma, KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016., kojim je ugostiteljski objekt iz točke 1. ove izreke bio razvrstan u vrstu "Kamp" i kategoriziran kategorijom koja se označava s tri zvjezdice.

20. Osporenim rješenjem tuženika, po provedenom postupku, odbijen je zahtjev tužitelja za razvrstavanje i kategorizaciju ugostiteljskog objekta naziva OLIVIA GREEN CAMPING, uz obrazloženje u bitnom kako na katastarskim česticama na kojima se nalazi predmetni objekt nije moguća izgradnja kampa, dok tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio dokaz o uporabljivosti građevine - uporabnu dozvolu za kamp, odnosno nije dokazao kako je ispunjen uvjet iz odredba članka 24. stavak 1. točka 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti da objekt ispunjava uvjet sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, tuženik ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

21. Sud je suglasan s utvrđenjem tuženika u cijelosti, budući da je utemeljeno na činjeničnom stanju utvrđenom tijekom upravnog postupka, te je utemeljeno na zakonskim odredbama kojima je uređenja predmetna upravna stvar.

22. Naime, odredbom članka 19. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je kako ugostitelj može obavljati ugostiteljsku djelatnost ako ishodi rješenje nadležnog upravnog tijela, odnosno Ministarstva da ugostiteljski objekt ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona. Prema stavku 2. te zakonske odredbe iznimno od stavka 1. ovoga članka, ugostitelj može početi obavljati ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskim objektima iz skupine »Hoteli« i ugostiteljskim objektima iz skupine »Kampovi« koji se kategoriziraju, prije nego što od Ministarstva ishodi rješenje o kategoriji objekta, ako ishodi rješenje za vrstu te ako je za građevinu, koja je, odnosno u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt, u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje gradnja ishodio odgovarajući akt prema kojem se građevina smije početi rabiti.

23. Odredbom članka 21. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je kako Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard, odnosno dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Hoteli« i »Kampovi«. Prema stavku 3. te zakonske odredbe Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, u slučaju iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za početak obavljanja ugostiteljske djelatnosti i privremeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u određenom objektu, najdulje godinu dana od dana njegove izvršnosti.

24. Odredbom članka 24. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je kako će se rješenja iz članka 20. stavak 1. i 2. i članka 21. stavka 1. ovoga Zakona izdat ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. ovoga Zakona uz sljedeće uvjete: 1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, 2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, 3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta, 4. da ispunjava i druge uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, 5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti. Stavkom 5. navedene zakonske odredbe propisano je da ako se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da se u poslovnom prostoru ili objektu, odnosno prostoru stambene namjene, za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja, već obavljala ugostiteljska djelatnost, u tom postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta, da propisani uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni te da u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju, pri čemu u skladu sa stavkom 6. te zakonske odredbe je ugostitelj dužan uz zahtjev priložiti izjavu da nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta.

25. Ugostiteljske usluge koje se moraju i mogu pružati u pojedinoj vrsti, vrste koje mogu biti klupskog tipa, minimalni uvjeti, vrste koje se kategoriziraju, kategorije, uvjeti za kategorije, oznake za vrste i kategorije, način označavanja vrsta i kategorija te sastav povjerenstva koje provodi očevid u objektu propisani su odredbama Pravilnika.

26. Prema odredbi članka 2. stavak 1. Pravilnika ugostiteljski objekt iz skupine »Kampovi« je poslovni objekt i funkcionalna cjelina u kojem ugostitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost odnosno pruža ugostiteljske usluge (smještaja, prehrane, pića i napitaka) u ugostiteljskim sadržajima i koji mora imati zajedničke sadržaje i osnovne smještajne jedinice.

27. Odredbom članka 14. Pravilnika je propisano kako osnovna smještajna jedinica je otvoreni prostor, uređen i opremljen za kampiranje, pri čemu je kampiranje u skladu sa stavkom 2. boravak gosta na osnovnoj smještajnoj jedinici u pokretnoj opremi za kampiranje. Stavkom 3. je propisao kako osnovne vrste smještajnih jedinica su: 1. Kamp mjesto i 2. Kamp parcela. Stavkom 7. je propisano kako pokretna kućica (mobilhome) je pokretna oprema za kampiranje od čvrstog materijala, nije čvrsto vezana za tlo (može se maknuti), ima kupaonicu.

28. Prema odredbi članka 45. stavak 3. Pravilnika zahtjevu za izdavanje rješenja o ispunjavanju uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta se prilaže sljedeća dokumentacija:

1. izvadak iz sudskog registra odnosno rješenje o upisanom obrtu i/ili preslik obrtnice, 2. o pravu korištenja poslovnog prostora,

3. akt o uporabljivosti objekta (uporabna dozvola i drugo),

4. geodetski snimak objekta, izrađen od ovlaštene osobe, u mjerilu koje omogućava prepoznavanje svih karakteristika kampa (prometnica, građevina, smještajnih jedinica i drugog).

29. Odredbom članka 3. stavak 1. točka 11. Zakona o gradnji je propisano kako građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem. Pri tome je za navesti kako prema navedenoj zakonskoj odredbi da bi se za određenje da bi se objekt smatrao građevinom nije odlučno je li trajno povezan s tlom.

30. Točkom 29. stavaka 1. članka 3. Zakona o gradnji propisano je kako složena građevina je sklop više međusobno funkcionalno i/ili tehnološki povezanih građevina.

31. Prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 29. Zakona o prostornom uređenju namjena prostora, površina, zemljišta, odnosno građevina je planirani sustav korištenja prostora, površina, zemljišta, mora odnosno uporabe građevina, određena, odnosno propisana prostornim planom, a prema točki 52. zahvat u prostoru je svako građenje građevine, rekonstrukcija postojeće građevine i svako drugo privremeno ili trajno djelovanje ljudi u prostoru kojim se uređuje ili mijenja stanje u prostoru.

32. Odredbom članka 114. u stavku 1. Zakona o prostorom uređenju propisano je kako se svaki zahvat u prostoru provodi u skladu s prostornim planom, odnosno u skladu s aktom za provedbu prostornog plana i posebnim propisima, ako ovim Zakonom ili propisima kojima se uređuje gradnja nije propisano drukčije, dok je u stavku 2. propisano kako se svaki zahvat u prostoru provodi u skladu s prostornim planom, odnosno u skladu s aktom za provedbu prostornog plana i posebnim propisima, ako ovim Zakonom ili propisima kojima se uređuje gradnja nije propisano drukčije.

33. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je tijekom upravnog postupka dostavljeno rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava u [adresa], KLASA: UP/I-362-02/19-02/1269, URBROJ: 443-02-03-12-02- 23-112 od 20. lipnja 2023., pregledom kojeg je utvrđeno kako se tim rješenjem trgovačkom društvu ZELENA LUKA d.o.o. [adresa] (ovdje tužitelju) naređuje da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni građevine izgrađene u funkciji kampa „Olivia Green Camping“ na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u [adresa], predio Jazine, izvan granica građevinskog područja, i to: građevine i bazene (točka 1.1. izreke rješenja) izgrađene bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole; potporne zidove (točka 1.2. izreke rješenja) izgrađene bez glavnog projekta izrađenog u skladu s prostornim planom; te ostale građevine (točka 1.3. izreke rješenja) izgrađene bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi kako su tijekom inspekcijskog postupka izvršeni uvidi u: lokacijsku dozvolu KLASA: UP/I-350-05/97-01/36 od 9. travnja 1998., rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-350-05/13-02/684, URBROJ: 2182/1-16-13-8 od 05. travnja 2013. (pravomoćno 22. svibnja 2013.), rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-350-05/17- 02/38, URBROJ: 2182/1-16-18-9 od 17. siječnja 2018., koji kako su izdani za građevine na k. č. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]. Rješenjima o izvedenom stanju kako su ozakonjene: recepcija, sanitarni čvor, vešeraj i sanitarni čvor u funkciji kampa; za restoran u funkciji kampa kako je izdana navedena lokacijska dozvola, bez prava gradnje, dok još uvijek nije izdana građevinska dozvola, međutim, da je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, slijedom čega navedena građevina nije obuhvaćena tim rješenjem.

34. Slijedom iznijetog činjeničnog stanja, sud nalazi pravilnim utvrđenje tuženika kako u konkretnom slučaju predmetni kamp je složena građevina, za koju je tužitelj dužan ishoditi uporabnu dozvolu, pri čemu je za navesti kako je tužitelj zaključkom tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-01-01-01/3-23-6 od 18. travnja 2023. bio pozvan, između ostalog, dostaviti dokaz o uporabljivosti objekta (uporabnu dozvolu za KAMP) sukladno Zakonu o gradnji s klauzulom pravomoćnosti, međutim, tužitelj nije postupio po nalogu tuženika.

35. Nastavno je za istaći kako je tijekom upravnog postupka pribavljena i Lokacijska informacija od Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, prostorno uređenje, gradnju i komunalne poslove, Sjedište [adresa], KLASA: 350- 05/23-10/001181, URBROJ: 2182-16/23-23-0003 od 12. prosinca 2023. za kat. čest. [katastarska čestica], *913, *914 i *915, sve K. O. [katastarska općina] (Općina Tisno), iz koje proizlazi kako se predmetno zemljište nalazi unutar obuhvata Prostornog plana Šibensko-kninske županije VI. ID ("Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije", broj 11/02., 10/05. -uskl. 3/06., 5/08., 6/12., - pročišć. tekst, 8/13.-ispr., 2/14. i 4/17., dalje PPŽ Šibensko-kninske) i Prostornog plana uređenja Općine [adresa] – IX.ID ("Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije", broj 01/07., 14/09. – ispravak, i "Službeno glasilo opčine Tisno", broj 02/14., 08/15., 04/16., 06/18., 04/19., 03/20., 03/21., 5/22., 10/22., 2/23. i 3/23, dalje PPUO Tisno). Prema PPŽ Šibensko-kninske, predmetne katastarske čestice se nalaze izvan prostora/površina za razvoj i uređenje naselja, odnosno izvan građevinskog područja naselja, u području ostalo obradivo poljoprivredno tlo, kako je to prikazano u kartografskom prikazu 1.0. Korištenje i namjena prostora, a prema PPUO [adresa], predmetne katastarske čestice se također nalaze izvan područja za razvoj i uređenje površina naselja i izvan područja za razvoj i uređenje površina izvan naselja, odnosno izvan granica građevinskog područja naselja, u području ostalih površina: poljoprivredno tlo isključivo osnovne namjene, ostala obradiva tla, oznake P3, kako je to prikazano na kartografskom prikazu 1. Korištenje i namjena površina. Sukladno navedenom, kako na predmetnim česticama nije moguća izgradnja kampa.

36. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako je pravilno odbijen zahtjev tužitelja, dok prigovor tužitelja kako je predmetni upravni postupak trebalo provesti u skladu s odredbom članka 24. stavak 5. Zakona o ugostiteljskoj dokumentaciji nema uporište u podacima sadržanim u spisu tuženika, a iz kojih nesporno proizlazi kako je u predmetnom objektu došlo do povećanja smještajnog kapaciteta od 120 do 130 smještajnih jedinica, te do podizanja kategorije od tri na četiri zvjezdice, dakle, bitnih promjena. Naime, rješenjem o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016. predmetni kamp je bio kategoriziran kategorijom koja se označava sa tri zvjezdice, te je utvrđeno kako kamp ima 120 smještajnih jedinica, a struktura smještajnog kapaciteta je 10 kamp mjesta, te 110 kamp parcela s 19 mobilehomova, dok je očevidom obavljenim 18. lipnja 2020. utvrđeno kako kamp ima ukupno 130 smještajnih jedinca, a struktura smještajnog kapaciteta je 10 kamp mjesta, te 120 kamp parcela s 48 mobilehomova, te je dano mišljenje za donošenje privremenog rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u vrsti KAMP, kategorije koja se označava s četiri zvjezdice.

37. Nadalje, a u pogledu pozivanja tužitelja na odredbu članka 15. stavak 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, za istaći je kako je točno da se u smislu navedene zakonske odredbe propisuje kako se u smislu toga Zakona za kampove koji su izgrađeni do dana stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96, 118/99) i koji su predmet toga Zakona, smatra da su izgrađeni temeljem pravomoćnog akta za provedbu prostornih planova te da je izdana uporabna dozvola. Međutim, tužitelj u tim smislu tijekom upravnog postupka, kao i tijekom ovog upravnog spora, nije dostavio nikakve dokaze, odnosno rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, a kako je to pravilno naveo tuženik u odgovoru na tužbu, dok je iz zapisnika s očevida razvidno kako je tužitelj s ciljem proširenja i podizanja kategorije kampa započeo radove koji su u to vrijeme još bili u tijeku, odnosno iz rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava u [adresa], nesporno proizlazi kako je izgradio građevine bez da je prethodno ishodio akte za gradnju istih, pa se navodi tužitelja u tom smjeru otklanjanju kao neosnovani.

38. Slijedom sveg navedenog, sud je ocijenio kako točkom I. osporenog rješenja tuženika od 18. siječnja 2024. nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

39. U pogledu točke II. osporenog rješenja tuženika od 18. siječnja 2024., koja je donesena pozivom na odredbu članka 100. stavak 3. ZUP-a, ocjena je ovog suda kako nije bilo mjesta ukidanju rješenja o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020. u cijelosti, odnosno pod točkama 4. i 5.

40. Naime, odredbom članka odredbom članka 100. stavak 3. ZUP-a propisano je da ako prema okolnostima slučaja prije okončanja postupka treba donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na temelju činjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja. To rješenje mora biti označeno kao privremeno (privremeno rješenje). Privremeno rješenje ukinut će se rješenjem kojim se rješava o upravnoj stvari.

41. Odredbom članka 161. stavak 1. ZUP-a propisano je kako javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima.

42. Odredbom članka 21. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je kako Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za vrstu i kategoriju ugostiteljskih objekata iz skupine »Hoteli«, za vrste hotela i vrste kojih se kategorije označavaju zvjezdicama te iz skupine »Kampovi«, za vrste kampova koji se kategoriziraju (stavak 1.); kako Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard, odnosno dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Hoteli« i »Kampovi« (stavak 2.); kako Ministarstvo, na zahtjev ugostitelja, u slučaju iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona, rješenjem utvrđuje ispunjavanje uvjeta za početak obavljanja ugostiteljske djelatnosti i privremeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u određenom objektu, najdulje godinu dana od dana njegove izvršnosti (stavak 3.); kako troškove postupaka iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka snosi ugostitelj.

43. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020. obavljen je očevid, za kojeg su utvrđeni troškovi (putni troškovi, dnevnice i noćenje) u iznosu od 958,00 kuna, za koje je obvezan tužitelj zaključkom tuženika od 23. lipnja 2020., te kojeg je i platio. Dakle, radi se o radnji koja je obavljena, te o nastalim troškovima koji su plaćeni, slijedom čega nije bilo mjesta ukidanju točke 4. privremenog rješenja od 6. srpnja 2020.

44. Nadalje, imajući u vidu utvrđenja iz zapisnika tuženika prilikom očevida od 18. lipnja 2020., te sadržaj rješenja o privremenom obavljanju ugostiteljske djelatnosti KLASA: UP/I-335-05/15-01/259, URBROJ: 529-03-16-6 od 25. srpnja 2016., odnosno kako je istim predmetni kamp kategoriziran kategorijom koja se označava sa tri zvjezdice, te je utvrđeno kako kamp ima 120 smještajnih jedinica, a struktura smještajnog kapaciteta je 10 kamp mjesta, te 110 kamp parcela s 19 mobilehomova, to se ugostiteljska djelatnost ne može obavljati na temelju tog rješenja, koje je pravilno ukinuto točkom 5. privremenog rješenja tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020. Stoga, prema ocjeni ovog suda nije bilo niti mjesta ukidanju točke 5. privremenog rješenja tuženika KLASA: UP/I-034- 02/20-04/8, URBROJ: 529-06-02-02/1-20-5 od 6. srpnja 2020.

45. Slijedom iznijetog, kako je primarna zadaća suda zaštita zakonitosti pa sud u upravnom sporu nije vezan za zahtjeve postavljene u tužbi, sud je pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a poništio točku II. osporenog rješenja tuženika od 18. siječnja 2024. i istovremeno presudio kako se ukidaju točke 1., 2. i 3. privremenog rješenja tuženika od 6. srpnja 2020., dok u preostalom dijelu navedeno rješenje ostaje neizmijenjeno. Stoga je presuđeno kao pod točkom II. izreke presude.

46. Odredbom članka 104. stavak 1. ZUP-a je propisano kako javnopravno tijelo može rješenjem ispraviti pogreške u imenima ili brojevima, pisanju ili računanju te druge očite netočnosti u rješenju koje je donijelo ili u njegovim ovjerenim prijepisima. Dakle, navedena norma ima u vidu ispravljanje tehničkih pogrešaka i nedostataka koji su nastali prilikom pismene redakcije rješenja, odnosno prilikom prijepisa rješenja, te se ispravljanjem pogrešaka u rješenju ne može mijenjati samo rješenje, a što je upravo učinjeno rješenjem tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-19 od 2. srpnja 2024.

47. Slijedom iznijetog, te imajući u vidu naprijed utvrđeno, sud je pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a meritorno poništio rješenje tuženika KLASA: UP/I-034-02/20-04/8, URBROJ: 529-06-1-24-19 od 2. srpnja 2024., pa je presuđeno kao pod točkom III. izreke presude.

48. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 2. ZUS-a kojom je propisano da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu. Slijedom navedenog, kako je tužbeni zahtjev tužitelja dijelom usvojen, a dijelom odbijen, sud je riješio kako svaka stranka snosi svoje troškove. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

49. U pogledu prijedloga da tužba ima odgodni učinak za navesti je kako je odredbom članka 42. ZUS-a propisano kako sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

50. Dakle, tumačeći navedenu odredbu ZUS-a, sud u upravnom sporu može (ali ne mora) odlučiti da tužba odgađa izvršenje pojedinačne odluke javnopravnog tijela ako su ispunjene kumulativno ove pretpostavke: da bi izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju bila nanesena kakva teško popravljiva šteta, da zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, te da takva odgoda nije protivna javnom interesu.

51. Pri tome, težište odgode nije u činjenici da će izvršeniku nastati šteta, jer će ista nastati gotovo svakim izvršenjem, već da bi se takva šteta teško mogla popraviti s gledišta štetnih posljedica koje nastaju na strani tužitelja. Stoga je tužitelj u prijedlogu dužan obrazložiti i argumentirati kakvu bi štetu mogao imati u slučaju izvršenja pojedinačne odluke prije okončanja upravnog spora i zbog čega bi se ta šteta teško mogla popraviti ako se odluka u upravnom sporu stavi izvan snage te uz prijedlog podnijeti i dokaze budući da bez njih sud teško može utvrditi o kakvoj se šteti radi i je li ona teško popravljiva, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio.

52. Naime, tužitelj nije priložio nikakve dokaze o uplati rezervacija ili nekakvih predujmova, kao i neke druge dokaze kojima bi tužitelj dokazao nastup štete koja bi se teško mogla popraviti (primjerice ugovori o radu koji će se otkazati), dok samo podaci o broju rezervacija nisu dokazi kojima se dokazuje nastup teško popravljive štete.

53. Naime, za dopuštenost odgodnog učinka tužbe nije dovoljno da postoji mogućnost nastanka štete, već da bi se tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a što tužitelj u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim.

54. Stoga je na temelju odredbe članka 42. stavka 2. ZUS-a riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 17. lipnja 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje presude. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

DNA:

1. ZELENA LUKA d.o.o. Tisno, Put Jazine 328, putem opunomoćenika:

- odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić, Fruk Morina, sa uredom u Rijeci, Jadranski trg 4/II i u Zagrebu, Ulica grada Mainza 11

- odvjetnika u Odvjetničkom uredu Dumančić, Rajković i Martić, sa sjedištem u [adresa],

2. Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14

3. u spis