REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: SOLIS ECCO d.o.o. – pravna osoba i ĆP – odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.42.st.1.t.37. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Financijska agencija, Regionalni centar Zagreb, KLASA: 034-07/24-04/6570, URBROJ: 118-07-03-24-1, od dana 18. lipnja 2024.g., koji su ovom Sudu dostavljeni dana 16. rujna 2024.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 17.06.2025.g., u nazočnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i ujedno odgovorne osobe, kada je i objavljena presuda, temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. u vezi čl.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

pravna osoba: Solis ecco d.o.o. za proizvodnju i trgovinu električnom energijom, OIB: 82372024860, sa sjedištem u mjestu Velikoj Gorici, Fabijančić Stjepana – Jape 160 A, po predstavniku PP, prekršajno neosuđivana,

i

odgovorna osoba: ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i P rođene Z, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], SSS, pismen, vlasnik tvrtke MA-PE CONSULTING d.o.o., primanja oko 2.500,00, EURA, srednjeg imovnog stanja, rastavljen, otac jednog maloljetnog djeteta, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v i s u

što kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika nisu dostavili Fini do 30. travnja 2024. u bilo koju poslovnicu FINE na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata za statističke i druge potrebe, propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke) za prethodnu kalendarsku 2023.,

dakle nisu Fini u tekućoj godini, u zakonom propisanom roku, dostavili financijske izvještaje i dodatne podatke za nadzorne, statističke i druge potrebe,

čime su postupili suprotno odredbi iz čl.32.st.1. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) i time počinili prekršaj kažnjiv po čl.42.st.1.t.37. i st.2. istog Zakona, odnosno

[pravni kontinuitet]

čime su postupili suprotno odredbi iz čl.50.st.1. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24) i time počinili prekršaj kažnjiv po čl.60.st.1.t.42. i st.2. istog Zakona,

pa im se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 450,00 (četiristo pedeset) EURA,

a

ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 150,00 (sto pedeset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba su obvezni platiti novčane kazne u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljeni su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 (trideset) eura, svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

I/

1.

Financijska agencija, Regionalni centar Zagreb, temeljem čl.238.st.10. Prekršajnog zakona, dana 16.09.2024.g., pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, dostavila je ovom Sudu prigovor okrivljene pravne i odgovorne osobe, protiv Prekršajnog naloga koji je izdan I. i II. okrivljenima zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je dana 18.06.2024.g. izdao Prekršajni nalog broj: KLASA: 034-07/24-04/6570, URBROJ: 118-07-03-24-1, kojim je imenovanu pravnu i odgovornu osobu za navedeni prekršaj oglasio krivima i kaznio ih novčanim kaznama u iznosu od 1.320,00 eura, odnosno 660,00 eura, te ih obvezao na plaćanje troška u iznosu od 24,89 eura, svakog, ali su I. i II. okrivljeni pravodobno podnijeli prigovor zbog terećenog prekršaja, povodom čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredaba Prekršajnog zakona proveo glavnu raspravu.

3.

Na ispitivanju kod ovog Suda predstavnik okrivljene pravne osobe i ujedno okrivljena odgovorna osoba iskazao je da je on bio direktor trgovačkog društva SOLIS ECCO d.o.o., a u istom je bio i odgovorna osoba, zbog čega daje obranu kao predstavnik navedene pravne osobe i odgovorna osoba ujedno.

Iskazuje da su krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret prekršajnim nalogom.

Priznaje da pravna osoba i on kao odgovorna osoba nisu FINI dostavili u bilo koju poslovnicu FINE na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje, bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke, za prethodnu kalendarsku 2023. godinu. Ističe kako počinjenim prekršajem za nikoga nisu nastupile nikakve štetne posljedice. Žao mu je što počinjen ovaj prekršaj. Obećava da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo. Moli Sud da mu priznanje i kajanje i sve olakotne okolnosti uzme u obzir prilikom donošenja odluke te da donese najpovoljniju odluku za njih.

4.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Prekršajni nalog Financijske agencije, Regionalni centar Zagreb, KLASA: 034-07/24-4/4570, URBROJ: 118-07-03-24-1 izdan 18. lipnja 2024., prigovor podnesen 5. srpnja 2024., izvadak iz Registra godišnjih financijskih izvještaja za 2023. za SOLIS ECCO d.o.o. od 5. rujna 2024. i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za SOLIS ECCO d.o.o. i PP od 10. lipnja 2025.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane, odnosno priznanja predstavnika I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljene odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode postupili suprotno odredbi:

iz čl.32.st.1. i 2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24), na način pobliže opisan u izreci ove presude, pa da su tako počinili prekršaj kažnjiv po čl.42.st.1.t.37. i st.2. istog Zakona,

odnosno [pravni kontinuitet] da su postupili suprotno odredbi:

iz čl.50.st.1. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24) na način pobliže opisan u izreci ove presude, pa da su tako počinili prekršaj kažnjiv po čl.60.st.1.t.42. i st.2. istog Zakona.

2.

Sudac je cijenio obranu odnosno priznanje predstavnika I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljene odgovorne osobe, pa ju je u cijelosti prihvatio, jer je zaključio da je iznesena obrana jasna, razumljiva, uvjerljiva i životna, dok je i temeljem izvedenih dokaza utvrdio i zaključio da su I. i II. okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

3.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, potvrdio činjenice i okolnosti koje su navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Prekršajnom nalogu, a povodom kojih ga je ovlašteni tužitelj i izdao protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe.

4.

Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za SOLIS ECCO d.o.o. i za MARIA PETRINEC, izvršenim dana 10.06.2025.g., utvrdio da I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba do sada nisu bili prekršajno osuđivani.

5.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

6.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju za terećeni i počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

III/

1.

Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.

2.

Nakon provedenog prekršajnog postupka sudac je utvrdio kako postoji kontinuitet materijalne zakonske odredbe čl.32.st.1. i st.2. i prekršajnih zakonskih odredbi čl.42.st.1.t.37. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) koji je bio na snazi od 01.01.2016.g. do 26.07.2024.g. („stari“ Zakon), a taj kontinuitet sudac pronalazi u materijalnoj zakonskoj odredbi čl.50.st.1. i st.2. i prekršajnim zakonskim odredbama čl.60.st.1.t.42. i st.2. Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24) koji je na snazi od 27.07.2024.g. („novi“ Zakon).

3.

„Stari“ Zakon o računovodstvu (NN br. NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) u čl.32. propisivao je, uz ostalo, da su poduzetnici i zakonom određene pravne i fizičke osobe dužni za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu.

Isti Zakon u čl.42.st.1.t.37. i st.2. propisivao je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura kaznit za prekršaj poduzetnik, odnosno zakonom određena pravna i fizička osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura i odgovorna osoba poduzetnika, ako ne dostavi Financijskoj agenciji financijske izvještaje i dodatne podatke za nadzorne, statističke i druge potrebe u skladu s prethodnim odredbama istog Zakona.

4.

„Stari“ Zakon o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24) prestao je važiti i primjenjivati se istekom dana 26.07.2024.g., a sudac je, nakon što je činjenično stanje terećenog prekršaja podveo pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa, našao postojanje pravnog kontinuiteta u odredbama „novog“ Zakona o računovodstvu (NN br.85/24), koji je stupio na snagu dana 27.07.2024.g.

5.

„Novi“ Zakona o računovodstvu (NN br. 85/24) u čl.50. propisuje, uz ostalo, da su poduzetnici i zakonom određene pravne i fizičke osobe dužni za statističke i druge potrebe Financijskoj agenciji do 30. travnja tekuće godine dostaviti bilancu, račun dobiti i gubitka i dodatne podatke za prethodnu kalendarsku godinu.

Isti Zakon u čl.60.st.1.t.42. i st.2. propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura kaznit za prekršaj poduzetnik odnosno zakonom određena pravna i fizička osoba, a novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura do 2.650,00 eura i odgovorna osoba poduzetnika, ako ne dostavi Financijskoj agenciji financijske izvještaje i dodatne podatke za nadzorne, statističke i druge potrebe u skladu s prethodnim odredbama istog Zakona.

6.

Slijedom svega navedenog, budući sudac smatra kako u konkretnom slučaju postoji pravni kontinuitet terećenog prekršaja, sukladno odredbi čl.3.st.1. Prekršajnog zakona, primijenio je propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, to jest „stari“ Zakon o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20, 114/22, 82/23, 85/24), jer isti propis nije niti blaži niti stroži za počinitelje prekršaja, odnosno za okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, obzirom da i „stari“ i „novi“ propis zbog počinjenja terećenog prekršaja propisuju novčane kazne u istim posebnim minimalnim i maksimalnim iznosima, a sukladno zakonskim odredbama prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.

IV/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, sudac je analizirajući svaki dokaz posebno kao i sve dokaze zajedno te rezultat cjelokupnog dokaznog postupka, povezujući dokaze s obranom, odnosno priznanjem predstavnika I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljene odgovorne osobe, sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se terete.

2.

Slijedom navedenog sudac je nakon iznesene obrane predstavnika I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe i provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je I. i II. okrivljene proglasio krivima te ih je kaznio novčanim kaznama u visini za koje smatra da su primjerene i opravdane, te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.

3.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

4.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe postoje posebno izražene olakotne okolnosti kao što su priznanje počinjenja prekršaja, dosadašnja neosuđivanost, žaljenje i kajanje zbog počinjenog prekršaja, obećanje da će ubuduće paziti kako do sličnih prekršaja ne bi dolazilo te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani I. i II. okrivljenih.

5.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj koji im se stavlja na teret, umjesto kazni u propisanim iznosima, okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi izrekao kazne ispod propisanih posebnih minimuma kazni, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažim kaznama od najmanje propisanih.

6.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u umanjenom iznosu primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, odnosno da nisu preniske ni previsoke, već da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenim visinama novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

7.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se predstavnica I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljena odgovorna osoba da ako u roku koji je I. i II. okrivljenima određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

8.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu, razmjerno duljini trajanja i složenosti postupka.

Velika Gorica, 17. lipnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Predstavnik I. okrivljene pravne osobe i ujedno II. okrivljena odgovorna osoba se odrekao prava na žalbu protiv presude u odnosu na okrivljenu pravnu i odgovornu osobu.

Protiv ove presude ovlašteni tužitelj ima pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Šetalište Franje Lučića 1, Velika Gorica.