REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3522/23-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetnik Marijo Lovrić Medulićeva 9, 10000 Zagreb OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Zrinki Prlić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika JV [adresa], 10 000 Zagreb OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagreub, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnika stranka, dana 08. travnja 2025., dana 17.lipnja, 2025

p r e s u d i o  j e

I Stavlja se izvan snage rješenje o ovrsi Ovrv - 342/2020 od 26.10.2020. Javnog bilježnika Sanda Pandže iz Zagreba, u cijelosti.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.062,50 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj (sada tužitelj) je javnom bilježniku Sandi Pandža iz Zagreba podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave (računi 101/19 od 26.07.19. i 119/19 od 14.10.19.) u kojem navodi da mu ovršik (sada tuženik) duguje na ime izvršenih odvjetničkih usluga odnosno računa iznos od 35.625,00 kn sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Sanda Pandže iz Zagreba, na temelju prijedloga donijela je rješenje o ovrsi Ovrv - 342/2020 dana 26.10.2020.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi sada tuženiki je pravodobno podnio prigovor u kojem osporava osnov i visinu zahtjeva; radnje koje je tužitelj izvršio u njegovom zastupanju, odnosno ističe „sumnju“ da sve radnje navodno nisu bile potrebne, da nisu bile odobrene od tuženika, da nisu izvršene sukladno njegovom nalogu, da je izvršio uplatu tužitelju na način da je istome na ruke predao iznos od 2.000,00 kuna. Ističe da je u predmetu Iv 17120/91 sud dosudio trošak u korist ovdje tuženika na ime zastupanja u iznosu od 781,25 kn, a u postupku P 3331/15 u iznosu od 10.625,00 kn, stoga je visina tužbenog zahtjeva sporna u cijelosti.

4. Rješenjem od 08. travnja 2021. rješenje o ovrsi javnog bilježnika Sande Pandže iz Zagreba, posl. br. : Ovrv - 342/2020 od dana 26.10.2020.g. stavlja izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u prigovoru povodom platnog naloga, čl. 58 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14 dalje: OZ). Nakon uloženog prigovora prijedlog za ovrhu smatra se tužbom, a prigovor odgovorom na tužbu.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u račun 101/19 (list 4-5), račun 119/19 (list 6), rješenje o trošku Iv 17120/91 (list 12-13), presuda P 3331/15 (list 14- 18), dopis HOK DT 251/20 (list 45), saslušao stranke (list 57-59), priklopio i izvršio uvid u spise Iv - 17120/91 - Općinski građanski sud u Zagrebu, te OS u Novom Zagrebu P

- 3331/2015 te temeljem čl. 8 i 219 zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među parničnim strankama je sporno da li stu tužitelj i tuženik ugovorili plaćanje za odvjetničke usluge prema odvjetničkoj tarifi ili prema uspjehu o sporu a sporna je i visina potraživanja, odnosno da li su odvjetničke usluge pravilno obračunate po odvjetničkoj tarifi.

7. Tužitelj tijekom posutpka navodi da su usluge koje je tužitelj za tuženika poduzeo radnje u ovršnom postupku (posl. br.: Iv - 17120/91 - Općinski građanski sud u Zagrebu) i radnje u postupku pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu P - 3331/2015- proglašenje ovrhe nedopuštenom glede iznosa od 71.889,09 kuna. Ukazuje se da su iste - osim sastava tužbe (od dana 01.10.2014.g.) - obračunate također na temelju utvrđenog VPS : 71.889,09 kuna, a koji je utvrđen na raspravi dana 17.09.2015.g, sve radnje obračunate su primjenom OT. Dakle, navedeni trošak u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, posl. br. : P – 3331/2015 je zaračunat za sljedeće radnje temeljem Tbr. 7, točka 1 (izuzev sastava tužbe) te žalbe od dana 07.07.2015.g. i odgovora na reviziju (koji su zaračunati u manjem iznosu glede utvrđenog VPS – a , Nadalje, zadnja radnja u zastupanju tuženika je bio trošak sastava odštetnog zahtjeva od dana 25.07.2019.g., a koji je vrhovoditelj zaračunao, kako slijedi : 3 sata x 250,00 kuna 750,00 kuna . No, uzgred se ukazuje da je u navedenom odštetnom zahtjevu istaknuto potraživanje u iznosu od 637.683,44 kuna, a prema kojem je tužitelj mogao temeljem Tbr. 28 u svezi s Tbr. 7, točka 1 zaračunati iznos od 6.380,00 kuna + PDV.

8. Tuženik i tužitelj su privatno razvili prisan odnos te je tužitelj pozamljivao novce tuženiku za svakodnevne životne potrebe - budući je istom račun bio blokiran.

9. Nije sporno kako je tužitelj (postupak Ovrv 324/20) primio iznos naknade koja je naplaćena temeljem zahtjeva za suđenje u razumnom roku, a koju naknadu na svoj račun primio tužitelj te istu zadržao za sebe.

10. Tužitelj iskazuje da je tuženik došao kao stranka u njegov ured 2012., bio je blokiran od strane Ljubljanske banke, te ga je opunomoćio (i uzeo je uputu) za podnošenje podneska u postupku izvršenja (ovrhe), gdje ih je sud nakon toga uputio u parnicu. Tuženiku je objasnio na koji način se naplaćuju odvjetničke usluge, ne sjeća se da li mu je pokazao OT ali mu je rekao da budući je blokiran neće u tom trenutku zahtijevati ništa za zastupanje već će se to na kraju obračunati. Nakon toga je izdao račun i tu je popisao sve radnje. Cijela suradnja je bila korektna. Ne sjeća se koje godine, ali uglavnom tuženik je dobio novac, ne zna koliko je novca dobio, novac je išao na njegov račun. Tuženik je htio nadalje podnijeti u Ljubljani protiv Nove ljubljanske banke kao slijednika, a radi naknade štete, i on je kao odvjetnik podnio odštetni zahtjev nakon čega je suradnja stala, zahtijevao je da riješimo račun koji se tiče ovršnog postupka u Hrvatskoj i kada tuženik to plati da krenu dalje sa tužbom u Sloveniji. Ne može tvrditi da li je tuženik dao 2.000,00 kn akontacije kada je došao u ured kao što piše u njegovom prigovoru, tako da dozvoljava mogućnost da je to točno. Nadalje su primili novce kao naknadu za zahtjev za suđenje u razumnom roku, ali to je bilo negdje oko 2.000,00 kn taj novac je sjeo na tužiteljev račun i on ga je prebio sa iznosima koje je tuženiku posuđivao povremeno da bi uopće imao za hranu. Ne sjeća se koliko je posudio, davao mu je novac na ruke, ne zna sada reći koliki je to iznos. Ne zna da li je premašivao iznos od 2.000,00 kn. Nije sa tuženikom ugovarao ništa izvan tarifnih brojeva odnosno odredbi OT-a. Ne sjeća se više da li je prije podnošenja prijedloga za ovrhu uputio tuženiku opomenu. Račun je poslao mailom, odgovorio je putem mail-a s nekakvim primjedbama te ga je prijavio odvjetničkoj komori, komora je tu prijavu odbacila.

11. Tuženik iskazuje da je imao od ranije kontakt sa tužiteljem, budući je radio nešto u ostavinskom postupku za njegovu suprugu, kontaktirao ga je za problem s Ljubljanskom bankom. Predao mu je dokumentaciju koju je imao i potpisao punomoć za zastupanje na sudu protiv Ljubljanske banke, ne sjeća se da je još nešto potpisivao. U tom trenutku nije imao novca zbog raznih okolnosti. Tužitelj je točno rekao da je dao akontaciju od 2.000,00 kn. Između stranaka je postojao dogovor da ukoliko on može nešto sam učiniti vezano za taj postupak da će to i učiniti. Tužitelj mu je objasnio da tu ima dosta posla, istraživanja i prikupljanja podataka. Nije tražio da mu predoči OT, nije mu rekao niti koliko će koštati njegova pojedinačna radnja. Dogovorili su se da će platiti kad bude mogao.

12. Kada ga je Ljubljanska banka odblokirala dobio je negdje oko 72.000,00 kn, u ljeto 2017. godine. Tužitelj mu je ispostavio račun 2021. godine. Točno je da mu je tužitelj posuđivao odnosno poklonio novac, te je točno da je zadržao ono što je primljeno na račun zbog zahtjeva za suđenje u razumnom roku, ne zna koliko je to bilo.

Tužitelj mu je dao 500,00 kn.

13. Bio je kreditno opterećen i to je bio jedini razlog zašto je prigovorio računu tužitelja, jednostavno nije imao novac, nije ništa platio po tom računu jer nije mogao. Također je tužitelju rekao, kada je došla presuda, da onaj koji je izgubio spor treba platiti trošak. Na tuženikov račun je temeljem te presude sjela glavnica, a po mišljenju tuženika je tužitelj trebao zatražiti trošak od Ljubljanske banke. To je napisao u mail-u tužitelju. Pitao ga je da li je tražio trošak od Ljubljanske banke i saznao da tužitelj to nije učinio. I to je također napisao u mail-u. On mu je samo rekao da je to zatraženo. Napravio je prijevod presude na slovenski i apostil, neće pokretati taj postupak jer skuplja novac. Ima neki kontakt sa odvjetnikom iz Ljubljane, ali još ništa nije u tom smislu poduzeo. Tužitelj mu je otkazao punomoć ne zna kada. Nije dao punomoć tužitelju da podnese tužbu radi naknade štete, nije znao koliko će to koštati, a s obzirom na svoje godine nije se odlučio na takav korak. Nakon toga je uslijedio otkaz punomoći i račun koji je predmet ovog postupka.

14. Tužitelj mu je objasnio zašto se ne mogu troškovi naplatiti od Ljubljanske banke u Hrvatskoj. Znao je da je Ljubljanska banka brisana iz sudskog registra u Hrvatskoj. Sjeća se da je tužitelj uputio odštetni zahtjev za naknadu štete i zahtjev za isplatu troška Novoj ljubljanskoj banci u Sloveniji. VSRH u odluci Rev 885/2023 zauzima stav da u sporu između odvjetnika kao tužitelja i stranke kao tuženika radi neplaćanja računa za odvjetničke usluge, sud ne može primijeniti isključivo odredbu članka 155. ZPP-a (ako nije tako ugovoreno) i procjenjivati koji su troškovi bili opravdani za vođenje parnice, a koji nisu, nego je dužan utemeljenost tužbenog zahtjeva prije svega provjeriti s aspekta ZOO-a (je li određena usluga naručena te je li pružena) naročito čl. 763. – 784. ZOO-a, Zakona o odvjetništvu i Odvjetničke tarife.

15. Punomoć je vrsta ugovora o nalogu kojom se sukladno odredbi čl. 763. st. 1. ZOO-a nalogoprimca ovlašćuje poduzimati određene poslove za račun nalogodavca, a prema odredbi čl. 773. st. 1. ZOO-a nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga s kamatom od dana kada su učinjeni, dok prema čl. 776. st. 1. ZOO-a ako nije drugačije ugovoreno nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla.

16. U ovom slučaju iz provedenih dokaza ne bi proizlazilo da su stranke sklopile pisani ugovor kojim bi uredile međusobni obvezno pravni odnos u vezi s plaćanjem nagrade odvjetniku, ovdje tužitelju. Budući da je tužitelj otkazao punomoć za zastupanje tuženiku, otkazom punomoći dospjela je i tražbina na ime troškova zastupanja za sve radnje koje je punomoćnik-tužitelj do tada poduzeo za tuženika u parničnim predmetima, pri čemu tužitelj ima pravo na obračun troškova u skladu s odvjetničkom Tarifom, tim više jer je tarifnim brojem 43. stavka 1. odvjetničke Tarife određeno da odmjeravanje i naplata troškova na teret protivne stranke ne utječe na obračun troškova između odvjetnika i stranke za izvršeni rad i izdatke u vezi s izvršenim radom.

17. Uvidom u spis ovoga suda Iv-17120/91 utvrđeno je da se radi o ovršnom postupku koji je Ljubljanska banka d.d. pokrenula protiv ovdje tuženika 31.5.1991., a ovdje tužitelj se kao punomoćnik pojavio dostavom punomoći uz podnesak od 23.10.2012., od tada je za tuženika proveo u tom postupku radnje zastupanja; podnesak 17.6.2014., podnesak 8.7.2014., podnesak 16.7.2014., podnesak 28.7.2014., podnesak 29.4.2015., podnesak 13.7.2018., podnesak 12.9.2018. Kada se sadržaj ovoga spisa usporedi sa stavkama računa 101/19, tada je razvidno da su u istom navedene stavke za koje se ne može provjeriti da li su izvršene, jer dokazi ne prileže tom spisu.

18. Uvidom u odluku VSRH Gzp-14/15 od 2.6.2015. na listu 262 spisa Iv-17120/91 utvrđeno je da je ovdje tuženiku dosuđena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 2.000 kn. Tužitelj ne osporava da je u ime tuženika primio ovu naknadu te da je istu zadržao na ime kompenzacije za izvršene odvjetničke usluge.

19. Uvidom u rješenje Iv-17120/91 od 5.3.2020. na listu 308 toga spisa utvrđeno je kako je ovdje tuženiku dosuđen trošak postupka u iznosu od 781,25 kn, pravomoćno 14.7.2021. i ovršno 15.10.2021. Tužitelj ne tvrdi i među strankama nije sporno da nije pokretao ovršni postupak radi naplate ovog troška.

20. Uvidom u spis OS u Novom Zagrebu P-331/15 koji je ovdje tuženik pokrenuo protiv Ljubljanske banke d.d. a radi proglašenja ovrhe nedopuštenom razvidno je da je prema punomoći od 1.10.2014. ovdje tužitelj za njega u tom predmetu 3.10.2014. podnio tužbu i poduzeo sljedeće parnične radnje: sastav tužbe, roč. 17.09.15, podnesak 15.01.16. (50% Tbr), roč.07.04.16., podnesak 06.05.16. (nepotreban), podn.14.07.16 (25% od Tbr), podn. 22.07.16. (50 % Tbr), podn. 08.11.16 (25% Tbr), roč.15.12.16. (25% Tbr), podn.30.01.17. , podn. 10.02.17., roč. 01.06.2017., podnesak od 26.09.17. nije bio potreban, a od 22.12.21. tuženika je zastupao drugi punomoćnik. Kada se sadržaj ovoga spisa usporedi sa stavkama računa 101/19, tada je razvidno da su u istom navedene stavke za koje se ne može provjeriti da li su izvršene, jer dokazi ne prileže tom spisu.

21. Također spisu prileži račun 119/19 koji se ne odnosi niti na predmet P-331/15, niti Iv-17120/91.

22. Obveza tuženika da podmiri odvjetniku nagradu za obavljene radnje punomoćnika proizlazi i iz članka 18. stavak 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21.) te iz odredbi Odvjetničke tarife koja određuje način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja odvjetničkih usluga i izdataka koje su stranke dužne platiti odvjetniku ili odvjetničkom društvu, za radnje obavljene po punomoći ili rješenju nadležnog tijela, temeljem Zakona o odvjetništvu, te dalje određuje da su troškovi zastupanja odvjetničke usluge, uvećane za porez na dodanu vrijednost i izdaci potrebni za izvršenje posla te da je troškove zastupanja dužan platiti naručitelj usluge (stranka)

23. Odredbom čl. 155. st.1. ZPP-a propisan način postupanja suda kada on strankama u postupku odmjerava troškove parničnog postupka. O tome se u ovom slučaju ne radi jer se ovdje ne radi o pitanju odnosa između dviju parničnih stranaka i tome koliko će jedna drugoj platiti troškova postupka i to isključivo samo opravdanih troškova postupka, nego je ovdje u pitanju obvezno pravni odnos između pružatelja usluge (odvjetnika) i naručioca usluge (klijenta), a kod toga odnosa je bitno je li određena usluga naručena i je li pružena, te na taj odnos treba primijeniti odredbe ZOO-a (članak 763. – 784.), Zakon o odvjetništvu i odvjetničku Tarifu .

24. Nije sporno da je među strankama postojao ugovor o nalogu za zastupanje tuženika u gore cit. predmetima. Međutim, kako sud uvidom u gore cit. Spise nije mogao usporedbom sa stavkama računa 101/19, utvrditi visinu zahtjeva, uzevši u obzir i nespornu činjenicu da je tuženik tužitelju platio akotnaciju, te činjenicu da je tužitelj zadržao naknadu povodom zahjteva za suđenje u razumnom roku, a kako proizlazi i iz iskaza samog tužitelja, a drugi dokazi u odnosu na visinu nisu predloženi, to je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim.

25. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22), a trošak se odnosi na troškove zastupanja tuženika po odvjetniku sukladno OT, uz vps 695,38 € u kojem je tuženik uspio u cijelosti (te sukladno OT (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23) i specificiranom troškovniku; a tuženiku su priznati troškovi zastupanja : za odgovor na tužbu 100 bodova, roč. 14.03.22. 100 bodova, pristup roč. 09.11.22. 25 bododva, roč. 14.03.23. 100 bodova, roč. 08.04.25. 100 bodova, uz dodani pdv, ukupno 1.062,50 €.

U Zagrebu, dana 17.lipanj, 2025. godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje za uplatu sudske pristojbe na presudu 93,73 eura

2. Tuženiku