REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj P-710/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vesni Horvat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SVIJET JEZIKA ustanova za obrazovanje odraslih, OIB 08889648110, Vodnikova 12, Zagreb, kojeg zastupa Silvija Gnjidić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika CA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi plateža, nakon održane javne i glavne rasprave dana 27.5.2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Silvije Gnjidić, odvjetnice u Zagrebu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Tuženik CA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužna je platiti tužitelju SVIJET JEZIKA ustanova za obrazovanje odraslih, OIB 08889648110, Vodnikova 12, Zagreb iznos od 61,27 EUR (461,62 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.6.2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 1.2.2023. navodi da je na temelju Prijavnice – Upisnice između tužitelja i tuženika zaključen Ugovor o obrazovanju za ljetni semestar školske godine 2019/2020 temeljem kojeg ugovora se tužitelj obvezuje omogućiti tuženiku pohađanje nastave njemačkog jezika, deseti modul. Cijena školarine iznosi 303,94 EUR (2.290,00 kn) koja je umanjena za iznos od 181,88 EUR (1.370,38 kn) s naslova ispisa. Tuženik se obvezao školarinu platiti u 5 obroka i to prvi obrok prilikom upisa, a ostale do 10. u mjesecu za tekući mjesec. Tuženik je platio iznos od 60,79 EUR (458,00 kn) dok je ostao dužan isplatiti iznos od 61,27 EUR (461,62 kn) zajedno sa kamatama tekućom od 11.6.2020. do isplate budući da peti obrok dospijeva dana 10. lipnja 2020. Slijedom izloženog predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, opreza radi ističe prigovor zastare. Ne osporava da je između stranaka sklopljen Ugovor o obrazovanju za ljetni semestar školske godine 2019./2020. kao ni to da je uplatila iznos o d 60,79 EUR na ime prvog obroka školarine. Tužena odbija plaćanje preostalih 61,27 EUR koje potražuje tužitelj jer drži takav zahtjev neosnovanim. Ističe da je nastava u učionicama tužitelja održana svega nekoliko puta, a k ako je tužba podnesena više od 3 godine nakon potpisa ugovora o obrazovanju ne može se točno prisjetiti koliko je predavanja održano time da ističe da je nastava u učionicama bila otkazana radi korona krize. Ističe pozivajući se na teret dokaza da nisu dostavljene potpisne liste za održana predavanja kao i to da tužitelj nije ispunio obvezu iz čl. 4 Ugovora a koja je obveza izvođenje redovite nastave u prostorijama ustanove. Ističe da je čl. 10 Ugovora jasno propisano da u slučaju raskida ugovora polaznik mora platiti ustanovi dio školarine proporcionalna broju nastavnih sati održanih u skupini u koju je polaznik upisan do dana podnošenja zahtjeva za raskid ugovora. Smatra da je broj održanih sati podmiren sa prvom ratom školarine koju je uplatila dok je iznos od 61,27 EUR arbitrarno određen od strane tužitelja. Osporava i iznos od 200,00 kn na ime administrativnih troškova smatrajući da su isti neopravdani i na zakonu neosnovani. Slijedom izloženog predlaže tužbu tužitelja odbaciti podredno tužbeni zahtjev odbiti. Protivi se snošenju parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o obrazovanju zaključen između stranaka dana 14.2.2020., prijavnicu – upisnicu, karticu polaznika, pismo opomene prije podnošenja tužbe, opomene, podneske stranaka te dnevnik s imenikom i evidencijom o sudjelovanju polaznika na nastavi.

4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Nije sporna među strankama činjenica zaključenja Ugovora o obrazovanju dana 14.2.2020. godine sa pravima i obvezama navedenim u istome. Nije sporno ni to da je tužena pisanim putem zatražila raskid Ugovora o obrazovanju, da se zbog izbijanja pandemije korona virusom nastava odvijala online o čemu je tužena obaviještena, a što potvrđuje uvid u e-mail korespondenciju između stranaka kao i to da je tužena izvršila uplatu iznosa od 60,79 EUR na ime obroka školarine. Sud je stajališta da je tužitelj temeljem pravila o teretu dokazivanja dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

6. Čl. 10 Ugovora propisano je da u slučaju raskida ugovora polaznik se obvezuje platiti ustanovi dio školarine proporcionalna broju nastavnih sati održanih u skupini koju je polaznik upisan do dana podnošenja zahtjeva za raskid ugovora te 200,00 kn odnosno 26,54 EUR administrativnih troškova. Uvidom u evidenciju o sudjelovanju polaznika na nastavi te zahtjev za raskid ugovora od 26.2.2020. vidljivo je da je održan u obrazovnoj skupini 22 nastavna sata što iznosi 719,62 kn odnosno 95,91 EUR. Manipulativni troškovi predviđeni su također odredbom čl. 10 Ugovora i oni iznose 200,00 kn odnosno 26,54 EUR što daje ukupan iznos od 919,62 kn odnosno 122,05 EUR. Kao što je ranije rečeno nije sporno da je tužena na ime školarine podmirila iznos od 458,00 kn odnosno 60,79 EUR te ukupan dug tužene 461,62 kn odnosno 61,27 EUR. Naprijed navedeno upućuje da potraživani iznos duga nije arbitrarno određen od strane tužitelja kako to navodi tužena dok su ranije spomenuti manipulativni troškovi utvrđeni ranije spomenutim čl. 10 Ugovora o obrazovanju kojeg je tužena potpisala te svojim potpisom prihvatila odredbe Ugovora o obrazovanju. izvršen uvid u karticu polaznika ukazuje na iznos školarine od 2.290,00 kn (303,94 EUR), tužena je uplatila 458,00 kn odnosno 60,79 EUR, ista je nesporno ispisana, a školarina umanjena za iznos od 1.370,38 kn odnosno 181,88 EUR s naslova upisa te preostaje dug u iznosu od 61,27 EUR odnosno 461,62 kn.

7. Valja reći da je u nazočnom slučaju nastao ugovorni obvezno pravni odnos u kojem je tužena preuzela obvezu plaćanja iznosa navedenih u ugovoru koju obvezu nije u cijelosti izvršila te istu valjalo obvezati na platež utuženog iznosa navedenog u izreci ove presude. Pored toga valja reći da je odredbom čl. 9 Zakona o obveznim odnosima određeno da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i da odgovorni su za njezino ispunjenje. Nije osnovan prigovor zastare potraživanja imajući u vidu trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 226 ZOO-a budući je obveza dospjela 10. lipnja 2020., a tužba u gornjoj pravnoj stvari podnesena je 1.2.2023.

8. Odluka o kamatama temeljena je na odredbi čl. 29 st. 1 i 2 ZOO-a tekuća od završetka semestra točnije semestar završava i peti obrok dospijeva 10. lipnja 2020. te tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate na utuženi iznos od 11. lipnja 2020. do plateža. Kamata je dosuđena po stopi naznačenoj u izreci presude.

9. Odluka o trošku parničnog postupka temeljena je na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku određen je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to temeljem Tbr. 7 točka 9 u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 50 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos parničnog troška od 100,00 EUR te 25% PDV-a 25,00 EUR ili ukupno 125,00 EUR. Tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, presudu 13,27 EUR koji trošak je bio nužan za vođenje ovog postupka te je tako tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 151,54 EUR. Odluka o kamatama na trošak temeljena je na odredbi članka 30 st. 2 Ovršnog zakona.

U Zagrebu, 17. lipnja 2025.

Sudac:

Vesna Horvat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u četiri primjerka.

Dna:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku