REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-6177/2020-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja DE, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika ME, zamjenice OGDO-a, 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici da tužitelju na ime razlike plaće s osnova neiskorištenih dnevnih odmora u turnusu isplati ukupan iznos od 465,81 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2,76 EUR od 16. rujna 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,10 EUR od 16. listopada 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 11,33 EUR od 16. studenog 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,77 EUR od 16. prosinca 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,62 EUR od 16. siječnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 9,94 EUR od 16. veljače 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 17,03 EUR od 16. ožujka 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 22,69 EUR od 16. travnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,33 EUR od 16. svibnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,91 EUR od 16. lipnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,15 EUR od 16. srpnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 12,94 EUR od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,69 EUR od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 29,12 EUR od 16. listopada 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,32 EUR od 16. studenog 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,06 EUR od 16. prosinca 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 4,85 EUR od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 26,11 EUR od 16. veljače 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,45 EUR od 16. ožujka 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 27,98 EUR od 16. travnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,79 EUR od 16. svibnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,36 EUR od 16. lipnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,85 EUR od 16. srpnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,68 EUR od 16. kolovoza 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,29 EUR od 16. rujna 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 8,76 EUR od 16. studenog 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,06 EUR od 16. prosinca 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,96 EUR od 16. siječnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,40 EUR od 16. veljače 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,25 EUR od 16. ožujka 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,12 EUR od 16. travnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,89 EUR od 16. svibnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,40 EUR od 16. lipnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 5,68 EUR od 16. srpnja 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 15,24 EUR od 16. kolovoza 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 10,27 EUR od 16. listopada 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 33,38 EUR od 16. studenog 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,37 EUR od 16. prosinca 2018. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 6,18 EUR od 16. siječnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 2,91 EUR od 16. veljače 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,72 EUR od 16. ožujka 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 1,59 EUR od 16. travnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 0,51 EUR od 16. svibnja 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka od 1.931,61 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17.6.2025. do isplate prema navedenoj stopi, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je državni službenik na radu u Ministarstvu pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, te je rješenjem raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu, na radno mjesto pravosudni policajac. Njegovo radno vrijeme organizirano je na način da radi u smjenama po 8 sati, koliko traje jedna smjena i u turnusu po 12 sati, koliko traje turnus, odnosno na drugačiji način ukoliko dolazi do prekida ciklusa 12-24-12-48 zbog promjena rasporeda rada. Zbog specifičnosti posla i nedostataka potrebnih kadrova, tužitelj svakodnevno u svome radu ne može konzumirati pravo na odmor (stanku) u trajanju od najmanje 30 minuta, odnosno 60 minuta kada radi u turnusu. Pravo na stanku utvrđeno je Zakonom o radu čl. 52. ranijeg Zakona o radu (NN 149/09) i čl. 73. sada važećeg Zakona o radu (NN 93/14), Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike koji su bili na snazi u utuženom razdoblju. Sukladno citiranim propisima, ako službenik ne može koristiti dnevni odmor ima pravo da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodan dan. Poslodavac vodi evidenciju radnog vremena, dolaska i odlaska sa posla te korištenja stanke. Prema vlastitoj evidenciji, u razdoblju od 24.07.2024. do 24.07.2019. tužitelj svaki radni dan nije koristio pauzu (stanku). U navedenom periodu tuženik nije tužitelju omogućio da vrijeme nekorištenja pauze (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Zbog toga što tuženik nije tužitelju omogućio korištenje pauze (stanke) za vrijeme rada u utuženom razdoblju, došlo je do povrede prava tužitelja iz radnog odnosa, jer je tužitelj za vrijeme pauze trebao odmarati, a ne raditi. Radi mirnog rješenja spora tužitelj se obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali na isti nije odgovoreno. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim u podnesku od 10.3.2025. nakon dopunskog financijskog vještačenja tužitelj potražuje od tuženika s osnova neiskorištenih dnevnih odmora u turnusu ukupan iznos od 465,81 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., dopunska vještačenja po istom vještaku, te saslušanjem svjedoka UE i tužitelja.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora razvidno je da je tužitelj 24.7.2019. podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora u kojem traži isplatu iznosa na ime naknade za neiskorištenu stanku, dok iz stanja u spis proizlazi da tužena nije odgovorila na zaprimljeni zahtjev. Stoga je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz odredbe čl. 186. a. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime naknade za neiskorištenu stanku.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad u Zatvorsku bolnicu i to na radno mjesto pravosudnog policajca u Odjelu osiguranja. Među strankama je sporno je li tužitelj u utuženom razdoblju uopće koristio svoje pravo na stanku te visina iste.

8. Svjedok UE je iskazao da je zaposlen kao pravosudni policajac u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, gdje radi i tužitelj. Navodi da je radno vrijeme u turnusima 12 – 24 – 12 – 48, dakle radi se po 12 sati te imaju pravo na pauzu od 60 min po turnusu ili dva puta po 30 min. Navodi da je konstantno problem nedostatka radnika pa zbog toga ne stignu koristiti pauzu u cijelosti te ju najčešće koriste u turnusu od 30 min, dakle uobičajeno je da koristi samo polovica propisane pauze ili manje. Naime, najčešće koristi pauzu tako da ode do trgovine po gablec i vrati se na radno mjesto, a to ne traje dugo, možda oko 10-ak min, a u evidenciji se evidentira da je iskorištena pauza od 30 min. Navodi da tako rade svi pravosudni policajci i to je uobičajeno. U knjigu dežurnog izvješća se bilježi svaki izlazak i ulazak. On je i sindikalni povjerenik te je od nadređenog traženo da se zaposlenicama omogući korištenje pauze, međutim zbog manjka ljudi to je teško ostvarivo, kada zaposlenici traže da idu na pauzu kaže im se da ih se ne može pustiti jer nema zamjene, a radno mjesto se ne može ostaviti prazno. Kao primjer navodi da ih je u smjeni potrebno 7 – 8 ljudi, a bude ih često po 4 – 5. Navodi da korištenje pauze nije u nikakvim aktima pisano određeno, već to bude kada ih dežurni pusti i to maksimalno pola pauze.

9. Tužitelj je iskazao da radi kao pravosudni policajac u zatvorskoj bolnici u Zagrebu od 1998. godine, te potvrđuje da je u cijelosti točno sve što je naveo njegov kolega UE, te da je tako oduvijek bilo. Navodi da nikada nije koristio pauzu u komadu od sat vremena, niti dva puta po 30 min u turnusu, već se evidentiralo da je koristio pauzu od pola sata, a praktički je to bilo i manje, puštalo ga se do trgovine po gablec. To je sve vidljivo iz knjige dežurnog izvješća gdje se sve evidentira.

10. Sud je prihvatio iskaze svjedoka i tužitelja kao istinite jer su iskazivali međusobno suglasno i uvjerljivo te u skladu sa materijalnim dokazima u spisu i to Knjizi izvješća dežurnog. Iz iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno je da tužitelju zbog prirode posla nije bilo omogućeno korištenje propisane pauze već ga se faktično pustilo do trgovine po gablec, a nikada nije koristio pauzu od sat vremena niti dva puta po 30 minuta.

11. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da za razdoblje od 29.7.2014. do zaključno 29.7.2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora), iznosi ukupno 3.802,23 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa), pod pretpostavkom da tužitelj nije koristio stanku za odmor u trajanju od sat vremena dok je radio u turnusu po 12 sati odnosno u trajanju od pola sata dok je radio po 8 sati.

12. Tužena je prigovorila nalazu i mišljenje vještaka navodeći da vještak nije utvrdio koliko dnevnih odmora tužitelj nije iskoristio u razdoblju od 24.7.2014. do 24.7.2019.

13. Vještak Ručević u drugom dopunskom nalazu od 27.02.2025. u skladu s dokumentacijom u spisu utvrđuje kako za razdoblje od 24.7.2014. do zaključno 24.7.2019., neisplaćena bruto plaća s osnova neiskorištenih dnevnih stanki (dnevnog odmora) u trajanju od 60 minuta za vrijeme rada u turnusa, a uzimajući u obzir samo dane kada je tužitelj koristio dnevni odmor evidentiran u Knjizi dežurstva, iznosi ukupno 465,81 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); a pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu ‘j’ Tabele 1b dopunskog nalaza. Datumi dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa dani su u stupcu ‘k’ Tabele 1b dopunskog nalaza.

14. Tužena je prigovorila drugom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka navodeći da tuženik nije u obvezi voditi evidenciju korištenju dnevnog odmora službenika i namještenika, nego samo evidenciju prisutnosti na radu dolaska na posao i završetka radnog vremena službenika. U knjigu dežurnog (koja se vodi samo za službenike osiguranja) unosi se raspored dnevnih poslova službenika osiguranja koji rade u smjeni unutarnje i vanjsko osiguranje, izvođenja zatvorenika u vanjske ustanove i dr. i nije joj svrha upisivanje dnevnog odmora službenika. Ako se taj podatak upisuje, on je sporadičan i neredovit, pa kao takav, ne može predstavljati dokaz o korištenju pauze. Tuženoj je, stoga, neprihvatljiva metodologija kojom se koristio vještak pri izradi nalaza i mišljenja. Razlika između evidentiranih/korištenih pauza i vremena provedenog na radu u smjeni/turnusu kao dokaz o neiskorištenim pauzama, nije valjani dokaz. Tužena ističe da se u ovom postupku zanemaruju odredbe Kolektivnog ugovoru prema kojima službenik ima pravo supstituirali neiskorištene dnevne stanke podnošenjem zahtjeva poslodavcu za korištenje slobodnih dana, što u konkretnom slučaju tužitelj nije nikada zatražio. Neosnovano je stoga tužiteljevo potraživanje za neiskorištene dnevne pauze koje nije moguće na valjani način dokazati, (jer ih tuženik nije u obvezi evidentirali), pored činjenice da pravo koje sa tim u vezi tužitelj ima, nijednom nije iskoristio.

15. Na prigovore tužene vještak se očitovao navodeći da se radi o pravnom pitanju, a tužena nije predlagala da se vještak usmeno sasluša.

16. Sud je prihvatio drugi dopunski nalaz i mišljenje vještaka Ručevića koji je jedini pravno relevantan u ovom postupku jer se temelji na egzaktnim podacima o korištenju stanke u točno određene dane i to Knjige dnevnog izvješća dežurnog.

17. Odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 12/17., 98/19.; dalje: ZR-a) propisano je da radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

18. Odredbom članka 10. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17., 12/18. i 2/19.; dalje: KU-a) propisano je da službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a da ga koristi u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. Stavak 2. istog članka propisuje da službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, dok je stavkom 3. propisano da se vrijeme odmora iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ubraja u radno vrijeme i da se ne može odrediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena.

19. Prema mišljenju suda, kada se iskaz svjedoka i tužitelja iz kojih proizlazi da radnicima nije omogućeno korištenje stanke zbog manjka ljudi i prirode posla, dovede u vezu s Knjigom dežurnog izvješća koja se nalazi u spisu, a koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 9.1.2024. u kojoj je jasno evidentirano koje je radne dane tužitelj koristio pauzu i u kojem trajanju, a to nije bilo niti jednom više od 30 minuta, a pored činjenice da bi za rad u turnusu tužitelj imao pravo na dvije stanke od po 30 minuta ili jednu od 60 minuta, tuženica je u obvezi naknaditi tužitelju polovicu stanke koju mu nije omogućila, a koja prema drugom dopunskom nalazu i mišljenju vještaka iznosi ukupno 465,81 EUR.

20. Naime, unatoč tome što nije propisana obveza poslodavca voditi evidenciju o korištenju stanke radnika, činjenica je da je u konkretnom slučaju poslodavac to redovno činio što se jasno vidi iz Knjige dnevnog izvješća dežurnog (list 285-327). Stoga, u takvoj situaciji kada radniku nije omogućeno korištenje stanke na koju ima pravo u cijelosti, sama činjenica što ne postoji obveza poslodavca vođenja stanke ne može ići na štetu radnika, kada je sam poslodavac trajanje stanke bilježio. U takvom situaciji nisu odlučni ni prigovori tužene na nalaz vještaka kako je tužitelj mogao tražiti slobodne dane umjesto nekorištene stanke jer sama okolnost što tužitelj nije tražio slobodne dane ne oslobađa tuženika obveze naknaditi tužitelju nekorištenu stanku.

21. Slijedom navedenog, budući da je tužitelj u cijelosti uskladio tužbeni zahtjev sa drugim dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka, trebalo je isti u cijelosti prihvatiti i dosuditi mu s osnova naknade plaće za neiskorištene dnevne odmore u turnusu ukupan iznos od 465,81 EUR.

22. Na dosuđene iznose naknade plaće tužitelj sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ostvaruje pravo na zatezne kamate, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koje teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR. Izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni tužitelju koji je u cijelosti uspio u postupku sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 465,81 eura.

24. Tužitelju pripadaju troškovi za:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora od 100,00 eura (Tbr.32),

- sastav tužbe od 100,00 eura (Tbr.7/1),

- zastupanje na ročištu 8.12.2020. od 100,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 24.5.2021. od 50,00 eura (Tbr.9/2),

- sastav podneska od 27.12.2021. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- sastav podneska od 9.1.2024. od 100,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 7.2.2024. od 100,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 4.6.2024. od 50,00 eura (Tbr.9/2),

- sastav podneska od 10.3.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- zastupanje na ročištu 13.1.2025. od 50,00 eura (Tbr.9/2),

- zastupanje na ročištu 5.5.2025. od 100,00 eura (Tbr.9/1),

što ukupno iznosi 850,00 eura, a uvećano za PDV od 25% i trošak financijskog vještačenja od 869,11 eura, trošak tužitelja sve ukupno iznosi 1.931,61 eura.

25. Tužitelj pravo na naknadu troška za sastav ostalih podnesaka jer isti nisu bili neophodni za vođenje postupka, ni za trošak objave jer mu taj trošak nije niti nastao.

26. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po OGDO u Zagrebu